Forum-OPP
Prosinac 18, 2014, 10:30 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.
Jeste li propustili aktivacijsku email poruku?

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
 
   Forum   Pomoć KONTAKT Igre Pravila Contact Prijava Registracija  
 Str: [1]   Dolje
  Ispis  
Autor Tema: O pcelama i pcelarstvu  (Posjeta: 11660 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
sanya
ex-staff
Ovisnik
*****

Karma: +2219/-0
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 9080

Thank You
-Given: 95
-Receive: 45



Awards
« : Siječanj 18, 2008, 01:27 »

Razvojni put pcele

Razvojni stadijumi pcele od jajeta do odrasle pcele mijenjaju se iz sata u sat odnosno iz dana u dan. Kada matica položi jaje zna se da ono stoji uspravno jer je ljepljivom materijom (lucevinom) pricvršceno za osnovu celije. Drugog dana stoji koso, a treceg položeno na dno celije. Po tom položaju možemo utvrditi približno kad je jaje položeno u celiju. Jaje ima duguljasti oblik i zaobljene rubove. Boja jajeta je prozirno bijela pa je na tamnijem sacu uocljivije nego na svijetlom. Dužina jajeta je 1,3-1,5mm, a širina oko 1/3 mm, i uocljivo je golim okom. Poslije tri dana iz jajeta se izliježe sedefasto bijela larva koja se uskoro okružuje mljecom. Za normalan razvoj od jajeta do odrasle jedinke pcele stalno održavaju temperaturu od 34°C do 35°C

Larva ostaje savijena na jednu stranu na dnu celije i ubrzano se razvija dok ne ispuni više od pola celije i u to doba je teža za oko 1.500 puta nego u pocetnom stadijumu, a maticne i trutovske još i više. Larva ostaje savijena sve dok dovoljno ne poraste i dok celiju ne zatvore pcele. Nakon zatvaranja celije larva se ispravi sa glavom okrenutom prema poklopcu i tada pocinju životno važne promjene koje se naucno zovu metamorfoze. Sve promjene se odvijaju postepeno dok se tijelo crvolike larve ne razvije u odraslu pcelu. Razvojni stadijumi matice, truta i pcele radilice su razliciti, jer zavise od razlicitih uslova.

Evidentirano

Whoever said \\\"Diamonds are girls best friend\\\" never owned a dog <3
sanya
ex-staff
Ovisnik
*****

Karma: +2219/-0
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 9080

Thank You
-Given: 95
-Receive: 45



Awards
« Odgovor #1 : Siječanj 18, 2008, 01:32 »

Rase medonosnih pcela

U Evropi postoje razlicite rase medonosnih pcela koje se medjusobno razlikuju po boji, gradji tijela i ponašanju. Zbog nastojanja da se dobiju pcele sa što boljim osobinama vršena su mnoga ukrštanja pcela tako da su nastale razne ukrštanice i varijeteti. Za nas su važne samo evropske rase, a one su istovremeno prihvacene i u cijelom svijetu.

Italijanska pcela (Apis meliffica var. ligustika Spin) je pcela žute boje dugotrajnih paša i blagih klima. Domovina joj je Apeninsko poluostrvo. Odlikuje se visokom plodnosti matice, snažnim razvojem tokom cijelog ljeta i jeseni, blagom cudi i slabo izraženim nagonom za rojenje. Leglo održava duboko u kasnu jesen i zimuje u jakim zajednicama pri cemu troši mnogo hrane preko zime.Zbog velikog zalijetanja u tude košnice kod nekih pcelara nije omiljena. Propolis ne lijepi odviše. Mada joj je instikt za sakupljanje nektara slabije razvijen dobro koristi i slabu pašu. Kao južnjacka pcela teže podnosi duge i hladne zime, ali je vrlo prilagodena za duge paše.
http://www.pcelarstvo.com/slike/Italijanska_t.jpg
O pcelama i pcelarstvu


Kavkaska pcela
(Apis mellifika var. caucasica Gorb) vuce porjeklo iz Gruzijskog gorja sa Kavkaza. Po svom spoljašnjem izgledu vrlo je slicna kranjskoj pceli. Postoje dvije varijante i to žuta i siva. U Evropi je mnogo poznatija siva. Glavne karakteristike su joj spor proljetni razvoj, duži jezik nego kod drugih pcela na svijetu, dobra odbrana od tudica, marljivost na svim mogucim pašama, slab nagon za rojenje i brzo pronalaženje novih izvora paše. Mnogo skuplja i upotrebljava propolis i sklona je grabežu.
http://www.pcelarstvo.com/slike/Kavkaska_t.jpg
O pcelama i pcelarstvu


Kranjska pcela
(Apis mellifica var. carnica Pollm) je naša autohtona rasa.
Domovina su joj bivša Jugoslavija i jugoistocne Alpe ali je prisutna na cijelom Balkanu i Podunavlju.Takode je cijenjena i u cijelom svijetu. Ime je dobila po Kranju u Sloveniji. Po svom izgledu pripada grupi tamnih pcela, izduženog je tijela sa sivkastim prstenovima prekrivenim bijelicastim dlacicama. Kranjska pcela se odlikuje karakteristikama koje joj omogucavaju jednaku prilagodljivost svim našim krajevima i klimatskim uslovima. Izdržljiva je na hladnocu i otporna prema bolestima.Ima buran proljetni razvoj i izražen instikt za sakupljanje hrane.Medjutim, jak rojevi nagon i rani prestanak legla u jesen su njeni osnovni nedostatci. Na sacu je mirna i jedva da lijepi propolis. U našoj literaturi susrecemo se sa više sojeva kao što su: banatska pcela, karpatska pcela, sjenicko-peštarska, homoljska, šarplaninska i dr. No , prema naucnim ispitivanjima sve su to samo razni oblici kranjske pcele. Kod nas neki pcelari banatsku pcelu poistovjecuju sa talijanskom, jer je njoj slicna zbog dva do tri prstena žute boje na trbuhu kod pcela radilica.
http://www.pcelarstvo.com/slike/Kranjska_t.jpg
O pcelama i pcelarstvu


 Tamna evropska pcela (Apis mellifica var. mellifica L.) Domovina joj je Evropa, mada se najviše uzgaja u Njemackoj. Krupna je sa zatupastim zatkom, i kratkim jezikom i tamnosivom bojom, gotovo crnom. Vrlo dobro podnosi duge i hladne zime tako da se održala i u Sjevernoj i Južnoj Americi i Sibiru. Razvija zajednice srednje snage, ostaje dugo na vrhuncu razvoja i zimuje u jakim zajednicama. Umjereno se roji, na sacu je nemirna i dosta bode. Umjereno lijepi propolis, otporna je na bolesti. Prinosi meda su slabiji nego kod prethodne dvije rase.
http://www.pcelarstvo.com/slike/Tamna%20evropska_t.jpg
O pcelama i pcelarstvu
Evidentirano

Whoever said \\\"Diamonds are girls best friend\\\" never owned a dog <3
sanya
ex-staff
Ovisnik
*****

Karma: +2219/-0
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 9080

Thank You
-Given: 95
-Receive: 45



Awards
« Odgovor #2 : Siječanj 18, 2008, 01:35 »

Ostale rase pcela
Džinovska pcela
(Apis dorsata) cija je domovina Indija, Malezija, Indonezija, itd izgraduje sace od cistog voska, a sastoji se od jednog velikog saca. Sve celije u sacu su jednake, te nema radilickih i trutovskih celija niti maticnjaka. Celije mogu biti duboke i do 34 mm. Radilice ove vrste dva puta su vece od evropske (naše) medonosne pcele. Razlika izmedu radilica i matice nepostoji. Pošto se njeno jedino sace nalazi na otvrenom prostoru, instikt odbrane je dobro razvijen. Kad se u kraju u kojem žive pogoršaju uslovi ishrane, sele se u drugi kraj gdje ima hrane.Rojenje je slabo izraženo. Staro društvo se dijeli na nove, manje porodice.
http://www.pcelarstvo.com/slike/dzinovska1.jpg
O pcelama i pcelarstvu


Indijska pcela
(Apis indica), domovina ove pcele je Indija. Po nacinu života ova vrsta je srodna sa našom medonosnom pcelom. Sace je izradeno iz više paralelnih satova i žive u zatvorenom prostoru. Pojedini clanovi u društvu su morfološki izdiferencirani, a najveci je broj radilica. Ne stvaraju zalihu hrane pošto je sabiraju tokom citave godine. Svoja gnijezda napuštaju samo onda kad ih napadnu drugi insekti ( npr. mravi) i odlaze na druga pogodna mjesta
http://www.pcelarstvo.com/slike/indijska_v.jpg
O pcelama i pcelarstvu


 Patuljasta pcela
(Apis florea F.), domovina ove vrste je takodje Indija. I ova vrsta gradi sace od samo jednog saca na otvorenom prostoru, u žbunju i sl, ali se na sacu nalaze razne celije: radilicke, trutovske i maticnjaci u obliku žira. I ova vrsta dobro brani svoje gnijezdo. Razmnožavanje društva vrši se rojenjem. Kada u prirodi nestane hrane, i ova vrsta napušta stari kraj u potrazi za boljom pašom.
http://www.pcelarstvo.com/slike/patuljasta_v.jpg
O pcelama i pcelarstvu
Evidentirano

Whoever said \\\"Diamonds are girls best friend\\\" never owned a dog <3
sanya
ex-staff
Ovisnik
*****

Karma: +2219/-0
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 9080

Thank You
-Given: 95
-Receive: 45



Awards
« Odgovor #3 : Siječanj 19, 2008, 04:34 »

P C E L A R S T V O   I    P C E L A

Iz praistorijskih crteža poznato je da su ljudi od najranijih vremena iskorištavali produkte pcela (med i vosak); pcelarstvo je starije od ratarstva i stocarstva, pogotovo od vocarstva i povrtlarstva. Njime su se bavili medu prvima, stanovnici zemalja Dalekog istoka . Sloveni su ga prihvatili i usavršili. Prvi pronalazaci-konstruktori košnica sa pokretnim sacem bili su J. Dzieržon i P. I. Prokopovic, dok je prvi pronalazac centrifuge za med bio D. Hruška.
A. Janša i A. Širah bili su osnivaci i prvi ucitelji pcelarske škole u Becu.

