Forum-OPP
Rujan 02, 2014, 20:49 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.
Jeste li propustili aktivacijsku email poruku?

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
 
   Forum   Pomoć KONTAKT Igre Pravila Contact Prijava Registracija  
 Str: 1 ... 3 4 5 6 7 [8] 9 10 11   Dolje
  Ispis  
Autor Tema: Poučne priče i izreke!!!  (Posjeta: 141558 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
megy
Ovisnik
*******

Karma: +2292/-0
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 9259

Thank You
-Given: 0
-Receive: 3



Awards
« Odgovor #175 : Veljača 27, 2008, 23:31 »

Profesor je stajao pred grupom studenata na satu filozofije i drzao neke predmete iza sebe.
Kada je sat poceo, bez rijeci je podigao veliku, praznu teglu kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente da li je tegla puna. Slozili su se da jest.

Zatim je profesor podigao kutiju punu kamencica i sipao ih u teglu. Blago ju je protresao. Kamencici su se otkotrljali u prazan prostor izmedu loptica.
Tada je ponovo upitao studente je li tegla puna.
Opet su odgovorili da jest.

Slijedeca kutija koju je profesor uzeo, bila je puna pijeska. Kada ga je sipao, pijesak je, naravno, ispunio sve preostale supljine u tegli. Pitao je jos jednom je li tegla puna. Studenti su skruseno odgovorili da jest.
Onda je profesor ispod stola izvadio dvije salice pune kave i sipao ih u teglu. Kava je natopila pijesak.
Studenti su se smijali.
'Sada!', rekao je profesor, dok je smijeh zamirao, 'hocu da shvatite da ova tegla predstavlja vas zivot.

Teniske loptice su vazne stvari u vasem zivotu: vasa obitelj, vasa djeca, vase zdravlje, vasa vjera i stvari kojima se strasno predajete.
To su one stvari uz koje bi vas zivot i dalje bio ispunjen, i kada bi sve drugo nestalo.

Kamencici su ostale stvari koje su vazne: vas posao, vasa kuca i vas auto. Pijesak predstavlja preostale stvari. Male stvari.

Ako napunite teglu pijeskom, nema mjesta za kamencice i teniske loptice.

Isto vazi u zivotu. Ako potrosite sve svoje vrijeme i energiju na male stvari, nikada necete imati mjesta za one vazne stvari.

Vodite racuna o stvarima koje su kljucne za vasu srecu.

*Igrajte se sa djecom.

*Nadjite vremena za odlazak lijecniku.

*Izvedite partnera na veceru.

*Ponasajte se ponovo kao da vam je 18.

*Uvijek ce biti vremena da se ocisti kuca i naprave popravci.

Prvo se pobrinite za teniske loptice - stvari koje su vam zaista vazne.
Utvrdite svoje prioritete. Sve ostalo je pijesak.'

Jedna od studentica je podigla ruku i upitala sto je predstavljala kava.
Profesor se nasmijao.

'Drago mi je da ste pitali. Nju sipam, da bi vam pokazao, da bez obzira koliko mislite da vam je zivot pun,
uvijek ima prostora za salicu kave sa prijateljem.'


                                     
Evidentirano

Velika je vjerojatnost da je i ovaj tekst copy/paste sa druge stranice, a bez naznačenog originalnog izvora. Ispričavamo se autorima! Tim foruma-opp
megy
Ovisnik
*******

Karma: +2292/-0
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 9259

Thank You
-Given: 0
-Receive: 3



Awards
« Odgovor #176 : Veljača 27, 2008, 23:35 »

Proljeće


Jednog dana, jedan slijepi čovjek sjedio je na stepenicima jedne zgrade, sa šeširom
blizu svojih stopala i jednim natpisom na kome je pisalo:

"Slijep sam, molim vas pružite mi pomoć."

Jedan slučajni prolaznik, igrom prilika stručnjak za reklamu, koji je tuda
prolazio, zaustavio se zapažajući da je u šeširu bilo prisutno samo
nekoliko metalnih novčića.

Savio se da bi mu pružio novac, zatim, i bez pitanja za dozvolu, uzeo je karton, okrenuo ga ispisavši novi natpis.

U toku popodneva slučajni prolaznik se vratio do slijepog čovjeka zapažajući da je njegov šešir ovom
prilikom bio pun novčića i novčanica. Slijepi prosjak prepoznavajući ga po koraku uputio mu je pitanje da nije bio on taj koji je nešto napisao na kartonu i što je to mogao napisati. Nato prolaznik odgovori:

"Nisam napisao neistinu - samo napisah tvoju poruku na drugačiji način", nasmiješi se i izgubi u gužvi.

I tako slijepi čovjek nije saznao da je natpis jednostavno glasio:

"Danas je proljeće .... a ja ga ne mogu vidjeti".

Promijeni strategiju kada se oko tebe sve naopako kreće i vidjet ćeš da će se prije ili kasnije okrenuti na bolje.


                                         
Evidentirano

Velika je vjerojatnost da je i ovaj tekst copy/paste sa druge stranice, a bez naznačenog originalnog izvora. Ispričavamo se autorima! Tim foruma-opp
megy
Ovisnik
*******

Karma: +2292/-0
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 9259

Thank You
-Given: 0
-Receive: 3



Awards
« Odgovor #177 : Veljača 27, 2008, 23:41 »

Postoji 27 stvari koje ne smijete reći onima koje volite:

"Jesam li ti rekao?;  Ista si kao tvoja majka;  Uvijek si mrzovoljan;  Bulazniš;  Ti si kriv;  Što se to s tobom događa?;  Znaš samo kukati;  Ništa ti ne polazi za rukom;  Tako ti i treba;  Zašto me ne slušaš?;  Budi malo odgovorniji;  Zašto ne misliš svojom glavom?;  Nemoguća si!;  S tobom samo gubim vrijeme;  Tebi je uzalud govoriti jer uporno tjeraš po svome;  Učinit ću kako ja budem htio;  Akoo ti se ne sviđa odlazi;  Sve krivo radiš;  Radiš g..posti!;  Misliš samo na sebe;  Da me stvarno voliš, učinila bi to;  Ti si veliko dijete;  Nemaš svoga stava;  Trebaš sredstva za smirenje;  To je tvoj problem!;  Ja tebe ne razumijem; Moraš li uvijek biti u pravu?
***
Postoji 37 stvari koje trebate reći onima koje volite:

"Učinio si pravu stvar;  Divna si;  Bilo je izvrsno;  Danas si prekrasna;  Silno mi nedostaješ;  Hvala ti za sve što si učinila za mene ovih godina; Ti si mi važnija od sviju: od djece, od karijere, od prijatelja, od svega na svijetu;  Sretna sam što sam se udala za tebe;  Ti si moj najbolji prijatelj;  Da se još jednom rodim, tobom bih se oženio;  Danas uživam u tvojoj blizini;  Nedostajala si mi;  Cijeli dan mislim samo na tebe;  Tako je lijepo probuditi se u tvom zagrljaju;  Uvijek ću te voljeti;  Uživam u sjaju tvojih očiju dok se smiješ;  Danas si prekrasna, kao i obično;  Uzdam se u tebe;  Na tebe mogu uvijek računati;  Odmaraš me;  Ponosan sam kad sam u tvome društvu;  Žao mi je; Pogriješio sam;  Što bi ti radije?;  Što planiraš?;  Samo da te malo čujem;  Ti si posebna;  Ne mogu zamisliti život bez tebe;  Htio bih biti bolji prema tebi;  U čemu ti mogu pomoći;  Pomoli se za mene; Danas sam molio za tebe;  Kad smo zajedno, svaki je tenutak dragocjen;  Hvala ti za tvoju ljubav;  Hvala ti što me prihvaćaš takvog kakav jesam;  Hvala što si uz mene;  Svaki dan proveden s tobom je lijep."


                                                                                       
Evidentirano

Velika je vjerojatnost da je i ovaj tekst copy/paste sa druge stranice, a bez naznačenog originalnog izvora. Ispričavamo se autorima! Tim foruma-opp
megy
Ovisnik
*******

Karma: +2292/-0
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 9259

Thank You
-Given: 0
-Receive: 3



Awards
« Odgovor #178 : Ožujak 02, 2008, 15:16 »

     Priča o drugom

Dvojica su odlučila poći. Ponijeli su sobom svoje svjetiljke i krenuli na put za koji su znali da će biti dug i sav život. Nakon nešto puta reče prvi: » Mnogo je još puta pred nama. Tko zna hoćemo li ikada dospjeti do njegova kraja? Odlučio sam, prije no što bude prekasno, vratit ću se. « Drugi mu odgovori: » Zašto odustaješ? Tek si krenuo. Ako se vratiš, izgubit ćeš sve što je pred nama. A, osim toga, kome ćeš se vratiti? Ondje nema više nikoga i nitko te ne čeka. «
Reče prvi: » Zar da čitav život idem? Ne, ja ću se radije vratiti i živjeti u miru. Ovdje sam gladan, a tamo me čeka obilje hrane. Dočekat ću starost i umrijeti kao što umiru gotovo svi, u noći, dok ću spavati, a drugi neće ni osjetiti. « Drugi mu odgovori: » Ja ću nastaviti sam. Možda i neću prevaliti sav put, no, učiniti ću sve da dođem što bliže i da svoju svjetiljku odnesem što dalje. To što ću ići, davat će smisao mom životu. Na kraju puta pouzdano netko čeka i vjerujem da me treba. Ako mu ništa drugo nemam dati, mogu makar sav život ići k njemu. Bit će toplije umrijeti u njegovoj blizini, a i moja će mu blizina, možda dati topline. «
I pođoše svaki na svoju stranu. Nakon mnogo vremena i mnogo puta, drugi zastade umoran. Dok se opirao o štap, svojim je slabim očima gledao uz i niz put kojim je išao. Reče: » Star sam i malo je dana pred mnom. A toliko, puta koliko sam prešao, još je pred mnom. Ne. Neću dospjeti. Daleko sam i odande otkuda idem i odande kamo idem. Umrijeti ću, a da nisam učinio ništa. Neće mi biti toplo, niti sam dao topline. « Jedan glas, koji mu progovori iz blizine, učini da protrne. Glas reče: » Nisi daleko. Stigao si. Onog dana kad si krenuo k meni, krenuo sam k tebi. Tražio si me, a i ja sam tebe tražio. I sada, kad smo se sreli, zauvijek ćemo biti zajedno. I jer si osjetio što znači putovati, jer si osjetio život, saznat ćeš da smrt nije istina. «

Stjepan Lice

Uzmi svoju svjetiljku i svijetli ! Danas, sutra, prekosutra,….nije važno samo svijetli…
Evidentirano

Velika je vjerojatnost da je i ovaj tekst copy/paste sa druge stranice, a bez naznačenog originalnog izvora. Ispričavamo se autorima! Tim foruma-opp
megy
Ovisnik
*******

Karma: +2292/-0
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 9259

Thank You
-Given: 0
-Receive: 3



Awards
« Odgovor #179 : Ožujak 02, 2008, 15:45 »

     
   TITANIC

Svi smo mi putnici Titanica, a da to ne znamo. Ono što se dogodilo na palubi tog broda odražava čovjekovu sklonost da ne prihvaća stvarnost.

