Forum-OPP
Srpanj 28, 2014, 22:29 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.
Jeste li propustili aktivacijsku email poruku?

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
 
   Forum   Pomoć KONTAKT Igre Pravila Prijava Registracija  
 Str: [1]   Dolje
  Ispis  
Autor Tema: Grupa 5 - Psi tipa špic i psi primitivnog tipa  (Posjeta: 21522 )
0 Članova i 2 Gostiju pregledava ovu temu.
sanya
ex-staff
Ovisnik
*****

Karma: +2219/-0
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 9080

Thank You
-Given: 95
-Receive: 45



Awards
« : Prosinac 19, 2007, 04:39 »

  AKITA
   

  ALJASKI MALAMUT

  BASENJI
   

  CHOW-CHOW

  EURASIER
   

  FARAONSKI PAS

  FINSKI ŠPIC
   

  GRENLANDSKI PAS

  HOKAIDO
   

  IBIZKI HRT

  ISLANDSKI OVČAR
   

  ISTOČNO SIBIRSKA LAJKA

  IZRAELSKI OVČAR
   

  JAPANSKI ŠPIC

  JEMTLANDSKI PAS
   

  KAI

  KANARSKI HRT
   

  KARELIJSKI GONIČ MEDVJEDA

  KISHU
   

  KOREANSKI PAS

  LAPONSKI PAS
   

  LAPONSKI PASTIRSKI PAS

  LAPONSKI ŠPIC
   

  MEKSIČKI GOLOKOŽI PAS

  NORBOTENSKI ŠPIC
   

  NORVEŠKI CRNI GONIČ

  NORVEŠKI LOVAČKI ŠPIC
   

  NORVEŠKI SIVI GONIČ

  NORVEŠKI ŠPIC
   

  NJEMAČKI ŠPIC

  PERUANSKI INKA PAS
   

  PORTUGALSKI HRT

  RUSKO EUROPSKA LAJKA
   

  SAMOJED

  SHIBA
   

  SHIKOKU

  SIBIRSKI HASKI
   

  SICILIJANSKI HRT

  ŠVEDSKI PASTIRSKI PAS
   

  TAJLANDSKI PAS

  TALIJANSKI VOLPINO
   

  ZAPADNO SIBIRSKA LAJKA
Evidentirano

Whoever said \\\"Diamonds are girls best friend\\\" never owned a dog <3
Sun
*teta iz klaonice*
Ovisnik
*******

Karma: +9562/-3
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 30139

Thank You
-Given: 156
-Receive: 177


Awards
« Odgovor #1 : Siječanj 29, 2008, 12:39 »

CHOW CHOW

sanya, nemoj se ljutit kaj otvaram temu... prebaci je na onaj pdf di su peseki...


al ja se mogu nadivit ovom slatkišu.

najljepše pseto koje postoji

http://www.chowchows.com/images/dogs/rodent.jpg
Grupa 5 - Psi tipa špic i psi primitivnog tipa






« Zadnja izmjena: Ožujak 14, 2008, 04:56 sanya » Evidentirano

ja ne svijetlim, ja sijevam
Sun
*teta iz klaonice*
Ovisnik
*******

Karma: +9562/-3
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 30139

Thank You
-Given: 156
-Receive: 177


Awards
« Odgovor #2 : Siječanj 29, 2008, 12:39 »

oni jedini imaju plave/ljubičaste jezike 

http://www.duiops.net/seresvivos/galeria/perros/Cozy%20Couch,%20Chow%20Chow%20Puppies.jpg
Grupa 5 - Psi tipa špic i psi primitivnog tipa
Evidentirano

ja ne svijetlim, ja sijevam
Sun
*teta iz klaonice*
Ovisnik
*******

Karma: +9562/-3
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 30139

Thank You
-Given: 156
-Receive: 177


Awards
« Odgovor #3 : Siječanj 29, 2008, 12:44 »

Sigurno ste negdje u gradu zapazili veličanstvenog psa s lavljom grivom i njuškom nalik medvjeđoj, toliko da isprva možda i niste bili sigurni je li to uopće pas ili neka egzotična zvjerka. Ili ste vidjeli njegov plavocrni jezik i zapitali se: "Isuse Bože, od čega ovo boluje?". Ni jedno, ni drugo, ni treće, već ste susreli pravog aristokratu među psima, njegovo veličanstvo chow chow.

Uzgoj tih prelijepih pasa započeo je prije nekoliko tisuća godina u Mongoliji, i tijekom svih tih godina, izgled chowa se nije promijenio, tako da spadaju u skupinu takozvanih “primitivnih pasa”. Korišteni su prvenstveno kao čuvari nastambi, zatim za čuvanje stada, lov i vuču, a u nedostatku boljeg, koristili su ih i za jelo. Prema starim kineskim legendama, taj je pas bio najvjerniji Božji pratilac, od samog početka vremena. Kaže se da je, dok je Bog bojao nebo u plavo, na zemlju kapnulo nešto boje koju je chow zatim polizao, i otada ponosno pokazuje svoj neobičan jezik. Porijeklo pasmine je nepoznato, ali neki vjeruju da je predak špiceva ili potomak križanja špiceva i starorimskih mastifa.


Tridesetih i osamdesetih godina dvadesetog stoljeća ti su psi doživjeli svojevrsni boom u svijetu i kod nas, što je dovelo i do nekontroliranog uzgoja, a samim tim i do kvarenja temperamenta, ali zanimanje je opalo, ljudi se okreću nekim novim pasminama koje ulaze i izlaze iz mode kao odjeća, što je prava šteta i rezultira mnoštvom napuštenih pasa. Za chowa stvari su krenule mirnijim tokom. U svom rodnom gradu sam vidjela svega jednog ili dva, na filmovima i televiziji također vrlo rijetko, ali zaljubila sam se u tu pasminu listajući knjige sa prikazima pasmina i odlučila sam ga nabaviti, jer predstavlja savršenog kućnog psa, bez obzira na svoju veličinu ( visok od 45 do 50 cm u ramenima i težak 25 do 30 kilograma). 27. svibnja 2003. u moj život je ušao Rex, prekrasno chow štene, veselo, zaigrano i svojeglavo.

Boje i tipovi krzna
Chow se javlja u pet osnovnih boja. Uvijek je jednobojan, osim što boja može biti svjetlija na grivi, stražnjim nogama i repu. Najčešća boja je crna, zatim crvena, nakon čega slijede plava, odnosno razvodnjena crna i jelenja, razvodnjena crvena, te, kao najrjeđa, krem. Doduše, broj krem pasa i nije toliko malen, stvar je u tome da im nos često promijeni boju iz crne u smeđu, što ih odmah diskvalificira na izložbama.

Crvena se štenad rađa smeđe boje, i takva ostaje sve do promjene dlake, a ponekad imaju i crnu masku na njušci, koja postepeno nestaje. Crna maska je moguća i na štencima jelenje boje, koji se ponekad rađaju sivkasti, tako da ih je lako zamijeniti za plave. Ne nasjedajte na egzotične boje poput čokoladne ili srebrne, one ne postoje. Moguće je vidjeti čokoladnog chowa, ali u tom slučaju, riječ je o crnom ili plavom psu kojem je dlaka posmeđila uslijed izlaganja suncu ili je loše kvalitete zbog nepažljivog uzgoja.


Dva su tipa krzna: dugodlako i kratkodlako. Štenad se rađa s gustom vunastom dlakom, odnosno poddlakom. Oko šestog mjeseca starosti počinje rasti prava dlaka, uglavnom drugačije boje od dotadašnje, kod dugodlakih chowova, ta dlaka stoji uspravno, štiteći psa od vlage, topline i hladnoće, u kombinaciji s gustom poddlakom, a takve je teksture da ne skuplja prašinu i prljavštinu i potrebno joj je manje njege nego štenećoj dlaci koja je sklona stvaranju čvorova. Ovi se psi linjaju jedanput ili dvaput godišnje, što važi i za dugodlaku i za kratkodlaku varijantu, u kratkom vremenskom periodu odbace gotovo svu poddlaku, i tada ih je potrebno često četkati i češljati da bi se omogućila pravilna izmjena dlake. Tijekom ostatka godine se ne linjaju. Češljanje i četkanje je osobito važno i tijekom perioda kad pas odbacuje svoju šteneću dlaku i dobiva pravu, što može potrajati i nekoliko mjeseci. Od najranije dobi ih treba privikavati na uređivanje dlake, samo će tako biti dovoljno strpljivi kad bude potrebno. Od pribora, potrebno je imati čelični češalj s rijetkim i gustim zupcima, žičanu četku i četku s mekanim čekinjama. S obzirom da chowovi imaju vrlo malo tipično psećeg mirisa, često kupanje nije potrebno, ali bilo bi dobro prije početka češljanja na krzno nasprejati malo regeneratora koji se ne ispire, kako bi krzno bilo podatno i kako bi ga se moglo lakše raščešljati. Redovno češljanje je posebno važno ljeti, jer pomaže da se dlaka provjetri. Ljudi često smatraju da je tim psima ljeti prevruće, pa ih ponekad čak i obriju, što može uzrokovati probleme s kožom i opekotine.


Krzno se u potpunosti razvije do navršene dvije godine starosti, a nekad i kasnije, s tim da ljepšu i bujniju dlaku imaju primjerci koji tijekom cijele godine žive vani. Mužjaci imaju bogatiju dlaku od ženki, posebice grivu. Imaju visoko mišljenje o sebi i ne vole se prljati, tako da izbjegavaju blatne lokve i sve ostalo što bi im moglo umanjiti veličanstvenost pojave. Baš zbog toga što su vrlo čisti, lako ih je naučiti kućnom redu. Rex je kod mene stigao s dva i pol mjeseca starosti i u kući mu se nikad nije dogodila niti jedna nezgoda, bez obzira što je bilo vrlo vruće i što je pio enormne količine vode. Izvodila sam ga otprilike svakih sat i pol, dva, uvečer oko ponoći i zatim ujutro u pet, jer nisam htjela da previše trpi.

