Osteoartritis-osteoartroza!

<< < (2/5) > >>

♪♫ Cassidy ♫♪:
Prognoza

Trenutno, većina tipova artritisa se ne može izliječiti. Znanstvenici nastavljaju napredovati u potrazi za najvažnijim uzrocima glavnih tipova artritisa. U međuvremenu, ortopedi u suradnji sa drugim liječnicima i znanstvenicima razvijaju mnoge učinkovite načine liječenja osteoartritisa. U većini slučajeva, osobe s artritisom mogu nastaviti sa svakodnevnim životnim aktivnostima. Programi vježbanja, protuupalni lijekovi, te redukcija težine za pretile osobe su uobičajene mjere za smanjenje boli, ukočenosti i poboljšanje funkcije. Kod ljudi sa teškim slučajevima artritisa, ortopedska operacija često može osigurati veliko olakšanje boli i uspostaviti izgubljenu funkciju zgloba. Ugrađivanje totalne endoproteze obično omogućava osobi s teškim artritisom u kukovima ili koljenu hodanje bez boli ili ukočenosti.

♪♫ Cassidy ♫♪:
Kad zglobovi otkažu poslušnost


 Generalno gledajući dolazi do stanjenja i kompletnog "ogoljavanja" zglobne hrskavice. Na periferiji zgloba dolazi do reaktivnog bujanja nove kosti i stvaranja tzv. osteofita - koštanih izdanaka

 Degenerativna bolest zglobova, za koju se u Europi uvriježio naziv artroza ili osteoartroza, dok se u anglosaksonskoj literaturi već dulje vremena rabi naziv osteoartritis (OA) iako se ne radi o klasičnoj upali, najčešća je zglobna bolest uopće, a i ponajčešći uzrok funkcijskog oštećenja lokomotornog sustava. U novije vrijeme termin osteoartritis susreće se sve češće i u domaćoj literaturi.

A. E. Garrod je 1907. godine opisao OA kao poseban klinički entitet i razlučio ga od reumatoidnog artritisa koji predstavlja klasičan primjer upalne reumatske bolesti. OA je karakteriziran žarišnim gubitkom zglobne hrskavice, stvaranjem nove kosti u području neposredno ispod oštećene hrskavice (subhondralnoj kosti) i na zglobnim krajevima u vidu koštanih izdanaka (osteofita). Tijekom proteklih 20-ak godina OA se promatra kao bolest koja zahvaća cijeli zglob (kost, hrskavicu i pripadajuće strukture), a ne samo kao proces koji primarno zahvaća hrskavicu, kako se ranije mislilo.

Najnovija definicija osteoartritisa iz 1994. godine glasi: "Osteoartritis je rezultat mehaničkih i bioloških zbivanja koji narušavaju normalni tijek razgradnje i izgradnje zglobne hrskavice i subhondralne kosti. Iako može biti uzrokovan multiplim činiteljima, uključujući genetske, razvojne, metaboličke i traumatske uzroke, OA zahvaća sva tkiva diartrodijalnih (dvodjelnih) zglobova".

Manifestira se kroz morfološke, biomehaničke, molekularne i biokemijske promjene zglobne hrskavice, koje dovode do smekšanja, fibrilacije (stvaranja raspuklina u hrskavici), ulceracija (stvaranja većih defekata hrskavice) i gubitka zglobne hrskavice; sklerozacije i eburnizacije subhondralne kosti (zgušnjavanja koštanog dijela ispod oštećene hrskavice) i stvaranje osteofita i subhondralnih cista. Kliničke manifestacije se očituju u obliku bolova u zglobu, zakočenosti, ograničenja pokreta i čujnog škripanja pri pokretima (krepitacija) uz povremeno prisutnu oteklinu zgloba s različitim stupnjem lokalne inflamacije (upale).»

Iako je degenerativna bolest zglobova češća u žena, zahvaća i muškarce i žene svih etničkih grupa praktički u svim zemljopisnim lokacijama.