Govorili su:"Ovaj brod ne može potonuti." U stvarnosti su mislili:"Mi nikada nećemo umrijeti."

U tom smislu je "TITANIC" metafora neizbježnosti smrti.
10.04.1912. krenuo je iz Southhamptona tada najveći brod na svijetu s ciljem da što je moguće brže stigne u New York i time sruši vremenski rekord prelaska Atlantika.
Na ovom 269 metara dugačkom oceanskom divu poput jedanaesterokatnice nalazilo se 2200 ljudi. Među njima su bili i mnogobrojni iseljenici, koji su rezervirali mjesta u trećem razredu u želji da u Americi započnu novi život.
Drugi razred su zauzeli trgovci, a u prvom su noćili neki istaknuti ljudi koji su se ubrajali u najbogatije ljude na svijetu. Nevjerovatno luksuzan i dobro opremljen i opskrbljen, plovio je ovaj moderan brod za koji se vjerovalo da ne može potonuti. Na brodu nije bilo raketa za signalizaciju opasnosti jer se smatralo da su suvišne, a isto tako manjkalo je brodova za spašavanje.

Sigurnost broda i poznati iskusni kapetan Smith bili su garancija bezbrižnog putovanja. Drugi brodovi upozoravali su radio vezom na ledenjake kad je Titanic od Newfoundlanda bio udaljen 400 morskih milja, međutim ova su upozoravanja ignorirana.
Posljednje upozorenje je došlo s broda udaljenog samo 19 milja sjeverno i nasukanog među ledenjacima, a s tog broda je stiglo tako glasno upozorenje da je radiotelegrafist sa Titanica ljutito odgovorio: "Daj čovječe zašuti. Imam posla!"

Nekoliko sati kasnije, u 23:40, dogodilo se nešto, sa čime nitko nije računao: ledenjak se zabio u Titanic i proparao ga. Dok se u salonima i dalje sviralo i plesalo, kapetan i arhitekt su nakon inspekcije broda prvi naslutili dolazeću katastrofu. Radiotelegrafisti su u 00:15 sati počeli grozničavo odašiljati pozive upomoć brodu koji se nalazio u blizini, međutim telegrafist je noću isključio radio i otišao na spavanje. Tako je kapetan Smith zapovijedio da se odašalje internacionalni signal za poziv u opasnosti SOS (save our souls).

Putnicima je rečeno da obuku prsluke za spasavanje. Na malobrojne brodove za spasavanje ukrcani su djeca i žene i spušteni su u more, dok su mornari s napunjenim pištoljima, brinuli za to da na brodu ne izbije panika i da se neovlašteni muškarci ne ukrcaju na brodove za spašavanje. Milijuneri su nudili milijun dolara, drugi svoje imanje na mjesto na brodu, na što su putnici trećeg razreda odgovarali podrugljivim osmjehom.

Dok se Titanic već poprilično naginjao, svirači su još uvijek izvodili Boogie-Woogie. Zborovođa tad međutim uze dirigentski štapić po posljednji put u ruke i naredi sviračima da zasviraju koral: "Sve smo bliže tebi, moj Bože..."
Mnogi su bili potreseni i u zanosu zapjevali s njima, neki su molili, drugi bježali ili zbijali sarkastične šale. Neki engleski lord se pojavio u svom najboljem fraku u pratnji svog butlera; htjeli su se rastati od života na dostojanstven, plemićki način. Neka žena nije htjela ući u bord za spašavanje jer je htjela umrijeti pored svog muža.
Neki su provaljivali u kantinu i opijali se, a drugi su se pripremali na samoubojstvo. Malobrojni koji su mislili da se radi o bezazlenoj vježbi, shvatili su da se varaju kad je kapetan preko mikrofona jasno rekao: "Brod tone! Posado i oficiri Titanica, niste više u službi!
Izvršili ste svoju dužnost, pokazali ste se Britancima! Nek se spašava ko može! Neka Bog bude s vama!".

Oko 02:00 sati podigla se još jednom, na nekoliko minuta, krma broda, da bi onda brod konačno zauvijek potonuo. "Carpathia" je žurno pristigla i uspjela spasiti 706 ljudi, dok je 1503 čovjeka umrlo u ledenom moru.


Naš život sliči posljednjem putovanju Titanica. Mi putujemo kroz život samopouzdani, bezbrižni, ponosni i puni planova. Brinemo se za zabavu, potiskujemo pomisao na opasnost, jer sebe smatramo nepobjedivim "titanima". Ne osvrćemo se na upozorenja, dapače ona izazivaju ljutite reakcije, kad neki postanu previše uporni sa svojim i nerviraju nas svojim propovijedima.
Bog nam preko "radija" šalje signale da bi nas upozorio na "ledenjak" na horizontu. Ali mi reagiramo razdraženo poput radiotelegrafista Titanica: Začepi! Imam posla! A onda se odjednom nađemo u bezizlaznoj situaciji.

Najprije pokušavamo potisnuti zloslutne misli, dok nismo prisiljeni pogledati činjenicu u oči: Beznadežno smo izgubljeni i nesposobni da pomognemo sami sebi. Trebamo pomoć. Uzaludno je pitanje: Kako Bog sve to može dopustiti? Stojimo pred odlukom, jer se više ne radi o filozofiranju, već o životu i smrti. Možemo na sve načine bježati od stvarnosti.
Možemo sami sebi dokrajčiti život.
Možemo dostojanstveno u odijelu i kravati krenuti u susret neizbježnom...
ili možemo, možda po prvi put, razmišljati o Bogu i vječnosti i zapomagati: Save our sols (spasi naše duše).

Kao što ovaj poziv upomoć nije ostao neuslišan, već je pomoć pristigla, tako se ni molitva Bogu neće odbiti o strop. Bog već dugo čeka vaše zapomaganje. Bog nam je odavno stavio na raspolaganje brod za spašavanje.
Za njega nema razlike među ljudima. Pred njim je svaki ljudski život jednako vrijedan i svatko ima iste šanse biti spašen. Ali u brod za spašavanje morate ući osobno i zato što ste to vi odlučili.
Evidentirano

Velika je vjerojatnost da je i ovaj tekst copy/paste sa druge stranice, a bez naznačenog originalnog izvora. Ispričavamo se autorima! Tim foruma-opp
megy
Ovisnik
*******

Karma: +2292/-0
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 9259

Thank You
-Given: 0
-Receive: 3



Awards
« Odgovor #180 : Ožujak 02, 2008, 21:19 »

