Samopomoć!

<< < (5/6) > >>

♪♫ Cassidy ♫♪:
Brigom o vlastitom zdravlju možemo sami najviše učiniti za sebe. Redovitim pregledima i samokontrolom moguće je na vrijeme preventirati tj. spriječiti pojavu mnogih bolesti. Posebno se to odnosi na ginekološke bolesti u žena, ali također i na bolesti prostate kod muškaraca.

Ponekad je važno znati pomoći nekome u pravom trenutku,znati šta treba napraviti.
Možda će baš vaše znanje ili upoznatost sa situacijom biti presudna.

Ovdje ću postaviti najčešća stanja,bolesti i traume koje iziskuju brzu i spretnu reakciju,ali i vašu smirenost.

Ipak,da vas ne zavaram,važno je da radite na preventivi,da neke od ovih stanja niti ne dođu.Važno je paziti i raditi da vam je život što zdraviji,iako se neke bolesti ne mogu spriječiti koliko god mi radili na tome.

Podaci preuzeti


Hipotermija – pothlađivanje
Trovanje s CO
Utapanje
Strano tijelo u dušniku
Opekline, termičke
Toplinski udar, toplinska iscrpljenost, toplinski grčevi...
Kardiopulmonalna reanimacija ( KPR )
        KPR - slikovni prikaz
        KPR u rukama medicinskih stručnjaka
        Umjetno disanje
        Masaža srca
Samopomoć kod prehlade - I. dio
Samopomoć kod prehlade - II. dio
Napadaj panike
Meduze
Povišeni krvni tlak- razoružajte "tihog ubojicu"
Povišene masnoće u krvi - pritajena opasnost
Ugriz krpelja: što činiti?
Ambrozija
Insekti prijete
Mala kućna apoteka
Povišeni šećer
Kontrola prostate
Karcinom dojke - mjesečni samopregled dojke
Prva pomoć pri prijelomima
Prva pomoć pri epileptičkom napadaju i statusu Epilepticusu
Vježbe za jačanje mišića leđa

♪♫ Cassidy ♫♪:
Mala kućna apoteka



U priručnoj apoteci u domu ili na putu dobro je imati nekoliko pripravaka koji će vam biti od koristi nađete li se vi ili član vaše obitelji u nevolji.

Evo, koji su to preparati:
Betadin 10%-antibiotski pripravak u obliku smeđe tekućine koja se nannovi nakon prethodnog čišćenja 3% hidrogenom površinskih rana na koži; dovoljno je natopiti sterilnu gazu Betadinom i postaviti je na ranu.
Paracetamol-najčešće se koriste za snižavanje povišene tjelesne temperature, a preporučuju se ako je izmjerena temperatura viša od 38 C. Paracetamol dajemo također i u slučaju bolova kod zubobolje, bolova u uhu ili prijeloma.
Antihistaminici-lijekovi koji se primjenjuju u slučajevima alergijskih reakcija na ubod insekata (pčele, ose, stršljena i dr.); u takvim situacijama obično se javlja lokalno crvenilo i otok koje treba tretirati alkoholom i hladnim oblogom, a oralno davati lijek.
Laksativi-lijekovi koji djeluju na zatvor (opstipaciju); zatvor se često javlja nakon promjene okoline, prehrane i dnevne rutine i tada pored lijekova pomaže uzimanje veće količine tekućine, hrane bogate vlaknima, kao i probiotičkim proizvodima.
Antiemetici-lijekovi koji se prepisuju za sprečavanje povraćanja uzrokovanog hranom ili putovanjem; danas postoji na tržištu sve više koji se daju preventivno protiv povraćanja prije polaska na put.

Ne zaboravite i sitnice poput:
    * Sterilne gaze
    * Zavoj
    * Flaster
    * Vata
    * Toplomjer

Krećete li na put, obavezno s opskrbite s dovoljnom količinom tekučine jer može doći do nepredviđenim duljih zastoja na cesti. Izbjegavajte sendviče sa salamom koja se može lako pokvariti, a ponesite dosta voća: banane, marelice, breskve i jabuke.
Ne zaboravite šešire i sunčane naočale, a obavezna je i krema za sunčanje s visokim zaštitnim faktorom.