Nezaobilazna važnost činitelja rizika Etiologija bolesti nije posve istražena, ali su empirijski uočeni određeni rizični činitelji koji mogu predisponirati razvitak OA. Genetički činitelji (nasljeđe) imaju određenu ulogu u nastanku artroze šaka i artroze koljena. Vrlo često spominjana pretilost dokazani je rizični činitelj u nastanku artroze koljena, ali ne i artroze kuka ili šaka.

Mehanički činitelji poput nepravilnosti u građi zglobova (npr. prirođena displazija kuka), ili X odnosno O noge u artrozi koljena te postraumatske promjene na koljenima svakako imaju značajnu ulogu u nastanku navedenih artroza. S povećanjem životne dobi artroze općenito postaju učestalije, iako do sada još nije identificiran specifični biokemijski defekt hrskavice koji bi bio isključivo vezan za starenje. Spol također ima značenje u određenim artrozama, poput one koljena i šaka, jer se češće javlja u žena.

♪♫ Cassidy ♫♪:
Kad zglobovi otkažu poslušnost 2

Zbivanja u zglobu

Artroze se iz didaktičkih razloga mogu podijeliti na primarne, kojima nije razjašnjen postanak i sekundarne, kada se mogu povezati s nekim uzrokom,pretežito biomehaničke naravi.Patoanatomski proces se primarno odigrava na zglobnoj hrskavici, iako neke novije znanstvene studije sugeriraju moguću značajnu ulogu promjena subhondralne kosti u procesu započinjanja razgradnje zglobne hrskavice. Prvotno se pojavljuju sitne pukotine na površini same zglobne hrskavice (fibrilacije) koje postupno postaju sve veće i dublje, zahvaćajući sve veći dio hrskavice (fisure). S vremenom dolazi do stvaranja u početku žarišnih, kasnije i difuznih erozija (defekata) zglobne hrskavice, koji se protežu duboko u zglobnu hrskavice sve do subhondralne kosti. Opterećenje u zglobu sve više se prenosi na priležeću kost, budući zglobna hrskavica postupno propada. Zgušnjava se subhondralna kost, a pri pojačanim biomehaničkim opterećenjima može doći i do utisnuća dijela koštane lamele u dubinu i stvaranja cističnih formacija u kosti, tzv. subhondralnih pseudocita, koje su obično ispunjene razorenim hrskavičnim tkivom i zglobnom tekućinom. Generalno gledajući dolazi do stanjenja i kompletnog "ogoljavanja" zglobne hrskavice. Na periferiji zgloba dolazi do reaktivnog bujanja nove kosti i stvaranja tzv. osteofita - koštanih izdanaka. Povremeno se javlja i oteklina uz pojačanu bolnost zahvaćenog zgloba, kao izraz "mehaničke upale zgloba", zapravo pokušaja organizma da odstrani oštećene dijelove kosti i hrskavice iz zglobnog prostora. Oteklina je najčešće puno kraćeg trajanja i funkcijski povoljnija za bolesnika nego otekline u upalnim reumatskim bolestima poput reumatoidnog artritisa. Često se u takvim slučajevima govori o "dekompenziranoj artrozi". Druge promjene zglobnih struktura uključuju degeneraciju meniska u koljenu i smanjenje mišićne mase mišića oko zgloba (periartikularna hipotrofija).