     Vrabac kod psihijatra

"Sljedeći, molim!" - reče psihijatar i začudi se kad ugleda jednog vrapca kako ulazi u ordinaciju. No, on brzo dodje sebi i pozdravi vrapca tako što mu se nakloni i uze u svoju veliku ljudsku ruku desno krilo pacijenta.
"Što vas dovodi k meni?" - upita doktor pokušavajući sakriti zaprepaštenje.
"Gospodine doktore", reče vrabac i sleti na stolicu za pacijente. "Vjerujem da mi još samo vi možete pomoći."
"Pa, vidjet ćemo," reče doktor, "recite, gospodine vrabac, zašto dolazite k meni?"
Vrabac obori glavu i pogleda jednim okom u profesora. "Zovem se Franjo. Moja majka je vrlo poštovala sv. Franju Asiškog, zato mi je dala to ime. Ona je bila vrabica sa sela i ja sam na selu odrastao, ali kasnije, nakon njezine smrti, preselio sam u grad, htio sam više vidjeti, više učiti...i sad sam vrlo nesretan."
"Znači gradski život vam ništa ne doprinosi?", upita profesor.
"Život u gradu je dobar, u osnovi i nije ništa drugo nego život na selu. Teškoće koje ne mogu svladati su i ovdje iste kao i tamo." Zatim vrabac duboko uzdahnu i nastavi dalje:" Moja majka je bila jako vesela. Voljela je svaki dan i cijeli svoj život. Brinula se za naše dobro, imali smo uvijek dovoljno za jelo, ali ona bi imala vremena i da cvrkuće s drugim vrabicama, da leti po svijetu i da nas uči nove pjesme. Ja sam mislio da je to normalan način života, jer ona nam je često pričala o nekom čovjeku koji je rekao: Nebeski Otac nam uvijek daje dovoljno za jesti i mi se ne trebamo brinuti. I ja se nisam nikada brinuo, letio sam tamo kuda sam htio, pjevao sam kako sam htio, zastao sam tamo gdje sam želio jer sam znao da Otac brine o meni. Medjutim što sam više upoznavao druge vrapce, to sam više shvaćao da sam ja drugačiji od ostalih. To me dosad nije smetalo jer su mi svi zavidjeli na mojoj radosti. Ja živim rado i želim svima reći kako je lijepo biti na ovom svijetu. U povjerenju, ja sam poznat kao skladatelj mnogih novih vrapčijih pjesama." A onda mali Franjo utonu, pun jada i nevolje u svoju stolicu i ispriča dalje:"Sad sam upoznao jednu vrabicu koja mi se jako sviđa. Za mene je važno što ona misli, a ona misli kao i mnogi drugi - Mora se misliti na budućnost, štedjeti i skupljati crve, graditi veliko gnijezdo (po mogućnosti s terasom) za cijelu budućnost. To me je učinilo jako nesigurnim. Ona je rekla da ne spoznajem pravo znakove vremena, da se moram prilagoditi drugima, cijeli svijet se brine za budućnost, a ja nisam sasvim normalan što ovako živim. Zato i jesam ovdje kod vas, gosp. doktore, i ja bih želio postati normalan, ali nikako ne mogu zaboraviti kako sam dosad sretno živio, bez ikakvog tereta i u potrazi za novim uvijek sam bio sretan, a sad to uopće nisam. Možete li mi pomoći gosp. doktore?"
Prođe duži moment šutnje.
"Ne", reče profesor najblaže što je moguće da ne bi malog Franju previše iznenadio. "Ne, ja vam ne mogu pomoći zato što vam zavidim."
"Zavidite?! Meni?!", upita Franjo.
"Da. Vidite, u mojoj praksi razgovaram svakodnevno s ljudima koji su izabrali drugi put, koji misle kao i vaša vrabica. Većina njih je već sagradila gnijezdo za svoju budućnost. I zbog samog truda i napora su zaboravili na smijeh i pjevanje. Zaboravili su gledati dalje od ruba svog gnijezda, zaboravili su da je svijet velik i pun lijepih stvari. Oni se trude da njihovo gnijezdo bude sve veće i raskošnije, a ljute se na svoju djecu koja u velikoj radoznalosti sjede na rubu gnijezda i pokušavaju odatle odletjeti. Moram vam iskreno reći da nije za nas ljude jednostavno imati povjerenja u jednog Oca. Previše smo mi djeca svog vremena i uz to previše volimo sigurnost i udobnost. Zato vam zavidim na toj snazi da živite u vanjskoj nesigurnosti, a u unutarnjoj radosti. Ja vam mogu dati samo jedan savjet - ostanite takvi kakvi jeste, vaša vrabica će moći od vas mnogo naučiti." Profesor pogleda Franju preko ruba svojih naočala, a Franjo spusti glavu i pokuša sakriti radost u svojim okruglim očima.
"Znači da sam sasvim normalan?!", morao je još jednom upitati i uz to se zacrveni.
"Zavidno normalni!", potvrdi profesor i uzdahnu dok je ispraćao vrapca Franju do vrata.
Evidentirano

Velika je vjerojatnost da je i ovaj tekst copy/paste sa druge stranice, a bez naznačenog originalnog izvora. Ispričavamo se autorima! Tim foruma-opp
megy
Ovisnik
*******

Karma: +2292/-0
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 9259

Thank You
-Given: 0
-Receive: 3



Awards
« Odgovor #181 : Ožujak 02, 2008, 21:24 »

     Sve ima smisla
Moje su oči tu da gledam svjetlo sunčevih zraka,
zelenilo proljeća, bjelinu snijega, sivilo oblaka i plavetnilo neba,
zvjezde u noći i da vidim nevjerojatno čudo da oko mene ima toliko divnih ljudi.

Moja su usta tu da govorim riječi, dobre riječi na koje drugi čekaju.
Moje su usne tu da ljube i moje su ruke tu da budu nježne i blage,
da siromahu pruže kruh i utjehu.
Moje su noge tu da pođem prema bližnjemu.
Moje srce postoji za ljubav, za toplinu, za one koji žive u samoći i hladnoći.

Sve ima svoj smisao. Zašto onda nisam sretan? Jesu li mi oči zatvorene?
Usta puna gorčine? Jesu li mi ruke hvataljke bez srca?
Ili mi se srce osušilo?

Zar nisam znao: stvoren sam za radost!
Nasmijano lice... 
I evo: sunce se osmjehuje.. sunce moje malo

Ph. Bosmans: Ne zaboravi, imaš krila
Evidentirano

Velika je vjerojatnost da je i ovaj tekst copy/paste sa druge stranice, a bez naznačenog originalnog izvora. Ispričavamo se autorima! Tim foruma-opp
lu
Administrator
Ovisnik
*****

Karma: +27379/-11
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 90776

Thank You
-Given: 1561
-Receive: 745



Awards
« Odgovor #182 : Ožujak 11, 2008, 11:48 »

Danas sam dobila ovaj mail koji mi je izmamio suze na oči:

Na dobrotvornoj gala-večeri, na kojoj su se prikupljala sredstva za školu za
djecu s posebnim potrebama, otac jednoga od učenika podijelio je s
uzvanicima priču koju, vjerujemo, neće zaboraviti nitko tko je tada događajuprisustovao. Nakon što je zahvalio školi i njezinom predanom osoblju, postavio
je slijedeće pitanje : "Ako nije ometena vanjskim utjecajima, sve što
priroda stvori savršeno je stvoreno. Ali moj sin Shay ne može učiti one
stvari koje mogu druga djeca. Ne može razumijeti stvari kao druga djeca.
Gdje je prirodni poredak stvari, kada se radi o mome sinu? "
Publika je utihnula nakon toga pitanja.

Otac je nastavio. "Vjerujem da se, u trenutku kada dijete tjelesno i umno
invalidno poput Shaya dođe na svijet, prilika za iskazivanje istinske
ljudske prirode sama pokaže i ponudi, u obliku načina kako drugi ljudi tretiraju to dijete. "

Tada je ispričao sljedeću priču :

           Shay i njegov otac su šetali pored parka, gdje su neki dječaci koje je Shay
           poznavao igrali baseball. Shay je upitao oca : "Misliš li da bi me pustili
           da igram s njima ? "
Shayev otac je znao da većina dječaka ne bi željela da netko poput Shaya

igra za njihovu ekipu, ali je isto tako znao koliko bi njegovom sinu značilo

da mu dopuste igrati. Znao je kako bi mu to podarilo toliko potreban osjećaj

pripadnosti i samopouzdanja, osjećaj da je prihvaćen usprkos invaliditetu.

Shayev je otac prišao jednom od dječaka na terenu i upitao ( ne očekujući
previše) bi li Shay mogao zaigrati s njima. Dječak se u nevjerici okrenuo

oko sebe i rekao :

"Gubimo za 6 optrčavanja, a igra je u osmoj izmjeni (inače, po pravilima

igre, ima 9 izmjena). Pa, može igrati za našu ekipu, pokušat ćemo ga

postaviti na poziciju udarača u devetoj izmjeni. "

Shay se malo namučio hodajući do ekipne klupe. Sa širokim osmijehom je
obukao majicu svoje ekipe. Otac ga je gledao s majušnom suzom u oku i
osjećajem topline u srcu. Dječaci su vidjeli sreću toga oca, gledajući kako
mu sin biva prihvaćen. Pri kraju osme izmjene Shayeva ekipa je osvojila par
bodova putem nekoliko optrčavanja, ali je još uvijek bila u zaostatku za
tri. Na početku zadnje, devete izmjene, Shay je navukao rukavice i zaigrao
na desnom polju. Iako nikakvi hici lopte još nisu krenuli u njegovom pravcu,
bio je očito u euforičnom raspoloženju. Bio je ushićen zbog prilike da BUDE

u igri i na polju. Razvukao je osmijeh od uha do uha dok mu je otac mahao

sa tribina. Na kraju devete izmjene, Shayeva ekipa je opet osvojila bod i

optrčavanje. Sada, sa dva izbacivanja i punim bazama, smiješilo im se

pobjedničko optrčavanje i došao je Shayev red da bude udarač.

Da li da daju Shayu palicu za udaranje i priliku da igra u tome trenutku -

i da time odustanu od šanse za pobjedu?

Na opće iznenađenje, Shayu je dana palica za udaranje. Svi su znali da je to
bila nemoguća misija jer Shay nije znao ni palicu ispravno držati, a kamoli
pravilno, snažno i precizno udariti lopticu.

Ipak, kad je Shay kročio na bazu, protivnički se bacač, uvidjevši da Shayeva
ekipa riskira poraz za taj jedan trenutak u Shayevu životu, malo približio
kako bi bacio loptu nježnije da Shay palicom barem dotakne loptu. Došao je i
prvi udarac i Shay je zamahnuo nespretno i promašio. Bacač se opet malo
približio i bacio nježno loptu prema Shayu. U tom trenutku Shay je zamahnuo
i pogodio sporu, prizemljenu loptu, odbacivši je prema bacaču.

Igra bi u ovome trenutku bila gotova. Bacač je podigao sporu loptu. Mogao
je lako dobaciti loptu prvom svojem igraču sa baze, kako bi Shay ispao i kako
bi bio kraj igre i laka pobjeda.

No, umjesto toga, bacač je bacio loptu iznad glave prvoga igrača sa baze, van
dosega svih svojih suigrača u ekipi. Svi su, i sa tribina i igrači obiju ekipa,
uzvikali : " Shay, trči do prve!! Trči do prve !! " Nikada prije u svom životu

Shay nije toliko daleko trčao. Uspio je stići do prve baze, zapravo, doteturao

je do bazne linije, širom otvorenih očiju, upitnog pogleda.


Svi povikaše, "trči do druge, trči do druge!!!" Uhvativši dah, Shay je nespretno

potrčao prema drugoj bazi, očito se boreći naprežući da stigne do nje.

Dok je Shay pristizao drugoj bazi, igrač desnog polja uhvatio je loptu.

Bio je to najmanji momak u ekipi, kojemu se pružila prva prilika da bude ekipni
heroj. Mogao je baciti loptu čuvaru druge baze, ali je shvatio bacačevu
namjeru pa je i on, također, bacio visoku loptu iznad glave i van dosega
čuvara treće baze. Shay je trčao prema trećoj bazi, kao u nekom deliriju dok
su se igrači ispred njega okupili oko završne baze.