Navedeni klimatsko-vegetacijski uslovi, kao i bogatstvo flore , kao sto pomenusmo 3 700 cvejtnica u BiH ,velike površine prirodnih livada i pašnjaka , te prostrano krško podrucje koje obiluje medonosnim biljem , osiguravaju povoljne prirodne uslove za razvoj pcelarstva u Bosni i Hercegovini . Raznolikost klima i vegetacije , te njihovo kasnije ili ranije sazrijevanje omogucuje i pokretne ispase te poboljsanje kvaliteta i kvantiteta krajnjeg produkta pcelarstva - meda . Ne treba ni pominjati izuzetno cistu prirodu , bogastvo rjecnih tokova te bogastvo raznolikih sumskih vrsta . Sve su to veoma dobre predispozicije za razvijanje pcelarstva kod nas u mnogo vecoj mjeri nego sto je sad zastupljeno .
Evidentirano

Whoever said \\\"Diamonds are girls best friend\\\" never owned a dog <3
sanya
ex-staff
Ovisnik
*****

Karma: +2219/-0
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 9080

Thank You
-Given: 95
-Receive: 45



Awards
« Odgovor #4 : Siječanj 19, 2008, 04:41 »

Bolesti pcela

Bolesti pcela, u odnosu na bolesti ljudi i životinja, imaju osobenosti. Kao jedinka pcela se ne može održati i živi u društvima- zajednicama. Pcele su u društvu (košnici) uvijek u medjusobnom dodiru. Zbog toga se bolest brzo prenosi od jedne pcele na drugu i tako oboli cijelo društvo. Slicno je i kod pojave bolesti pcelinjeg legla, koja se prenosi od zaražene do zdrave celije saca. Na prenošenje bolesti utice i korištenje hrane u košnici. Pcele su upucene da zajednicki koriste hranu, bilo neposredno po unošenju u košnicu ili je koriste kao rezervu (med, polenov prah). Preko hrane bolest se lako prenosi. Ono što je znacajno za sve bolesti, važi i za bolesti pcela. Od posebne je važnosti da se bolest pravovremeno utvrdi (dijagnoza). Tek se tada poduzima lijecenje pcelinjeg društva. Za svaku bolest izdaju se lijekovi koji su najuspiješniji. Zato se lijekovi ne mogu izdavati prema jedinstvenom tipu. Na primjer, antibiotici (oksitetraciklin, geomicin i dr.) uspješno sprecavaju uzrocnika americke i evropske truleži legla a ne djeluju na nozemozu. Za lijecenje bolesti je vrlo važno odmjeriti preporucenu kolicinu lijeka. Manja kolicina ne djeluje uspješno na pcele ili leglo, a veca može uzrokovati trovanje pcela. Bolesti pcela mogu biti zarazne i nezarazne. Medju ovim bolestima se razlikuju bolesti pcela i pcelinjeg legla. Bolesti legla se mogu podjeliti na bolesti otvorenog i bolesti zatvorenog legla. Osim toga, postoje i bolesti matice. Uzrocnik bolesti legla ne izaziva oboljenje odraslih pcela i obrnuto. Izuzetak je varoza, gdje se uzrocnik bolesti- krpelj, razmnožava u leglu a zatim napada odrasle pcele. Medutim, odrasle pcele (radilice, matice i trutovi) mogu biti prenosnici kako bolesti legla tako isto i bolesti odraslih pcela iz jedne košnice u drugu (ili iz jednog podrucja u drugo). I preko saca se mogu zaraziti odrasle pcele i leglo.


Bakterijalne bolesti
Ako upotrjebimo naziv bakterijalne bolesti mnoge pcelare to nece puno uznemiriti, ali kad kažemo - americka kuga legla ili trulež, pcelare istovremeno obuhvata strah i nemir narocito profesionalce jer ih to asocira na gubljenje ne samo manjeg broja pcelinjih duštava nego i cijelih pcelinjaka. To je bez sumnje najtvrdokornija i najžešca zarazna bolest poklopljenog pcelinjeg legla, koju izazivaju zarazne bakterije. U ranija vremena sve do 1906. godine nije pravljena nikakva razlika izmedu "americke" i "evropske" truleži legla. Medutim, Ðerzon je još 1882. godine primjetio da postoji manje i više opasna trulež pcelinjeg legla, tako da je tu razliku diferencirao uvodeci novi naziv "evropska" trulež, americki naucnik Vajt. Od tad se koristi naziv "americka" i "evropska" trulež u kojima je odražena razlika intenziteta zaraze i zadržali su se do danas.

AMERIČKA TRULEŽ LEGLA     
Americka kuga ili americka trulež je zarazna bolest pcelinjeg legla koja se vrlo cesto i neprimjetno uvlaci, održava i širi ne samo u jednoj pcelinjoj zajednici, ili pcelinjaku, nego i u pcelinjake u okolici 3-4 km u poluprecniku i tako se širi od jednog do drugog pcelinjaka ako se ne suzbije na vrijeme i efikasno. To je oboljenje poklopljenog pcelinjeg legla, koje se prenosi inficiranjem opreme i svih pcelinjih proizvoda, a narocito u krajevima gdje se primjenjuje srlece pcelarenje, pa su i faktori koji uticu na brzo širenje više prisutni. Uzrocnik americke truleži pcelinjeg legla je golim okom nevidljivi živi organizam-bakterija (mikroorganizam) ciji je latinski naziv Bacillus larvae. Bakterija-Bacillus larvae ima dva oblika u toku svog razvoja i održavanja i to: u obliku spore i u štapicastom obliku. U prvom obliku (oblik spore) bakterija se se u spoljnoj sredini održava bez razmnižavanja duži niz godina (10-30). Spore bakterije larve su veoma izdržljive na djelovanje toplote, vlage, suncevih zraka i dr. tako da u medu koji se drži na 100°C izumiru tek poslije pola sata, u medu na normalnoj temperaturi ostaju, žive i mogu da isklijaju i nakon godinu dana. U propolisu rastvorenom u alkoholu otporne su više od 45 dana, u vosku se održavaju dugo i izumiru na 120°C tek nakon 20 minuta, u zemlji izdrže 228 dana, u isušenoj masi uginulih larvi u starom sacu, u košnicama ostaju žive 22-33 godine. Izdržljive su i na dezinfekciona sredstva u razlicitom stepenu kao i na sulfopreparate. Medutim, u drugom obliku bakterije Bacillus larvae je štapicastog oblika u kome se jedino i razmnožava, osjetljiva je na djelovanje toplote, isušivanje, dezinfekciona sredstva, sulfo-preparate i na antibiotike. I pored toga, ne može se lijeciti jer se u ovom obliku nalazi samo u pocetku bolesti i to u organizmu zaraženih larvi. Uzrocnik ulazi zajedno sa hranom u crijevo nepoklopljene larve i prelazi u njeno tkivo tek u vrijeme preobrazbe i brzo se u njoj razmnoži. Larva je tad poklopljena i brzo ugine.
Znaci bolesti
Za pcelara je prakticno jedini moguci nacin da posumnja u prisustvo bolesti kad na poklopljenom leglu prilikom pregleda primjeti ulegnute poklopce sa tamnosmedim mrljama nakvašenim od propalih larvi ili rupice na celijama koje su izbušile pcele sa namjerom da ociste stanicu. Takode, leglo je nepravilno rasporedeno mada u prvoj fazi zaraze obicno se nade samo nekoliko celija sa uginulim larvama. Ako skinemo poklopac sa celije u kojoj je uginula larva i stavimo cackalicu ili manje drvce i povucemo konstatovat cemo da li se razvlaci u niti i da li je miris na pokvarenu ribu ili po tutkalu koji se kasnije gubi. Ako utvrdimo da se razvlaci posumnjacemo da se radi o bolesti. Da ne bi gubili vrijeme potrebno se je obratiti u najbližu mjerodavni instituciju i zatražiti strucnu pomoc da bi se sa sigurnošcu utvrdila prava dijagnoza, mikroskopskom analizom uginulih larvi. Posljedica bolesti legla je direktan uticaj na slabljenje pcelinjeg društva u cjelini, jer je sve manje mladih pcela koje treba da zamjene stare pcele. Time se, normalan rad društva remeti i slabi tako da vremenom oslabi toliko da postane plijen grabeži. To tada predstavlja izvor i nacin zaražavanja ostalih društava na pcelinjaku u poluprecniku 3-4 km i bližoj okolini. Za uspješno suzbijanje americke truleži najvažnije je rano otkrivanje bolesti koje može da obavi svaki pcelar na svom pcelinjaku. Ako je na pcelinjaku ili bližoj okolini bilo prisutno obolijevanje od americke truleži preporucljivo je cešce u odredenim periodima vršiti preglede saca sa leglom, dok na mjestima gdje toga nije bilo detaljan pregled može se izvršiti u proljece prije naglog razvoja i jacanja društva i unosa velikih kolicina nektara i polenovog praha.
Prenošenje zaraze
U košnici prenošenje zaraze od licinke do licinke vrše pcele hraniteljice, dok se od košnice do košnice prenose putem grabeži i nalijetanja pcela. Takode i sam pcelar to cini kad iz košnice u košnicu prenosi zaražene ramove ili vrcaljkom ili kad vrši prihranu sa zaraženim medom ili upotrebom voska za satne osnove koji nije dezinfikovanna propisan nacin. Spore se mogu prenositi na rukama i alatu ako se pregled zdravih društava vrši nakon pregleda zaraženih a potom ne izvrši odgovarajuca dezinfekcija. Spora Bacillus larvae može klijati samo u mladim larvama, dok se procenat klijanja smanjuje sa starosti larve, tako da nakon 53 satane može doci do infekcije. Prelaskom spore u vegetativni oblik bakterije ne može se prenositi zaraza. Kad spora sa hranom dospije u organizam larve obicnoproklijaju za jedan dan i dalje se umnožava i dospjeva u tjelesnu šupljinu larve. Bolest ne prelazi na odrasle pcele, ali rojevi iz zaraženih pcelinjih društava mogu prenositi americku trulež. Takode, ni sva pcelinja društva nisu u istoj mjeri osjetljiva na zarazu americke truleži legla što se objašnjava higijenskim ponašanjem pcela, odnosno sposobnosti radilica da brzo otkriju i uklone uginule larve iz celija i tako eliminišu izvor zaraze. Ova cinjenica nas ne smije zavarati i dovesti do opuštanja, jer samo mjere opreza i preventive nam mogu dati potrebnu sigurnost.
Suzbijane americke truleži
S obzirom da je americka trulež teška zarazna bolest, da nikada ne prestaje sama od sebe, da je njen uzrocnik veoma otporan i da trajno zaostaje na sacu i da se vrlo lako i brzo prenosi na okolne pcelnjake sasvim je logicno i prihvatljivo da se u njenom suzbijanju primjene radikalne mjere, koje se odnose na uništavanje žarišta, odnosno izvora zaraze. To podrazumijeva gušenje pcela iz zaraženih društava navece paljenjem sumpora košnici. Uginule pcele zajedno sa ramovima i sacem sa leglom treba spaliti na pogodnom mjestu i zatrpati zemljom. Ostatatak saca bez legla treba pretopiti i vosak dezinficirati na propisan nacin, odnosno na temperaturi od 120°C, u zato predvidenim uredajima. Istovremeno treba izvršiti dezinfekciju cjelokupnog pribora i košnica koje su još upotrebljive. Dezinfekciju košnice obaviti tako da se sa unutrašnjih strana košnice dobro ostružu svi zaostaci propolisa i voska sa žicanom cetkom a potom dobro operu deterdžentom i ribacom cetkom. Poslije toga košnicu treba iznutra opaliti plamenom let-lampe. Nakon izvršene dezinfekcije košnice, ramovi i oprema mogu se upotrijebiti.

EVROPSKA TRULEŽ LEGLA     
Za razliku od americke evropska trulež je bolest blaže prirode otvorenog i zatvorenog legla. U njenom nastanku ucestvuje više vrsta bakterija. Mada ova bolest nije još u potpunosti objašnjena pretpostavlja se da je njen glavni uzrocnik streptococcus pluton, a ostali uzrocnici imaju drugorazredni znacaj. Evropska trulež uglavnom se javlja u proljece i teže se otkriva, jer pcele u pojedinim društvima brzo ociste oboljele larve pa pcelar to teško može zapaziti. Najcešce se javlja u društvima koja u proljece imaju dosta otvorenog legla a malo pcela koje proizvode hranu i nisu u mogucnosti da ih dobro nahrane. U vrijeme nepovoljnih uslova za život i opstanak pcelinjeg društva bolest se brzo širi, odnosno bakterije se brže razmnožavaju u pcelinjim larvama. Ukoliko su uslovi za razvoj bakterija nepovoljni bolest se može javiti i na poklopljenom leglu. Ovo je takode vrlo zarazno oboljenje koje se može javiti kako u jednom tako isto u više pcelinjih društava na jednom pcelinjaku kao i u više pcelinjama na jednom podrucju, ovisno o djelovanju nepovoljnih uslova na normalan život i rad pcelinjih društava. Može se javiti u slucajevima kada su pcelinja društva i leglo izloženi nekoj vrsti stresa izazvanog bilo zbog prisustva u leglu velikog broja parazita varoa Jakobsoni, zbog selidbe i sl.