♪♫ Cassidy ♫♪:
Povišeni šećer


 
Vjerojatno se svatko od nas ponekad upitao ima li povišeni šećer. Ukoliko ste primjetili da naglo mršavite, razlog tomu možda nije stres na poslu ili u obitelji, već šećerna bolest. Sumnju može povećati činjenica da mnogo žeđate i često mokrite, iako nemate upalu mjehura. Jedini način da provjerite imate li šećernu bolest je da izmjerite vrijednost glukoze (šećera) u krvi. Ukoliko je povišena (iznad 6 mmol/L) postoji vjerojatnost da imate šećernu bolest.

Šećerna bolest (diabetes mellitus) je metabolički poremećaj. Termin diabetes znači pretjerano mokrenje, a riječ mellitus znači med. U prošlosti su liječnici dijagnosticirali dijabetes kušajući pacijentov urin. Sladak okus urina potvrđivao je dijagnozu. Dijabetes nastaje kada organizam ne može stvoriti dovoljne količine inzulina (hormon koji stvara i luči gušterača) ili kada organizam ne može koristiti inzulin. Inzulin pomaže u iskorištavanju glukoze koja je izvor energije za organizam i glavni šećer koji koristi ljudsko tijelo.

Ipak, ne očajavajte, nije još sve izgubljeno. Ukoliko je bolest otkrivena na vrijeme, vrijednost glukoze u krvi moći ćete regulirati pravilnom prehranom. To podrazumijeva 5 manjih obroka ravnomjerno raspoređenih u pravilnim vremenskim razmacima u toku dana. Time ćete održavati vrijednost glukoze unutar normalnih vrijednosti.
Naravno, postavlja se pitanje što treba jesti. U vašoj prehrani trebaju biti zastupljeni sve tri glavne vrste namirnica: ugljikohidrati, proteini i masnoće. Od ugljikohidrata birajte rižu, tjesteninu, pekarske proizvode; od proteina piletinu, teletinu i ribu, a od masnoća biljna ulja, prvenstveno maslinovo koje je izuzetno povoljno po krvne žile. Pored tri glavna obroka, ubacite u svoju prehranu i dva međuobroka. Neka to bude komad voća, jabuka ili kruška. Nastojte, također uvijek imati uz sebe slatkiš, jer vam se može desiti da preskočivši ili zaboravivši obrok, uđete u hipoglikemiju. Tada možete osjetiti slabost, drhtavicu, uznemirenost ili vrtoglavicu. U tim slučajevima dovoljno je da uzmete čokoladicu, popijete voćni sok ili pojedete kockicu šećera. Nemojte zaboraviti piti dovoljne količine tekućine. Steknite naviku uzimanja tekućine prije nego osjetite žeđ. Najbolja je obična voda. Trebali biste piti najmanje litru i pol vode dnevno, a ljeti i dvije litre da biste zadovoljili tjelesnu potrebu za tekućinom.

Posebno poglavlje treba posvetiti fizičkoj aktivnosti. Najzdravije je hodanje, bez obzira hodate li ubrzanim tempom nastojeći sagorjeti što više kalorija ili lagano šećete nogu pred nogu bez pretjeranog napora. Ukoliko volite intenzivniju aktivnost, odaberite bicikl. S njime se možete uputiti i na kraće izlete. Redovitim vježbanjem poboljšat ćete svoju kondiciju i osjećati se bolje. Provođenjem tjelovježbe razvijaju se mišići, a smanjuje se količina masnog tkiva. Ako se umjereno bavite tjelesnim aktivnostima, regulacija glukoze takodjer će bit bolja.

U težim slučajevima vrijednost glukoze može se regulirati tabletama tzv. oralnim hipoglikemizantnim lijekovima koji pojačavaju lučenje ili učinak inzulina. Primjenom tableta pojačavamo lučenje inzulina iz gušterače ili pojačavamo učinkovitost već izlučena inzulina. Kod nekih pacijenata treba pristupiti davanju inzulina. On se ne može uzeti na usta kao tableta. Jedini način liječenja inzulina je potkožna injekcija. Iako to djeluje komplicirano i pomalo zastrašujuće, s vremenom se pacijenti naviknu na takav način liječenja i opće stanje se naglo popravlja, a opći psihofizički status poboljšava.Za zaključak, šećerna bolest nije neizlječiva i nije fatalna, kombinacijom previlne prehrane, redovite tjelesne aktivnosti te redovitim uzimanjem lijekova moguće je držati vrijednosti šećera pod kontrolom i voditi normalan život kao i prije.