 
Najčešće zahvaćeni zglobovi

Klinička slika je ovisna o lokalizaciji OA. Zajednički simptomi su bol i otežano gibanje zgloba. Zglob je obično osjetljiv na dodir i pri pokretima, a vrlo često su prisutne i krepitacije (škripanje) u pojedinim zglobovima. Progrediranjem bolesti, nastupa hipotrofija (smanjenje) i atrofija (gubitak) pripadajuće muskulature, tj. mišićne mase. U fazi dekompenzacije zglob može biti otečen, topao na dodir i izrazito bolan pri pokretima. Poliartroza šaka može se javiti na distalnim (donjim) interfalangealnim zglobovima (Heberdenova artroza) ili pak na proksimalnim (gornjim) interfalangealnim zglobovima prstiju šaka (Bouchardova artroza). Obje skupine spadaju u primarne artroze. Na šakama se vrlo često razvija i sekundarna artroza tzv. korjenskog zgloba palca ili karpometakarpalnog zgloba palca, osobito u žena odmaklije životne dobi, koje se bave vezenjem, pletenjem i sličnim zanimanjima. Općenito je artroza šaka puno češča u žena i učestalo se javlja nakon 60 godine. Heberdenova i Bouchardova artroza šaka vezane su uz nasljeđe. Heberdenova poliartroza, dakle, zahvaća najdistalnije zglobove na prstima šaka, najčešće obostrano uz postupno stvaranje koštanih čvorića uz stražnje rubove zgloba, po dva na svakom prstu (jedan s unutarnje, a drugi s vanjske strane zgloba).

U fazi "izbijanja ili stvaranja čvorića" zahvaćeni zglob je bolan,lagano crven i otečen u trajanju od nekoliko dana, potom se stanje smiri. Bolest se razvija postupno u manjim atakama, ali formirani čvorići obično nisu veći od zrna leće. Heberdenova poliartroza može prouzročiti samo manje funkcijske smetnje poput otežanih finijih kretnji prstima (npr. pri šivanju). Budući se javlja pretežito na ženskim rukama, predstavlja i stanoviti estetski defekt.

Bouchardova poliartroza, koja zahvaća nešto proksimalnije interfalangealne globove na prstima šaka, razvija se ne potpuno isti način kao i prethodna, i također je češća u žena odmaklije životne dobi. Funkcijski gledano, ova artroza je nepovoljnija od Heberdenove, jer izravno kompromitira funkciju savijanja i ispružanja prstiju, dakle osnovnu funkciju šake, a to je hvatanje i držanje predmeta. Može ugroziti radnu sposobnost za mnoga zanimanja, a u težim slučajevima i samozbrinjavanje, no to je ipak rjeđi slučaj.

Rizartroza "korjenskog" zgloba palca (karpometakarpalnog zgloba) na ruci učestalija je u žena koje su radile kućanske ili poslove vezane uz ručni rad, šivanje i pletenje. Propadanjem hrskavice navedenog zgloba, olabave se veze između kostiju te dolazi do subluksacije (djelomičnog iščašenja) zglobnih tijela uz izvana vidljivo izbočenje poput stepenice. Bolovi mogu biti dosta jaki i značajno ograničavaju funkciju palca, a time i cijele šake. Postupno oslabi i pripadajuća muskulatura uz palac, pa osim ograničenih kretnji u navedenom zglobu dolazi i do gubitka snage palca.

Artroza kuka - koksartroza se za razliku od artroze šaka javlja u nešto starijoj životnoj dobi. Muškarci su nešto češće zahvaćeni nego žene. Obzirom da zglob kuka ima ključnu ulogu u kretanju čovjeka, bolesnici s OA kuka mogu biti značajno hendikepirani. Sekundarna forma koksartroze češća je u žena, na osnovi učestalije prirođene displazije kuka koja je češća u djevojčica.

20% bolesnika s bolešću na jednoj strani razvija kroz narednih 8 godina bolest i na drugoj strani. Bolesnici se obično žale na bol pri pokretu i stajanju,koja se smanjuje u ležanju. Bol se najčešće javlja u području prepone ili unutarnjem dijelu natkoljenice, ali može se javiti i u stražnjici, području koje inervira n. ishiadicus te u skoro 20% bolesnika u donjem dijelu natkoljenice ili unutarnjoj strani koljena (prenesena bol zbog nadražaja n. obturatoriusa u području zgloba kuka). Bolesnik obično bolno šepa, zadržavajući se kraće na zahvaćenoj nozi. Osobito je teško sjedenje ili ustajanje iz ležećeg ili sjedećeg položaja.

Postupno se smanjuje gibljivost, u prvom redu unutarnja rotacija, kasnije i ostale kretnje u kuku, tako da noga prividno postaje kraća, što dodatno kompromitira hod. Dolazi i do značajne atrofije mišića zdjelice i pripadajuće
natkoljenice.