Znaci bolesti

Od evropske truleži oboljevaju najcešce larve starosti od 48 casova. Mlada larva sa hranom unosi prouzrokovaca bolesti u srednje crijevo u kojem se uzrocnici razmnože u velikoj mjeri. Zaražene larve trebaju više hrane zbog cega ih pcele izbacuju iz celija ili ostaju u njima gubeci svoj oblik, postaju mlohave i gube svoju bjelosedefastu boju a poprimaju prljavožuckastu, i karakteristican kiselkast miris. Promjene na uginuloj larvi zavise i od uzrocnika koji se u njoj razmnožio. Iskusni pcelar lako prepoznaje oboljelu larvu po osnovu promjene njenog normalnog položaja. Ako pcele poklope celije sa uginulim larvama i u njima ce poklopci kao i kod americke truleži postati ugnuti i sa manjim brojem, s tom razlikom što se trula masa uginule larve vrlo malo rasteže, ima miris sirceta, i nije cvrsto pripijena na dno celije pa pcele i uspijevaju da je ociste. Tok bolesti je razlicit tako da u nekim slucajevima je polagan pri cemu ugiba mali broj larvi a društvo ne oslabi a ugibanje licinki može i samo prestati. Medutim, ako je razvoj bolesti pod uticajem vanjskih faktora vrlo izražen dolazi do uginuca velikog broja larvi usljed cega se broj pcela naglo smanjuje i društvo propada. Za vrijeme jace paše bolest se može pojavit u jacem obliku iz razloga što paša okupira veci broj pcela i smanji se kolicina hrane za leglo te pcele pocnu da izbacuju oboljele larve da bi u celije smjestile nektar i tako dode i do prestanka bolesti. Kod društava u kojima je došlo do nestanka hrane dolazi do izgladnjavanja oboljelih larvi i pcele ih odmah otkrivaju i izbacuju iz celija gdje takode dolazi do nestanka simptoma bolesti.


Suzbijanje bolesti

Suzbijanje bolesti vrši se samo ako se bolest otkrije, odnosno ako je izražena u vecoj formi i to dodavanjem lijekova i biološko uzgojnim mjerama. Ako je bolest u pcelinjem društvu suviše izražena pri cemu je uginuo veci broj larvi a smanjen broj pcela preporucljivo je pcele ugušiti i dezinfekciju izvršiti na nacin kao kod americke truleži. Suzbijanje evropske truleži može se postici dodavanjem nekih antibiotika (streptomicin, geomicin, teramicin i dr.) ali se dešava da se i poslije toga pojavi ova bolest. Smatra se da je bolje da pcele izbace oboljele larve iz celija nego da se daju antibiotici jer njihovom primjenom je veci broj bakterija koji ostaje na celijama nego u slucajevima kad pcele vrše cišcenje. Zbog toga da bi se ostvarili veci efekti u zaštiti pcelinjih društava antibiotike je preporucljivo davati ranije u proljece dok se još nisu pojavili simptomi bolesti, cime ce se sprijeciti razmnožavanje uzrocnika bolesti. Ako dajemo neki od antibiotika nove zdrave licinke nece se razboljeti a pcele ce iz košnice iznijeti oboljele larve. Za lijecenje se upotrebljava 0,5 grama streptomicina na 1 litar šecernog sirupa, dok kod primjene teramicina treba uzeti 0,5 do 1 grama i rastvoriti u malo vode i dodati na 500ml šecernog sirupa. Rezultati su povoljniji ako se u rano proljece sirup rasprši prskalicom preko ramova. Pcelari u praksi najcešce ove lijekove dodaju u sirup kao prihranu pri cemu se mora paziti da antibiotik ne dospije u med jer je to štetno za ljudski organizam. Inace sa antibioticima treba biti oprezan i ne davati ih i zdravim družtvima, jer bakterije usljed velike primjene mogu postati rezistentne pa ce trebati sve vece kolicina aktivne supstance za njihovo suzbijanje. Razgradivanje antibiotika vrši za oko 8 sedmica pa prema tome treba uskladiti njihovu primjenu. Takode, za suzbijanje bolesti potrebno je pored opštih higijenskih mjera i odgovarajuca preventiva, zasnovana na blagovremenoj zamjeni starog saca koje inace može imati u sebi uzrocnike kako evropske tako i americke truleži legla, i sužavanje legla u proljece kod društava koja nisu dovoljno razvijena.

Evidentirano

Whoever said \\\"Diamonds are girls best friend\\\" never owned a dog <3
sanya
ex-staff
Ovisnik
*****

Karma: +2219/-0
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 9080

Thank You
-Given: 95
-Receive: 45



Awards
« Odgovor #5 : Siječanj 19, 2008, 04:42 »

NOZEMOZA ( NOZEMA )     

Nozemoza je parazitska bolest odraslih pcela prouzrokovana jednostanicnom praživotinjom Nosema apis koja u svom životnom ciklusu formira spore. To je vrlo raširena bolest kod nas i u svijetu i nanosi velike probleme i štete na pcelinjacima. Samo nekoliko spora može uspješno inficirati pcele i trutove. Zander je još 1909. godine prvi zapazio spore protozoa kod medonosnih pcela. Detaljnija istraživanja su nastavljena i kasnije, ali kao prepreka na tom putu pojavljuje se komplikovanost postupka i sporost razvojnog ciklusa Nosema apis. Ovo je vrlo rašireno crijevno oboljenje o cijoj opasnosti zaraze na pcelinje društvo postoje podjeljena mišljenja. Medutim, potpino je jasno da Nozemoza znatno manje ugrožava pcelarstvo nego americka trulež. No i pored toga ovo oboljenje se ne smije potcjeniti jer može pcelinjim društvima nanijeti znatne štete pa cak dovesti i do uništenja. Kod zaražavanja pcelinjeg društva uzrocnik ulazi zajedno sa hranom u tijelo pcele u obliku male spore iz koje nakon pucanja u srednjem crijevu klica ulazi u crijevnu stanicu i tu se dalje razmnožava i uništava je. i tako se ciklus obnavlja. Uzrocnik se vrlo brzo razmnožava i dovoljno je desetak dana da sve stanice u srednjem crijevu budu napadnute i da se izbacene truske nadu u izmetu, i dosta dugo se zadržavaju pod nepovoljnim uslovima u košnici i van nje. U crijevima jedne pcele sa visokim stepenom infekcije može biti 30-50 a po nekim i do par stotina miliona spora Nosema apis.


Znaci bolesti

Otkrivanje bolesti odmah u pocetku je skoro nemoguce, jer oboljele pcele ne pokazuju spoljne znake po kojima bi se mogla dati dijagnoza. Medutim u kasno proljece ispred košnica, na travi, mogu se naci teško inficirane pcele koje su uginule ili su izgubile moc letenja i pri dosta visokoj temperaturi vazduha. Pcelinja društva inficirana ovom bolesti usljed gubitka velikog broja odraslih pcela imaju nesklad izmedu legla i pcela što takode dovodi do propadanja nepokrivenog dijela legla te društvo i dalje slabi i propada. Inficirane pcele u košnicama u odnosu na zdrave u proljece i ljeto žive upola krace, a po eksperimentalnim i laboratorijskim uslovima 10-40% krace. Bolesne pcele troše više hrane zbog loše probave, a imaju i slabije razvijene mljecne žljezde usljed cega slabije hrane i njeguju leglo, i ucestvuju u sakupljanju nektara. Bolesnim maticama su slabije razvijeni jajnici pa manje polažu jaja usljed cega propadne preko 15% jaja. Leglo nije podložno infekciji Nozema apis. Isusni pcelari obracaju pažnju po dolasku na pcelinjak na stanje ispred košnica i rutinski pretražuju po travi da li ima pcela koje bauljaju ili se skupljaju u gomilice i ne mogu da lete bilo iz razloga oštecenja izazvanih parazitima ili bakterijama. Time dolaze do prvih simptoma koji ih upucuju na dalje postupke i preduimanje potrebnih mjera ako se za to ukaže potreba. Ako se ispred košnice i na podnjaci nadu pcele sa naduvenim stomacima i po pritisku im štrcne mlaz tecnosti žuckastosive boje može se posumnjati na infekciju nozemoze. Medutim, nozemoza može biti povezana sa pojavom proliva pa se najpouzdanija dijagnoza može utvrditi u dijagnostickoj laboratoriji na bazi sakupljenih uzoraka 30-60 mrtvih pcela u toku februara, za svaku košnicu. Uzorak se može uzeti i na bazi živih pcela uzetih na letu ili iz košnice.


Suzbijanje bolesti

Sprecavanje širenja nozemoze u košnici moguce je sprovoditi zimovanjeem pcela na kvalitetnom medu koji je lako probavljiv izbjegavajuci medljikovac koji može biti glavni uzrocnik baleganja pcela po sacu i košnici. Pošto je kod pcela oboljelih od nozemoze probavna moc manja usljed cega u izmetu ima nesvarenog meda pcele to rado ližu i tako se pod nepovoljnim uslovima zimovanja zaraza više širi. Zaraza u košnici se brzo širi i kad je matica zaražena jer i ona stalno balega u košnici. Zbog toga je preporucljivo pocetkom jeseni dati lijek kao što je antibiotik fumagilin DCH kojim se mlade pcele mogu zaštititi od infekcije. Inace, treba znati da se zaražene zajednice ne mogu izlijeciti trajno samo davanjem lijekova nego je potrebno i preventivno djelovati. Preventiva se sastoji u tome da se obezbjede optimalni uslovi za prezimljavanje i razvoj pcelinjih društava krajem zime i u proljece uz zamjenu starog saca novim kao i dezinfekcijom saca u košnici, uredivanjem higijenskih pojilica na pcelinjaku, kao i obezbjediti da društvo ude u zimu sa što više mladih pcela i obezbjedenom dovoljnom kolicinom, pored meda i polenovog praha. Takode je važno da pcele u zimu ne udu istrošene i da njihov život bude što duži. Ako za to postoje uslov u ranu jesen je od narocite koristi polenska paša dok matica još polaže jaja, a kod radilica se u organizmu stvara rezerva za zimu u vidu masnog tkiva. Rezultati naucnih istraživanja pokazali su da je najbolje društvima dati fumagilin sa posljednjom jesenjom prihranom u kolicini 3-4 litra šecernog sirupa, a u februaru u pogacama prema uputstvu proizvodaca o njegovoj upotrebi. Preporucljivo je u proljece plodište ogranicitina broj ramova koji odgovara snazi pcelinjeg društva kako bi okviri stalno bili dovoljno pokriveni pcelama. U jakoj zajednici temperatura u gnijezdu je oko 35°C a ona upravo nepovoljno utice na razvoj bolesti. Prema nekim istraživanjima je takode utvrdeno da truske ovog uzrocnika u isušenom stanju ugibaju na 0°C nakon 4,5 mjeseci, na 30°C nakon 2 mjeseca, na 37°C nakon 21 dan, a na 49°C za 1 sat itd. Iz ovog jasno proizilazi da je stvaranje optimalnih uslova za prezimljavanje i razvoj pcelinjih društava neminovnost. Dezinfekcija saca i košnica može se uspješno izvršiti parama nekih hemijskih sredstava (80% sircetna kiselina ili 40%-nog formalina). Dezinfekciono sredstvo se nalije na plitak tanjiric ili ga natopimo na materijal i stavimo iznad saca koje smo predhodno stavili u nastavke i dobro zatvorili. Staro i nepravilno sace se pretopi, a alat i košnice možemo dezinfikovati i sa plamenom let lampe ili kuhanjem u vreloj vodi nekoliko minuta.

