Ok, pošteno! Ali pitam te, da li bi žrtvovala cijeli svoj život i obitelj i posvetila se njemu? Zamisli budućnost: staraca ti više nema. Sama si sa teško autističnim bratom. Moraš na posao, gdje ga ostaviti? Misliš da bi lako našla dečka koji bi svoj život podredio tvom bratu? odrekla bi se svoje djece?
Puno je toga na kocki.
Naravno da se kod lakših slučajeva mogu napraviti čuda, ali govorim o teškom slučaju, gdje je agresija i autoagresija svakodnevnica!
Razumljiv mi je ovakav stav jer u praksi često tako izgleda, ali za to ne bih baš mogla toliko okriviti osobe s autizmom koliko lošu ranu intervenciju i daljnje edukacijsko-rehabilitacijske postupke.
Naravno da je teže živjeti sa osobom s teškoćama. Jasno je da roditeljima i ostaloj djeci nimalo nije lako i da ih se ne smije kriviti ako i misle o instituciji (kod nas kad se spomene ta riječ ispada kao tabu tema), ali ja bih rekla da se 90%slučaja moglo prevenirati da kod nas, a i drugdje, situacija nije ovakva kakva je.
Zar bi bilo toliko "teških autista" da su se valjano provodili teacch, pecs i sl.? Ili da je dijete od prvih znakova počelo sa razvojnim (floortime) pristupom? Zasigurno bi bili slučaji gdje se ne bi vidio veliki pomak, ali vjerujem da bi to bili sporadični slučaji.
Eto, svi govore o uključenosti djece sa teškoćama u redovni odgojno-obrazovni sustav (inkluzija),a koliko je pripremljena okolina za tu djecu? Ja sam skoro uvijek za inkluziju, ali zar se smije "baciti" dijete u školu pa makar imao i asistenta kada se njegovim vršnjacima i učiteljima nije objasnilo koje pozitivne strane ima dijete i na kakve se izazove mogu pripremiti?
A problem je što u ovoj priči svi ispaštaju. I dijete, i roditelji, i ostala djeca.
Što se tiče terapeuta, naravno da ne mogu reći da im je lako, naravno da nije, ali brate čega se sve ne možeš nagledati... Žao mi je što određena skupina nefunkcionalnih terapeuta ugrožava status onih drugih koji rade svoj posao onako kako i treba. Ali generalno, kakav je to rad koji traje 30 do 45 minuta,a od toga 15 minuta ode na ništa? Kod nekih. AKo se kod roditelja i djeteta očekuje rad, red i disciplina, mislin da je realno to očekivati i od jednog terapeuta,a ne da bude "vrtirepka".
