Za roditelje djece sa posebnim potrebama

[sanya]

Dijelovi ove poruke su sakriveni Registrirajte se Log-In da vidite sakriveni sadržaj.

[ivana.zg]

Hvala lu 

[blue angel]

Kao roditelj teško bolesnog djeteta , želim i ja ovdje iznjeti svoje iskustvo.
Kada se prije 14 godina rodila moja djevojčica , i kada sam saznala da je teško bolesna i da vjerojatno nikada neće biti zdrava osoba , da vjerojatno nikada neće moći govoriti ili hodati , u početku sam vijest primila sa velikom nevjericom. Pa je došlo na red tisuću pitanja koja sam postavljala sama sebi. Tipa ono: zašto baš ja , zašto se baš meni dogodilo takvo dijete , što će biti dalje , hoću li ja to moći , što će reći okolina , i tako dalje i tako dalje....
I tada sam shvatila jednu stvar. Nakakva korist od postavljanja pitanja samom sebi. Što je-tu je. Treba samo prihvatiti. I prihvatila sam spoznaju o bolesnom djetetu , prihvatila sam punog srca to dijete takvo kakvo jest , i dogodilo se nešto predivno. Jednostavno sam se zaljubila u to dijete. Ona je danas središte moga svijeta , obožavam je , to je najljepsi anđeo koji postoji-jer takva djeca i nisu ništa drugo nego anđeli.
Za mene to dijete nije nikakva kazna niti pokora , ja nju vidim kao veliki dar sa neba , i osjećam se ponosno što sam joj mama i što je upravo mene Bog odabrao da se brinem o mom malom anđelu.
I , vjerujete mi , tako je puno,puno lakše......
Ljubav , i samo ljubav. Takvom djetetu treba dati samo puno ljubavi , i ono će Vam tu istu ljubav stostruko vratiti. I to je taj prekrasan  osjećaj roditeljstva- jednostavno biti djetetu sa posebnim potrebama mama.

[lu]

Lijepo je čuti ovakvu priču Vjerujem da si većina roditelja u takvim situacijama postavlja ista pitanja. Na žalost mnogi se ne mogu pomiriti sa situacijom i dolazi do odbacivanja i skrivanja djeteta od okoline. Stvarno se treba u čovjeku nešto prelomiti kako bi reagirao poput tebe. Svaka ti čast. I sama sam se često piala kako bih reagirala u sličnoj situaciji. To ne možeš znati dok ti se ne dogodi.

[eloysith]

Kao roditelj teško bolesnog djeteta , želim i ja ovdje iznjeti svoje iskustvo.
Kada se prije 14 godina rodila moja djevojčica , i kada sam saznala da je teško bolesna i da vjerojatno nikada neće biti zdrava osoba , da vjerojatno nikada neće moći govoriti ili hodati , u početku sam vijest primila sa velikom nevjericom. Pa je došlo na red tisuću pitanja koja sam postavljala sama sebi. Tipa ono: zašto baš ja , zašto se baš meni dogodilo takvo dijete , što će biti dalje , hoću li ja to moći , što će reći okolina , i tako dalje i tako dalje....
I tada sam shvatila jednu stvar. Nakakva korist od postavljanja pitanja samom sebi. Što je-tu je. Treba samo prihvatiti. I prihvatila sam spoznaju o bolesnom djetetu , prihvatila sam punog srca to dijete takvo kakvo jest , i dogodilo se nešto predivno. Jednostavno sam se zaljubila u to dijete. Ona je danas središte moga svijeta , obožavam je , to je najljepsi anđeo koji postoji-jer takva djeca i nisu ništa drugo nego anđeli.
Za mene to dijete nije nikakva kazna niti pokora , ja nju vidim kao veliki dar sa neba , i osjećam se ponosno što sam joj mama i što je upravo mene Bog odabrao da se brinem o mom malom anđelu.
I , vjerujete mi , tako je puno,puno lakše......
Ljubav , i samo ljubav. Takvom djetetu treba dati samo puno ljubavi , i ono će Vam tu istu ljubav stostruko vratiti. I to je taj prekrasan  osjećaj roditeljstva- jednostavno biti djetetu sa posebnim potrebama mama.

Konačno sam našao  jednom kad sam navratio na ovaj forum pročitao sam priču i oduševila me, kao i mnoge ovdje ali kako nisam još sve pročitao jer ih ima puno na ovom forumu, ova mi je ostala u pamćenju. Predivno! Možda je bila čak i simbolična jer sam prije toga čitao temu "dijete s invaliditetom - abortus ili ne", ali kako je jako teška tema nisam se htjeo upuštati u raspravu, pa niti neću sada. Ovaj post govori sam za sebe.
Pozdrav mami, zbog vas i ljudi sličnih vama ovaj tužni svijet je odmah puno lijepše mjesto   

[blue angel]

Hvala na pozdravu , i ja pozdravljam Vas.
I zaista ste u pravu kada kažete da je ovaj svijet i više nego tužan , jer se događa puno stvari zbog kojih nas boli i duša i srce.
A uopće ne bi trebalo biti tako. Trebali bismo se svi skupa veseliti i uživati u ovom čudu koje se zove život , činiti jedni drugima samo lijepe stvari...
Mene je moje bolesno dijete jako promijenilo, i kao osobu ,i kao čovjeka. Shvatila sam da je ovaj život prekratak da bih ga trošila na nepotrebne i ružne događaje , ne volim svađe , prepucavanja , zavist , mržnju ili ogovaranja- ne dozvoljavam ljudima koji imaju takve osobine da budu u mojoj blizini. I što je najvažnije , shvatila sam da je zdravlje neprocjenjivo. Badava ti sav novac i bogatstvo ovog svijeta-ako si bolestan , jer zdravlje se ne može kupiti. Zdravlje i ljubav su najveće bogatstvo......