Evidentirano

Whoever said \\\"Diamonds are girls best friend\\\" never owned a dog <3
sanya
ex-staff
Ovisnik
*****

Karma: +2219/-0
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 9080

Thank You
-Given: 95
-Receive: 45



Awards
« Odgovor #6 : Siječanj 19, 2008, 04:44 »

Gljivična oboljenja

Gljivicne bolesti pcelinjih društava nisu donedavno predstavljale kod nas neki problem. Medutim u novije vrijeme postaju sve cešce i u svijetu su sve izraženija. Tome je doprinijelo smanjenje otpornosti pcela i pcelinjeg legla usljed narušavanja prirodne ravnoteže, odnosno uticaja zagadenja okoline na prirodu a time i život pcela. Uz to, stresne situacije izazvane zatvaranjem košnice, selidbe, pregled, dimljenje i manjak hrane ili vode dovode do brzog umnožavanja gljivica i izbijanja znakova bolesti. Na sacu u košnicama, narocito krajnjem su cesto prisutne razne vrste gljivica koje pcelari uobicajno nazivaju bud. To u dobroj mjeri zavisi od ventilacije u košnici. Medutim, pored obicne budi, u košnicama se mogu naci i dvije vrste gljivicnih oboljenja koje ometaju razvoj pcelinjih društava jer ugrožavaju razvojne stadijume pcela. U strucnoj literaturi su poznate pod imenom krecno i kameno leglo.


KAMENO LEGLO     

Uzročnik bolesti

Kameno leglo na našim pcelinjacima se rijetko javlja, a uzrokuje ga gljivica Aspergillus flavus a ponekad i Aspergillus fumigatus. To je bolest legla i odraslih pcela, a ponekad mogu prouzrokovati upalne promjene kod ljudi i životinja. Od kamenog legla oboljevaju larve otvorenog i zatvorenog legla. Prouzrokovac se može nalaziti u košnici kao njen stalni stanovnik, a može biti unijet u košnicu putem polena. Larve i pcele oboljevaju ako uzimaju hranu sa sporama gljivica. Vlaga u košnici pogoduje razvoju gljivica. Kad larva ugine, pomlitavi i poprima žuckasto-bijelu boju i postaje vrlo tvrda. Glavno zaražavanje ide putem organa za varenje i celijama se brzo pune, tako da za par dana cijela larva bude obuhvacena. Odrasle pcele se mogu na isti naci zaražavati, i obicno poslije toga gubeci moc letenja mile po zemlji i uginu pri cemu im otvrdne zadak i grudi. Takode se mumificiraju slicno krecnom leglu. O širenju ove bolesti se malo zna. Neki smatraju da odrasle pcele ugibaju od toksina koje proizvode gljivice, i da pcelari prenoseci ramove iz jedne u drugu košnicu tako šire bolest.


Suzbijanje bolesti

Do sada nije proizveden neki preparat koji bi bio efikasan za tretiranje pcelinjih društava koja su napadnuta ovom bolesti. U slucajevima veceg stepena zaraženosti pcelinjeg društva preporucljivo je spaliti okvire sa napadnutim leglom i pcelama, a košnice dezinfikovati. Ako je bolest u pocetnom stadijumu pcele se mogu premjestiti u drugu košnicu sa zdravim sacem. Zbog mogucnosti zaražavanja disajnih organa covjeka neophodno je prilikom rada zaštititi disajne organe i oci. Med iz takvih društava nije za ljudsku upotrebu, jer ova gljivica može klijati i u nosnim šupljinama covjeka. Ako pcelar posumlja da su mu društva oboljela od kamenog legla potrebno je uzeti uzorke i dati u nadležnu instituciju zbog laboratorijskog pregleda i dijagnosticiranja. Ukoliko sumnja bude potvrdena najbolje je društvo ugušiti sumpornim dimom i ugušene pcele spaliti ili zakopati. Sace pretopiti i dezinfikovati.


KREČNO LEGLO     

Uzročnik bolesti

Poznato je da krecno leglo uzrokuju dvije vrste gljivica roda Ascosphaera A. apis i A. maior . Ove gljivice rastu u obliku tankih niti, te stvaraju ženske i muške micelije koje, kad se spoje na krajevima daju rasplodna tijela, takozvane ciste, ispunjene brojnim sporama. Ima ih više vrsta i ispoljavaju razlicitu agresivnost, tako da ulaze u zdravo pcelinje društvo razlicitim putevima. Micelije su dugi koncasti organizmi, bijele boje, a tjelašca kojima se formiraju spore sivozelenkaste boje. Iz tih razloga u košnici ili ispred nje susrecemo mumificirane larve sivozelene i bijele boje. Kada gljivice dodu u kontakt sa larvom udu u njeno tkivo i brzo se razmnožavaju postepeno je obavijajuci tankim bijelim nitima. Uginula larva je u pocetku bjelkasta i mekana a na kraju se stvrdne i dobije boju i konzistenciju krede ili slicne mase. Po tome je i ime bolesti. Kad na površini larve gljivica pocne stvarati rasplodna tijela uginula larva poprima sivocrnu boju. Poklopci koji zatvaraju celije s uginulim larvama neznatno mjenjaju izgled. Medutim, mumije krecnog legla se mogu naci i u otklopljenim celijama, ali ih pcele kad otkriju izbacuju iz celije i ciste košnice. Ako uzmemo ram sa zatvorenim celijama i malo tresnemo cuje se zveketanje propalih isušenih larvi koje udaraju u zidove celija. Bolest se u vecini slucajeva javlja u proljece, a pcelar primjecuje ispred leta košnice izbacene mumificirane larve. Najcešci su izvori zaraze propale pcelinje larve na cijoj su se površini razvile spore uzrocnika bolesti. S obzirom da pcele cistacice nastoje košnicu ocistiti od propalih larvi tom prilikom spore mogu ostati na sacu ili na djelu košnice pa cak i poslije 15 godina kao i na opremi. Isto tako spore može vjetar raznositi po okolini pcelinjaka i na taj nacin mogu doci u pelud, nektar i vodu. To isto može ciniti i pcelar sa svojim priborom, zamjenom saca, pojacavanjem ili pripremanjem pcelinjih društava i ostalim radovima. Svakako da unutar košnice uzrocnika bolesti prenose odrasle pcele. Prema tome, uzrocnik bolesti se nalazi svuda gdje ima pcela.
Do širenja krecnog legla može doci i nalijetanjem pcela, preko matice, a postoje pretpostavke da u intenzitetu krecnog legla i nasljedni faktor može igrati ulogu. Krecno leglo može doci u zajednici sa drugim oboljenjima kao npr. americka i evropska trulež, nozemoza, mješinasto leglo i varoza.


Suzbijanje bolesti

Krecno leglo je veoma uporna bolest i treba dosta strpljenja i upornosti u njenom suzbijanju. Najsigurniji nacin je primjena bioloških mjera, držanjem jakih društava, sužavanjem plodišta u rano proljece za vrijeme hladnih dana da pcele gušce pokrivaju leglo, utopljavanjem košnica, prihranjivanjem pcela, izmjenom matica. Ako su društva više napadnuta preporucljivo je ramove sa zaraženim sacem izvaditi i spaliti, a umjesto njih staviti zdrave, a može se izvršiti i prihranjivanje sa 1 litrom šecernog sirupa uz dodatak 1 g. askorbinske kiseline (vitamin C) i 1 g. konzervansa uz dodatak nistatina prema uputstvu proizvodaca. Prihranjivanje šecernim sirupom ima podsticajni karakter za cišcenje oboljelih larvi, vitamin C povecava otpornost, dok konzervans služi za suzbijanje širenja gljivica, a nistatin kao lijek. Za suzbijanje bolesti i preventiva ce imati veliki uticaj. Zbog toga je prioritetno stvarati uslove u kojima ne može doci do razmnožavanja gljivica, odnosno gljivicnih infekcija kod pcelinjeg legla, odraslih pcela, pa i polena kao pcelinjeg proizvoda. Radi toga neophodno je: Pcelinjak smjestiti na suhom i suncanom mjestu, gdje ne leži hladan i vlažan vazduh. U košnicama u kojima se tokom godine javlja krecno leglo treba sve sace zamjeniti novim a košnicu dobro dezinfikovati prije upotrebe. Zemljište ispred košnice u širini 1 metar treba prekopati i dezinfikovati hlornim krecom ili 4% rastvorom sporotola 100.
Evidentirano

Whoever said \\\"Diamonds are girls best friend\\\" never owned a dog <3
sanya
ex-staff
Ovisnik
*****

Karma: +2219/-0
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 9080

Thank You
-Given: 95
-Receive: 45



Awards
« Odgovor #7 : Siječanj 19, 2008, 04:46 »

Bakterijalne bolesti

Virusne bolesti pcela i pcelinjeg legla koje sa simptomima lice na paralizu i mješinasto leglo bile su poznate i u prošlom vijeku. Medutim, utvrdivanje uzrocnika i njihove prirode razrješeno je tek poslije Drugog svjetskog rata, nakon cega je otkriveno i identifikovano oko 15 vrsta virusa kod pcela. Kod dijagnosticiranja virusnih bolesti otežavajuce su cinjenice što su simptomi sezonskog karaktera i sa razlicitim intenzitetom ispoljavanja iz godine u godinu. Poseban problem je i u tome što su virusi pcela veoma sitne cestice koje su znatno manje od bakterija i ne mogu se vidjeti kao ni utvrditi njihove razlike bez za to odgovarajuce opreme.


AKUTNA PARALIZA     

Akutna paraliza se javlja u proljece, ima nagli nastup pri cemu ugiba veci broj pcela. Oboljele pcele su mlade, imaju proširen stomak. Ako im pažljivo otvorimo stomak može se vidjeti medni mjehur proširen i pun tekucine. Oboljele pcele ne mogu letjeti pa u velikom broju padaju ispred lijeta gdje nakon kraceg vremena uginu. Za pouzdano utvrdivanje dijagnoze neophodno je poslati uzorke pcela da se iskljece ostale bolesti odraslih pcela. Za suzbijanje bolesti najbitnije je ukloniti faktore koje smatramo da uticu na nastanak i tok bolesti. Korisno je povremeno dati pcelama manje kolicine rijetkog šecernog sirupa. Ako u društvu nema dovoljno polenovog praha niti ga pcele mogu donijeti iz prirode preporucljivo je dati pcelama bjelancevinastu hranu (sojino brašno, mlijeko u prahu i sl.).


Suzbijanje bolesti

Lijecenje virusnih bolesti bez obzira na vrstu vrlo je teško iz razlog što virus postaje dio celije koju inficira tako da je vrlo teško uništiti i scuvati citav organizam životinje. Za razliku od evropske i americke truleži masa uginulih larvi nije ljepljiva i rastegljiva. Za lijecenje ove bolesti smatra se da je najvažnije povesti racuna o opštim uslovima razvoja pcelinjeg društva i ne dopustiti da dode do neke stresne situacije poslije koje se stvara povoljna klima za razmnožavanje virusa. Pošto za ovu bolest nema lijeka preporucljivo je preduzimati iste mjere preventive kao i u drugim slucajevima virusnih oboljenja.


HRONIČNA PARALIZA     

Hronicna paraliza pcela je zarazna bolest odraslih pcela uzrokovana virusima. Ispoljava se kroz dvije vrste simptona. U prvom slucaju zdrave pcele izvlace iz košnice bolesne pcele, koje su izgubile moc letenja i stalno tresu krilima, imaju naduven stomak. Ispred košnice gamižu i cesto se skupljaju u manje grupice ili bauljaju po travi. Takve pcele se mogu takode naci i ispod poklopne daske u košnici. U drugom slucaju su u pitanju crne pcele bez dlacica koje uglavnom mogu letjeti i pcele ih napadaju na letu i u košnici, pri cemu se one ponašaju pasivno. Bolest se javlja kod manjeg broja društava krajem proljeca i traje tokom ljeta. Bolesna pcelinja zajednica slabi i ima manji prinos. Vecina bolesnih pcela ugine u prirodi pa je teško primjetiti kad je društvo oboljelo. Utvrdeno je da se virus nalazi stalno prisutan u pcelama i da se aktivira u nepovoljnim uslovima za život pcela i nakon stresa. Takode je utvrdeno da se osjetljivost na paralizu nasljeduje, što podrazumjeva promjenu matice kod takvih društava. Do sada nije pronaden lijek za ovu vrstu oboljenja pa se lijecenje svodi na otklanjanje uzroka koji pogoduje širenju bolesti, odnosno na održavanje optimalnih uslova za život pcela.