♪♫ Cassidy ♫♪:
Kontrola prostate



U Hrvatskoj na godinu od raka prostate umre 400 bolesnika. Zato, prema novim preporukama, svaki muškarac stariji od 40 godina treba jedanput na godinu učiniti urološki fizikalni pregled i PSA test. Test je specifičan za tkivo prostate. Određivanje PSA je bezbolno, a neobično važno za rano otkrivanje raka prostate. Rano otkrivanje, tj. pravodobni pregled može u 8 od 10 oboljelih produžiti život za barem 5 godina.

Prostata je muška spolna žlijezda koja se nalazi između mjehura i rektuma, a okružuje mokraćnu cijev. Oblikom podsjeća na kesten, pa joj je jedan od hrvatskih naziva kestenjača, a naziva se još i predstojna žlijezda. Žljezdano tkivo proizvodi mliječnu tekućinu, sjemenu plazmu. U njoj su smještene mnoge aktivne tvari koje, u prvome redu, štite spermije i čuvaju njihovu pokretljivost, te djeluju na njihovo preživljavanje. Sekret prostate također štiti muški reproduktivni sustav od patogenih bakterija. Normalna prostata odraslog muškarca teži oko 20 grama, a promjera je 3,5 centimetra.

Kod muškaraca starijih od 50 godina obično se povećava prostata. U toj dobi muškarci često spominju učestali nagon na mokrenje, ali kad počnu mokriti, moraju pričekati dok mokraća krene iz mjehura. Spominju i isprekidano mokrenje, buđenje noću pa se zbog toga najčešće ujutro bude neispavani, umorni i iscrpljeni. Neki od njih, na žalost, trpe tegobe nekoliko godina dok se stanje dodatno ne pogorša drugim simptomima kao što je pojava krvi u mokraći. Povećanje prostate može biti dobroćudno i zloćudno. Nakon pregleda utvrđuje se mogući uzrok i ako je povećana, iz krvi se određuje PSA (prostata specifični antigen), bjelančevina čija vrijednost veća od četiri može upućivati na upalne promjene ili početne zloćudne promjene u prostati.

Postoji opasnost od razvoja raka prostate. Rak prostate je maligni tumor koji je relativno čest kod starijih muškaraca. Često ostaje ograničen na prostatu, ali se može proširiti na limfne čvorove i kosti. Najčešće nastaje tiho, bez simptoma, a prvi simptomi su slični dobroćudnom povećanju prostate. Kao i uvijek kada je u pitanju rak, rana dijagnoza znači i veće izglede za izlječenje.



Najčešći simptomi povećanja prostate su:
    * bolno mokrenje uz osjećaj žarenja
    * krv u mokraći
    * nemogućnost mokrenja
    * tanak i isprekidan mlaz
    * učestalo noćno mokrenje

Dijagnoza
Na temelju anamneze i kliničke slike liječnik će preporučiti iscrpnije pretrage. Dijagnostika se temelji na kombinaciji fizikalnog (digitorektalnog) pregleda, određivanju PSA te transrektalnom ultrazvuku. Prema potrebi se radi biopsija, određuje slobodni PSA i drugo.

Prostata specifični antigen (PSA) je proizvod žljezdanih stanica prostate. PSA je prema strukturi protein i dio je sjemene tekućine (sperme) koji je održava tekućom. Njegova vrijednost pokazuje kolika je vjerojatnost za prisutnost raka prostate. Najčešća vrijednost koja se uzima kao najviša normalna vrijednost jest 4 ng/mL.

Najveća prednost koju PSA test ima jest njegova jednostavnost i bezbolnost. Naime, za razliku od dosada najviše prakticiranog digitorektalnog, prilično neugodnog pregleda, PSA test se kontrolira iz krvi. Znači da je dovoljno samo nekoliko minuta za vađenje krvi i nekoliko sati za analizu da bi se dobili rezultati. Zahvaljujući njima poteškoće s prostatom, bilo benigna hiperplazija, bilo karcinom, mogu se na vrijeme uočiti i liječiti.

Kao što se ženama predlaže da obavezno obavljaju mamografiju dojki u dobi iznad 35.g., tako bi i muškarcima bilo preporučljivo da također redovito kontroliraju PSA vrijednost svakih 5 godina.