Svi su povikali i poljum je odzvanjalo: "Shay, Shay, Shay, sve do kraja, Shay !!!"

Shay je dosegao treću bazu jer mu je protivnički igrač pritrčao da mu pomogne

i usmjeri ga prema njoj vičući, "Trči do treće! Shay, trči do treće !!!"

U trenu kada je Shay dotakao treću, dječaci iz obje ekipe i gledatelji skočili su

na noge vičući, "Shay, trči do zadnje! Osvoji i zadnju!" Shay je posljednjim

snagama utrčao na zadnju bazu i stao na ploču. Svi na terenu su ga grlili i bio

je slavljen kao heroj koji je osvojio poen utakmice i time osigurao pobjedu svoje

ekipe.

"Taj dan - reče otac nježno, dok su mu se suze kotrljale niz lice - dječaci obiju

ekipa pomogli su donošenju komadića prave ljubavi i humanosti u ovaj svijet".

Shay nije preživio do slijedećeg ljeta. Umro je još iste zime, nikada ne

zaboravivši kako je bio heroj, kako je radi toga njegov otac bio sretan, kako je

svog malog heroja dočekala oduševljena majka, grlivši ga i plačući od sreće !

 


A SAD MALI DODATAK PRIČI:

Svi šaljemo tisuće viceva i smiješnih poruka putem e - maila bez razmišljanja,

a kada dođe do toga da pošaljemo poruke o životnim odabirima, ljudi oklijevaju.

Nasilje, vulgarnosti i česte opscenosti slobodno prolaze cyberspaceom, ali javna

rasprava o uljudnosti najčešće ni ne stiže u naše škole i na naša radna mjesta.

Ako i kanite proslijediti ovu poruku, najvjerojatnije odabirete osobe u svojem

adresaru koje su " prikladne " za to da dobiju ovaku vrstu poruke.

No, osoba koja ti je ovo poslala vjeruje da svi možemo utjecati na to da se stvari

promijene. Svi imamo tisuću prilika svakoga dana da pomognemo ostvariti
"istinsku ljudsku prirodu" .

Tako mnogo, naizgled beznačajnih, dvojbi stavlja nas pred izbor:

Prenijeti malu iskru ljubavi i humanosti na drugoga ili izbjeći pruženu priliku i

ostaviti tako svijet još malo hladnijim?

Neki mudrac je jednom rekao da se svako društvo prosuđuje po tome kako
tretira svoje najunesrećenije pojedince.

Sada imaš priliku odabrati jednu od ponuđenih odluka:

1. Izbrisati
2. Proslijediti

May your day, be a Shay Day.

Neka ti u ovaj dan bude utkan Shayov duh.


Evidentirano

U usporedbi s onim ŠTO me okružuje ja sam mlada, a u usporedbi s onima TKO me okružuje, priznajem da sam stara.
megy
Ovisnik
*******

Karma: +2292/-0
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 9259

Thank You
-Given: 0
-Receive: 3



Awards
« Odgovor #183 : Travanj 05, 2008, 10:31 »

Svakoga dana početi iznova

U tome je velika mudrost. Tko to ostvari, otrest će se velikih briga i bit će sretan. Dale Carneggie piše kako se jedan gospodin riješio svih briga dok je promatrao ženu kako pere suđe. Za vrijeme tog pranja je pjevala i to ga je dovelo do razmišljanja:
"Vidiš, ti si već osamnaest godina oženjen i ona mora svakoga dana prati posuđe. Da je onda, kada smo se vjenčali vidjela pred sobom sve zdjele, tanjure i žlice na hrpi, koje će morati oprati, bilo bi to preveliko brdo. Samo ta predodžba mogla bi je uplašiti, da bi izgubila svu radost za život."

I onda je razmišljao dalje. Razlog zašto moja žena ne stvara nikakve probleme u vezi pranja suđa je samo u tome, jer pred očima ima uvijek samo suđe onoga dana. Tada mu je sinulo: uzrok njegovih briga je upravo u tome, jer želi sve suđe u jednom danu oprati: i ovo koje je danas prljavo, i ono što će biti sutra i prekosutra. Tada je došao do korisne spoznaje: svakoga dana treba početi iznova.

"Danas" je jedino vrijeme u mojim rukama. Za sutra još ne znam ništa. Jučerašnji dan već je potonuo u vječnost.

Carpe diem - iskoristi dan, mudra izreka starih Rimljana. Jednakom snagom moramo isključiti prošlost i budućnost. Budućnost je danas. "Ne brinite se za sutrašnji dan!"

Naravno da će mnogi na to odgovoriti; moramo se brinuti, jer kamo ćemo dospjeti. Moramo stvarati planove, jer ne može se živjeti iz dana u dan. Sve to zaista moramo činiti. Moramo imati pred očima ozbiljnost života. To samo znači da moramo ispuniti zadaću današnjeg dana. Svakoga dana svaku stvar moramo iznova uzeti u ruke, a ne elektrificirati živce. Imaju Englezi poslovicu: "Ne prelazi preko mosta, dok ne dođeš do njega."

"Dosta je svakom danu njegova zla." Nije ga potrebo opterećivati prošlošću i budućnošću. Što se tiče prošlih dana što možeš učiniti, a za buduće ne znamo hoćemo li ih uopće doživjeti. Ako ih i dočekamo vjerojatno više nećemo imati ovih današnjih briga. Naime, sve je u neprestanom tijeku. Heraklit kaže: "Ne možete u istu rijeku dva puta." Rijeka teče naprijed i svakog trenutka je u njoj druga voda. Tako teku i naši dani. Svaki je drukčiji i prije nego sutrašnji dan "proteče" pokraj nas, već će izgledati drukčiji, nego što nam ga naše brige danas predočuju. Jedino što imamo je "danas".

Bože, hvala ti na današnjem danu!

                                                                       Autor nepoznat


                                             
Evidentirano

Velika je vjerojatnost da je i ovaj tekst copy/paste sa druge stranice, a bez naznačenog originalnog izvora. Ispričavamo se autorima! Tim foruma-opp
megy
Ovisnik
*******

Karma: +2292/-0
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 9259

Thank You
-Given: 0
-Receive: 3



Awards
« Odgovor #184 : Travanj 05, 2008, 10:49 »

Evidentirano

Velika je vjerojatnost da je i ovaj tekst copy/paste sa druge stranice, a bez naznačenog originalnog izvora. Ispričavamo se autorima! Tim foruma-opp
megy
Ovisnik
*******

Karma: +2292/-0
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 9259

Thank You
-Given: 0
-Receive: 3



Awards
« Odgovor #185 : Travanj 05, 2008, 10:54 »

Grijeh kao kamen

Dva su muškarca posjetila svetog čovjeka želeći ga upitati za savjet. „Sagriješili smo i savjest nam je uznemirena. Možeš li nam reći što nam je činiti kako bi nam bilo oprošteno i kako više ne bismo griješili?“, upitaše ga.
„Kažite mi svoje grijehe“, reče im sveti čovjek.
„Učinio sam veliki grijeh“, odgovori prvi muškarac.
„A ti?“, upita sveti čovjek drugog muškarca.
„O“, odgovori ovaj, „ja sam počinio više loših stvari, ali su tako male da jednostavno nisu zamjetljive“.
Pobožni je čovjek dugo razmišljao. „Evo što morate napraviti“, konačno reče. „Pođite i za svaki grijeh koji ste počinili donesite kamen.“
Muškarci su otišli. Prvi se brzo vrati s iznimno teškim kamenom, tako teškim da ga je jedva nosio. Stavi ga pred svetog čovjeka. Nakon dugog vremena stiže drugi muškarac noseći bez napora vreću kamenčića. I on ih stavi pred svetog čovjeka.
„Sada“, reče sveti čovjek, „uzmite kamenje i vratite ga tamo odakle ste ga uzeli.“
Prvi muškarac uze svoj kamen i vrati ga na mjesto odakle ga je uzeo.
Drugi se sjeti mjesta gdje je uzeo tek nekoliko kamenčića, a odakle je uzeo ostale nije se mogao sjetiti. Vrati se za nekoliko trenutaka i reče da mu je ta zadaća preteška.
„Moraš znati, sinko moj, da su grijesi kao kamenje. Što je čovjek teže sagriješio, to dublje shvaća težinu grijeha, a kad se iskreno kaje, tada mu je oprošteno.
Ako čovjek ponavlja manje grijehe, ne osjeća posebnu krivnju pa mu zato nije žao i ostaje grešnik. Sada vidiš koliko je doista važno kloniti se kako malih tako i velikih grijeha.“


                                     
Evidentirano

Velika je vjerojatnost da je i ovaj tekst copy/paste sa druge stranice, a bez naznačenog originalnog izvora. Ispričavamo se autorima! Tim foruma-opp
megy
Ovisnik
*******

Karma: +2292/-0
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 9259

Thank You
-Given: 0
-Receive: 3



Awards
« Odgovor #186 : Travanj 11, 2008, 21:55 »

     Na vratima raja

Stiže čovjek pred rajska vrata. Kuca i želi ući, ali se vrata ne otvaraju.
Pomisli u sebi:
"Možda se nisam dovoljno molio?!"
Vrati se nazad i počne se moliti usrdnije nego ikada. Molio je dugo i puno.
Nakon nekog vremena ponovno stade pred rajska vrata.
Ponovno pokuca, ali vrata ponovno zatvorena. Pomisli i drugi put:
"Možda nisam dovoljno činio dobro svojim bližnjima?!"
Vrati se nazad i počne činiti dobro svima i svašta.
Od pružanja hrane gladnima, posjeta bolesnicima,
pomoći potrebnima do pružanja najmanjeg znaka obazrivosti svima.
Prođe neko vrijeme i čovjek se ponovno uputi prema rajskim vratima.
Došavši pred vrata ugleda dijete kako se zadovoljno igra u pijesku.
Proboravio je s djetetom skoro cijeli dan.
Na kraju dana, dok je sunce posljednjim svojim zrakama milovalo plavo nebo
i dok se horizont žario od sunčevih zraka, dijete podigne svoje okice
i počne dječjim riječima šaptati zahvalu Bogu
za pijesak, za igru, za čovjeka koji upravo pored njega stoji.
Oči se čovjekova srca otvoriše i njegovo srce postade ispunjeno
osjećajima zahvalnosti za plavetnilo neba i sve što živi na zemlji.
Vrata se raja otvoriše.
I u tom trenu čovjek spozna da čarobna riječ koja otvara vrata raja jest:
ZAHVALNOST!