Suzbijanje bolesti

Kao kod akutne paralize pcela.


MJEŠINASTO LEGLO     



Mješinasto ili vrecasto leglo je virusna bolest zatvorenog legla. Ovo je bolest koja se javlja kod larvi starosti do 4 dana. Sa porastomlarve razmnožava se i virus pri cemu ona nakon što se ispravila u celiji ugine. Larve se zaraze hranom a mlade pcele radilice cišcenjem oboljele tvari uginulih larvi. Oboljela larva je naduvena i vodnjikava sa izmjenjenom bojom od bjelosedefaste na sivo prljavu. Infektivnost virusa u vodnjikavoj masi se smanjuje promjenom boje na crnu. Virus ima šestougaonu formu, a najviše se nalazi u citoplazmi masnog tkiva larve. Zaražene pcele brže stare od zdravih pcela. Na celijama zaraženih larvi cesto se nadu rupice koje su pcele napravile nastojeci da uklone propalo leglo. Tom prilikom se i one zaraze i u njima se virus razmnožava, tako da i one mjenjaju ponašanje. Oboljele pcele ne uzimaju polenov prah bez cega im se ne razvijaju mlijecne žlijezdeusljed cega ne mogu obavljati sve poslove u košnici. Prije postaju sakupljacice i u zimu ne ulaue jer im se ne može formirati masno tkivo. Mješinasto leglo je rasprostranjeno svud u svijetu pa i kod nas. Oboljela društva mogu dosta oslabiti, pa cak i preko 50%, narocito ako se pojavi sa još nekom bolesti (americka ili evropska trulež).


Suzbijanje bolesti

Kao kod hronicne i akutne paralize pcela.
Evidentirano

Whoever said \\\"Diamonds are girls best friend\\\" never owned a dog <3
Zave
Trapi - trapi
moderator
Ovisnik
*****

Karma: +12481/-4
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 12698

Thank You
-Given: 8
-Receive: 77


Volim se gibat, gibat, gibat


Awards
« Odgovor #8 : Ožujak 14, 2010, 15:46 »

Varooza je nametnička bolest pčela i pčelinjeg legla koju prouzročuje grinja Varroa jacobsoni.
Ženke nametnika žive na odraslim pčelama i hrane se hemolimfom, a jaja nesu uz pčelinje leglo.
Razvojni oblici grinje hrane se hemolimfom pčelinjih kukuljica, pa se znaci bolesti očituju i na leglu i na odraslim pčelama.
Na pčelinjoj zajednici kao cjelini ne opažaju se znakovi bolesti dok je broj grinja malen.
Tek kad se razvije velik broj grinja, pčelinja zajednica slabi i na kraju posve propada.
U zemljama gdje se bolest javlja, nanosi znatne štete.
Varooza se prije dvadesetak godina naglo proširila Europom, a isto tako i našom zemljom.
Bolest se suzbija prema zakonu.
Uzročnika varooze prvi je opisao godine 1904. A.C. Oudemans i nazvao ga po istraživaču Jacobsonu
koji je našao četiri ženke na indijskoj pčeli i poslao ih na dar Zoološkom muzeju u Levdenu.
U Japanu postoje zapisi o tom nametniku na azijskim pčelama iz godine 1909., ali je tek 1958. utvrđeno da je prešao i na uvezene pčele iz Europe.
U azijskom dijelu bivšeg Sovjetskog Saveza varoaje također prvo opisana na indijskim pčelama, godine 1950., a zatim 1965. i na europskoj medonosnoj pčeli.
Več godine 1967. varooza je utvrđena u Bugarskoj, a 1976. u Srbiji, odakle se proširila u Hrvatsku.
U Hrvatskoj je varooza prvi put utvrđena 1978. godine.
Danas je varooza raširena u svim europskim zemljama.


- Automatski spojen post: Ožujak 14, 2010, 15:53 -    
Kalendar radova kroz godinu

Siječanj
U siječnju za sigurno zimovanje pčela,
važi osnovno pravilo da im se osigura što veći mir i tišina na pčelinjaku.
U siječnju nema nekih naročitih radova ako je pčelar u prethodnom periodu učinio sve radove.
Ako padne snijeg može slobodno ostaviti leta na košnicama zatrpane,
snijegom jer porozan i propušta potrebnu količinu zraka unutra
a istovremeno štiti od prevelike hladnoće,
ali kada nastupi otapanje snijega onda je neophodno da se snijeg očisti sa leta
jer se u protivnom može desiti da se u toku noći može desiti da se leta zamrznu
i da se zbog nedostatka zraka pčele uguše.
PoslIje hladni u toku siječnja mogu nastupiti i topli dani
tada će pčele masovno izići na pročistni let,
tada im pčelar može pomoći potpunim otvaranjem leta i prosipanjem ispred košnica:
slame, pljeve ili drugog sličnog materijala kako pčele ne bi padale na golu hladnu zemlju.
U ovom mjesecu vladaju uglavnom niske temperature sa snijegom ili bez njega pa pčele uglavnom nemaju kontakt sa okolinom, zato se kaže da na pčelinjacima vlada mir.


Veljača
Veljača je u pravilu nešto blaži i topliji mjesec od siječnja,
dani su duži, temperaturne razlike mogu biti jako izražene,
kako između pojedinih dana tako i između dana i noći.
I u ovom mjesecu ima malo izletnih dana pa je pčelama potrebno kao i u siječnju osigurati apsolutni mir bez ikakvog uznemiravanja.
Pčele instinktivno osjećaju približavanje proljeća i u košnicama život počinje iz osnova da se mijenja, temperatura u klubetu se povećava na 32 do 35°C a također se povećava temperatura oko klubeta, povećava se i vlaga usred veće potrošnje hrane zbog ishrane legla u košnici koja može da bude veoma štetna ako se pojavi u znatno većoj količini od normalne. Starije saće naročito ono bliže zidovima košnice po pljesnivi i postaje neupotrebljivo. Pljesni napadaju i peludni prah koji je od životne važnosti za društvo, vlaga u košnici prouzrokuje i niz drugih nevolja pa je opravdana tvrdnja da je vlaga veći neprijatelj od zimskih mrazeva, dobro napravljena ventilacija u košnicama oslobađa pčelara tih nevolja.


Ožujak
Ožujak je prijelazni mjesec iz zime u proljeće,
mjesec u kojem priroda počinje da se budi jer su dani sve duži i sve topliji,
to je mjesec buđenja prirode u kome i pčele poslije relativnog zimskog mira počinju sve intenzivnije
da opće sa okolinom nalazeći pri tome pomalo nektara i cvjetnog praha što ih jako stimulira za razvoj legla.
U ožujku počinu da cvjetaju prve medonosne biljke:
lijeska, kukurijek, brijest, divlji zumbul, ljubičice, iva, kajsija i druge.
Ožujak je istovremeno najkritičniji mjesec za pčele, nagli porast legla uvjetuje i veliku potrošnju hrane koja još uvijek ne može biti nadoknađena iz prirode,
pa ukoliko pčelar nije o tome vodio računa u jesen kada je pripremio pčelinja društva za zimu on tu grešku mora da ispravi sada
u protivnom najjača društva će nastradati od gladi, zato treba iskoristiti prvi sunčani i topao dan kada je temperatura 16-18°C i izvršiti prvi detaljni pregled pčelinjeg društva.


Travanj
Travanj je mjesec bornog razvoja pčelinjeg društva,
to je vrijeme kada pčele izlaze iz perioda oporavka i kada ulaze u stanje intenzivnog razvoja i jačanja.
Uspostavljena je biološka ravnoteža povećanjem mladih pčela u košnici,
pravilno obavljeni radovi u ožujku doprinijeli su povoljnom razvoju društava
a sada je nastupio period u kojem počinju najpovoljniji uvjeti za brzi razvoj.
To su duži dani, više dnevne i pojave svježeg nektara i peludi,
sve to uvjetuje još niz poslova koje pčelar treba da obavi kako bi se društva razvila do pune snage i pripremila za potpuno iskorištavanje bagremove paše.
Ukoliko vrijeme nije dozvolilo i pčelar iz bilo kojeg razloga nije mogao da u drugoj polovici ožujka izvrši detaljan pregled svih društava
to treba učiniti početkom travnja i tom prilikom sagledati kompletno stanje na osnovu kojega će poduzimati daljnje mjere.
Ponekad se u ovom mjesecu javlja jako dobra paša,
tada cvjetaju sve vrste voća: kajsija, šljiva, trešnja, višnja jabuka i drugo bilje: maslačak, mrtva kopriva, zumbul i dr.


Svibanj
U svibnju nastupa prva glavna paša bagrema, napredni pčelari usmjeravaju svoje aktivnosti u dobivanju super jakih društava do početka cvjetanja ove medonosne biljke.
Iskusnim pčelarima dobro je poznato da samo jaka pčelinja društva mogu dati visoke prinose.
U stalnoj nadi i strpljenju koje pčelari uglavnom imaju, očekuje se mjesec svibanj, koji najčešće te nade i to strpljenje bogato nagradi,
no ima i takvih godina kada nastupe mrazevi i unište cvijet bagrema ili se vrijeme okiši baš kada je u cvijetu, još i ako osjetno zahladni, bagremova paša propadne,
no rijetke su takve godine gdje bagrem ostane potpuno neiskorišten. Mnogo češće se događa da u vrijeme cvjetanja bude loših a i lijepih dana i jaka pčelinja društva donesu pčelaru solidan prinos. Za dobro iskorištavanje bagremove paše,
kao uostalom i svake druge, pokraj ostalih čimbenika bitan je faktor i pčelar od njegove sposobnosti da stvori jaka i produktivna društva
i njihovom pravilnom korištenju u toku same paše ovisit će i visina prinosa.


Lipanj
U lipnju se vrca bagremov med.
Treba oduzeti bagremov med, ali i pripremiti pčelinja društva za naredne paše livadsku, lipovu, suncokretovu i druge.
Istovremeno treba proizvesti kvalitetan broj matica, izvršiti umnožavanje pčelinjih društava narojavanje
ako je to planirano i pripremiti društva na seobu na narednu pašu,
naravno ako te paše nema u blizini. Prilikom oduzimanja bagremovog meda mora se biti umjeren,
jer nikad se ne zna koliko će biti izdašna slijedeća paša i da li će je uopće biti.
Ne zaboravite da med na medu rodi i ostavite svakom društvu solidnu zalihu meda.
Med je zreo za oduzimanje ako je poklopljen voštanim poklopcima. Praksa je potvrdila da se uz poklopljeni med može oduzeti i nešto nepoklopljenog meda.
Med je najbolje oduzimati kada pčele odu na pašu po toplom i sunčanom vremenu. Tad su pčele mirne i ne pokazuju nikakve znakove agresivnosti.
« Zadnja izmjena: Ožujak 14, 2010, 15:53 Zave » Evidentirano

Od kolijevke pa do groba najljepše je studentsko doba
"Kad izgubiš ponos, nisi izgubio ništa;
kad izgubiš zdravlje, izgubio si pola;
kad izgubiš volju, izgubio si sve.”
Zave
Trapi - trapi
moderator
Ovisnik
*****

Karma: +12481/-4
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 12698

Thank You
-Given: 8
-Receive: 77


Volim se gibat, gibat, gibat


Awards
« Odgovor #9 : Ožujak 14, 2010, 16:06 »

Srpanj
Srpanj je mjesec suncokreta.
Treba seliti pčelinja društva tamo gdje suncokreta ima jer suncokret cvijeta i medi upravo u ove vruče dane
kada kod drugih medonosnih biljaka lučenje nektara gotovo prestaje zato pčele što bliže poljima suncokreta.
U ove ljetne dane posebnu pažnju posvetiti na ventilaciju košnica, ne treba čekati da pčele iziđu iz košnice i formiraju bradu.
Visoka temperatura u košnici smanjuje aktivnost pčela i matice a može doći i do uginuća pčelinjeg legla.
Leta držati širom otvorena, poklopne daske zamijeniti žičanom mrežom a u pojilima za pčele uvijek se mora nalaziti čista i svježa voda.
Ako ste višak meda iz prijašnjih paša izvrcali a pčele ne selite provjerite zalihe hrane u košnici.
U mnogim krajevima srpanj je ćudljiv, vruć, bez paše, pčele mogu i od gladi stradati.
Ako utvrdite da je hrane dovoljno reagirajte brzo, okvirima s medom iz rezerve a ako nemate rezerve šećernim sirupom u hranilicu.