Razine PSA svojstvene za dob su sljedeće (dobna skupina i gornja normalna vrijednost):
    * 40-49 g. - 2.5 ng/mL
    * 50-59 g. - 3.5 ng/mL
    * 60-69 g. - 4.5 ng/mL
    * 70 -79 g. - 6.5 ng/mL

PSA test ukratko:
    * PSA test je pretraga krvi u kojoj se određuju vrijednosti prostatičnog specifičnog antigena.
    * PSA je bezbolan test, specifičan za tkivo prostate.
    * PSA test se koristiti za rano otkrivanje postojanja karcinoma prostate.
    * PSA test može biti abnormalan i kod nekih dobroćudnih smetnji i oboljenja prostate.
    * PSA test može pokazati povišene vrijednosti i kod drugih stanja koja iritiraju prostatu.
    * PSA test trebali bi, prema novim smjernicama, jedanput na godinu prakticirati svi muškarci stariji od 40 god.

Liječenje
Ako je povećanje prostate uzrokovano upalom primjenju se antibiotici i analgetici. Kod otežane kontrole mokrenja predlaže se bihevioralna terapija, te biofeedback. U liječenju bolesti prostate koriste se dvije osnove skupine lijekova: alfa-blokatori i antiandrogeni. Alfa-blokatori bolje smanjuju simptome povećanja, a antiandrogeni mogu pomoći muškarcima sa znatno povećanom prostatom. Alfa-blokatori (doksazosin) opuštaju mišiće u i oko prostate, te tako povećavaju protok mokraće i olakšavaju simptome. Poboljšanje nastupa za nekoliko dana. Neki pacijenti mogu doživjeti nagli pad krvnog tlaka dok stoje, pa je povećana opasnost od pada. Taj rizik se može umanjiti uzimanjem lijeka prije spavanja. Kao popratne pojave, u nekim slučajevima javljaju se umor, začepljenje nosa, te smanjenje količine ejakulata. Antiandrogeni, tj. inhibitori 5-alfa-reduktaze (finasterid) blokiraju androgene, posebice dihidrotestosteron, a smanjuju veličinu prostate. Iako imaju malo popratnih učinaka, u 5 posto slučajeva pacijenti pate od impotencije. Vrlo rijetko, može doći do osjetljivosti i povećanja grudi. U težim slučajevima pristupa se kirurškom liječenju.

Kako si možete pomoći?
    * Ne zanemariti problem zbog straha ili neugode – na prvu pojavu smetnji s mokrenjem valja otići urologu. Nakon 40. godine života preventivni pregledi kod urologa trebali bi biti redoviti.
    * Izbjegavati konzumaciju alkohola, kave i gaziranih pića, a ostalu tekućinu ne piti nakon večernjeg obroka.
    * Prehranu obogatiti namirnicama koje sadržavaju balastne tvari, vitamine i minerale, a izbjegavati oštre začine.
    * Nastojati izbjegavati svakodnevni stres i što više se kretati na svježem zraku.
    * Izbjegavati mirovanje i boravak na hladnom, jer se time povećava rizik zadržavanja mokraće.
    * Neki lijekovi usporavaju protok mokraće, pa se o njihovoj primjeni treba svakako posavjetovati s liječnikom.

♪♫ Cassidy ♫♪:
Karcinom dojke - mjesečni samopregled dojke



Karcinom dojke vodeći je karcinom po učestalosti u žena i glavni uzrok od kojeg umiru žene oboljele od malignih bolesti. Ovaj članak posvetili smo karcinomu dojke i samopregledu dojke kao metodi ranog otkrivanja karcinoma dojke. Cilj nam je također podići svijest o toj čestoj malignoj bolesti koja ima dobru prognozu ako se otkrije u ranom stadiju.

Što je karcinom dojke?
Karcinom ili maligno bujanje abnormalnih stanica nastaje kada nastanak novih stanica u tijelu izmakne kontroli, odnosno kada se stanice koje bi trebale završiti svoj životni ciklus i dalje množe. Karcinom dojke maligni je tumor tkiva koje sačinjava dojku, a kao i drugi karcinomi on ima karakteristike malignih bolesti kao što su invazivnost, lokalna agresivnost i metastatski potencijal (koji se javlja u kasnijoj fazi rasta).
Metastaziranje tumora znači da se sa mjesta na kojem je tumor nastao (primarni tumor) neke stanice odvajaju, ulaze u krv ili limfni sustav te se nastavljaju rast u limfnim čvorovima i/ili u udaljenim organima kao sekundarni tumor. Kada se stanice karcinoma dojke počinju širiti, one se vrlo često prvo zaustavljaju u limfnim čvorovima u blizini dojke, a to su najčešće limfni čvorovi pazuha (aksilarni limfni čvorovi). Isto tako, karcinom dojke širi se dalje krvlju u druge organe, najčešće su to kosti, jetra, pluća, mozak. Sekundarni tumori na tim mjestima, koje zovemo metastaze, imaju iste abnormalne stanice kao i primarni karcinom u dojci, stoga se metastaza karcinoma dojke u kosti ne zove karcinom kosti, već metastatski karcinom dojke. Karcinom dojke agresivno je tkivo koje uništava kako primarni organ iz kojega je nastao, tako i sve druge organe u koje se proširi.