Mi u ovom svijetu, kakav već je, puno toga smatramo normalnim
a ne darom Božjim pa mu zbog toga i ne zahvaljujemo...
ponekad nam zahvalnost nekako ne sjeda ...
stvari uzimamo 'zdravo za gotovo'...
trebali bi, kao i ovo dijete iz priče, zahvaljivati i za ljude oko nas,
jer kroz njih doživljavamo onu Božju ljubav koju je Isus zapovijedio
"Ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe"!


                                 http://img209.imageshack.us/img209/3743/dreammmmali9ru.jpg
Poučne priče i izreke!!!
Evidentirano

Velika je vjerojatnost da je i ovaj tekst copy/paste sa druge stranice, a bez naznačenog originalnog izvora. Ispričavamo se autorima! Tim foruma-opp
megy
Ovisnik
*******

Karma: +2292/-0
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 9259

Thank You
-Given: 0
-Receive: 3



Awards
« Odgovor #187 : Travanj 11, 2008, 21:59 »

     
   Stubište

Neki se dječak sa svojim vršnjakom igrao "svećenika'' na stubištu svoje kuće. Bijaše dobro sve dok malom prijatelju ne dosadi stalno glumiti ministranta, pa – popevši se na najvišu stepenicu – poče propovijedati.

Dječak ga, naravno, oštro ukori: ''Samo ja mogu propovijedati! Ti to nemaš pravo! Sad je na meni red! Kvariš igru, zločest si!''

Privučena drekom, umiješa se mama objašnjavajući svome sinu kako iz gostoprimstva treba dopustiti i onomu drugomu da propovijeda.

Njezin se sinčić na tren namršti, a onda, razvedrivši se, uzađe na najgornju stepenicu i reče: ''Dobro, neka on propovijeda, ali ja ću biti Gospodin Bog!''


Misliš li da je svijet sačinjen od stepenica,
vrijeme će ti proći u guranju po njima i u nastojanju da se što više popneš.


                           
Evidentirano

Velika je vjerojatnost da je i ovaj tekst copy/paste sa druge stranice, a bez naznačenog originalnog izvora. Ispričavamo se autorima! Tim foruma-opp
megy
Ovisnik
*******

Karma: +2292/-0
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 9259

Thank You
-Given: 0
-Receive: 3



Awards
« Odgovor #188 : Svibanj 04, 2008, 17:54 »

Anđeo čuvar

Bilo jednom jedno dijete koje se pripremalo doći na svijet. Jednog dana ono upita Boga: - "Gospodine, rekli su mi da ćeš me sutra poslati na Svijet, ali ja sam tako sitan i nemoćan, kako ću živjeti tamo?"

Bog odgovori:
- "Od svih anđela izabrao sam jednog za tebe. On će te čekati i štititi. Svaki dan će ti pjevati i smiješiti se. Tako ćeš ti osjetiti njegovu ljubav i biti ćeš sretan."
- "Dobro, kako ću ih razumjeti kad mi nešto kažu,kada ne znam njihov jezik?" - zapita dijete.
- "Anđeo će ti govoriti najljepše i najslađe riječi koje ćeš moći čuti na svijetu i pažljivo i sa ljubavlju naučit ćete pričati."
- "Čuo sam da na Zemlji ima dosta loših ljudi, tko će me štiti?" - zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i kaže:
- "Tvoj će te anđeo uvijek štiti, pa bilo to i po cijenu njegovog vlastitog života."
Dijete pogleda Boga i molećivim glasom kaže:
- "Ali ja sam veoma tužan što Te više neću moći vidjeti."
- "Tvoj će ti anđeo uvijek pričati o meni i naučit će te putevima koji vode do mene."
Tada u raju nastade tišina i glasovi sa Zemlje dopriješe do njega. Dijete shvati da treba ići pa postavi posljednje pitanje:
- "Gospodine, ako sad moram ići, molim Te, reci mi kako se zove moj anđeo"

Bog odgovori s velikim osmjehom:
- "Nije važno kako se zove, ti ćeš ga zvati MAMA


                                        http://img108.imageshack.us/img108/2175/gxgxgxcgdn3.jpg
Poučne priče i izreke!!!
Evidentirano

Velika je vjerojatnost da je i ovaj tekst copy/paste sa druge stranice, a bez naznačenog originalnog izvora. Ispričavamo se autorima! Tim foruma-opp
megy
Ovisnik
*******

Karma: +2292/-0
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 9259

Thank You
-Given: 0
-Receive: 3



Awards
« Odgovor #189 : Svibanj 04, 2008, 18:03 »

Površan i pravi prijatelj

Površan prijatelj počne razgovor s cijelim kupom vijesti o svome životu.
Pravi prijatelj pita: » Što je novoga kod tebe?«

Površan prijatelj misli, da su teškoće, o kojima govoriš, svježe.
Pravi prijatelj kaže: » O tome gunđaš već 14 godina. Pokreni se već jednom i učini nešto!«

Površan prijatelj te nikada nije vidio plakati.
Pravi prijatelj ima ramena promočena od tvojih suza.

Površan prijatelj ne zna tvoje roditelje po imenu.
Pravi prijatelj ima njihov telefonski broj u adresaru.

Površan prijatelj donese već skuhano jelo na tvoju zabavu.
Pravi prijatelj dođe ranije, da ti pomogne skuhati i ostane dugo, da ti pomogne pospremiti.

Površan prijatelj ne voli da ga nazoveš, kada je već legao u krevet.
Pravi prijatelj pita: » Što te je zadržalo, da nisi i ranije nazvao?«

Površan prijatelj bi s tobom razgovarao o tvojim problemima.
Pravi prijatelj bi ti volio pomoći da ih riješiš.

Površan prijatelj se kada te posjeti ponaša poput gosta.
Pravi prijatelj otvori tvoj frižider i sam se posluži.

Površan prijatelj misli, da je s prijateljstvom gotovo, kada se prvi put posvađate.
Pravi prijatelj zna, da nakon svađe pravo prijateljstvo tek počinje.

Površan prijatelj očekuje, da ćeš mu uvijek biti na raspolaganju.
Pravi prijatelj zna da će uvijek biti tu kada tebi zatreba!


                                          http://img128.imageshack.us/img128/3939/fkgkdfgbkdfbgbgibdgkki0.jpg
Poučne priče i izreke!!!
Evidentirano

Velika je vjerojatnost da je i ovaj tekst copy/paste sa druge stranice, a bez naznačenog originalnog izvora. Ispričavamo se autorima! Tim foruma-opp
megy
Ovisnik
*******

Karma: +2292/-0
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 9259

Thank You
-Given: 0
-Receive: 3



Awards
« Odgovor #190 : Svibanj 04, 2008, 18:42 »

Pustinjak

Neki se pustinjak, dobar i tih čovjek, povukao duboko u pustinju odrekavši se lagodna života koji su mu njegovi preci predali u baštinu. Trapio se i živio u krajnjoj oskudici, nastojeći svesrdno što potpunije prići Bogu.

I kad je njegovo srce već sve do dna bilo jednostavno i predano, on se, u ustrajnosti svoje nakane, nije prepoznavao u punini Bogom preobražen.

- Gospodine - molio je - optereti me mukama i nevoljama da se pročistim. I Bog mu usliša molbu.

Dođoše k pustinjaku nepoznati ljudi i predadoše mu silno bogatstvo. - Ovo je tvoj dio naslijeđa - rekoše mu.

Pustinjak se ne zbuni te, uzevši sa sobom sve to bogatstvo, pođe među gladne i gole, među siromašne što su živjeli po predgrađima bogatih gradova i sve im razdijeli govoreći: - Ovo su darovi Gospodnji.

Vrativši se u pustinju, nastavi moliti svoju molitvu. Ne prođe mnogo vremena kad ponovno dođoše neki nepoznati ljudi te mu javiše da je njegov rod izumro pa da njemu pripada palača njegove obitelji.

Pustinjak se ne zbuni. Pođe k palači što mu je pripala, rasproda sve što je u njoj smatrao suvišnim pa je preuredi u bolnicu koju otvori svima jadnima i napuštenima. Novac koji je dobio od prodaje imetka svoje obitelji preda onima kojima je povjerio upravljanje bolnicom.

Potom se vrati u pustinju. I opet ne prođe mnogo vremena, kad mu glasnici javiše da ga je narod izabrao za kralja. Pustinjak, pokorivši se volji naroda, pođe u prijestolnicu gdje ga narod okruni. Vladao je mnoge godine mudro i zauzeto za dobrobit naroda. Sam je pak živio u tihoj skromnosti čineći svakome dobro. Glas o njemu proširi se cijelim svijetom i ljubljahu ga svi narodi.

Jedne večeri reče u svojoj molitvi: - Sve ove i mnoge godine svojega života molim te za muku i nevolje, a ti mi ih uskraćuješ. Usliši me bar sada, u ove stare dane.

Gospodin mu reče: - Kušao sam te mnogim i teškim mukama i nevoljama. No, budući da si čitav u meni, nisi ih osjetio niti prepoznao.