Kolovoz
Početak kolovoza je kraj sezone suncokretove paše, tada su i dani kraći a noći duže i svježije, paša polako prestaje,
sve je manje mogućnosti za sakupljanje nektara a mali broj cvjeta u kolovozu smanjuje i unos peludi.
Sve to pčele uočavaju i počinju da se spremaju za zimu.
Pčele pojačavaju unos propolisa i njime obljepljuju sve otvore i šupljine u košnici,
otvaranjem košnice uočava se smanjenje legla počeci mednih vijenaca iznad legla i raspoređivanje zimskih zaliha i po širini košnice: leglo, pelud, med.
Na početku ovog mjeseca treba detaljno pregledati sva pčelinja društva i utvrditi: zdravstveno stanje pčela,
zdravstveno stanje legla, kvalitetu matice i legla, kvalitetu saća s kojim društvo ulazi u zimu, količinu i kvalitetu hrane u svakom društvu.
Ovaj pregled i utvrđivanje stvarnog stanja u društvu su neophodni jer otklanjanje
uočenih nedostataka je najvažniji posao od kojeg direktno ovisi uspjeh u idućoj godini.


Rujan
Do kraja kolovoza, po pravilu trebalo je napraviti sve važnije poslove vezano za uzimljavane i uspješno zimovanje pčelinjih društava.
Ukoliko neki od poslova nije obavljen u kolovozu a trebalo ga je obaviti, onda se to bez odlaganja mora učiniti u rujnu,
mada ne može uvijek proći bez posljedica.Pčele predosjećaju da se bliži zima, pa se i njihovo ponašanje u skladu s tim mijenja,
počinju sa propolisom zatvarati sve pukotine na košnici i lijepe poklopnu dasku po rubovima zidova košnica.
Leglo se u košnici osjetno smanjuje a pčele prazan prostor oko legla popunjavaju medom formirajući mednu kapu.
Pčelar je bio dužan da do kraja kolovoza osigura pčelama dovoljno hrane za prezimljavanje i proljetni razvoj kako bi dodatnu hranu uspješno preradile starije pčele a sačuvale se mlađe.
Ali ako iz nekoga razloga hrana za zimu nije osigurana to se obavezno mora uraditi sada, s tim da se ne prekorači 15 rujna.

Listopad
Ako su svi poslovi u prijašnjim mjesecima kvalitetno i na vrijeme napravljeni, onda je za listopad ostalo malo posla.
Međutim ako je neki posao od prošlog mjeseca ostao nedovršen a vrijeme dozvoljava da se posao dovrši to obavezno i bez odlaganja treba napraviti.
U ovom mjesecu vrijeme je hladnije nego u prijašnjem, matice prestaju sa leženjem osim mladih u drugoj polovici godine proizvedenih matica koje znatno duže legu.
Prestanak postojanja legla u većem dijelu pčelinjaka i tople listopadne dane treba iskoristiti za što bolje čišćenje pčelinjih društava od opasnog krpelja varoe
jer se u vrijeme nestanka legla ako se tretirane obavi pravilno i u tople dane postižu najbolji rezultati.
Otvaranje košnica i preuređivanje gnijezda radi se samo iz nužde ako taj posao nije napravljen u prijašnjem mjesecu
to jest kada mu je bilo vrijeme i takva naknadna intervencija samo ublažava posljedice ali ih u potpunosti ne uklanja.


Studeni
U studenom pčele već počinju živjeti zimskim životom, dani i noći su hladne, pčele su formirale zimsko klube.
U tako formiranom klubetu nalazi se samo matica i pčele radilice dok je trutova nestalo ranije,
ako se u studenom u nekom pčelinjem društvu primijete trutovi to je siguran znak da sa maticom nije nešto uredu ili je uopće nema,
pomoči ovakvim društvima u ovom mjesecu je teško i često neuspješno.
Pčelar treba iskoristiti neki lijep dan u koliko ga bude da pčelar to društvo pregleda i utvrdi pravo stanje,
ako je društvo zdravo a ima nekvalitetnu maticu ono se uz veliku opreznost može spojiti sa susjednim normalnim društvom
s tim što se ta nekvalitetna matica prethodno pronađe i uništi.
U koliko utvrdimo da društvo nema maticu i da su već radile lažne matica a nema znakova neke bolesti,
takvo društvo treba odnijeti dalje od pčelinjaka i rasturiti ga istresanjem pčela na neku plahtu ili novinski papir.

Prosinac
Prosinac može biti sa dosta lijepih blagih i sunčanih dana, što je dobro za pčele a i za pčelare jer su mu obaveze male.
Međutim prosinac može biti i vrlo neugodan sa puno kiše, snijega, vjetra i mraza.
Ako dođe do većih snježnih nanosa a snijeg nije rastresit već vlažan i mokar postoji opasnost da se zatrpano leto zamrzne i spriječi prolaz svježeg zraka
i tako dođe do ugušenja pčela, zato pčelar mora pratiti situaciju i na vrijeme čisti leta od mokrog snijega i mrtvih pčela.
Mrtve pčele na letu privlače ptice koje zimi kada padne snijeg teško pronalaze hranu a zatim kljucaju po košnici i uznemiruju pčele u klubetu,
tako se stvara navika ptica pa dolijeću na leto kao na hranilište i za vrijeme pročistnog leta one hvataju žive pčele.
Ptice čiji je kljun stvoren za kopanje kao što su žune i djetlići mogu biti prava napast na pčelinjaku u zimskim mjesecima.
Zato u prosincu kao početnom zimskom mjesecu treba poduzeti određene mjere zaštite.
Evidentirano

Od kolijevke pa do groba najljepše je studentsko doba
"Kad izgubiš ponos, nisi izgubio ništa;
kad izgubiš zdravlje, izgubio si pola;
kad izgubiš volju, izgubio si sve.”
Zave
Trapi - trapi
moderator
Ovisnik
*****

Karma: +12481/-4
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 12698

Thank You
-Given: 8
-Receive: 77


Volim se gibat, gibat, gibat


Awards
« Odgovor #10 : Ožujak 14, 2010, 22:50 »

Proizvodi pčela

Propolis
Najistraživaniji pčelinji proizvod.
Brojne studije pokazale su da djeluje protiv bakterija, gljivica, virusa i upala te da ima anestetički, antioksidacijski i antitumorski učinak,
spriječava rast biljaka i klijanje sjemena, potiče regeneraciju tkiva i jača imunološki sustav.
To je smolasta supstanca koju pojedine pčele radilice kada postanu izletnice (od 21 dana života) sakupljaju sa pupoljaka i kore drveća, kao i drugih biljaka.
Time se bavi samo mali broj pčela koje imaju u košnici tu odgovornu zadaću.
Unosom u košnicu upotrebljavaju ga za izgradnju ulaza, zatvaranje pukotina i rupa i skladištenje odnosno "sterilizaciju" ćelija sača...
Ime propolis prema pojedinim tumačenjima
dobio je od grčke riječi "pro" - prije ili ispred i "polis"- grad, zbog upotrebe propolisa za izgradnju i regulaciju ulaza u košnicu
dok drugi misle da nosi naziv prema riječi propoliso koja bi na grčkom ili latinskom značila zamazivati - zaglađivati.

Propolis kao naziv sada se koristi u skoro svim dijelovima svijeta.
Propolis je kao lijek poznat još od antičkih vremena, Aristotel ga spominje u svojoj "Priči (govoru) životinja" i zaključuje da se može koristiti u liječenju kožnih povreda, rana i infekcija.
Velika upotreba propolisa zabilježena je za vrijeme Burskih ratova u Južnoj Africi (1899.-1902.), jer je pokazao odlične rezultate kod zacjeljivanja rana.

Primjena
Preventivnom upotrebom propolis čuva zdravlje, ublažava tegobe u slučajevima gripe, različitih oblika viroza, upalnih procesa ždrijela i usne šupljine.
Korisiti se i preventivno, te u akutnim stanjima promuklosti, parodontoze, pojave afti te neugodnog zadaha usne šupljine.
Kao prirodni antibiotik djeluje protuupalno, potiče cirkulaciju krvi i epitelizaciju lakših opekotina, površinskih ranica, ogrebotina i herpesa.

Sastav

Sastav propolisa sadrži preko 60 prirodnih, kemijskih supstanci, a ni dan danas nije u potpunosti istražen, a sadrži: 55% smola, 30% voska, 10% eteričnih ulja i 5% peludi te vitamine E i B, željezo, cink, enzime, organske kiseline...

Djelovanje
Posebnost propolisa je što bakterije na njega ne stvaraju otpornost i što nema štetnih popratnih pojava, što je mana sintetskih antibiotika. Uspješno suzbija viruse gripe i herpesa, a preventivno djeluje kod upale grla i paradentoze. Izuzetne rezultate postiže u liječenju infekcija, opeklina, otvorenih rana, te čireva probavnog sustava. Uklanja otekline kod zubobolje. Redovnom upotrebom jača obrambenu sposobnost imunološkog sustava.
Skladištenje i čuvanje [uredi]
Gotove tinkture i propolis kao sirovina čuvaju se i skladište na tamnom mjestu izvan sunčeve svjetlosti, ne iznad sobne temperature.


Marična mlječ - prirodni stimulans
Matična mliječ je izlučevina ždrijelnih žlijezda pčela radilica starih 8-12 dana. Ona je pčelinje "mlijeko" za ličinke pčela i hrana za matice u vrijeme intenzivnog polaganja jajašaca.

Fizikalna i kemijska svojstva
Prema izgledu je homogena gusta, neprozirna i kremasta supstanca bijele do blijedožućkaste boje. Kemijski sastav je vrlo složen.
Osnovni sastojci su voda, bjelančevine, šećeri, masti i mineralne soli.
Oko 3% njezinog sastava još uvijek nije identificirano. U prirodi ne postoji drugi izvor ovakve supstance niti ju je moguće umjetno proizvesti.

Bioloska svojstva

Matična mliječ se tisućama godina u orijentalnim kulturama cijeni kao jedinstveni prirodni izvor za očuvanje mladosti i energije.
Tradicionalna iskustva ukazuju da ublažava uznemirenost i nesanicu, podiže raspoloženje, povećava izdržljivost i pamćenje te jača imunološki sustav.