Kako nastaje karcinom dojke?
Nitko ne zna što točno uzrokuje karcinom dojke. U velikom broju slučajeva liječnici ne mogu objasniti zašto se u nekih žena razvije karcinom, a u nekih ne. Ono što se pouzdano zna je da tupi udarci, ozljede i dodirivanje dojki NE uzrokuju karcinom. Karcinom nije zarazna bolest i ne može se dobiti u kontaktu s oboljelom osobom.
Iako se ne zna što točno uzrokuje karcinom dojke, zna se da postoje faktori rizika za nastanak ove bolesti. To znači da će žena koja ima neki od faktora rizika imati veću šansu za razvoj karcinoma dojke od žene koja nema taj faktor rizika. To opet ne znači da će žena koja ima neki faktor rizika doista i razviti karcinom. Neki od poznatih faktora rizika za karcinom dojke su:
    * starija dob
    * karcinom dojke u obitelji
    * rani početak menstruacije i kasni ulazak u menopauzu
    * kasna dob žene kod prvog porođaja
    * prekomjerna tjelesna težina i pretilost nakon menopauze
    * prehrana bogata mastima
    * redovita konzumacija alkohola
    * manjak fizičke aktivnosti
    * prethodna dobroćudna kvržica u dojci (malen rizik, ali postoji)
    * prethodni karcinom dojke ili jajnika
    * neke identificirane abnormalnost gena.

Jasno je da se neki rizici mogu izbjeći, dok se neki, kao što su postojanje karcinoma dojke u obitelji, ne mogu. Isto tako ponovo naglašavamo da velik broj žena koje imaju neki od poznatih rizika neće dobiti karcinom dojke, a isto tako većina žena koje u obitelji imaju karcinom dojke neće oboljeti.

Koji su simptomi karcinoma dojke?
Simptomi:
    * kvržica ili zadebljanje u dojci, blizu dojke ili pod pazuhom
    * neuobičajena osjetljivost cijele dojke ili bradavice
    * bol u dojci
    * promjena u obliku ili veličini dojke
    * uvrtanje bradavice prema dojci
    * promjene na koži dojke poput ljuštenja, crvenila ili otekline
    * promjene na koži dojke u obliku brazdi poput kore od naranče
    * neobičan iscjedak iz bradavice koji može biti bistar, krvav ili druge boje (to mogu biti simptomi bezazlene bolesti, ali ih je potrebno istražiti jer mogu nastati i kao posljedica karcinoma)

Rani karcinom dojke uglavnom ne uzrokuje bol, no bez obzira ne to, potrebno je javiti se liječniku ako bol u dojci traje ili ako postoji sumnja da nešto s dojkom nije u redu. Najčešće simptomi nisu u vezi s karcinomom, ali pri pojavi nekog od simptoma javite se liječniku za konzultaciju kako bi se eventualni karcinom otkrio u što je ranije moguće.

Rano otkrivanje karcinoma dojke – skrining
Skrining metode se koriste za otkrivanje neke bolesti prije nego su simptomi izraženi. Na taj način bolest otkrivamo u ranom stadiju i tada su šanse za dobru reakciju na terapiju i izlječenje najveće. Skrining metode koje se koriste za rano otkrivanje karcinoma dojke su:
    * mamografija
    * klinički pregled dojke
    * samopregled dojke

Preporuke nalažu da skrining karcinoma dojke mora započeti već s 20 godina. U periodu od 20.- 40. godine svaki mjesec u isto vrijeme (najbolje nakon mjesečnice) potrebno je izvršiti samopregled dojke te uz to svake tri godine obaviti klinički pregled dojki kod svog liječnika. Nakon 40. godine uz nastavak redovitih mjesečnih samopregleda potrebno je započeti s mamografskim pregledima. Na taj način karcinom dojke može se otkriti u najranijem stadiju, a tada je šansa za petogodišnjim preživljenjem 97%!