Tek okoćena štenad ima ružičaste jezike, koji do dobi od osam tjedana poprime plavocrnu boju. Djelomična pigmentacija, kao i nedostatak iste diskvalificira psa iz daljnjeg uzgoja.


Karakter
Chow chow je pas s osobitim gospodskim manirima. Kao štene, ludirat će se i igrati s ostalim psima, kasnije, kad odraste, postavit će se iznad svega, tijekom šetnje ga neće zanimati ostali psi, niti će odgovarati na provokacije. Mirni su i veći dio dana će provesti spavajući, što ne znači da nisu na oprezu, probudit će ih prvi sumnjiv zvuk. Nisu lajavci, niti odgovaraju na lajanje drugih pasa. Chow će lajati samo kad treba, ali nikad duže od nekoliko sekundi. Nije neka maza i nepovjerljiv je prema strancima, i preporučljivo ga je pustiti da sam priđe nepoznatim ljudima i odluči hoće li im dopustiti da ga pomaze ili ne. Nepotkupljiv je i nikada neće ostaviti svog gospodara u slučaju da ga netko drugi pokušava primamiti. Voli sve članove obitelji, ali obično izabire jednu osobu kojoj daje sve od sebe. Svojom svetom dužnošću smatra čuvanje svog doma i posebno je oštar kad vlasnika nema u blizini.

Zbog svoje preuzvišenosti i nezainteresiranosti, chow ponekad neće odgovarati na naredbe, iako ih razumije. Nedostaje mu poniznosti i straha, i zbog toga ponekad može upasti u neprilike, od kojih neke mogu završiti kobno, što se prije svega odnosi na ceste, jer često ne obraćaju pažnju na nadolazeće automobile. Zbog toga je najbolje uvijek ih držati na povodniku i puštati ih samo ondje gdje je posve sigurno, naprimjer, u nekom ograđenom prostoru, gdje se mogu istrčati. Dobra vijest: chow ne treba puno vježbe, dovoljno mu je nekoliko minuta trčanja, a bit će sretan i s nekoliko kratkih šetnji dnevno, dok će ostatak dana provesti spavajući. Ovo ne vrijedi za štenad, koja znaju biti vrlo živahna. Istina, Rex veći dio dana provede u ležećem stavu, ali ga obično predvečer uhvati žuta minuta kad mu se svi sklanjaju s puta, tada pravi krugove po dvorištu, pa protrči kroz hodnik do dnevne sobe, gdje napravi krug oko stola, pa opet u hodnik i vani, usput ganjajući našeg mačka. Chow još uvijek posjeduje lovačke instinkte, pa mu ne treba previše vjerovati u blizini malih životinja, a posebice peradi, no pravilnom socijalizacijom moguće je izbjeći eventualne probleme. Rex je mačka odlično prihvatio, ali mačak još nije načistu s tim neobičnim stvorom i uporno odbija igru, iako nikad među njima nema nekih većih trvenja.

Kao i za svakog psa, socijalizacija od najranije dobi je vrlo važna. Zahvaljujući već spomenutom nekontroliranom uzgoju, kao i raširenom vjerovanju da je chow agresivan i neprijateljski raspoložen pas, može se dogoditi da ima problema s temperamentom, što može riješiti samo dobar odgoj, upornost i dosljednost, pogotovo za vrijeme puberteta kada će mladi mužjaci pokušati nametnuti svoj autoritet. Nikako ga ne treba lišiti ljudskog društva, iako nije destruktivan i mirno će podnijeti sate samoće, provodit će s vama svaki trenutak Ne preporučuje se držati ga vezanog, jer ne trpi lanac. Ljudima koji vas posjećuju treba objasniti da pas nije zao, jer će ih zasigurno iznenaditi njegova rezerviranost s obzirom da su navikli na pse koji otvoreno iskazuju svoju naklonost, da chow jednostavno dobija dovoljno ljubavi od članova svoje obitelji i da ga nizašto više nije briga, a pogotovo ne za mišljenje drugih ljudi.

Chow nije poput golden retrievera ili sličnih pasmina koje žive da bi ugodile čovjeku, njegova je narav više mačja, rezerviran je, neovisan i tvrdoglav i dobro će promisliti isplati li mu se poslušati vas. Bilo bi dobro raditi s nečim što mu uvijek privlači pažnju, možda s nekom igračkom ili psećim keksima. Isprva ga treba stalno nagrađivati hranom, a zatim pokušati samo s pohvalom, ali uvijek imati spreman neki zalogajčić u slučaju da prijeti gubitak kontrole nad psom. Ipak, pogrešno je zaključiti da je riječ o glupom psu, naprotiv, vrlo je inteligentan, mada se ne pokorava tradicionalnim metodama dresure i motivacije. Nikako ga se ne smije tući, jer će vjerojatno uzvratiti. Treba ga poštovati, razgovarati s njim, uvjeravati ga i zadobiti njegovo poštovanje u ljubav, samo će tako vaš suživot biti harmoničan.



svijet-ljubimaca.com
« Zadnja izmjena: Siječanj 29, 2008, 13:01 SunShine » Evidentirano

ja ne svijetlim, ja sijevam
sheep
Ovisnik
*******

Karma: +3002/-11
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 10610

Thank You
-Given: 26
-Receive: 1



Awards
« Odgovor #4 : Siječanj 29, 2008, 12:47 »

a ja sam mislila da i shar pei ima plavi jezičac 

uglavnom, slatki pesek 
Evidentirano
Sun
*teta iz klaonice*
Ovisnik
*******

Karma: +9562/-3
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 30139

Thank You
-Given: 156
-Receive: 177


Awards
« Odgovor #5 : Siječanj 29, 2008, 12:48 »

male buhtlice

http://chow-chow.grotius.pl/img/Gratis_i_Gawra_Grotius_01.jpg
Grupa 5 - Psi tipa špic i psi primitivnog tipa



i jedan bijeli 

http://www.hrvatskioglasi.com/images/Biskitts%20Chows.jpg
Grupa 5 - Psi tipa špic i psi primitivnog tipa
Evidentirano

ja ne svijetlim, ja sijevam
lu
Administrator
Ovisnik
*****

Karma: +27379/-11
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 90733

Thank You
-Given: 1559
-Receive: 745



Awards
« Odgovor #6 : Siječanj 29, 2008, 12:51 »

I ja bih takvoga, samo se bojim da baš nije lako s njima, kad su tak tvrdoglavi i nezainteresirani za poslušnost!
Evidentirano

U usporedbi s onim ŠTO me okružuje ja sam mlada, a u usporedbi s onima TKO me okružuje, priznajem da sam stara.
Sun
*teta iz klaonice*
Ovisnik
*******

Karma: +9562/-3
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 30139

Thank You
-Given: 156
-Receive: 177


Awards
« Odgovor #7 : Siječanj 29, 2008, 12:52 »

tak su ko ja

samo kaj nisu baš maze
Evidentirano

ja ne svijetlim, ja sijevam
Sun
*teta iz klaonice*
Ovisnik
*******

Karma: +9562/-3
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 30139

Thank You
-Given: 156
-Receive: 177


Awards
« Odgovor #8 : Siječanj 29, 2008, 12:58 »

koja ponosna poza 

http://www.lovemypet.com.au/images/146_body_picture.gif
Grupa 5 - Psi tipa špic i psi primitivnog tipa
Evidentirano

ja ne svijetlim, ja sijevam
Sun
*teta iz klaonice*
Ovisnik
*******

Karma: +9562/-3
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 30139

Thank You
-Given: 156
-Receive: 177


Awards
« Odgovor #9 : Siječanj 29, 2008, 13:00 »

uh, kolko četkanja treba

al nema veze

http://www.zivotinjsko-carstvo.com/psi/psi%20slike/chow-chow.jpg
Grupa 5 - Psi tipa špic i psi primitivnog tipa
Evidentirano

ja ne svijetlim, ja sijevam
Sun
*teta iz klaonice*
Ovisnik
*******

Karma: +9562/-3
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 30139

Thank You
-Given: 156
-Receive: 177


Awards
« Odgovor #10 : Ožujak 13, 2008, 08:47 »

jučer sam u gradu vidjela jednog baš ko u postu iznad preslatko
Evidentirano

ja ne svijetlim, ja sijevam
Ksan
ex-staff
Ovisnik
*****

Karma: +3683/-0
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 18544

Thank You
-Given: 6
-Receive: 3



Awards
« Odgovor #11 : Ožujak 13, 2008, 08:54 »

Preslatko 
Evidentirano

lavica18
ex-staff
Ovisnik
*****

Karma: +1079/-1
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 4101

Thank You
-Given: 54
-Receive: 37


mala slatka crvena


Awards
« Odgovor #12 : Ožujak 13, 2008, 09:46 »

joj ja kad ih vidim sva se naježim jer me podsjećaju na lava. tako su mi divni........jojojoj.................
Evidentirano

Želimo li spoznati što ljubav jest, mora nam biti jasno da poanta ljubavi nije u voljenju nekoga ili nečega, nego u prepoznavanju sebe kao ljubavi koja voljenjem živi ono što ona istinski jest!
Flekica
ex cvjetić
Mudrica
*****

Karma: +328/-0
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 671

Thank You
-Given: 9
-Receive: 4


~crveni obraščići


Awards
« Odgovor #13 : Ožujak 13, 2008, 15:10 »

Meni se ovi lavići jako sviđaju  . Znam ih vidjeti kada se šetam sa Terryem. Na žalost ne vole previše trčati pa se ne utrkivati sa mojim tibetancem.
Ovdje mi je tako medeno ispao:

http://img179.imageshack.us/img179/3889/jatuci013yw3.jpg
Grupa 5 - Psi tipa špic i psi primitivnog tipa

Evidentirano

~Život je zavežljaj malih stvari.
rivera
Ovisnik
*******

Karma: +3378/-3
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 3495

Thank You
-Given: 98
-Receive: 75



Awards
« Odgovor #14 : Travanj 06, 2008, 19:43 »

puno ime im je Tibetanski chow chow, u našem susjedstvu ima jedan tamno smeđi...
karakteristični su po plavom jeziku..
nažalost nisu pretjerano društveni i samo su gazdi do kraja  privrženi...
loša osobina im je i ta što jako sline i što su tromi...
Evidentirano
kesty
ex-staff
Ovisnik
*****

Karma: +5707/-0
Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 51659

Thank You
-Given: 63
-Receive: 33



Awards
« Odgovor #15 : Rujan 19, 2008, 11:07 »

Chow chow jedna je od najdrevnijih pasmina. Postoje zapisi koji datiraju iz 11. stoljeća prije Krista koji su opisivali tog tatarskog psa. Opisivani su kao psi snažne, teške građe, s ravnim stražnjim nogama i plavim jezikom.