Artroza koljena - gonartroza učestalije se javlja u žena zrele životne dobi,osobito često pri deformacijama osovine noge poput O ili X nogu te deformacijama stopala. Čak i pri normalnom hodu, preko zglobova koljena se prenosi četverostruka tjelesna težina. Vodeći simptom je bol u različitim dijelovima koljena, koja se pogoršava pri klečanju, silasku ili uspinjanju uz stepenice ili nakon ustajanja iz dugotrajnijeg sjedećeg položaja. Mogu biti zahvaćena sva 3 dijela zgloba
koljena.Medijalni femorotibijalni zglob (unutarnji dio zgloba između natkoljenice i potkoljenice) najčešće je zahvaćen, osobito u varus deformaciji koljena (O noge). Česta je i patelofemoralna artroza, koja se razvija između stražnje zglobne ploštine patele i prednje strane femoralnih kondila, uz često prisutne retropatelarne (iza patele) krepitacije i čujno "struganje" pri pokretima patele. Najrjeđa je lateralna femorotibijalna artroza (vanjski dio zgloba).
Može doći i do ograničenja kretnji u zglobu koljena, osobito nemogućnosti potpunog ispružanja (ekstenzije) koljena radi slabosti pripadajuće muskulature,osobito m. vastus medialisa, razvojno najmlađeg dijela četveroglavog mišića. U
naprednijim stadijima može biti značajno kompromitirano i savijanje (fleksija) koljena.

U području koljena relativno često dolazi do faza "dekompenzacije" kada koljeno naglo otekne, uz izraženije bolove i smanjenu pokretljivost bolesnika. Oteklina je obično jasno vidljiva i golim okom, ali se može lako dokazati i pokusom balotiranja patele.
Gubitkom zglobne hrskavice koljena i produljavanjem postraničnih ligamenata zglob koljena može postati nestabilan, što dodatno kompromitira ionako narušenu funkciju koljena.

Često spominjana hondromalacija patele jest zapravo degeneracija patelarne hrskavice, najizraženije u životnoj dobi između 15-30 godina. Bol je izraženija pri nekim aktivnostima, osobito pri silasku niz stepenice.

♪♫ Cassidy ♫♪:
Kad zglobovi otkažu poslušnost 3

Potvrda dijagnoze

Dijagnozu artroze, osim  na osnovu uobičajenih subjektivnih tegoba bolesnika i objektivnog kliničkog nalaza, potvrđujemo radiološkom pretragom navedenih područja. Tipične radiološke promjene sastoje se u: suženju zglobnog prostora, stvaranju osteofita, sklerozi subhondralne kosti, formaciji subhondralnih cista te promijenjenom izgledu koštanih krajeva zgloba. Laboratorijske pretrage,analiza sinovijalne tekućine mogu biti od koristi u dvojbenim slučajevima.


Kombinirani pristup u liječenju

ACR (The American College of Rheumatology) predložio je algoritam liječenja za osteoartritis kuka i koljena, koji je većim dijelom primjenjiv i na artrozu šaka.


Nefarmakološki pristup

Korekcija predisponirajućih činitelja može imati važnu ulogu prije razvitka patološko - anatomskih promjena zgloba. Smanjenje tjelesne težine u pretilih bolesnika je posebice važan korak u liječenju. Sprječavanje i korekcija varus-valgus deformacija koljena (zbog O ili X nogu) te raznih deformacija stopala ima važnu preventivnu ulogu u liječenju artroza. Edukacija bolesnika putem priručnika za bolesnika ili uključivanjem u program edukacije za vrijeme provođenja fizikalne terapije u zdravstvenim ustanovama ima krucijalno mjesto u sprječavanju mogućih bolnih recidiva OA. Zaštita i mirovanje zahvaćenih zglobova može smanjiti bolove i usporiti daljnje oštećenje hrskavice. Nosivi zglobovi poput kuka ili koljena trebaju se rasteretiti primjenom štapa ili štake pri hodu. U bolesnika s rizartrozom primjena stabilizacijske udlage za zglob palca može biti od znatne pomoći u aktivnoj fazi bolesti.