Važno je napomenuti da samopregled NE MOŽE nadomjestiti klinički pregled dojke i mamografski pregled. Za što uspješnije rano otkrivanje karcinoma dojke on se mora kombinirati s periodičkim pregledima i mamografijom..
Ako smatrate da ste pod povećanih rizikom za razvoj karcinoma dojke, svakako se obratite liječniku kako biste s njim dogovorili individualni plan redovitih preventivnih pregleda. Ako imate bilo kakve sumnje ili pitanja u vezi karcinoma dojke, javite se liječniku.


Nakon 25. godine života sve bi žene trebale jednom mesečno pregledati dojke, jer samo ako dobro upoznaju svoje dojke, mogu lečnika na vreme obavestiti o eventualnim promenama. Svrha samokontrole je uočavanje promena, a ne postavljanje dijagnoze jer to može samo lečnik.

Samopregled treba raditi neposredno poslje menstruacije, odnosno od petog do desetog dana ciklusa, kad dojke nisu otečene, jer tada se najlakše mogu otkriti promene u obliku i veličini, te eventualne kvržice.

1. Stanite pred ogledalo, ruke ispružite uz telo, a zatim ih podignite.
Proverite jesu li dojke simetrične i nema li udubljenja ili promena na koži bradavica.
2. Ispruženim prstima desne ruke kružnim pokretima opipajte unutarnju polovinu leve dojke, pokretima odozgo prema dole i od spoljne strane prema sredini
3. Sada levu ruku ispružite uz bok, zatim pregledajte spoljnu polovinu dojke, pokretima odozdo prema gore i od spoljne strane prema sredini
4. Nežno pritisnite bradavice i proverite izlazi li iscedak. Ako izlazi krvav, prozirno žut, ciglasto-crven, plavičast ili potpuno proziran iscedak, odmah se javite lečniku. Na isti način pregledajte desnu dojku.

Specijalistički dijagnostički postupci za pregled dojki su brojni. Osnovu čini fizikalni pregled iskusnog specijaliste, koji se nadopunjuje mamografijom, ultrazvukom, pregledom sekreta iz dojke i punkcijom sumnjive promene. Ukoliko svi postupci ne razjasne dijagnozu, preostaje još biopsija - operacijsko uzimanje uzorka tkiva dojke za patohistološki pregled. Mamografija je i dalje glavna pretraga: jednostavna je, daje dobre rezultate, a zbog vrlo male količine zračenja, potpuno je bezopasna. Nisu potrebne nikakve posebne pripreme. To je radiološka metoda snimanja, što se izvodi na aparatu, mamografu, koji mora imati rešetku. Svaka se dojka snima u dve projekcije, frontalno i bočno, uz maksimalnu kompresiju dojke.
Prva mamografija, tzv. bazični mamogram, savetuje se ženama oko 40. godine, a onda je treba ponavljati svake dve, tri godine. Naime, pre 40. mamografija dojki mogla bi dati nepouzdane rezultate. Nakon 40. dojke se menjaju: povećava se količina masnog tkiva (koje je na rendgentskoj snimci tamno), a smanjuje količina žlezdanog (bele boje). Na tamnoj površini (masnoća) svaka sumnjiva tvorevina (bele boje) savršeno je vidljiva. Kod mlade žene, žlezdana masa (bele boje) veća je od masne mase (tamne boje), pa bi na pretežno beloj površini eventualne tvorevine (i one bele boje) mogle proći nezapaženo, posebno ako su male. Učestalost sledećih kontrola ovisi o nalazu: ako je uredan, pregled se ponavlja svake dve godine, a ako nije, prema dogovoru s lečnikom. Da bi se bolesti što pre otkrile, u svetu su uobičajeni sistematski pregledi, što, nažalost, kod nas još nije popularno. Mamografija je obvezna i pre početka nadomesne hormonske terapije kod žena u menopauzi.

♪♫ Cassidy ♫♪:
Prva pomoć pri prijelomima

Prijelom kosti ruke

Primjeri najčešćih prijeloma

 

Koštani prijelom bez ozljede kože (rane) zovemo zatvorenim prijelomom. Ako na mjestu prijeloma postoji rana, to je otvoreni ili vanjski prijelom. Koštani ulomci mogu svojim oštrim rubovima ozlijediti krvne žile, živce i mišiće, ili probiti kožu. To se može dogoditi u trenutku prijeloma ili naknadnim pomicanjem slomljenih kostiju.

Znakovi prijeloma ruke ili noge:
    * 1.      Bol
    * 2.      Nemogućnost pokretanja ozlijeđenog uda.
    * 3.      Oteklina na mjestu prijeloma. Nije uvijek prisutna.
    * 4.      Deformitet uda. Nije uvijek prisutan. Ako postoji siguran je znak prijeloma. 