U razdoblju Miocena (prije 8 -12 milijuna godina) pojavio se njihov daljnji predak, nešto između medvjeda i psa. S malim medvjedima Tibeta i Mandžurije dijeli specifičnu boju jezika, široku lubanju, kratku njušku i četvrtasto tijelo. Zaključni dokaz toj povijesnoj činjenici jest da psi imaju 42 zuba, a chow chow ima 44 zuba, ponekad im ti trajno ispadnu prilikom promjene mliječnih zubi.

Fascinantno je da su preci chowa živjeli u hladnim stepama Mongolije mnogo godina prije nego što je čovjek -majmun evoluirao u homo sapiensa. Sjevernom Kinom često su harali Tatari i Mongoli sa svojim ratnim psima. Ti psi opisivani su kao psi lavljeg izgleda, veliki, moćni i karakteristični po crnim jezicima. Dakle, jasno je da je riječ o precima današnjih chow chow pasa. Carevi i plemići držali su ih kao kućne ljubimce, te su živjeli na dvorovima u velikom luksuzu. Hranili su ih najboljom rižom i vrhunskim mesom, a njihov zadatak bio je da čuvaju palaču i budu savršeni, uzvišeni ukrasi. Dinastija Tang imala je 25.000 parova tih pasa. Ta brojka dovoljno govori o statusu koji su uživali.

Kasnije (7. stoljeće prije Krista) ti psi služili su kao lovački psi na vukove i leoparde budući da su imali izvrstan njuh, mudru taktiku i snagu. Veličanstvena snaga chowa vidi se iz toga što su u grobovima iz Han razdoblja pronađene keramičke figurice na kojima je prikazan chow chow. Te figurice bile su zakopane sa svojim vlasnicima, a svrha im je bila da otjeraju zle duhove. Na jednom carskom dvoru pronađena je slika stara oko 2 tisuće godina na kojima se vidi chow chow kako leži ispod stola, savršeno počešljanog crvenog krzna, s istom njuškom kako i danas izgleda. U to vrijeme većina chow chow pasa bila je crvene i crne boje, samo u nekim izoliranim, stjenovitim planinama sjeverne Kine, u Mandžuriji i Mongoliji redovnici su u budističkim samostanima uzgajali plave chow chow. Štitili su i čuvali samostane, te stoku. Nakon što je vladavina dinastije Tang privedena kraju u cijeloj zemlji nastupilo je veliko siromaštvo, te je uzgoj osjetno opao, osim u budističkim samostanima.

 U Mandžuriji seoske djevojke prilikom udaje dobivale bi za miraz šest chow chowova kao osnovu za svoju vlastitu firmu. Meso chow chowa služilo se kao delikatesa, kao zamjena za janjetinu, a posebno hranjivima smatrali su crne pse. Jezik je bio posebna delikatesa, jer se smatralo da ima ljekovite moći, a služio se s rižom i umakom od soje. Konzumiranje psećeg mesa zabranjeno je tek 1928. godine, ali ga još i danas neki stariji Kinezi jedu, kupujući ga na ''crnom'' tržištu. Također, psi se još jedu u Južnoj Koreji.

Prvi Europljanin koji ih je spomenuo i opisao u dnevnicima svojih putovanja bio je Marco Polo, kada je posjetio Kinu kao gost velikog Mogula u 13. stoljeću. U Europi je ostao nepoznat sve do kasnog 15. stoljeća, kada su ga sa sobom doveli trgovci mornari na jedrenjacima. Godine 1865. kraljica Victoria dobila je nekoliko pasa.

Interes za uzgoj i izložbe pojavio se 1879. godine, a prva priznata uzgajivačica bila je Lady Granville Gordon u čijem je vlasništvu bio Peridot II. Jedna od najvažnijih godina u povijesti ove pasmine je 1895., jer tada su se zbila tri važna događaja: pas Chow VIII. postao je prvi šampion pasmine i na njemu je temeljen njezin standard.

Izvor: Jutarnji list
Evidentirano

Dao joj je dvanaest ruža i jednu umjetnu. Zatim ju je poljubio i rekao: "Voljet ću te dok i posljednja ruža ne uvene".
kesty
ex-staff
Ovisnik
*****

Karma: +5707/-0
Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 51659

Thank You
-Given: 63
-Receive: 33



Awards
« Odgovor #16 : Rujan 19, 2008, 11:08 »

Kako je liznuo komadić neba

Jedna priča govori kako je Bog, dok je stvarao svijet, otkidao sitne komadiće neba da bi na njihovo mjesto postavio zvijezde. Ti komadići padali su na zemlju, jedino je chowu bilo dopušteno da ih lizne, pa se smatra da zbog toga ima plavo-crni jezik. Postoji i priča o redovniku kojem je chow pravio društvo, a treća priča dolazi iz Japana. Sve tri su maštovite i fascinantne. Pravog znanstvenog dokaza o boji jezika nema, osim činjenice da s malim medvjedima Tibeta i Mandžurije dijeli specifičnu boju jezika, široku lubanju, kratku njušku i četvrtasto tijelo. Prema toj povijesnoj činjenici, od 28 do 12 milijuna godina prije nove ere došlo je do ukrštavanja s medvjedom i tako je nastala ova pasmina, a time i boja jezika.

Izvor: Jutarnji list
Evidentirano

Dao joj je dvanaest ruža i jednu umjetnu. Zatim ju je poljubio i rekao: "Voljet ću te dok i posljednja ruža ne uvene".
tena_mrki
Početnik
*

Karma: +35/-0
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 23

Thank You
-Given: 0
-Receive: 1


mrki volim te..:)


Awards
« Odgovor #17 : Ožujak 09, 2010, 00:35 »

preuzeto sa stranice: http://www.luppo-siberianhusky.com/ (nemojte se ljutiti,nisam nista lose mislila)

SIBERIAN HUSKY


Standard

FCI standard 270 - 24.1.2000.
SIBIRSKI HASKI
Siberian Husky
Zemlja porijekla: SAD
Upotreba: Pas za vuču saonica

FCI klasifikacija:
Grupa 5 - Špicevi i psi primitivnog tipa
Sekcija 1 - Nordijski psi za vuču. saonica - bez radnog ispita

OPĆI IZGLED: Srednje velik radni pas, koji brzo i lagano trči, kreće se slobodno i elegantno. Umjereno kompaktno i dobro odlakano tijelo, uspravne uši i čupav rep upućuju na njegovo sjeverno – nordijsko porijeklo. Karakterističan hod je glatko kretanje, naizgled bez napora. Svoju originalnu zadaću zaprežnog psa vrlo učinkovito izvršava, može prevesti laganiji teret umjerenom brzinom na vrlo velike udaljenosti. Proporcije tijela i oblik odražavaju ravnotežu između snage, brzine i izdržljivosti. Mužjaci djeluju impozantno, ali nikako grubo, ženke su ženstvene, no njihov kostur nije slab. U ispravnoj kondiciji, s dobro razvijenim, čvrstim mišićjem, haski ne smije biti pretežak.

VAŽNE PROPORCIJE: Gledano sa strane, dužina tijela od vrha lopatice do krajnje točke sapi je nešto duža od visine tijela na vrhu grebena. Razmak između vrha nosa do stopa jednak je razmaku izmedu stopa i potiljnog izbočenja.

PONAŠANJE I TEMPRAMENT: Po temperamentu haski je druželjubiv i nježan, ali isto tako i pozoran i otvorene naravi. Ne izražava posesivnost psa čuvara, niti je pretjerano sumnjičav prema nepoznatima, a nije ni agresivan prema drugim psima. Određen stupanj suzdržanosti i dostojanstva može se očekivati kod odraslog psa. Njegova intelegencija, sposobnost učenja i voljna dispozicija čine ga vrlo ugodnim psom za pratnju i dobrim radnim psom.

GLAVA:

LUBANJSKI DIO
Lubanja - Srednje veličine, proporcionalna prema tijelu, blago zaobljena na vrhu, sužava se od svojeg najšireg dijela prema očima.
Stop - Dobro naznačen.

PREDIO LICA
Nos — Crne boje u pasa sive boje, boje paleža ili crne boje te boje jetre u pasa bakrene boje; može biti boje mesa u pasa čisto bijele boje. Prihvatljiv je nos posut ružičastim točkicama (tzv.«zimski» ili «snježni» nos).
Njuška - Srednje dužine i širine, postepeno se sužava prema nosu, vrh njuške nije šiljast niti ravno odrezan. Nosni hrbat je ravan od stopa do vrha.
Usnice — Dobro pigmentirane i čvrsto priljubljene.
Zubalo/Zubi - Zatvara se u škarasti zagriz.
Oči - Bademastog oblika, međusobno na umjerenom razmaku, postavljene blago koso. Oči mogu biti smeđe ili plave boje; svako oko druge boje ili raznobojno oko je prihvatljivo.
Izražaj - Oštar, ali prijateijski, zainteresiran, čak i «vragoljast».
Uši — Srednje veličine, trokutastog oblika, čvrsto i visoko usađene na glavi. Debele uške, dobro odlakane, blago povijene sa stražnje strane, čvrsto uspravljene, s blago zaobljenim vrhovima uperenim prema naprijed.

VRAT: Srednje dužine, povijen, nošen ponosno, uspravljen kada je pas u stavu. Kad se kreće kasom vrat se pruža tako da je glava nošena blago prema naprijed.