Diferencijacija pčelinjih ličinki
Najvažnije svojstvo matične mliječi jest usmjeravanje razvoja ličinki u maticu ili u pčelu radilicu.
Prvih par dana mlade pčele radilice hrane sve ličinke s mliječi.
Od trećeg dana ličinke, iz kojih će se razviti matica, nastavljaju se hraniti samo s mliječi, a ličinke budućih radilica i trutova sa smjesom mliječi, meda i peluda.
Međutim, niti danas u potpunosti nisu poznati svi biološki faktori koji usmjeravaju razvoj ličinki u matice ili pčele radilice.
Pouzdano se samo zna da je ova diferencijacija povezana s načinom ishrane u kojoj ključnu ulogu ima matična mliječ.
Zanimljivo je da je matica oko 42% duža, 60% teža, a životni vijek 40 do 50 puta duži od normalne pčele radilice.
Zapanjujuće je da matica može dati oko 2.000 jajašaca dnevno čija je masa 2 puta veća od njene težine.
U jednoj sezoni daje u prosjeku oko 200.000 jajašaca. Očito je mliječ neposredno odgovorna za zadivljujuću reproduktivnu plodnost, vitalnost i dugovječnost matice.
- Antibiotska svojstva Ona pokazuje antibakterijska, antigljivična i antivirusna.
- Stimulacija spolnog sustava Tradicionalno se u brojnim starim kulturama mliječ koristila za jačanje spolne moći te protiv steriliteta, impotencije i frigidnosti.
Ispitivanja su pokazala da mliječ potiče rad i brži razvoj spolnih organa u životinja koje postaju i seksualno aktivnije.
Stimulacija živčanog sustava. Unatoč tome što još nema pouzdanih znanstvenih dokaza,
tradicionalno iskustvo i neki eksperimenti ukazuju da mliječ stimulira živčani sustav i da bi mogla pomoći poboljšanju koncentracije,
pamćenja, zapažanja, motoričkih funkcija i psihofizicke izdržljivosti kod ljudi.
- Imunološki sustav Vjeruje se da mliječ jača imunološki sustav zahvaljujući 10-hidroksidekanoičnoj kiselini i gama globulinu.
Gama globulin je odlučujući faktor u borbi protiv upala te imunološki stimulans.

- Tjelesna izdržljivost Saznanje da povećava tjelesnu izdržljivost i smanjuje zamor ukazuje da bi
trebala biti zastupljena kao dodatak prehrani kod ljudi koji obavljaju težak tjelesni rad,
a posebno kod sportaša u pripremnom i natjecateljskom periodu, ne samo radi veće izdržljivosti, nego i bržeg oporavka.
- Krvni tlak Vjeruje se da uspostavljanjem ravnotežnog stanja neurovegetativnog sustava mliječ može pomoći u normalizaciji visokog i niskog krvnog tlaka.
- Tromboza Eksperimenti ukazuju da bi se mliječ mogla koristiti kod poteškoća vezanih za trombozu, jer spriječava stvaranje ugrušaka.
- Cijeljenje rana i kostiju Na životinjama je dokazano da potiče brže zarastanje slomljenih kostiju i zatvaranje frakturne pukotine te dijabetičnih rana.
- Jetra Potiče obnavljanje jetre i štiti njene stanice od oštećenja.

- Toksičnost Matična mliječ nije toksična niti mutagena čak i pri visokoj dozi.
Smatra se da stalna upotreba ove potpuno prirodne i zdrave supstance ne izaziva nikakve kumulativne štetne učinke niti stvara ovisnost.
- Alergijske reakcije Studije ukazuju na alergijske reakcije kod nekih korisnika koji su uzimali matičnu mliječ u
obliku kontaktnog dermatitisa, proljeva, do anafilatickog šoka, pa čak i smrti.
- Doziranje i način uzimanja Kompilacijom eksperimentalnih podataka može se zaključiti da se povoljni biološki učinci
mogu postići s dnevnom dozom između 400 i 600 mg svježe mliječi (130-200 mg liofilizirane, u prahu) za odrasle ljude.
Najčešći način uzimanja mliječi je stavljanje pod jezik.

- Automatski spojen post: Ožujak 14, 2010, 23:01 -    
Terapijska svojstva
Biološki učinci mliječi u olakšavanju zdravstvenih tegoba ljudi poznati su tisućama godina u narodnoj medicini istočnjačkih kultura.
Najviše i najuspješnije se koristi u terapiji bolesti i stanja kod kojih postoji kompleksno oštećenje regeneracijskih mehanizama i normalnog tonusa organizma.
- Zaostajanje razvoja (hipotrofija) djece Poznat je povoljan utjecaj mliječi kod djece koja zaostaju u razvoju zbog poremećaja u ishrani,
preležanih infekcija s oštećenjima dišnog sustava ili crijevnih upala s općim intoksikacijama organizma.
- Nedonoščad Brza nadoknada prijašnje težine i daljnji porast nedonoščadi zabilježeno je preko mlijeka majki koje su uzimale mliječ.
- Nedostatak mlijeka u dojilja Znatno poboljšanje laktacije postignuto je u dojilja kojima je davana mliječ.
- Anemija Antianemično djelovanje kod anemija nastalih uslijed gubitka velikih količina krvi prilikom porođaja ustanovljeno je kod svih rodilja.
- Astma Kod 75% pacijenata s astmom uočen je pozitivan učinak izražen u smanjenju broja astmatičnih napadaja i znantnom poboljšanju plućnih funkcija.
- Prijevremeno starenje Dobri rezultati postignuti su kod pacijenata sa simptomima prijevremenog starenja i staračke malaksalosti.
- Menstruacijski bolovi Kombinacijom mliječi, propolisa i peluda u medu menstruacijski bolovi su prestali ili su znatno smanjeni kod većine djevojaka.
- Klimakterične tegobe Terapija mješavinom mliječi i cvjetnog praha u medu dala je dobre rezultate kod klimakteričnih tegoba.
Mnogi vegetativni i psihički poremećaji, kao što su glavobolja, nemogućnost zadržavanja mokraće (urinarna inkontinencija),
vaginalna suhoća i mala vitalnost, kod većine tretiranih žena su poslije 15 dana upotrebe mliječi iščezli.
- Ateroskleroza U izvještajima iz različitih medicinskih časopisa u zadnjih 30 godina,
matična mliječ se preporuča kao preventivno i pomoćno sredstvo u terapiji ateroskleroze.
- Postradijacijske tegobe Terapija mješavinom mliječi i cvjetnog praha u medu pokazala je znatno poboljšanje kod većine
pacijenta s poremećajima uzrokovanim radijacijskom terapijom (prvenstveno malaksalost).
- Upala zglobova (artritis) Dokazano je smanjenje boli za 53% i povećanje pokretljivosti zglobova kod ljudi koji su uzimali mliječ kroz 3 mjeseca što se pripisuje visokom sadržaju pantotenske kiseline i/ili protuupalnom djelovanju 10-hidroksidekanoicne kiseline.
- Masnoće u krvi U kontroliranoj kliničkoj studiji dokazano je da mliječ snižava serumski kolesterol za 14%, a ukupne lipide za 10% u odnosu na placebo grupu.
- Problemi i bolesti kože Iskustva u vanjskoj primjeni pokazuju da mliječ po svoj prilici pomaže u obnavljanju mladenačkog izgleda kože te kod pojedinih problema i bolesti kože.
Pri redovitoj upotrebi mliječi koža postaje glatka i mekana, a bore se smanjuju. Najbolje rezultate pokazala je u liječenju seboreje na masnoj koži te dobre kod rozacee i keratoze,
dok kod mladenackih akni nije bilo pozitivnih učinaka.
- Gerijatrijski sindromi Tradicionalna istočnoazijska (posebno kineska) medicina, a danas i zapadna alternativna i komplementarna medicina,
sve više preporučuju maticnu mliječ za poboljšanje kompleksnih tegoba u staračkoj dobi koji se odnose na
bolesti živčanog sustava (difuzna ateroskleroza u mozgu sa i bez žarišnih oštećenja, astenička neuroza, neuroze s povećanom emocionalnošću,
kronicni gerijatrijski sindromi bez žarišnih oštećenja, Parkinsonova bolest). Matična mliječ bi se mogla koristiti u pomoćnoj terapiji,
ne samo kod kroničnog psihoorganskog sindroma kod starijih ljudi, već i kod akutne cerebralne ishemije i apstinencijalnog alkoholnog sindroma.
« Zadnja izmjena: Ožujak 15, 2010, 13:19 kiss » Evidentirano

Od kolijevke pa do groba najljepše je studentsko doba
"Kad izgubiš ponos, nisi izgubio ništa;
kad izgubiš zdravlje, izgubio si pola;
kad izgubiš volju, izgubio si sve.”
Zave
Trapi - trapi
moderator
Ovisnik
*****

Karma: +12481/-4
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 12698

Thank You
-Given: 8
-Receive: 77


Volim se gibat, gibat, gibat


Awards
« Odgovor #11 : Ožujak 14, 2010, 23:05 »

Pčelinji vosak
Proizvod kojeg pčele stvaraju u svom tijelu, pomoču voskovih žlijezda. Radilice ga žvakanjem oblikuju i njime grade saće, koje grade jedno do drugog.
Ako se kojim slučajem raspored saća poremeti ili poruši na tom mjestu pčele odmah počinju graditi novo.
Prirodna boja pčelinjeg voska je bijela, on u dodiru sa zrakom postaje žučkaste boje kakav nam je i više poznat.
Sama boja pčelinjeg voska ovisi o omjeru tvari u vosku - propolisa i peludi. Pčelinji vosak jeu biti prirodna u potpunosti jestiva i zdrava eko ambalaža za med.
Pčelari pčelinji vosak koriste uglavnom za izgradnju satnih osnova kojima olakšavaju pčelama bržu izgradnju saća za spremanje meda.
Svijeće od pčelinjih proizvoda ili izrada božićno-novogodišnjih ukrasa također je dio ponude proizvoda kod pčelara.
Upotreba pčelinjeg voska izvan pčelarstva je gotovo neograničena: kemijska, tekstiln, prehrambena, kožarska, elektroindustrija i druge.
Vosak se koristi u kozmetici, farmaciji, zubarstvu, slikarstvu, a kao odlično sredstvo pronašao je svoje nezamjenjivo mjesto i kod upotrebe u konzervatorske svrhe.

Prirodna specifična težina kod temperature od 15°C iznosi 0,956kg. +, - 0,003kg.
Točka topljenja mu je od 58 - 64°C i daleko je veća od običnog parafinskog voska gdje je ona već na 30°C.
Sama ta činjenica kod razlike u temperaturi topljenja dovoljno govori o važnosti čistog pčelinjeg voska iz kojeg moraju biti izgrađene satne osnove
ukoliko pčelar želi da ih pčele prihvate i da na njima nastavljaju gradnju saća, u kojima će skladištiti med koji proizvedu.
Miješanje pčelinjeg i običnog voska donosi probleme ne samo kod zalijeganja matice već i prilikom punjenja saća medom.
Miješanjem pčelinjeg voska sa parafinskim gubi se i specifičan miris koji također pčelama itekako bitan.


- Automatski spojen post: Ožujak 14, 2010, 23:07 -   
Med razlikujemo prema načinu na koji ga dobijamo:
Vrcani (dobiven centrifugiranjem)
Topljeni (dobiven zagrijavanjem zdrobljenog saća)
Muljani med (dobiven hladnim gnječenjem)
Med u saću (med u prirodnom jestivom pakiranju)
Med s komadima saća
Expresni med (med dobiven na način da se pčelama dodaju sokovi voća ili povrća kako bi ih preradile u med)


- Automatski spojen post: Ožujak 14, 2010, 23:13 -   
Kristalizacija meda
Prirodna pojava kod svih vrsta meda - prijelaz iz tekućeg u kruto stanje, brzina ovisi prije svega o pojedinoj vrsti meda.
Kristalizacija meda nastaje kada grožđani šećeri ne ostaju tekući u medu, većse pretvaraju u čvrstu tvar, odnosno kristale.
Kristalizacija meda zahvaća samo jedan sastavni dio meda, tj.dekstrozu, dok drugi dio levuloza,
i dalje ostaje u tekućem stanju i tvori tanki tekući sloj oko postojećih kristala dekstroze.

Kristalizirani med time dobiva neku sličnost s krutim šećerima pa se zato a ne zbog njegovog sastava i naziva ušećereni med.
Takav dakle kristalizirani med mijenja i boju i okus. Što je više grožđanog šećera, a manje voćnog, kristalizacija je brža i jača i obrnuto.
Med u košnici smješten u novom, mladom saću kristalizira nešto sporije, a u onom starom ili već izvrcani vrcani brže.
O samoj brzini kristalizacije ovisi i temperatura skladištenja gotovog meda.
Tako je poznato da med na sobnim temperaturama kristalizira sporije kao i na temperaturama nižim od 9-10°C.
Med skladišten kod temperatura od 12-15°C kristalizira najbrže.
Dekristalizacija meda vrši se na temperaturama do 40°C.