S.Lice


                                     
Evidentirano

Velika je vjerojatnost da je i ovaj tekst copy/paste sa druge stranice, a bez naznačenog originalnog izvora. Ispričavamo se autorima! Tim foruma-opp
megy
Ovisnik
*******

Karma: +2292/-0
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 9259

Thank You
-Given: 0
-Receive: 3



Awards
« Odgovor #191 : Svibanj 06, 2008, 23:11 »

Mol i barka

Da mi je znati što je s onom mojom krhkom barkom što mi se preko noći odriješila s veza
i otplovila u nepoznatom pravcu?
Zašto je pobjegla kad sam je toliko volio i stalno sebi privlačio?
Htio sam je zadržati na svom navozu ili barem na vezu.
Bunila se protiv moje ljubavi i želje da joj život obdarim sigurnošću.
Iako sam je stalno poučavao kako su pučina i more opasni i nemirni,
prepuni zamki za neiskusne barke, otplovila je i to kradom.
Što bi joj smetalo da je ostala ovdje u luci?
More je posvuda gotovo jednako slano i mokro.
Kad se podigne i zahuči oluja poput ove, moja se duša uskovitla, a valovi,
udarajući u me, donose mi intenzivne misli o njoj.
Upitat ću ovu lađu, koja, bez obzira na nevrijeme, ulazi u luku ponosno uspravljenog jarbola,
je li ju slučajno negdje srela, ili čula što se s njom dogodilo?

- Vidjela sam jednu, poput te, o kojoj govoriš.
Nedavno je u jednoj oluji umalo platila glavom neiskustvo.
Odnijeli su je na remont polomljenih rebara, ali ipak živu.
Proći će s nekoliko šavova i zakrpa.
Žao mi je što joj se dogodila nesreća, ali ona okrivljuje tebe.

- Ne bih ulazio u procjenu krivice, odgovorio sam joj žurno, misleći u sebi
kako bi i ona mogla, zbog svog ponosa, stradati.
Htio sam joj dati nekoliko savjeta, ali ona me samo dostojanstveno odmjerila i nastavila:

- Poštujem tvoju dobrotu i ljubav. Ta i ja sam večeras na tvome vezu.
Ipak, držim kako bi bilo bolje da si svoju barku naučio vještini moreplovstva,
umjesto što si je posesivno držao zavezanu na suhom,
dopuštajući joj tek tu i tamo sići u vodu. Ona je ipak načinjena da bi plovila.
Vidiš li galebove, ne možeš ih zamisliti da ne lete, a ti tako načinjen ne možeš ploviti, zar ne?
Kad vežeš, veži ljubavlju vjetra, što nadima jedra i vodi lađu k tebi,
i drži uvijek raširene ruke za njezin povratak, tad će ti se sigurno vratiti.

Ne sputavaj joj želju da slobodno plovi, otkriva i istražuje nepoznato,
kako se njezin put u slobodu ne bi pretvorio u bijeg od tebe.
Neka joj tvoje povjerenje i ljubav jamče da u svakoj oluji ima siguran vez
na koji će se privezati, nasloniti glavu na voljeno rame i odmoriti.

Ako si je doista razumio i osposobio da bude ono što jest,
vjeruj u nju i u njezinu slobodu, tek tada će ti se rado vratiti,
pričati svoje doživljaje na tvojim grudima, i ti ćeš biti suradnik njezine misije.

Kad je mirno more, maksimalno popusti svoj stisak, a kad zapuhnu vjetrovi,
ne ostavljaj je na labavom vezu,
već čvrsto stisni u zagrljaj kako je more ne bi razbilo o hridine!


Evidentirano

Velika je vjerojatnost da je i ovaj tekst copy/paste sa druge stranice, a bez naznačenog originalnog izvora. Ispričavamo se autorima! Tim foruma-opp
megy
Ovisnik
*******

Karma: +2292/-0
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 9259

Thank You
-Given: 0
-Receive: 3



Awards
« Odgovor #192 : Svibanj 06, 2008, 23:24 »

Tople pahuljice

Negdje u svijetu postoji jedna planina. Ispod te planini prostire se velika dolina.

U dolini se nalazi grad u kojem živi narod po imenu Prijatelji. Oni su vrlo druželjubiv, pristojan i veseo narod. Vrlo rado sklapaju prijateljstva i dobri su domaćini. Imaju jednu lijepu tradiciju: proizvode tople pahuljice, koje daruju pri svakom susretu, bilo sa poznatom ili nepoznatom osobom. Te pahuljice uvijek izmamljuju osmijeh na lice, te u osoba koje ih primaju stvaraju osjećaj ljubavi, sreće, smirenosti i prijateljstva, te ostale lijepe osjećaje. Veliki je to blagoslov i primatelju i davatelju pahuljice. Zbog te dobre naravi, otvorenosti i prijaznosti, ljudi diljem svijeta su čuli za taj grad, te su voljeli tamo dolaziti jer su se osjećali dobrodošlima i voljenima. Prijatelji su bili svjetla točka svijeta, njihov grad je bio raj za odmor duše, uvijek je odisao nečim svijetlim, toplim i ugodnim.

Na planini iznad grada Prijatelja postoji još jedan grad – grad Vukova. No oni su potpuno drukčiji od svojih susjeda u dolini. Gajili su negativne osjećaje za sve oko sebe. Nisu se međusobno družili, niti si pomagali; već su u skladu s time probali što više jedan drugome odmoći. I oni su imali jednu tradiciju: uzgajali su hladno trnje. Kad god bi nekog sreli na ulici darovali bi mu jedan hladan trn koji bi unesrećio tu osobu i izmamio suze u očima. Cijeli grad je odisao nekakvom hladnoćom i tmurnošću. Vukovi su bili vrlo usamljeni, uništeni svojom mržnjom. Kao što je cijeli svijet čuo za Prijatelje zbog njihove dobrote, tako je isto čuo i za Vukove zbog njihove mržnje. Stoga su svi izbjegavali njihov grad što su više mogli.

Naravno, Vukovi su željeli uništiti sreću svakog živog bića. Stoga su bili vrlo ljubomorni na Prijatelje i rijeke ljudi koje se slijevaju u grad sreće. Željeli su uništiti svaku mrvicu ljubavi i sreće. Njima su takvi osjećaji predstavljali muku. Stoga je jedan dan kralj Vukova okupio sav svoj narod. Rekao je da sreća Prijatelja i njihova popularnost moraju biti uništeni. Svi su se složili, te je on odabrao dva 20-ogodišnjaka i objasnio im da moraju otići u grad Prijatelji, otkriti zašto su oni tako sretni, zatim se vratiti i zajedno sa ostatkom naroda napraviti plan kako uništiti tu sreću.

Dva Vuka su sišla u grad Prijatelja i upoznala svog vršnjaka. On je svakome od njih darovao toplu pahuljicu, ali oni zbog svoje okorjele mržnje nisu mogli osjetiti sreću koju donosi pahuljica. Upitali su tog mladića: «Čemu služi ta pahuljica?». On je jednostavno odgovorio: «Da usrećuju ljude!». Otkrivši tajnu sreće, Vukovi su odmah krenuli u uništavanje pa su predložili Prijatelju: « Zar nikada nisi pomislio da ako stalno dijeliš pahuljice, jednom će ti ih ponestati. I što ćeš onda? Mi mislimo da ih je najbolje držati za sebe zbog njihove neprocjenjive vrijednosti.» Prijatelj se zamislio te odgovorio: « Imate pravo. Ali ima jedan problem: ako spremim pahuljice što ću onda dijeliti ljudima pri susretu?». Vukovi su jedva dočekali to pitanje i spremno su rekli: «Mi na planini imamo nepresušan izvor trnja. Ako želiš podijeliti ćemo nekoliko vreća sa tobom.» Prijatelj je bio oduševljen njihovom lažnom velikodušnošću te je spremno pristao. Vukovi su se zaputili u planinu sa dobrim vijestima jer su zasijali sjeme zlobe, a Prijatelj je počeo dijeliti sa svojim sugrađanima što je doznao.

Prijatelj je uspio uvjeriti sve svoje sugrađane da trebaju sakriti svoje pahuljice i dijeliti trnje umjesto njih. Kada su se Vukovi vratili u grad Prijatelja bili su lijepo dočekani jer su donijeli veliki broj vreća trnja. I tako su Prijatelji stavili pahuljice na skrovita mjesta, te počeli dijeliti hladno trnje. Ubrzo su osjetili posljedice: postajali su sve sličniji Vukovima. Posjetitelji grada su također zamijetili promjenu pa su sve rjeđe dolazili. Nakon nekoliko godina više nije bilo posjetitelj u gradu Prijatelja, a oni su postali isti kao i njihovi susjedi na planini. Tada su Vukovi uzeli sve svoje stvari i preselili se u dolinu. Ta dva naroda su se pomiješali i živjeli zajedno. Znalo se tko pripada kojem narodu, ali to je bilo nevažno jer među njima nije bilo vidljive razlike. Grad Prijatelja je postao samo legenda. Svijet se sa tugom u srcu prisjećao lijepih trenutaka u gradu sreće.

Prijatelji i Vukovi su godinama živjeli zajedno. Jednog dana izbio je požar u jednom dijelu grada. Cijela četvrt je potpuno izgorjela i ljudi koji su živjeli u tom dijelu grada su ostali bez ičega. Kralj je sve pozvao na središnji trg kako bi se dogovorili što dalje. Među njima je bio 5-ogodišnji dječačić iz naroda Vukova. Stalno je plakao jer je izgubio roditelje, sestru i sve svoje u požaru. Nitko ga nije mogao smiriti, pa su nakon nekog vremena i odustali. Nakon što su uspjeli naći smještaj ljudima koji su izgubili dom i kada su se dogovorili kako će ponovo izgraditi njihove kuće, primijetili su da taj mali dječak još uvijek plače. Tada se njegov vršnjak iz naroda Prijatelja sažalio nad njim. Pokušao je smisliti kako ga utješiti. Nakon što mu je darova sve svoje igračke, mali Vuk još nije prestao plakati. Tada se Prijatelj sjetio da ima nešto u džepu. Zavukao je ruku u džep i izvukao zgužvanu, prašnjavu, uništenu i skoro mrtvu toplu pahuljicu. Kada je njegova majka vidjela što je izvadio iz džepa brzo je krenula prema njemu kako bi sakrila pahuljicu. Ali Prijatelj je bio brži. Pružio je pahuljicu Vuku. Kada je dječak iz naroda Vukova uzeo tu pahuljicu nasmijao se od uha do uha. To je bio najveći, najiskreniji i najljepši osmijeh koji je netko vidio u tom gradu nakon mnogo godina. Prijatelji su otrčali k svojim domovima. Otišli su na tavane, u podrume, u sefove, ispod madraca, rupe u podu i na sva ostala skrivena mjesta, te su izvadili svoje tople pahuljice. Vratili su se u grad i počeli dijeliti pahuljice svima na koje su naišli. Veselje je opet zavladalo gradom. Ljudi su opet počeli izrađivati i dijeliti pahuljice. Uskoro je grad bio isti kao i prije dolaska Vukova. Ljudi širom svijeta su čuli za promjenu, pa su opet počeli posjećivati grad. Sada su se Prijatelji vratili u stvarnost, a Vukovi su postali legenda.