TIJELO:
Leđa — Ravna i snažna, ravne gornje linije od grebena do sapi. Srednje dužine, ne djeluju zdepasto, ali nisu niti opuštena zbog pretjerane dužine.
Slabine - Gipke i suhe, uže od prsnog koša, s blago uvučenom trbušnom linijom
Sapi- Koso se spuštaju od kralježnice pod kutom, ali nikako strmo kako ne bi ograničavale potisak stražnjih nogu.
Prsa – Duboka i snažna, ali ne preširoka; najniža točka se nalazi odmah iza lakta s kojim je u istoj razini. Rebra su dobro zasvođena uz kralježnicu, ali više spljoštena postranice kako ne bi sputavala slobodu akcije.

REP: Bogato odlakan četkast rep, poput lisičijeg,usađen je upravo ispod leđne linije, i obično je nošen iznad leđa u elegantnom luku. Kad je podignut ne zavija se prema nijednoj strani tijela, niti smije biti položen uz leđa. Kad je pas u mirovanju rep je u prirodnom opuštenom položaju, ovješen u produžetku linije sapi. Dlaka po repu je srednje dužine i otprilike jednako dugačka pri vrhu, po stranama i pri dnu, pa djeluje kao okrugla četka.

UDOVI:
PREDNJI UDOVI
U stavu i gledano od naprijed noge su umjereno razmaknute, paralelne i ravne. Kosti su snažne, ali ne teške. Dužina noge od lakta do tla iznosi nešto više nego što je dužina od lakta do vrha grebena. Čaporke na prednjim nogama smije se ukloniti.
Plećka i nadlaktica – Lopatica je dobro položena prema leđma. Nadlaktica je koso položena prema natrag između točke plećke i lakta i nikako nije okomita prema tlu. Mišići i ligamenti koji drže plećku uz prsni koš su čvrsti i dobro razvijeni.
Laktovi - Prilegnuti uz tijelo, nisu izbočeni niti se ne uvrću. Zglob došaplja – Snažan,elastičan
Došaplje – Gledano sa strane došaplja su blago kosa

STRAŽNJI UDOVI
U stavu i gledano odostraga stražnje noge su umjereno razmaknute i paralelne. Čaporci se uklanjaju.
Bedro — Misićavo i snažno.
Koljeno — Dobro povijeno.
Skočni zglob - Izražen i nisko postavljen
ŠAPE: Ovalnog oblika, ali ne izdužene. Šape su srednje veličine, kompaktne i dobro odlakane između prstiju i jastučića.-Jastučići su čvrsti i debeli. Šape se ne uvrću niti izvrću kad je pas u prirodnom položaju.

HOD I KRETANJE:
Karakteristično kretanje haskija je glatko i naizgled bez napora. Brz je i laganog koraka, pa se u izložbenom ringu treba izlagati s opuštenom uzicom i srednje brzim kasom, kako bi pokazao dobar iskorak prednjih nogu i potisak stražnjih nogu. Gledan od naprijed prema odostraga kad se lagano kreće ne pokazuje single-tracking (približavanje donjih dijelova nogu središnjoj osi tijela), ali kako se brzina povećava noge se postepeno pod kutom približavaju, sve dok tabani ne počnu ulaziti u liniju koja je direktno ispod srednje dužinske linije tijela. Prednje i stražnje noge se pokreću prema naprijed, a niti laktovi niti zglobovi došaplja se ne izbacuju niti ugibaju prema unutra. Obe stražnje noge kreću se svaka tragom istostrane prednje. Dok pas trči gornja linija ostaje čvrsta i ravna.

POKROV
DLAKA
Dlaka je dvostruka i srednje dužine, daje dojam obilne odlakanosti, all nije tako dugačka da ometa čist obris linje tijela psa. Potdlaka je mekana i gusta te dovoljne dužine da pridržava vanjsku dlaku. Vanjska zaštitna dlaka je ravna i leži donekle glatko uz tijelo, nije nikad oštra i ne strši od tijela. U periodu linjanja prirodno je da kod psa nema potdlake. Dozvoljeno je uređivanje brkova i dlake između prstiju i oko šape kako bi pas djelovao urednije. Oblikovanje dlake na bilo kojem drugom dijelu tijela ne prihvaća se i treba se oštro kažnjavati.

BOJA
Sve boje od cme do čisto bijele su dozvoljene. Uobičajene su različite oznake boje po glavi, uključujući i mnoge vrlo efektne uzorke koji se ne nalaze kod drugih pasmina.

VELIČINA I TEŽINA
Visina u grebenu: mužjaci 53.5-60 cm, ženke 50.5 - 56 cm. Težina mužjaka od 20.5 do 28 kg, ženke 15.5 do 23 kg. Težina treba biti u skladu s veličinom psa. Gore navedene mjere predstavljaju krajnosti u visini i težini, od kojih nijedna nije poželjnija. Prejaki kostur ili pretjeranu težinu treba kažnjavati.

ZAKLJUČAK:
Najvažnije karakteristike sibirskog haskija su umjerena veličina, umjereno jake kosti, izbalansirane proporcije tijela, lakoća i sloboda u kretanju, ispravna dlaka, lijepa glava i uši, korektan rep i dobra narav. Bilo koje naznake previše snažnih kostiju, pretjerane težine, sputanog ilii nespretnog kretanja, te dugačku i grubu dlaku treba kažnjavati. Sibirski haski nikad ne djeluje teško niti nezgapno da liči na životinju koja vuče, a nije ni toliko lagan i krhak da djeluje kao sprinter. U oba spola treba djelovati sposobno i izdržljivo.

GREŠKE
Svako odstupanje od gore navedenih osobina pasmine smatra se greškom, a njezina veličina se procjenjuje ovisno o stupnju izraženosti.
Lubanja - Glava nezgrapna ili teška; glava presitno oblikovana.
Stop - Nedovoljno izražen.
Njuška - Preuska ili pregruba; prekratka ili predugačka.
Zubalo/Zubi - Bilo koji drugi zagriz osim škarastog.
Oči Previše koso nasađene, preblizu postavljene.
Uši - Predugačke u odnosu na veličinu glave; preširoko razmaknute; nedovoljno čvrsto uspravljene.
Vrat –Prekratak i predebeo; predugačak
Leđa -Slaba ili mekana leđa; šaranasta leđa;kosa leđna linija
Prsa — Preširoka, «bačvasta prsa», rebra previše plosnata ili slabo razvijena.
Rep - Položen ili čvrsto zavijen rep; rep kao perjanica; prenisko ili previsoko nasađen.
Ramena – Ravne plećke, slabe plećke.
Prednji udovi - Slaba došaplja (mekana); prejake kosti; preusko ili/preširoko postavljena gledano odnaprijed; izbočeni laktovi.
Stražnji udovi - Otvoreni kutevi koljena, kraviji stav; preuzak ili preširok stav odostraga.
Šape - Mekane ili raširenih prstiju: prevelike i nezgrapne; premalene ili slabe: izvrnute ili uvmute.
Hod/Kretanje – Kratak korak, poskakivanje ili isprekidano koračanje, teturanje ili valjanje u hodu ; križanje nogu ili kretanje u stranu.
Dlaka – dugačka, gruba ili čupava, kvaliteta dlake preoštra ili previše svilenkasta; uređivanje dlake, osim dozvoljenog

ELIMINIRAJUĆE GREŠKE:
Visina u mužjaka preko 60 cm, a u ženki preko 56 cm.

TEMPERAMENT
Njihov temperament, veličina i osobnost učinila ih je idealnim ljubimicima. Vrlo su prilagodljivi klimatskim promjenama pa vrućinu podnosi isto tako dobro kao i afrički psi. Haskiji su tihi psi, rijetko se glasaju, čisti su i bez mirisa. Veliki su prijatelji djece jer su još u davna vremena u zimskim noćima hladnog sjevera grijali mališane svojom toplinom. Ako žive u stanu, vrlo brzo "uhvate" ritam ukućana. Ukoliko, međutim, želite "dobiti" apsolutnu poslušnost to nije ono što karakterizira ovu pasminu. Znaju biti tvrdoglavi, kopati rupe u dvorištu, ali ćete uhvatiti sebe kako im opraštate sve "nestašluke", zato što su lijepi, nadasve odani i izrazito druželjubivi psi. Kako bilo, iako s haskijem možete živjeti bilo gdje, nemojte nikada zaboraviti da je pasmina izvorno stvorena za aktivnosti na otvorenom i da svom ljubimcu morate pod svaku cijenu omogućiti dovoljno kretanja. Stoga svaki novi vlasnik od haskija moze očekivati osobnog pratioca za igru ili trčanje. Prirodno neovisni, haskiji često zaborave granice, a život u gradu i blizina prometnica često predstavljaju smrtnu opasnost. Ukoliko želite izbjeći opasne situacije, obavezno je potrebno psa u najranijoj dobi naučiti da se odaziva na poziv. To ce iziskivati određenu upornost, ali će se taj trud u svakom slučaju kasnije isplatiti.