Fizikalna terapija

-pomaže u smanjenju bolova i zakočenosti zglobova, održava ili poboljšava zglobnu pokretljivost te pomaže u snaženju pripadajućih mišića.Najčešće korišteni modaliteti fizikalne terapije uključuju medicinsku gimnastiku za zahvaćene zglobove, uz prethodnu primjenu određenih toplinskih procedura koje smanjuju bolove i opuštaju mišiće. Najčešće se koriste elektroprocedure poput inerferentnih i moduliranih struja, terapijski ultrazvuk, kratkovalna dijatermija ili magnetoterapija.


Farmakološki pristup

Analgetici i nesteroidni antireumatici su najčešće primjenjivani lijekovi.Postoji mogućnost i topičke primjene lijekova poput antireumatskih lokalnih pripravaka, samostalno ili putem ultrazvučne primjene tzv. sonoforeze. Jedan od takvih pripravaka jest i Deep Relief gel s aktivnom supstancom u obliku ibuprofena. Danas na svjetskom tržištu postoji topički pripravak capsaicin,koji lokalno primijenjen dovodi do smanjenja boli smanjenjem supstance P koja je odgovorna za bol.Najčešće primjenjivani lijekovi u OA su ipak nesteroidni antireumatici (NSAR) koji dovode do značajnog smanjenja bolova i poboljšanja pokretljivosti u većine bolesnika. Danas postoje pripravci koji štede sluznicu probavnog sustava te slabije djeluju na agregaciju (sljepljivanje) trombocita - tzv. COX-2 inhibitori, lijekovi koji selektivno inhibiraju izoenzim ciklooksigenazu 2,koja je odgovorna za protupalne učinke u OA, a štede izoenzim COX-1 koji ima zaštitnu ulogu.Lokalna primjena depo preparata kortikosteroida moguća je u dekompenziranoj fazi artroze, ali ne više od 3 puta godišnje.

Sistemska primjena

kortikosteroida nije indicirana u OA.Intraartikularna (u zglob) primjena hijaluronske kiseline može biti korisna,prvenstveno u bolesnika s artrozom koljena, kada primjena NSAR lokalno ili oralno nije dovela do očekivanog uspjeha. Ovi preparati (kod nas dostupni Synvisc ili Hyalgan) daju se jednom tjedno intrartikularno u koljeno, u serijama od 3 injekcije za redom za Synvisc i 5 injekcija za Hyalgan. Učinak je nešto sporiji, ali i dugotrajniji.

Ostale mogućnosti

Eksperimentalno liječenje usmjereno je na ispitivanje djelovanja lijekova koji djeluju direktno prema hrskavici poput doksiciklina ili inhibitora matriks metaloproteinaza. U tijeku su i ispitivanja o primjeni interleukin-1 receptor antagonista u OA.

Operativno liječenje rezervirano je za bolesnike koji ne reagiraju na primijenjenu konzervativnu terapiju, a funkcionalno i strukturalno zglob nije u mogućnosti obavljati svoju funkciju. Najčešće se primjenjuje operativna zamjena zglobova, tzv. totalne ili parcijalne endoproteze, s izvrsnim rezultatima u području koljena i kuka i slabijim u području malih zglobova šaka.

♪♫ Cassidy ♫♪:
Obuzdajte osteoartritis

Nutricionizam

Dijetoterapija je nadopuna i doprinos učinkovitosti medikamentnog i terapijskog liječenja osteoartritisa.

Osteoartritis (artroza)
Preventivne mjere
Meso i riba
Što treba znati o mlijeku
Prednost dajte voću i povrću
Antioksidansi - vitamini velikih zadataka
Vodite računa  o unosu tekućine
Smanjite kilograme
Ljekovita snaga biljaka
Recepti protiv osteoartritisa

Navigacija

[0] Lista Poruka

[#] Slijedeća stranica

[*] Prethodna stranica