Danas sa sobom ne nosimo tople pahuljice , niti hladno trnje.Ali zato ih možemo darivati svojim ponašanjem.Naš stav i naša djela imaju isti učinak kao tople pahuljice i hladno trnje.Trebamo razmisliti što od toga mi dijelimo sa našim bližnjima .Tople pahuljice je lijepo primati i davati.Hladno trnje je neugodno za primatelja i davatelja.Razmislite o tome što vi darujete svojim bližnjima i promjenite svoj stav dok još nije kasno !
Evidentirano

Velika je vjerojatnost da je i ovaj tekst copy/paste sa druge stranice, a bez naznačenog originalnog izvora. Ispričavamo se autorima! Tim foruma-opp
megy
Ovisnik
*******

Karma: +2292/-0
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 9259

Thank You
-Given: 0
-Receive: 3



Awards
« Odgovor #193 : Svibanj 06, 2008, 23:36 »

Želim ti sva godišnja doba

Želim ti uvijek iznova iskustvo da je život sam po sebi najveći od svih darova. Tada će tvoja nova godina života biti više od puka koračanja u brojkama. Ti se možeš i mijenjati, smiješ uvijek iznova gledati život s nove strane. To što sebi danas još ne možeš zamisliti, možeš susresti već sutra. Pođi jednostavno ususret novosti koja već čeka na tebe.

Želim ti sve ono što ne možeš kupiti novcem. Susrete s ljudima koji te mogu potaći i promijeniti, otvorene oči i uši za mnoge prilike koje nam se u životu nude. Svaka od njih je jedinstvena i dragocjena. Ne želim ti veliku sreću i ispunjenje svih tvojih želja, nego sposobnost da prepoznaš male radosti i podijeliš ih s drugima. Želim ti nerazorivu nadu koja ti, unatoč svih razočaranja, daje uvijek iznova vjerovati u dobro u ljudima i u samome sebi. Želim ti vrijeme za život, da ti susreti s drugima ili mirni trenuci sa samim sobom budu važniji od želje za imetkom i pritiska termina.

Svejedno, u koje si vrijeme godine rođen, u područje tvoga života spadaju sva godišnja doba. Dio ispunjena života su i naoko nespojive suprotnosti, koje mogu biti tako različite kao proljeće i jesen, kao ljeto i zima. Upravo takva različita iskustva čine tvoj život bogatim i jedinstvenim. Darivaju ti snagu preko koje se možeš sve više razvijati, snagu koja ti daje iznutra rasti.

Želim ti sva godišnja doba na tvome putu.
Evidentirano

Velika je vjerojatnost da je i ovaj tekst copy/paste sa druge stranice, a bez naznačenog originalnog izvora. Ispričavamo se autorima! Tim foruma-opp
Vilena
Ovisnik
*******

Karma: +10548/-0
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 20396

Thank You
-Given: 117
-Receive: 124



Awards
« Odgovor #194 : Svibanj 24, 2008, 16:59 »

Jednog dana, kad sam bio prva godina srednje škole,

vidio sam

jednog dečka iz mog razreda kako ide kući.

Zvao se Kyle. Izgledalo je, da

nosi kući sve knjige.

 

Pomislio sam: "Zašto bi tko nosio sve svoje

knjige kući u petak?

Ovaj zaista mora biti štreber."

 

Sam sam

imao lijepo isplaniran vikend

(tulumi i nogometna utakmica

s

prijateljima sutra popodne),

zato sam samo slegnuo ramenima

i produžio

dalje.

 

Hodajući, vidio sam da prema onom dečku

ide grupa

djece. Potrčali su k njemu,

srušili mu knjige na tlo i podmetnuli mu nogu,

tako da je pao u blato. Njegove naočale su odletjele

i vidio sam kako se

zaustavljaju desetak stopa od njega.

Pogledao je prema gore i vidio sam mu

tugu u očima.

 

U srcu sam suosjećao s njim. Potrčao sam prema

njemu,

i dok je puzeći tražio svoje naočale, ugledao sam

suzu u njegovim

očima. dodajući mu naočale,

rekao sam: "oni dječaci su budale. Zaista bi već

morali odrasti."

Pogledao me i rekao: "Hej, hvala!"

na njegovom je licu

bio velik osmjeh, jedan od onih

koji izražavaju iskrenu zahvalnost. pomogao

sam mu

pokupiti knjige i upitao ga gdje živi.

Pokazalo se da živi blizu

mene,

pa sam ga upitao, kako to da ga nisam prije viđao.

Rekao je, da je

prije išao u privatne škole.

 

Prije se ne bih nikada družio s

nekim,

tko je pohađao privatnu školu. Cijeli put do kuće

išli smo

pješice i pomogao sam mu nositi dio knjiga.

Pokazalo se da je zanimljiv

dečko.

Upitao sam ga bi li htio s mojim prijateljima

igrati nogomet.

Rekao je da želi.

Družili smo se cijeli vikend, i što sam bolje

upoznavao Kyle-a, sve više mi se sviđao. Moji

prijatelji bili su istog

mišljenja.

 

Došao je ponedjeljak jutro i tamo je opet bio

Kyle

s ogromnom hrpom knjiga. Zaustavio

sam ga i rekao: "Ti ćeš zaista nabildati

mišiće

s tom hrpom knjiga, koje nosiš svaki dan!"

Samo se nasmijao i dao

mi

polovicu knjiga.

 

Kroz slijedeće četiri godine Kyle i ja

postali smo najbolji prijatelji. Na zadnjoj

godini počeli smo

razmišljati o faksu.

Kyle se odlučio za Georgetown a ja za Duke.

Znao

sam da ćemo zauvijek biti prijatelji i da

kilometri nikad neće biti problem.

on je htio postati liječnik, a ja sam ciljao u

poslovne vode uz pomoć

nogometne stipendije.

 

Kyle je bio zadužen za oproštajni govor u

našem razredu. Cijelo vrijeme zezao sam ga da je

štreber. Morao je

pripremiti govor za maturu.

Radovao sam se što ja nisam morao ići na binu i

govoriti. Na dan mature vidio sam Kyle-a. Izgledao je

fenomenalno. On je

bio jedan od onih koji su zaista

pronašli sebe kroz srednju školu. Malo je

mišićima

popunio svoju figuru i vrlo je dobro izgledao u naočalama.

Imao

je više spojeva nego ja i cure su ga obožavale,

tako da sam ponekad bio

ljubomoran.

Danas je bio jedan od onih dana. Vidio sam

kako je nervozan

zbog svog govora.

Zato sam ga lupio po leđima i rekao:

"Hej, veliki

čovječe, bit ćeš odličan!"

Pogledao me jednim od onih zahvalnih pogleda

i nasmijao se. "Hvala", rekao je.

 

Nakašljao se i počeo govor.

"Matura je vrijeme

da zahvalimo svima onima koji su nam pomagali

tijekom

ovih teških godina. Svojim roditeljima, učiteljima,

braći, sestrama, možda

treneru ... ali najviše svojim

prijateljima. Ovdje sam, da vam kažem, da je

biti nekome

prijatelj, najveći dar koji toj osobi možete dati.

 

Ispričat ću vam priču."

 

Gledao sam u svog prijatelja u

nevjerici, dok je on

pričao priču o danu našeg prvog susreta.

Preko

vikenda se namjeravao ubiti. Govorio je

otome, kako si je ispraznio ormarić,

da poslije

njegova mama ne bi morala doći i nositi kući

njegove stvari.

Duboko me pogledao i uputio mi

mali smješak. "Hvala bogu, bio sam spašen.

Moj

prijatelj spasio me od smrti."

 

Čuo sam uzdah, koji je

putovao kroz masu,

dok je taj zgodni, popularni dečko pričao o svom

najgorem trenutku. Vidio sam njegovu majku i oca

kako me gledaju i

smješe mi se onim istim

zahvalnim osmjehom.

Tek sam tada shvatio pravu

dubinu svega toga.

Nikad ne potcjenjuj moći svojih djela.

Jednom malom

gestom možeš nekome

promijeniti život. Na bolje ili na gore.

Bog nas

"daje" u naše živote, da na

neki način utjećemo jedni na druge.

Tražite

Boga u drugima.
 
Evidentirano

"once there was a time
 when no man had ever touched the earth
 all that has been built was balanced
 and so was man's birth
 come with me
 and you'll see..."
Flekica
ex cvjetić
Mudrica
*****

Karma: +328/-0
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 671

Thank You
-Given: 9
-Receive: 4


~crveni obraščići


Awards
« Odgovor #195 : Svibanj 31, 2008, 15:13 »

Kad bih ponovo mogla proživjeti život

"Kad bih ponovo mogla proživjeti život" napisala je Erma Bombeck kada je otkrila da umire od raka. Na žalost, Erma je izgubila bitku s bolešću, ali njene mudre riječi su ostale kao inspiracija tisućama ljudi.