O DLACI
Pokrovna dlaka haskija je srednje dužine, čvrsta na dodir, dok je potdlaka meka i predstavlja pravi termo izolator. Dlaka prati liniju tijela, a valovita i vunasta dlaka nije poželjna. Ishrana je vrlo važna za dobru kondiciju. Ispravno hranjen pas imat će i zdravu, sjajnu dlaku. Kod godišnjeg linjanja psi mogu promijeniti boju dlake od svjetlije na tamniju i obrnuto. To je još jedna od posebnosti ove pasmine - sa svakim linjanjem možete imati ljubimca druge nijanse (što, naravno, nije uvijek slučaj). No, o boji dlake i oznakama može se još svašta reći. Ono što je stvarno uzbudljivo kod haskija je da su sve moguće boje dlake i sve oznake priznate. Različitost boja i oznaka doprinosi njihovoj posebnosti. Ponekad poneka boja postane posebno popularna među ljubiteljima haskija, međutim istinski poklonici ove pasmine vole ih u svim bojama, sa svim oznakama, jer svako leglo je iznimno i prekrasno iznenađenje. "Maske" na licu, tamne i svijetle, posebice oko očiju, daju im specifičan izraz lica. Plave oči koje su dozvoljene, također su prekrasne. Smeđe oči pojavljuju se u svim nijansama, od tamne do boje jantara, a nerijetki su primjerci s jednim plavim, a drugim smeđim okom. Pigmentacija oko očiju mora biti tamna, osim kod svijetlih pasa dozvoljena je smeđa. Koliko god je boja očiju interesantna, nikada ne bi trebala imati ključnu ulogu u odabiru za uzgoj, izložbe i utrke, odnosno, kvaliteta psa ne ovisi o boji njegovih očiju. Odani poklonici ove pasmine puno više pažnje i važnosti poklanjaju temperamentu, građi, tj. cijelom psu, nego boji očiju ili dlake (što neupućeni ljubitelji ponekad previše ističu).

 

- Automatski spojen post: Ožujak 09, 2010, 00:36 -   
Povijest pasmine

IZ POVIJESTI

Pismeni zapisi o nastanku ove atraktivne, i u današnjem kinološkom svijetu, jedne od najpopularnijih pasmina ne postoje. Zna se,međutim, da današnji sibirski haski potječe od vučnih pasa, koji su igrali važnu ulogu u životu plemena Chukchi Indijanaca, nazivanih i Sibirskim Apachima.
Pripadnici plemena Chukchi bili su nomadi, bavili se uzgojem sobova, lovom i trgovinom krznom, a pse su uprezali za vuču saonica tijekom stalnih selidbi i putovanja. Kako su u teškim uvjetima ledenog sjevera prelazili velike udaljenosti uzgajali su pse poznate po izdržljivosti, koji su im tako, doslovce, bili oruđe za preživljavanje. Pasmina koju su uzgajali datira od prije 3000 godina i od njih potječu svi današnji haskiji.
Prilikom odabira pasa za uzgoj, jedini kriterij bio je isključivo funkcionalnost i sposobnost za rad. Stvorili su pse odličnog smisla za orijentaciju, izdržljive na dugim stazama koji, pritom, trebaju malo hrane i istovremeno su sposobni podnašati teške klimatske uvjete. Njihov pristup bio je vrlo praktičan: za Ijetnih mjeseci svi su psi, mužjaci i ženke bili slobodni i pušteni da sami love hranu. S prvim snijegom, odmoreni psi vraćali su se u selo. Za ostalih mjeseci, puštani su bili samo vođe čopora, te školovani i poslušni psi koji nisu krali hranu. No, kako bi i oni sačuvali energiju, vezali su ih dva dana prije putovanja. Samo najbolji mužjaci mogli su pariti ženke u tjeranju. Ženke su također bile odabirane, jer gotovo sve ženke bile su usmrćivane po okotu ili kad su bile štenad, a ostavljane su samo one koje su najviše obećavale. Mladi mužjaci, da bi preživjeli, morali su se prvo dokazati kao dobri radnici u zaprezi.
Primjerci kakve danas poznajemo uzgojeni su od pasa uvezenih na Aljasku iz Sibira (gdje pasmina nije bila službeno priznata). Prve originalne Chukchi pse na Aljasku dovezao je ruski trgovac krznima William Goosak, 1908. godine. U to vrijeme više su cijenili mnogo krupnije vučne pse, robusnije građe i prilično agresivne naravi. Prema njima, sibirski haski privlačnog izgleda, djelovao je krhko, a k tome se još ponašao prijateljski prema ljudima i ostalim psima. Ipak, našlo se i ljudi koji su bili spremni vjerovati u njihovu sposobnost: među njima je bio i Jaafet Lindeburg, koji je 1913. g. skupio ostatke prvih uvezenih Chukchi pasa te njihove potomke. Zaposlio je norveškog emigranta Leonharda Seppalu da uvježba pse za zapregu, koju će potom pokloniti Roaldu Amundsenu za planiranu ekspediciju na sjeverni pol.

Leonhard Seppala
Leonhard Seppala

Ekspedicija ie odgođena, a Seppala je uspio zadržati pse za sebe, s namjerom da se takmiči na utrkama. Sepallin uzgoj sibirskih haskija se temeljio na njegovom najboljem psu, Togu, koji je ujedno bio i predvodnik Sepalline zaprege.

Togo
Togo

Da bi došao do novaca, diljem Aljaske je svojom zapregom prevozio terete i putnike. Iako zaljubljen u haskije, tada nije znao da će ga njegove zaprege "odvesti" u legendu i dati mu naslov jednog od najzaslužnijih ljudi za uspješan uzgoj i popularizaciju ove pasmine na sjeverno-američkom kontinentu, u ranim godinama prošlog stoljeća.
Isprva, kada bi se negdje pojavio sa svojom zapregom, izazivao bi nevjericu i podsmjeh - zbog veličine pasa njihova vučna vrijednost bila je omalovažavana. Međutim, ti "mali" psi redovito su počeli pobjeđivati na utrkama, a naročito na onim najtežim i najdužim. Vremenom, podsmjeh se pretvorio u poštovanje i naklonost. Sibirski haski postao je sinonimom za vučnog psa (što je ostao do danas - zaprege haskija nerijetko pobjeđuju na svim utrkama, a na najpoznatijoj i najtežoj od svih IDITAROD odnijeli su većinu trofeja). U zaprezi, haskiji su se pokazali ne samo kao najbrži, nego i najžilaviji i najustrajniji. Dobro uvježbana zaprega, s teretom koji nije bio pretežak, mogla je prevaliti više od 150 km dnevno, danima za redom, na neravnom i opasnom terenu, u teškim vremenskim uvjetima.
Jedna od najvećih herojskih priča svih vremena koje dolaze sa zaleđenog pola, priča je o trci iz 1925.godine. U području oko mjesta Nome, vladala je epidemija difterije, a zbog velikog leda na moru, kao i strašnih snježnih vjetrova bilo je nemoguće na bilo koji način dostaviti lokalnom stanovništvu cjepivo. Grupa "vozača", predvođenih Seppalom odlučila je ipak krenuti i to različitim smjerovima kako bi "pokrili" cijelo područje zahvaćeno epidemijom. Upregli su svoje haskije na temperaturi od -50 C i usprkos jakoj mećavi krenuli na herojsko putovanje zapamćeno do danas. Seppalina zaprega je otišla u najudaljenije područje, prevalivši 1200 km, unatoč ogromnim naporima, ledenim planinama i neizdrživoj hladnoći. Kada je, pak, nakon pet i pol dana, Gunnar Kasson i njegov promrznuti tim pasa, koje je predvodio Balto, krvavih, rasječenih šapa, u jutro, 2. veljače 1925.g. utrčao u Nome, bio je to trenutak pobjede ljudske hrabrosti te pseće ustrajnosti i izdržljivosti.

Gunnar Kasson i Balto
Gunnar Kasson i Balto

Pioniri američkog uzgoja ove pasmine, zbog njezinih neospornih i jedinstvenih kvaliteta, odlučili su raditi na tome da uzgoje pse, koji ce nastaviti tradiciju, ali i poprimiti standardiziran atraktivan izgled, kako bi mogli sudjelovati i na izložbama pasa. Bio je to veliki izazov, no s uspješnim ishodom. Pasminu je priznao Američki kinološki savez - AKC 1930. godine, a 1932. objavljen je prvi službeni standard.
Svi najraniji priznati primjerci nose u rodovnicima imena ranih Seppalinih pasa.

HASKIJI I IZLOŽBE PASA

Već 1938. g. (samo osam godina nakon priznavanja pasmine) osnovan je Američki Haski Klub, Uloga Kluba bila je promocija pasmine na izložbama, utrkama i najvažnije od svega — stvaranje uzgoja prema standardu. Kako je popularnost haskija rasla, tako je i potreba za poštivanjem standarda postajala sve većom. Klub je davao savjete, konzultirao članove i 1972. u Wllesley-u, država Massachusetts održana je prva samostalna Nacionalna Specijalna izložba.
Najvažniji trofej koji se prenosi iz godine u godinu u Americi ustanovljen je 1959 godine, prvotno za radne pse, dok je kasnije preimenovan u Showing – Working Trophy, a koji se dodjeljuje najuspješnijem timu haskija kako na izložbama tako i na utrkama pasa. Mnogi su psi kroz godine ostavili svoj trag i odigrali značajnu ulogu u uzgoju i popularizaciji sibirskih haskija, a koliko ih je ovdje nećemo posebno spominjati. No, bez sumnje, jedan od njih svakako zaslužuje posebnu pažnju: a to je šampion Amerike, INNISFREE SIERRA CINNAR, mužjak iz jedne od najpoznatijih uzgajivačnica u Americi i svijetu, koji je proglašen NAJUSPJEŠNIJIM HASKIJEM SVIH VREMENA, s osvojenih 30 Best In Show-a i 15 Best In Specialites, otac je 114 šampiona. Nagraden je Počasnom poveljom Američkog kinološkog saveza i proglašen "HASKIJEM STOLJEĆA". Zanimljivo je kako je Ch.Sierra Cinnar osvojio naslov Najljepšeg psa izložbe (BIS) na prestižnoj američkoj izložbi za američke šampione svih pasmina Westminster - iako je nesretnim slučajem "izgubio" vršak lijevog uha. No, to nije smetalo suce da ga proglase najljepšim i da te, sada vec daleke, 1980. godine odnese BIS naslov na najznačajnijoj američkoj i jednoj od najslavnijih svjetskih izložbi. Cinnar još uvijek nosi taj naslov, jer njegove uspjehe nije jos dostigao niti jedan haski u Americi ili svijetu.
Jednom kada su osvojili publiku, haskiji su postali i ostali do danas oni koji plijene pažnju, osvajaju najveće pobjede na izložbama, utrkama, a svakako i u srcima svih onih koji dijele svoj život s ovom posebnom veličanstvenom pasminom...