I sama sumnja na mogućnost prijeloma zahtijeva postupak kao da prijelom postoji.

Pošto vam se dogodi prijelom, važno je znati kako sami sebi možete pomoći i kako ne napraviti više štete nego koristi.

GORNJI EKSTREMITETI
Prijelom ključne kosti



Pad na ispruženu ruku najčešći je uzrok prijeloma ključne kosti, obično na mjestu srednje trećine kosti. Podjednako je čest kod djece, mladih i odraslih.
Karakteristični su simptomi oteklina, podljev krvi i bol na mjestu prijeloma.

Neposredno nakon pada kretnje u ramenom zglobu bitno su ograničene, a na mjestu prijeloma vidljiv je podljev krvi.

ŠTO UČINITI?
Nakon pada na ispruženu ruku i pojave spomenutih vanjskih obilježja prijeloma, najprije treba sam sebi pružiti prvu pomoć. Najučinkovitiji način samopomoći je uzeti ručnik, manji stolnjak ili veći rubac i u obliku trougle marame zamotati ga oko vrata i ozlijeđene ruke, tako da je lakat savinut pod kutom od 90 stupnjeva. Tako sprječavate daljnje pomicanje ruke u ramenu i indirektno smanjujete osjet boli.

Imobilizirani trebate otići u nadležnu kliničku ustanovu kako bi se učinila detaljna dijagnostika i donijela odluka o konzervativnom, odnosno operacijskom liječenju. Posebice je važno napomenuti da se takvi prijelomi najčešće mogu konzervativno liječiti.

Prijelom nadlaktične kosti u ramenom zglobu



Padom na šaku ili lakat ili direktnim padom na rame često nastaje prijelom glavice nadlaktične kosti u ramenu. Neposredno nakon pada osjeća se jaka bol u ramenu, a kretnje u ramenom zglobu bitno su ograničene.

Petnaestak minuta nakon pada vidljiva je vanjska oteklina na ramenu s podljevom krvi.

ŠTO UČINITI?
- Neposredno nakon pada možete i sami vidjeti je li ozlijeđena neurološka struktura i to tako da sami ispitate mogućnost normalna micanja prstiju ruke, tj. možete li saviti prste ruke u šaku, odnosno ispružiti prste samostalno bez pomoći druge ruke. Ako je tako, možete si bez žurbe sami pružiti prvu pomoć. Kao i kod ključne kosti, dovoljno je privremeno imobilizirati ozlijeđeno rame na način opisan kod prijeloma ključne kosti, što odmah smanjuje osjet boli. Nakon ispravno provedene privremene imobilizacije trebate otići u nadležnu ustanovu radi daljnje dijagnostike i postavljanja točne dijagnoze.

Većina prijeloma može se liječiti konzervativno, čak i ako je riječ o težim prijelomima ove lokalizacije kod starijih ljudi.

Prijelom zgloba lakta
 


Prijelomi stražnjeg nastavka lakatne kosti
Najčešće nastaju izravnim padom na lakat. Karakterističan je trenutačni podljev krvi u predjelu lakta sa stražnje strane, s izraženom jakom boli i nemogućnošću savijanja, odnosno ispružanja ruke.

ŠTO UČINITI?
- I ovom je prilikom bitno odmah pomoći sam sebi tako da s trouglom maramom imobilizirate lakat pod kutom od 90 stupnjeva i smanjite osjet boli. Nakon toga trebate otići u nadležnu bolničku ustanovu radi daljnje dijagnostike.

Za razliku od gore navedenih, liječenje ove vrste prijeloma isključivo je operativno.

Prijelomi glavice palčane kosti u lakatnom zglobu 



Najčešće nastaju padom na lakat ili na ispruženu ruku. Karakteristika je ovog tipa prijeloma izražena bol u lakatnom zglobu s nemogućnošću savijanja i ispružanja podlaktice u laktu, kao i nemogućnošću okretanja podlaktice kako u vanjskom, tako u unutarnjem smjeru.
Nije karakteristično stvaranje većih podljeva krvi.

ŠTO UČINITI?
- Sami si možete pomoći tako da imobilizirate lakat savijen pod kutom od 90 stupnjeva u trougloj marami. Nakon imobilizacije trebate otići u nadležnu ustanovu radi daljnje dijagnostike.

Najčešći oblik liječenja je konzervativan, dok je operativno rjeđe potrebno.