Kad bih ponovo mogla proživjeti život
Otišla bih u krevet kad sam bila bolesna, umjesto pretvaranja da će se svijet prestati okretati ako ne budem prisutna.

Zapalila bih ružičastu svijeću napravljenu poput ruže prije nego što se otopi u skladištu.

Manje bih pričala i više slušala.

Pozvala bih prijatelje na večeru čak i ako je tepih umrljan ili je kauč izblijedio.

Pojela bih kokice u "dobroj" dnevnoj sobi i manje bih brinula o nečistoći ako moji požele zapaliti vatru u kaminu.

Odvojila bih vrijeme za slušanje mog djeda i lutanju kroz njegovu mladost.

Preuzela bih više odgovornosti koje je nosio moj muž.

Ne bih nikad inzistirala da prozori automobila budu zatvoreni usred ljetnog dana jer je moja kosa taman isfrizirana i uređena.

Sjela bih na travnjak (bez obzira na mrlje od trave).

Manje bih plakala i smijala se ispred televizora, a više promatrajući život.

Ne bih nikad kupila nešto samo zato što je to praktično, što se neće vidjeti mrlje ili zato što ima doživotnu garanciju.

Umjesto što sam željela da što prije prođe devet mjeseci trudnoće, cijenila bih svaki trenutak i shvatila da je čarolija koja raste u meni jedina prilika da pomognem Bogu u stvaranju čuda života.

Kad bi me djeca naglo poljubila, ne bih nikad rekla: "Kasnije. Sada operi ruke prije ručka." Bilo bi puno više Volim te umjesto Žao mi je.

Najviše bih, kad bih imala drugu priliku za život, cijenila svaku minutu, gledala je i zaista vidjela i nikad se ne bih osvrtala.

Prestanimo se znojiti zbog malih stvari. Prestanimo brinuti o tome tko nas ne voli, tko ima više ili tko što radi. Umjesto toga, počnimo cijeniti odnose koje imamo s onima koji nas vole.

Razmišljajmo o tome čime nas je Bog blagoslovio. I što činimo svaki dan da poboljšamo sebe umno, fizički i emocionalno.

Nadam se da svi imate blagoslovljen dan.
Erma Louise (Harris) Bombeck
(21. 02. 1927. - 22. 04. 1996.)


                                                                                           moje sutra
« Zadnja izmjena: Svibanj 31, 2008, 15:22 cvjetic » Evidentirano

~Život je zavežljaj malih stvari.
Flekica
ex cvjetić
Mudrica
*****

Karma: +328/-0
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 671

Thank You
-Given: 9
-Receive: 4


~crveni obraščići


Awards
« Odgovor #196 : Svibanj 31, 2008, 15:21 »

Priča o životu
Sin i njegov otac su bili na planinarenju.
Odjednom, sin se potepne, ozlijedi se i zaviče: "Uaaaahhh !!!"
Na njegovo iznenađenje, začuje ponavljajući glas, negdje u planini: "Uaaaahhh !!!"
Znatiželjan, zaviče: "Tko si ti ?"
Dobije odgovor: "Tko si ti ?"
Tada zaviče na planinu: "Divim ti se !"
Glas odgovori: "Divim ti se !"
Ljutit zbog odgovora, zaviče: "Kukavico !"
Dobije odgovor: "Kukavico !"
Pogleda oca i upita: "Što se događa ?"
Otac mu se nasmije i reče: "Sine, obrati pozornost."
Čovjek zaviče: "Ti si pobjednik !"
Glas odgovori: "Ti si pobjednik !"
Dječak je iznenađen, ali ne shvaća.
Tada mu otac objasni:
"Ljudi ovo nazivaju JEKA, ali zapravo je ovo ŽIVOT.
Vrati ti natrag sve što kažeš ili učiniš."

Naš je život jednostavno odraz naših akcija.
Ako želiš više ljubavi u svijetu, stvori više ljubavi u svome srcu.
Ako želiš više sposobnosti svojoj momčadi, poboljšaj svoje sposobnosti.
Ova se veza odnosi na sve, u svim aspektima života;
Život će ti vratiti sve što si mu dao.

                                                                                                           moje sutra
Evidentirano

~Život je zavežljaj malih stvari.
lu
Administrator
Ovisnik
*****

Karma: +27379/-11
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 90776

Thank You
-Given: 1561
-Receive: 745



Awards
« Odgovor #197 : Lipanj 11, 2008, 00:10 »

Darovanje krvi
Prije mnogo godina, dok sam volontirao u Stanfordskoj bolnici, imao sam priliku upoznati Liz, malenu curicu imena koja je bolovala od teške i ozbiljne bolesti. Jedina joj je šansa bila transplantacija krvi od njenog petogodišnjeg brata, koji je čudesno preživio tu istu bolest te je razvio antitijela potrebna za borbu protiv bolesti.

Doktor je objasnio situaciju njenom bratu, te je upitao dječaka bi li htio dati svoju krv sestri. Vidio sam da je negodovao samo na trenutak prije nego li je duboko udahnuo i rekao "Da, učiniti ću to ako će spasiti Liz."

Kako je transfuzija tekla, ležao je u krevetu pored svoje sestre i smiješio se, no i svi smo bili sretni vidjevši kako se boja vraća u djevojčičine obraze. Tada mu je iznenada lice poblijedilo a osmijeh nestao. Pogledao je u doktora i upitao drhtavim glasom, "Hoću li odmah sada umrijeti?"

Dječak nije shvatio doktora; mislio je da će morati svu svoju krv darovati sestri.

(Mojesutra.net)
Evidentirano

U usporedbi s onim ŠTO me okružuje ja sam mlada, a u usporedbi s onima TKO me okružuje, priznajem da sam stara.
lu
Administrator
Ovisnik
*****

Karma: +27379/-11
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 90776

Thank You
-Given: 1561
-Receive: 745



Awards
« Odgovor #198 : Lipanj 11, 2008, 15:53 »

Dva vrapčića
Dva su vrapčića u proljeće bezbrižno čavrljala na vrbovoj grani.
Jedan se udobno smjestio na vrhu vrbe, a drugi je stajao na dnu u račvama iz kojih se vrba granala.
Nakon nekog vremena vrapčić s vrha dobaci onom dolje: ''Baš je krasno ovo zeleno lišće!''
Vrapčić u račvama to shvati kao izazov, pa kratko odbrusi: ''Lišće je bijelo, osim ako s tvojim vidom nešto nije u redu!''
''Slijep si ti, ja vidim da je lišće zeleno!'' reče vrapčić s vrha.
Onaj dolje usmjeri svoj kljun prema drugu na vrhu i zasikta: ''Kladim se u perje iz repa da je bijelo, ti nemaš pojma ili si poludio!''
Onog gore je već spopao bijes. Sručio se na druga da mu održi lekciju. Ovaj se, međutim, nije maknuo s mjesta. Perje oko vrata stršilo mu je na sve strane i vidjelo se da je spreman na dvoboj. Prije nego zapodjenuše bitku pogledaše gore u lišće.
Vrapčiću s vrha ote se uzdah: ''Oh, pa odavde doista izgledaju bijeli!''
''Pogledajmo ih ipak i odozgo!'' predloži on svom prijatelju.
Popnu se gore i gotovo u jedan glas rekoše: ''Odavde su zeleni''.

Ne sudi nikoga dok nisi barem sat vremena hodao u njegovim cipelama.



                                                                                                                                                              (Mojesutra)
Evidentirano

U usporedbi s onim ŠTO me okružuje ja sam mlada, a u usporedbi s onima TKO me okružuje, priznajem da sam stara.
lu
Administrator
Ovisnik
*****

Karma: +27379/-11
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 90776

Thank You
-Given: 1561
-Receive: 745



Awards
« Odgovor #199 : Lipanj 11, 2008, 16:03 »

Što biste vi učinili ?
Pitanje br. 1.

Kad biste znali da žena trudnica već ima osmero djece od kojih je troje gluho, dvoje slijepo, jedno mentalno zaostalo, a ona sama ima sifilis – biste li joj preporučili abortus?

*prije nego što date odgovor na ovo, pročitajte i sljedeće pitanje:

Pitanje br. 2.

Vrijeme je da se izabere novi svjetski vođa. I vaš će se glas uzeti u obzir. Evo činjenica o trojici glavnih kandidata:

Kandidat A:

Povezan je s korumpiranim političarima, a pri donošenju odluka savjetuje se s astrolozima. Imao je dvije ljubavnice. Teški je ovisnik o duhanu, a dnevno popije 8-10 martinija.

Kandidat B:

Dvaput je na poslu dobio otkaz, spava do podneva. Na fakultetu se drogirao, a svake večeri popije četvrt litre viskija.

Kandidat C:

Odlikovani je ratni heroj. Vegeterijanac je, ne puši, ponekad popije pivo. Nikad nije imao izvanbračne avanture.

Kojeg biste kandidata izabrali? Ne čitajte dalje prije nego što donesete odluku!




























Dakle, kandidat A je Franklin D. Roosvelt; kandidat B je Winston Churchil, a kandidat C je Adolf Hitler.

A, usput, glede pitanja o abortusu – ako ste odgovorili sa da, upravo ste ubili Beethovena!!!



                                                                                                                               (Mojesutra)
Evidentirano

U usporedbi s onim ŠTO me okružuje ja sam mlada, a u usporedbi s onima TKO me okružuje, priznajem da sam stara.
 Str: 1 ... 3 4 5 6 7 [8] 9 10 11   Gore
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP Forum-OPP | Powered by SMF 1.1.11. © 2005, Simple Machines LLC. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!
Stranica je generirana za 1.342 sekundi uz 25 upita.
Templates: 2: index (default), Display (default).
Sub templates: 4: init, main_above, main, main_below.
Language files: 3: index.croatian-utf8 (default), Modifications.croatian-utf8 (default), HidePost.croatian-utf8 (default).
Files included: 15 - 615KB. (show)
Cache hits: 21: 0.00121s for 77148 bytes (show)
Queries used: 25.

[show queries]