Innisfree Sierra Cinnar
Evidentirano

If you think dogs can't count, try putting three dog biscuits in your pocket and then giving Fido only two of them.  ~Phil Pastoret
tena_mrki
Početnik
*

Karma: +35/-0
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 23

Thank You
-Given: 0
-Receive: 1


mrki volim te..:)


Awards
« Odgovor #18 : Ožujak 09, 2010, 11:10 »

preuzeto sa http://www.luppo-siberianhusky.com

Boja sibirskih haskija je vrlo karakteristična. Ona može biti čisto bijela, ali i skoro potpuno crna (osobno, još nisam uspjela vidjeti potpuno crnog haskija). Gledajući haskije na našim izložbama, ali i na izložbama u inozemstvu, kao i na internetu, primjetila sam tu raznovrsnost boja, kombinacija boja i oznaka. Svi ste sigurno vidjeli i web stranicu koja govori o bojama. Ja ću to malo sažvakati, prevesti i slično. Dakle, nije sto postotni citat, ali moje poznavanje o nasleđivanju boja djelomično se bazira i na informacijama koje sam tamo našla (iako glavni dio potiče sa faksa, a onaj koji se odnosi direktno na haskije - pronađen je tu). Dakle, prvo stavljam link, jer ovo nisam ja izmislila http://www.huskycolors.com

Postoje nekoliko studija koje su se pozabavile bojama kod pasa, ali je sistem koji je koristila Ginny Emrich Rice davne 1977. godine definitivno najprikladniji. Tako da ću vam preneti upravo taj.

Na svakom paru kromosoma postoje mnogi geni koji utječu na boju. Dakle, nije u pitanju jednostavan 'dominantno - recesivni' odnos. U genetici postoji još jedan pojam, a to je kodominacija. Odnosno više ili manje dominantni geni koji svi utječu na neku osobinu. Dakle, kod haskija, postoje dominantni i recesivni geni koji određuju boju, ali i geni koji tu boju, odnosno ekspresiju tih gena, pojačavaju ili potiskuju. Takođe, dok genotip (odnosno 'genetski sastav' da se tako izrazim) određuje boju, na ono što MI vidimo utječu i naše oči, odnosno 'optička iluzija'. Duža dlaka će delovati tamnije npr.od iste nijanse kraće dlake zbog prisustva podlake. Kod pasa duže dlake podlaka je bolje skrivena, a ona je obično svetlije boje od pokrovne. Kod pasa kraće dlake podlaka više dolazi do izražaja i utječe na samu nijansu koju mi vidimo.

Uobičajeni faktori (da ne kažem glavni) koji utječu na boju su:

Monokrom: u slučaju monokromne boje, svaka dlaka je cijelom dužinom obojena jednom bojom. Tu se obično javljaju i poneka dlaka druge boje (na primjer ako je pas crn, žuta ili siva), ali i te dlake su cijelom svojom dužinom jedno te iste boje. Crni, bakreni ili bijeli psi mogu biti monokromni, ali sivi, 'sable'  ili agouti nikada. Takva boja ima porijeklo od dominantnih gena, ali se ne nasljeđuje u potpunosti dominantno.

Višebojnost: višebojna dlaka je dlaka kod koje je 'osnovna' boja isprekidana prstenom bijele ili žute. Svijetli prsten se obično nalazi na sredini dlake, dok su boja na vrhu ili u osnovi tamnije. Siva, sable, agouti, crna, bakrena, ili bijela boja mogu biti višebojne. Sivi polarni psi uvijek imaju višebojnu dlaku. Također, psi sa ovakvom dlakom obično imaju neujednačeno obojeno telo, na primjer bakreni psi su obično tamniji na leđima, plećkama, glavi i repu.

Pojačavanje ili ograničavanje boje: pigment ili boja mogu biti 'pojačani' u toj mjeri da se spuštaju niz tijelo i noge, cijeli rep i dijelove na trbuhu. Boja može biti ograničena na gornjem dijelu leđa, do polovine repa. Boja ili pigment mogu u potpunosti biti ograničeni i potisniti, tako da je cijeli pas bijele boje.
Kao što je pigment pojačan ili ograničen na tijelu, tako je i na svakoj pojedinačnoj dlaci. Potpuno pojačavanje, dopuštanje boje na dlaci dat će joj dubinu i izražajnost boje. Faktori koji razrjeđuju boju obično je izbjeljuju. Geni obično utječu odvojeno na pokrovnu dlaku i podlaku.
Crvena i žuta boja mogu biti pojačane i tako psu dati 'toplu' kvalitetu; mogu biti i ograničene, što onda daje 'srebrnkasti' efekt. Takođe, postoji još jedan efekt, a to je kada pas 'sjedi'. Na primjer, crni psi kroz zrelo doba i sve do starosti sjede. Neki drugi geni oksidiraju crnu u žutu ali ne utječu na 'vrhove', odnosno 'krajeve', na prijmer nos, očne kapke, usne i jastučiće. Recesivni gen koji omogućava pojavu crne je smeđi, i u dvostrukoj homozigotnoj formi producira čokoladne i bakrene pse i sluznicu boje jetre.



- Automatski spojen post: Ožujak 09, 2010, 11:17 -   
boje ( preuzeto sa huskycolors.com)

1, agouti


2. black and tan


3. black and white


4. copper


5.  grey


- Automatski spojen post: Ožujak 09, 2010, 11:20 -   
6. light red


7. mostly black


8. piebald


9. sable


10. saddle back

« Zadnja izmjena: Ožujak 09, 2010, 11:21 tena_mrki » Evidentirano

If you think dogs can't count, try putting three dog biscuits in your pocket and then giving Fido only two of them.  ~Phil Pastoret
tena_mrki
Početnik
*

Karma: +35/-0
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 23

Thank You
-Given: 0
-Receive: 1


mrki volim te..:)


Awards
« Odgovor #19 : Ožujak 09, 2010, 11:25 »

11. silver


12. splash coat


13. white


14. wolf grey


- Automatski spojen post: Ožujak 09, 2010, 11:28 -   
i imamo

wooly coat






razlika:



« Zadnja izmjena: Ožujak 09, 2010, 11:28 tena_mrki » Evidentirano

If you think dogs can't count, try putting three dog biscuits in your pocket and then giving Fido only two of them.  ~Phil Pastoret
tena_mrki
Početnik
*

Karma: +35/-0
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 23

Thank You
-Given: 0
-Receive: 1


mrki volim te..:)


Awards
« Odgovor #20 : Ožujak 09, 2010, 12:30 »

Iditarod, 'The Last Great Race on Earth'

Potkraj 19. stoljeca, tisuce su se i tisuce uputile na Aljasku, u potrazi za zlatom. U sanjkama na psecu zapregu, kroz snijeg i zemlju ponocnog sunca, preko velicanstvenih planina i dolina, do rijeke Yukon i do Nomea gdje mnoge su cekale velike grude zlata. Potjere za zlatom - gold rushes, cine veliki i vazan dio povijesti Aljaske. U razdoblju od 1880. do 1914, bilo ih je cak 30 velikih. Juneau, Klondike, Nome i Fairbanks, cetiri velika nalazista, cetiri su dogadjaja koji definirali su sam karakter Aljaske. Zadnja takva potjera za zlatom otpocela je 1909, u mjestu Iditarod.

Doprijeti do tih udaljenih mjesta, prevoziti teret ili se, sa onim zlatnim, vracati natrag, bilo je moguce samo saonicama. Njihovi su vozaci - mushers, slijedili drevnu tradiciju Aljaskinih Indijanaca koji su vec stoljecima prije usavrsili nacin zimskog transporta koristeci psecu zapregu - jedini pouzdani nacin prijevoza na ogromnim i snjeznim Aljaskinim udaljenostima. Na isti su nacin, putem koji su "utrli" tragaci zlata, putovali i prvi doseljenici u Aljasku, 20-ih godina proslog stoljeca. Od obalnih naselja, do kojih su stizali brodovima, saonicama - mush, mush, mush, dalje, u unutrasnjost Aljaske. Putem koji danas nosi ime Iditarod Trail. Putem koji je, prema odluci americkog Kongresa, iz 1976, danas i jedna od Nacionalnih povijesnih staza. Dugo je ona bila glavna prometnica Aljaske. Njome je putovala posta, njome su putovali ljudi, njome su putovale namirnice. Junaci na njoj stvarani, legende radjane. Kad je zlatna groznica popustila i ljudi se poceli vracati tamo odakle su i dosli, i promet njome drasticno se smanjio. Isto tako i uporaba saonica sa psecom zapregom. Pojava aviona, krajem 20-ih godina, signalizirala je kraj tom starom nacinu prijevoza. Zadnji udarac zadala mu je pojava snowmobilea. Sredinom 60-ih, vecina zitelja Aljaske nije vise ni znala za stazu Iditarod i za vaznu ulogu koju su huskies, eskimski psi, odigrali u ranom naseljavanju Aljaske.

Na scenu stupa Dorothy Page, samozvana povjesnicarka iz mjesta Wasilla. Svijesna uloge koju su huskies i staza Iditarod odigrali u burnoj povijesti Aljaske, ona predlaze odrzavanje godisnje utrke, od Anchoragea do Nomea, na zapadnoj obali Beringovog mora. Godine 1973, ona je i odrzana unatoc mnogima koji su vjerovali da je cista ludost slati tolike ljude u nepreglednu i nenastanjenu Aljaskinu divljinu. Imati malo ludosti te prve subote, ozujka '73, nije bilo naodmet! Trebalo je prevaliti 1.800 smrznutih kilometara kroz arkticku tundru, preko dva planinska lanca, relativno pouzdanog leda brojnih rijeka i daleko manje pouzdanog leda nad dijelom Beringovog mora, pod temperaturama od -54 stupnja i vjetrom od 160 km na sat! Dvadeset i dva mushera zavrsila su utrku te godine. Gotovo 500 do danasnjeg dana - iz 20-ak saveznih drzava Amerike te zemalja od Svedske do Italije, Japana i Australije, Kanade i zemalja bivseg Sovjetskog Saveza.

