Reći ću ovdje ono što sam i jednoj frendici na fejsu. Prije više od 10 godina se jedna moja prijateljica iz Karlovca udavala i htjela se udati u crkvi gdje je obavila sve sakramente. I nisu ih htjeli vjenčati. Rečeno joj je da je ona u kolicima i da kao takva ne može brinuti o svojem mužu. Udala se na kraju u crkvi al ne u toj. I nije mi jasno kakav je to "božji zakon" o odnosu muškarca i žene, kakvi su to svećenici koji provode svoje stavove na ljudima...
Vjernica nisam i crkva mi nije apsolutno nikakav faktor u životu. I znam vjernike koji idu u crkvu al su skoro pa istog stava kao ja po pitanju te institucije. No jednostavno idu jer žele tako prakticirati vjeru. I to mi je ko da imaš posao koji voliš, struke si koju voliš al je firma kao takva koma, šefovi te maltretiraju... Al voliš to šta radiš i ideš na posao.
Svećenici su ljudi i imaju svoje mušice kao i svi drugi. Samo što je to ko sa medicinskim sestrama ili liječnicima. Ne možeš radit s ljudima i biti zatucan i bezobrazan. Jednostavno ne možeš i ne bi smio.
Danas sam puna usporedbi
- Automatski spojen post: Travanj 30, 2017, 10:20 - I samo da skopiram komentar jedan ispod članka o tome:
mene ovo uopce ne cudi jer sam imao vlastita neugodna iskustva - meni zupnik nije zelio krstiti posvojeno dijete uporno tvrdeci da je plod zla i koje kakve druge uzase - gadno smo se posvadjali, na kraju sam krstio dijete u drugoj zupi, ali od tada vise nedem u crkvu, stvarno su mi se zamjerili - moze se bit vjernik i bez crkve...Pa zar to nije prestrašno?
I zanimljivo je da oglasila dječja pravobraniteljica, a pravobraniteljica za osobe s invaliditetom nema tu ovlasti ili šta? Ne sjećam se kad se javno očitovala o nekom problemu vezanom za osobe s invaliditetom. Da je zauzela stav.