Prijelom palčane kosti na tipičnome mjestu



Prijelom palčane kosti na tipičnome mjestu najčešći je prijelom gornjeg ekstremiteta. To znači da se od ukupnog broja prijeloma ruke gotovo polovica odnosi na prijelom ove lokalizacije. Najčešće nastaje zbog pada na ruku.
Karakteristična je izražena bol u predjelu ručnog zgloba s izljevom krvi i oteklinom, kao i nemogućnost savijanja ručnog zgloba neposredno nakon nezgode.

ŠTO UČINITI?
- Radi pružanja samopomoći, neposredno nakon pada trebate šaku s podlakticom položiti na komad daske, kuhače ili drugoga ravnoga i čvrstog predmeta te uz pomoć rupca ili prvog zavoja zamotati ruku oko čvrste podloge. Nakon toga odmah potražite nadležnu bolničku ustanovu radi daljnje dijagnostike.
Ovi se prijelomi u najvećem broju slučajeva liječe konzervativno - nakon dobre repozicije (namještanja) koja se obavlja u lokalnoj anesteziji, slijedi imobilizacija prijeloma u podlaktičnoj longeti. 


DONJI EKSTREMITETI

Prijelom zgloba kuka



Ovaj tip prijeloma najčešći je u starijoj životnoj dobi, a nastaje zbog pada na ravnoj podlozi. Neposredno nakon pada karakteristična je izražena bol u kuku s nemogućnošću izvođenja pokreta. Ozlijeđeni ne može hodati na ozlijeđenoj nozi.
Karakterističan položaj ozlijeđene noge je vanjska rotacija stopala i vidno skraćenje bolesne u odnosu na zdravu noge.

ŠTO UČINITI?
- Treba smjesta nazvati hitnu pomoć i ozlijeđenog transportirati u nadležnu ustanovu u ležećem položaju na nosilima. Ni u kojem slučaju nemojte pokušavati hodati na ozlijeđenom ekstremitetu.
Za liječenje ovog tipa prijeloma apsolutno je indiciran operativni zahvat koji treba obaviti neposredno, odnosno što prije nakon prijeloma.

Prijelom nožnog zgloba

Pad na ravnoj podlozi najčešće je povezan s uganućem, odnosno prijelomom u predjelu nožnog zgloba, koji je podjednako podložan ozljedama u svim dobnim skupinama.
Karakteristični su oteklina s podljevom krvi, bolnost i nemogućnost savijanja zgloba nakon ozljeđivanja.

ŠTO UČINITI?
- Prilikom pružanja prve pomoći nije uputan daljnji pokušaj hodanja na ozlijeđenoj nozi, nego prije svega imobilizacija zgloba uz pomoć čvrstog predmeta i priručnog zavoja, odnosno rupca, ručnika i sl., nakon čega trebate osobnim automobilom ili vozilom hitne pomoći otići u nadležnu ustanovu radi daljnje dijagnostike.
Ako je riječ o uganuću, terapija izbora je imobilizacija u potkoljeničnoj longeti tijekom sedam do deset dana. Ako je, pak, posrijedi prijelom s pomakom, tada je operacijsko liječenje najbolja metoda za ponovni povratak u normalnu funkciju.   


Korisni savjeti:
    *Ako je slomljeni ud deformiran, pokušajte ga izravnati uzdužnim istezanjem. Povlačite lagano dva susjedna zgloba u suprotnim smjerovima. Ovaj postupak ne smije biti nasilan i treba ga prekinuti ako naiđete na otpor ili jaču bol. Nepravilna manipulacija slomljenim udom može dovesti do oštećenja krvnih žila, živaca i ostalih tkiva ili pretvoriti zatvoreni prijelom u otvoreni.
    *Slomljena kost se mora imobilizirati prije prenošenja ili prijevoza ozlijeđenoga. Ako je hitna medicinska pomoć dostupna, najbolje je imobilizaciju i transport prepustiti stručnim osobama. Ozljeđeni mora mirovati do dolaska pomoći.
    *Kod otvorenih prijeloma pokrijte ranu sterilnom gazom. Na gazu stavite jastučić od pamuka (vate) ili vune i sve skupa učvrstite zavojem. Ako slomljena kost viri iz rane, ne smije se istezanjem uda vraćati u prirodni položaj, nego se nakon previjanja rane imobilizira u zatečenom položaju.

Navigacija

[0] Lista Poruka

[#] Slijedeća stranica

[*] Prethodna stranica