Medju njima - ribari, odvjetnici, lijecnici, rudari, umjetnici od 18 do 88 godina starosti! Pobjedniku onog prvog Iditaroda trebalo je 20 dana i 49 sati da prevali udaljenost od Anchoragea do Nomea. Danas, psi su brzi, vozaci upuceniji, oprema bolja, uvjeti manje teski, zahvaljujuci predanom radu par tisuca dobrovoljaca - organizatora Iditaroda, od onih najmladjih do onih najstarijih. Mnogi od njih na taj nacin provode svoje godisnje odmore. Bez dobrovoljaca, ne bi bilo Iditaroda! Oni dezuraju na preko 20 punktova 1.800 km duge staze, oni Cessnama prevoze veterinare i lijecnike, hranu za pse, namirnice i potrepstine, oni djeluju kao koordinatori utrke ili jednostavno pruzaju moralnu podrsku svakome od mushera. Logisticki su to napori jednaki velikoj i vaznoj vojnoj operaciji! Danas, istu udaljenost pobjednici prevaljuju za devet dana. Svih ovih godina, ta utrka - najveci sportski dogadjaj Aljaske, ostala je vjerna viziji "majke Iditaroda", Dorothy Page: "Da duh utrke nikad ne promijeni nikakav pritisak izvana, da ona uvijek bude pravi, istinski Aljaskin dogadjaj, da ga ljudi Aljaske kao takvog cijene, i da ih on inspirira pionirskim duhom proslih dana".

Iako Iditarod manje-vise slijedi onaj povijesni put koji je vodio do udaljenih rudarskih kampova, utrka se od samog pocetka odrzava u znak sjecanja na jedan drugi dogadjaj iz Aljaskine ne tako davne proslosti. Bio je sijecanj, godina 1925. Cica zima. U mjestu Nome izbila je epidemija difterije. Najblizi serum bio je u Anchorageu. Vlakom je mogao samo do Nenane. Od Nenane do Nomea, oko 650 milja, serum je morao, kroz gustu mecavu, saonicama. Bilo je potrebno njih 27. Zadnje je, nadomak Nomea, prevrnuo snazan vjetar i vozac je, golim rukama, iz snijega vadio rasuti teret, uspravio saonice i nastavio. Serum je u Nome stigao za 127 sati, na vrijeme da spasi zivote stotina njegovih zitelja, zahvaljujuci odvaznim vozacima-musherima. I njihovim vjernim psima. Svi su musheri dobili zlatne medalje, a glavni huskie zadnjih saonica, Balto, dobio je cak i spomenik u njujorskom Central Parku!

Bez huskieja, ni uspjeh Iditaroda ne bi bio moguc. Za ovogodisnju, 29. "najvecu utrku na Zemlji", utrku Iditarod, prijavljeno je preko 120 sudionika. Prema pravilima, svaki moze koristiti najvise 16 pasa. Medju sudionicima, kao i ranijih godina - muskarci i zene. Prva zena, pobjednik Iditaroda, bila je Libby Riddles, 1985. Iducih pet godina, utrkom je dominirala jedna od najsnaznijih i najdiscipliranijih atleticarki stoljeca, legendarna Susan Butcher. Tad se i rodila izreka "Aljaska gdje muskarci su muskarci, a zene pobjedjuju u Iditarodu!" No, stvarni pobjednici utrke su - psi. Oni su pravi atleticari. Vitki i brzi, oni obozavaju trcati. Musher Gary Paulsen rekao je: Iditarod nije samo utrka saonicama; nije niti utrka ljudi; nije utrka za novac; nije manifestacija machisma, niti zenske snage, niti uma, niti hrabrosti. To je utrka pasa...baza jednadzbe su huskieji!"

Iditarod nije moguce usporediti ni s jednim drugim natjecateljskim dogadjajem u svijetu. Ta izvanredna utrka moguca je samo u Aljasci. Ona suprotstavlja zivotinju i covjeka prirodi, divljoj, okrutnoj prirodi Aljaske. Svaka prevaljena milja izraz je stovanja njenoj uzbudljivoj povijesti. Iditarod je prica o pustolovini i smionosti. Svaki musher ostvaruje djelo u koje se tek rijetki upustaju - bio on pobjednik ili onaj koji je zadnji pristigao, dobitnik "Crvene lanterne" u Nomeu. Kad je ona skinuta, Iditarod - na jezicima Indijanaca Athabascan i Ingalik "udaljeno mjesto", zavrsio je. Njeno svijetlo pali se na pocetku utrke. Kad je ono ugaseno, svaki je musher prevalio udaljenost, svaki je za sebe i svoj tim huskieja - mush, mush, mush, osigurao mjesto u analima Iditaroda, u povijesnim analima Aljaske!


http://i45.tinypic.com/120kmld.gif
Grupa 5 - Psi tipa špic i psi primitivnog tipa


- Automatski spojen post: Ožujak 09, 2010, 12:35 -   
1 "poseban" sibirac (text preuzet sa http://www.luppo-siberianhusky.com - opet)

- članak gđe.Branke Dizdar, vlasnice jednog od najtrofejnijih haskija na području bivše Jugoslavije - CH Vajlisa

Priznajem, ja sam jedna od onih koji su pri prvom susretu sa sibirskim haskijem ostali bez daha.  Moglo bi se reći: Ljubav na prvi pogled....Jer ta neverovatna kombinacija snage, iskonske ljepote, elegancije i ponosa, i prijateljskog pogleda punog neskrivene radoznalosti i ljubavi i najljepšeg osmijeha na svijetu, postali su moj san, moja želja.....I kada je sreća najzad došla u naš dom, shvatila sam da apsolutno ništa ne znam o toj čupavoj radoznaloj loptici, i da se svo moje znanje o sibircima svelo na: par plavih okica i djetelinu na čelu....Počela sam proučavati njegovu prirodu, i što sam više saznanja o tome imala, shvatila sam da postoje sasvim obični i objašnjivi razlozi  za njegovo neobično ponašanje....i što sam više poznavala njegovu narav, sve više sam ga obožavala.....

Vec godinama sibirski haski je veoma popularan pas medju odgajivačima. Glavni razlog njegove popularnosti leži u njegovoj predivnoj pojavi. Ali svi oni koji su zainteresovani za sibirca kao kućnog ljubimca moraju prvo što više saznati o toj rasi. Mnogi vlasnici  prave greške smatrajući da su sibirci kao drugi psi. Ali to je daleko od istine, jer sibirci imaju poseban karakter. Oni su tvrdoglavi psi, koje je  teže naučiti da budu poslušni nego pripadnike drugih rasa; to ne znači da oni nisu inteligentni, nego da su nezavisnog duha, veoma oprezni i veoma tolerantni...oni su isto tako veoma blage prirode, i nježni, i srdačni, i nikada nisu agresivni. Ustvari sibirci će sa vama živjeti kao sa prijateljem i jednostavno ne vole odnos pas - gospodar..

Mnogi ljudi oduševljeni sibirčevom ljepotom, uskoro otkriju da im se ne dopadaju neke druge karakteristike koje posjeduju ovi psi, iste one osobine kojima se ja lično divim i u kojima uživam... Ne postoje psi koje možete više voljeti  i koji će vas više razveseliti... Sibirci uživaju u životu, imaju bezgraničnu ljubav u svom srcu, i nestašan duh... Ali zbog neobavještenosti vlasnika, mnogi završe na ulici, prepušteni sami sebi, i svojoj tragičnoj sudbini... Zato, iako su nježni, prijateljski raspoloženi, nezavisni i visoko inteligentni psi, sibirci nisu pravi ljubimci za svakog ljubitelja pasa. I prije no što se odlučite da svoj život podjelite s nekim sibircem, treba da ih dobro upoznate i budete sigurni da ste spremni prihvatiti ova predivna stvorenja ...ako i poslje toga još uvjek želite svoju pažnju i ljubav pokloniti nekom sibircu,  provjerite da li vaš životni stil odgovara njegovom, da li i vi možete ispuniti njegova očekivanja i pružiti mu sve ono što on od vas očekuje...jer i pored svih mana oni su istinski izvanredni psi.

Kako je svima poznato, sibirce su uzgajali pripadnici nomadskog plemena Chukchi, da bi obezbjedili brz ali i ekonomičan transport preko nepregledne zaleđene zemlje. Neobično jaki i agilni, ovi psi srednje veličine bili su sposobni da brzo prelaze ogromne razdaljine sa minimalnom količinom hrane. Poznati po veoma nežnoj prirodi, sibirci su često služili kao mekani i topli «kreveti» za djecu plemena... Posebni odnosi, koji su nastali uzajamnom potrebom u izuzetno teškim životnim uvijetima, sa temperaturama i do –50 stupnjeva C, gde nije bilo dovoljno hrane ni vode za čoveka a pogotovo ne za pse, gde je prirodna selekcija učinila da samo najinteligentniji, najizdržljiviji i najsposobniji opstaju, od davnina su postojali između ovih pasa i ljudi, te se održavali i razvijali međusobnim poštovanjem u izolaciji vjekovima prije no što je sadašnji svijet otkrio i zaljubio se u ovu veličanstvenu životinju. Iako se od dana kada je otkriven do danas  dosta promijenio sibirac je još uvjek zadržao mnogo od osobina koje su ga činile najvrijednijim psom za vuču plemena Chukchi.... I odrasli i djeca su očarani sibirčevom dječijom žudnjom i nestrpljenjem, veličanstvenom ljepotom i osmjehom «vrijednim milion dolara». Ipak, ponavljam sibirac nije pas za svakog odgajivača. Mnogo sibiraca je završilo izgubljeno, pod kotačima automobila, bilo ubijeno u susjedovom dvorištu, ili se loše postupalo s njima, jednostavno zato što ga vlasnik nije razumio...

SIBIRAC  IMA OSOBINE  I  POTREBE  KOJIH  SVAKI  VLASNIK  MORA  BITI SVJESTAN  I  POŠTOVATI  IH...

Zato proučite sve prednosti i mane ovog predivnog psa  i tada odlučite da li je sibirac pravi pas za vas... 

   1. Sibirci su veliki umjetnici za bježanje,  čak i ako zaista brinete o njima oni mogu odlutati, da ih nikad više ne nađete i ne vidite. Oni se mogu provući kroz najmanje rupe u ogradi, preskočiti i dva metra visoku ogradu sa gracioznošću balerine, izvući se iz tankih ogrlica da bi im čak i sam Houdini pozavidio, mogu se penjati uz ogradu poput mačke, ili kopati ispod ograde kao manijaci, brzo nauče da otvaraju sva vrata, tako da im ni jedna brava nije problem, ....Zato vlasnici sibirca moraju izgraditi čvrstu ogradu koju ne mogu ni preskočiti, ni potkopati, s vratima koja ne mogu otvoriti,  ali i pored toga moraju stalno provjeravati i najmanje rupe, klimave daske na ogradama,  kao i sjaj u njihovim očima koje kažu "ja znam nesto sto ti ne znaš". Zapamtite : izraz, "osiguran od bježanja", ne postoji u rječniku sibirca....
   2. Samo jedan pogled na krater koji je iskopao sibirac, dovoljan je da shvatite kakav je dobar kopač rupa...shodno njegovoj prirodi, sibirac sam bira gdje će i kad kopati, što predstavlja veliki problem za mnoge vlasnike, naročito za one koji imaju vrt kojim se ponose...sibirci koji imaju mjesto na kojem mogu kopati su zadovoljniji i manje desrtruktivni...taj njihov instikt je prastar, iskonski i nemojte misliti da ćete vi biti ta osoba koja ce ga iskorjeniti...
   3. Sibirac je pas za sve sezone, jer njegovo krzno je dobar izolator protiv hladnoće ali i protiv visokih temperatura. Održavanje sibirca je veoma jednostavno: čist boks, ograđeno dvorište i pseća kučica... Njegovo gusto krzno koje ga tako efikasno štiti, linja se nekoliko puta godišnje, tako da praktično možete puniti košare pramenovima i klupčadima dlake...ako ste alergični na dlaku i smeta vam "dlakavo" dvorište i kuća, izaberite drugog ljubimca....
   4. Sibirski haski vrlo rijetko ili gotovo nikako ne laje. Više voli da cvili ili ječi, i kada je pun mjesec, sa visoko podignutom glavom, on će proizvesti jednu od najljepših zvukova u prirodi...sibirsi urlik... i dok taj zvuk može biti muzika za uši obožavatelja haskija, susjedi mogu misliti drugačije...i kao po pravilu, sibirac neće svom vlasniku najaviti dolazak stranca..i pošto vlasnik nece biti lajanjem obavješten svaki put kad neko dođe na njegov posjed, ostaje bez odgovarajuće zaštite. Mnogi vlasnici sibiraca imaju i druge pse čuvare...
   5. Sibirac će se bez problema naviknuti na novu sredinu. Nomad u srcu, nema straha od automobila niti instinkt da se sam vraća kući, i jednom izgubljen, može se  lako povrijediti, razboliti, postati štetočina loveći male životinje, ili kopajući u susjedovom dvorištu... Vlasnici moraju znati, da zbog sigurnosti, sibirac mora biti stalno na povodcu. Uvjek treba imati na umu da će sibirac odlutati. Ne čini on to da bi pobjegao od svog gospodara, ili zato što ne voli svog gospodara,  to je samo zato što ga privlače novi zvuci, mirisi, prostranstva....
   6. Dobivajući adekvatnu obuku, sibirac može poštovati jednostavne komande i ponašati se odgovorno i poslušno, u dosta prilika. Ali neki ozbiljniji trening je u suprotnosti sa sibirčevom prirodom.... Čak i naučen na poslušnost, sibirac sam donosi odluke da li će i kada poslušati... Nemojte se iznenaditi ako se i ne osvrne na vaš poziv.... Kada nije zainteresiran za trening, neće to sigurno učiniti da bi zadovoljio vas. Mudar vlasnik mora biti malo kreativniji umjesto da se pridržava  samo pravila obuke, mora stalno izmišljati nove igre i vježbe, koje moraju biti interesantne i pune izazova.... Sibirac je dovoljno inteligentan da pravi razliku između pojedinih situacija, i primjenjivat će različita pravila ponašanja zavisno od situacije... Zato treniranje sibirca za svakog dresera je poseban izazov... Oni su inteligentni, energični i tvrdoglavi, i uvjek  morate biti spremni na razna iznenađenja. Obuka mora početi kad je pas vrlo mlad. Pošto su to psi čopora, veoma je važno da se nametnete kao vođa čopora, kao alfa, veoma rano... Ako to uspijete postići, obuka će se mnogo lakše odvijati.
   7. Druženje je vrlo bitan faktor u sibirčevom životu. Potrebno mu je stalno društvo drugih pasa ili ljudi. Ne osjeća se dobro kada je sam i  postaje destruktivan. Zato ako ste previše zaposleni, ne uzimajte sibirca....Zbog svoje velike ljubavi prema ljudima, sibirac će pozdraviti gotovo svakog, naročito djecu, sa istom onom  neskrivenom radošću koju drugi psi čuvaju samo za posebne članove porodice... Ovom nježnom psu, u sjećanju na pripadnike plemena Chukchi, svi ljudi su porodica. Vlasnici sibiraca moraju poštovati te njihove posebne odnose... Ali ne razumiju svi ljudi,  niti cijene demonstrativnu ljubav sibirca, te vlasnik mora držati svog psa pod kontrolom, zbog onih koji ne očekuju i ne žele snažni sibirčev zagrljaj. Zbog te svoje društvene prirode, u prkos njegove impresivne snage i vučijeg izgleda, sibirac se nikad ne može tretirati kao pas čuvar. Istraživačka priroda sibirca je jedna od njegovih osobina za koju vlasnici kažu da je omiljena i puna izazova...ali ta njegova radoznalost ne ubija samo mačke, nego isto tako i veliki broj sibiraca...potreba i želja da istražuje mirise, da lovi, da juri, da otkriva drugu stranu ograde, je primitivna, iskonska,  duboko usađena, i može postati  neodoljiva u najneočekivanijim momentima....
   8. Ovaj ekstremno snažan pas je prirodni atleta. Vaš sibirac može biti u dobroj kondiciji, ako ga podvrgnete nekoj napornijoj igri svaki drugi dan, dvadesetak minuta. Pošto posjeduje ogromnu energiju, bez ikakvih treninga može postati neočekivano destruktivan. Nije točno da mu je potrebno mnogo otvorenog prostora. Adekvatni treninzi mogu se održavati i u ograđenim dvorištima prosječne veličine. Sibirci moraju biti u ograđenom prostoru ili na povodcu čitavo vrijeme... Zbog svoje velike snage i ljubavi prema trčanju  ne smiju biti prepušteni brizi male djece niti starijih osoba... Sibirci vole društvo i očekuju to od vas bez obzira na vremenske uslove...ako se smrzavate kada termometar padne ispod nule i izbjegavate šetnje, zaboravite na sibirca....
   9. Kao i većina prirodnih ljepota, sibirci zahtjevaju minimalnu njegu da bi izgledali veličanstveno. Dovoljno je jednom tjedno ih isčetkati, okupati nekoliko puta godišnje, a profinjeni sibirac će učiniti ostalo....
  10. Sibirci posjeduju predatorske instinkte...Zato ako u dvorištu držite i druge životinje, ne  razmišljajte o sibircu...možda će vaše i poštedjeti, ali budite sigurni da susjedove neće... a nemojte ni pomišljati da ćete uspjeti da promjenite ono što je priroda stotinama godinama stvarala.....

      Možda će mi neki odgajivači Sibirskih haskija zamjeriti na mojoj iskrenosti, ali sam sigurna da bi mi mnogi sibirci bili zahvalni....Zato ako i poslje čitanja ovih mojih redova, ostajete u uvjerenju da je sibirac pravi pas za vas, ako ga možete prihvatiti takvog kakav u istinu jeste, sa svim njegovim manama, a ne nastojati da ih promjenite, budite sigurni da ce vam vaš sibirac pružiti godine zajedničkog uživanja i radosti..... Samo još nešto da napomenem, što je veoma bitno... Ako namjeravate imati jednog i samo jednog psa, budite svjesni "zečijeg sindroma", veoma rijetke i neizlječive bolesti od koje oboljevaju vlasnici sibiraca. Obično počinje sa željom da se ima samo jedan "poseban" sibirac, i to se uskoro pretvara u dva, pet, ili petnaest posebnih sibiraca...... 





eto to je sve od mene o haskijima...nadam se da ćete uzivati kao sto sam ja....)
« Zadnja izmjena: Ožujak 09, 2010, 12:35 tena_mrki » Evidentirano

If you think dogs can't count, try putting three dog biscuits in your pocket and then giving Fido only two of them.  ~Phil Pastoret
Sun
*teta iz klaonice*
Ovisnik
*******

Karma: +9562/-3
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 30139

Thank You
-Given: 156
-Receive: 177


Awards
« Odgovor #21 : Lipanj 30, 2010, 00:03 »

kako sam sladak 





to sam jednoj forumašici s forum-hr ukrala slike njenog peseka
prekrašan je

evo ostatak slikica - http://www.uniteddogs.com/en/dog/as762/pic/1301190#1297417
Evidentirano

ja ne svijetlim, ja sijevam
 Str: [1]   Gore
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP Forum-OPP | Powered by SMF 1.1.11. © 2005, Simple Machines LLC. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!
Stranica je generirana za 0.863 sekundi uz 27 upita.
Templates: 2: index (default), Display (default).
Sub templates: 4: init, main_above, main, main_below.
Language files: 3: index.croatian-utf8 (default), Modifications.croatian-utf8 (default), HidePost.croatian-utf8 (default).
Files included: 15 - 613KB. (show)
Cache hits: 16: 0.00081s for 76961 bytes (show)
Queries used: 27.

[show queries]