KRISTALIZACIJA MEDA JE NORMALNA POJAVA KOJA SE DOGAĐA U SVIM VRSTAMA. NEKIMA PRIJE NEKIMA KASNIJE.

Med I. klase
Ne smije imati više od 20% vode u sebi i što je taj postotak manji med je kvalitetniji.
Taj se postotak inače kreće izme u 13% i 21%, te između ostalog ovisi o vrsti meda i stadiju zrenja.
Zbog toga pčelari ne vade med iz košnica prerano, med pčele moraju poklopiti voštanim poklopcima nakon što ga izventiliraju
barem 65-70% prije toga nije poželjno vađenje meda za vrcanje.
« Zadnja izmjena: Ožujak 14, 2010, 23:13 Zave » Evidentirano

Od kolijevke pa do groba najljepše je studentsko doba
"Kad izgubiš ponos, nisi izgubio ništa;
kad izgubiš zdravlje, izgubio si pola;
kad izgubiš volju, izgubio si sve.”
sibirska pijavica
Ovisnik
*******

Karma: +6691/-5
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 16208

Thank You
-Given: 202
-Receive: 226



Awards
« Odgovor #12 : Ožujak 14, 2010, 23:25 »

Moj dida dok je bio ziv je imao pčele i nikada nije nosio ono odjelo, niti su ga bole , i taj med mi je bio odlican, od kada ga nema ni jedem med jer mi nisu fini ti kupovni. Iako sam vec negdje citala da je dobar za alergije i asthmu, jednostano nemam naviku uzeti zlicu i jesti.
Evidentirano

I\\\'m not mean. You \\\'re just a sissy.
Zave
Trapi - trapi
moderator
Ovisnik
*****

Karma: +12481/-4
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 12698

Thank You
-Given: 8
-Receive: 77


Volim se gibat, gibat, gibat


Awards
« Odgovor #13 : Ožujak 14, 2010, 23:52 »

Vrste meda i kako ih prepoznati

Amorfin med
Amorfin med je karakteristično crvenkast, blagog mirisa i okusa.
Opuštajućce i umirujuće djeluje nakon svakog napornog dana.
Crvenkasta boja upućuje na bogatstvo mineralnih sastojaka, koji ugrađuju novu snagu u iscrpljeni organizam.


Bagremov med
Bagremov med je gust, izrazito svijetao, gotovo proziran ugodnog mirisa i blagog okusa koji podsjeća na okus soka od bagrema.
Ubraja se u najcjenjenije vrste meda. Pomaže kod nesanice, umiruje previše nadraženi živčani sustav i otklanja posljedice nagomilanog stresa.
Mjesecima ostaje u tekućem stanju i jedan je od vrsti meda koji vrlo sporo kristalizira zbog toga što u sastavu sadrži više fruktoze od glukoze.
Same pčele dobro i uspješno prezimuju ukoliko im se osigura zimovanje na bagremovom med.

Bagremov med dobar je za umirenje, kod vrtoglavice, nesanice i sličnih smetnji.
Preporuča se uzimanje sa čajem od kamilice, jer se tako pojačava djelovanje meda i čaja.
Također je preporučljivo uzimanje navečer prije spavanja.
Jakih i obilnih bagremovih paša za pčele nalazimo gotovo u svim kopnenim krajevima Hrvatske u kojima je nekad sađen ili se proširio prirodnim putem kao vrlo prilagodljiva biljka.



Dračin med
Dračin med (drača - Paliurus spinac hristi Mill.) je žut, bez mirisa, slatka, malo opora okusa.
Brzo kristalizira u krupne kristale. Kod nas je specifičan za područje dalmacije na kojem ta biljka i raste.


Facelijin med

Facelijin med (facelija - Phacelia ta- nacetiofolia D.C.) je svijetložut ili čak bijeli, ugodna mirisa i okusa. Spada u bolje vrste meda


Heljdin med

Heljdin med (heljda - Polygonum fagopyrium L.) je najtamniji med među cvijetnim vrstama, vrlo oštra mirisa i okusa.
Kristalizira u srednje krupne kristale ali ne u potpunosti.
Heljdinog meda ima u vrlo malim količinama i specifičan je za područje Hrvatskog zagorja i Međimurja.
Područja izvan Hrvatske poznata po proizvodnji heljdinog meda su Minnesota, New York, Ohio, Pennsylvania i Wisconsin, a proizvodi se i u istočnom dijelu Kanade.

Kaduljin med
Kaduljin med koristi se protiv prehlada jer omogućuje lakše izbacivanje sluzi iz dušnika i bronhija, pa i iz želuca i jednjaka.
Tako se bolesnik bolje osjeća te mu se vrača apetit.
Čaj s medom od kadulje ne smije se uzimati vruć, već mlačan.
Hrvatski med kadulje svijetski je priznat po svojoj izuzetnoj kvaliteti što možemo zahvaliti još uvijek očuvanoj prirodi osobito na području Velebitskih pašnjaka.
Ljekovitost kaduljinog meda ubrajamo u vodeću grupu meda za liječenje raspiratornih organa i putova kao i za jačanje imuniteta.

Kestenov med
Med kestena je taman a tamna boja mu varira ovisno o podneblju i godini, prepoznatljivog mirisa i izrazito karakterističnog pomalo gorkog okusa.
Snagom svojih osebujnih svojstava povoljno djeluje na cjelokupni probavni sustav.
Potiče rad crijeva, olakšava rad preopterećene jetre i žuči te štiti želučanu i crijevnu sluznicu.
Kestenov med se preporučuje protiv bolesti probavnih organa: želuca, dvanaesterca, žuči i jetre.
Med kestena ima izvanredno djelovanje u oporavku kod žutice, poslije operacije žuči i sl. Preporuča se još uzimanje sa čajem od stolisnika, kamilice, šipka i majčine dušice.
Čajeve s medom od kestena treba uzimati nekoliko puta na dan i to 1-2 sata nakon jela.

Krem med
Krem med je prirodni med, bez dodataka stranih tvari - prirodni med kojem je dugotrajnim laganim mješanjem ubrzana njegova prirodna pojava kristalizacija.
Dobija se pomoću kontrolirane kristalizacije prirodnog vrcanog meda, jednostavnim laganim dugotrajnim mješanjem.
Jednom postignuta kristalizacija uvijek ostaje takva što olakšava korištenje jer med ne curi npr. prilikom mazanja na kruh.
To je u svijetu odavno prepoznat proizvod i brand.
Među Europskim zemljama po potrošnji kremastog meda istiću se Švicarska i Njemačka koje su tehnologiju proizvodnje
preuzele iz skandinavskih zemalja. čiji su pčelari među prvima počeli sa kontroliranom kristalizacijom meda,
nakon čega je kod kupaca prepoznat kao vrijedan i zdrav proizvod sa dozvoljenim minimalnim utjecajem ljudske ruke.

Lipov med
Lipov med je bistar, gotovo proziran, ugodnog mirisa i vrlo blagog okusa. Konzumiranje lipovog meda donosi olakšanje kod prehlada,
upala dišnih i probavnih organa, te nekih bubrežnih oboljenja.
Neizmjerno značenje ima u izbacivanju štetnih tvari iz organizma jer pospješuje metabolizam.
Med od lipe smiruje grčeve, primjenjuje se protiv bubrežnih bolesti.
Protiv prehlade, pomaže iskašljavanju. Mora se uzeti u obzir da se med od lipe ne smije davati osobama koje pate od bolesti srca i krvnih žila, što isto tako vrijedi i za čaj od lipe.

Livadni med
Livadni med je pčelinjom strpljivošću sakupljeno bogatstvo cvjetne livade.
Snagom raznovrsnih sastojaka povoljno utječe na djecu u razvoju, starije osobe, kao i sve one kojima je potreban oporavak i dodatna energija.
Preporuča se svakodnevna primjena.
Livadni med je med od raznog livadnog cvijeća.
Pa mu je prema tome i djelovanje široko.
Koristi se u dnevnoj prehrani, djece i starijih osoba.
Sudeći prema količinama livadnog meda livade su značajna paša za sve pčele iako i "prave" livade gube bitku pred svakim danom sve jačom industrijom .


Maslačkov med

Maslačkov med (maslačak-Taraxac um officinale L) je žut, vrlo gust i sa svojstvom brze kristalizacije. Bogat je ljekovitim tvarima.


Med divlje trešnje
Med divlje trešnje osvježavajućeg je mirisa i prepoznatljivog okusa. Sakupljen za prvih toplih proljetnih dana u sebi nosi snagu i svježinu proljetnog sunca .
U pučkoj medicini se koristi za osvježavanje i jačanje srca i krvnih žila . Med od vočaka u našim se krajevima obično ne vadi posebno jer ga pčele gotovo u cijelosti potroše za razvitak legla nakon zime


Med maline
Med maline (malina-Rubus ideus L.) je svjetložut, specfična okusa i mirisa. Spada u finije sorte meda.
Malina kao medonosna biljka kod nas se uzgaja i plantažno pa je moguće dobiti određene količine čistog sortnog meda maline ukoliko se pčele nalaze u području oko plantaža.

Med u saću
Med u saću je potpuno prirodno i najzdravije pakiranje te zahvalne i vrijedne namirnice.
Med u saću obično se pakira iz najbogatijih pčelinjih paša poput bagremove u kontinentalnim dijelovima Hrvatske.
Poznato je naime, da je pčelinji vosak potpuno jestiv kao prirdna ambalaža meda.
To je danas jedan od rijetkih vrsta pakiranja meda u kojima industrija ni teoretski ne može konkurirati pčelarima.
Naime dok su kod ostalih vrsta "raznorazne punionice" uz pomoć "industrijskog lobija" uspjele zakonima onemogućiti
plasiranje svojih gotovih zdravih proizvoda kao robne marke na tržište, još nije izmišljen stroj koji bi bez vidljivog oštećenja punio takav proizvod.
Sretnete li med u saću u trgovini možete biti sigurni da bar dio meda nije obrađen ili filtriran zbog lašeg i jednostavnijeg punjenja.
Samo pčela proizvodi med, sve ostalo bezuspješna je imitacija industrije.
Svi utjecaji i uzaludni pokušaji industrije da danas su ostali bez uspjeha kod imitiranja proizvodnje te vrijedne i nezamjenjive namirnice.
Ukoliko med punimo umjetno ga zagrijavajući i pomoću filtracije možemo mu samo oduzeti njegova ljekovita prirodna svojstva.



- Automatski spojen post: Ožujak 15, 2010, 00:06 -   
Medljikovac
Med medljike nastaje sakupljanjem soka lisnih uši i za razliku od drugih vrsti ne nastaje od peludi i nektara.
Medljika ili medena rosa je slatki sok koji se javlja u povoljnim vremenskim uvjetima na crnogoričnom i bjelogoričnom drveću
ali je susrećemo i na poljoprivrednim kulturama, ukrasnom bilju i raznim vrstama korova.
Pčele uzimaju taj sok koji proizvode biljne uši uzimaju iz bilja najčešće hrasta, vrbe i crnogoričnog drveća, i svojim probavnim traktom ga pretvaraju u med.
Takav med tamne boje sadrži više minerala i glukoze pa kristalizira vrlo brzo.
Med medljike u raznim se zemljama različito cijeni. Dok u pojedinim zemljama med medljike stavljaju na prvo mijesto u drugim više cijene nektarni med.
U pčelarstvu se med medljike ukoliko ga ima vadi iz košnica i nadomješta sa laganijim vrstama, jer pčele zbog samog njegova sastava i brze kristalizacije teško prezimljavaju.

Med od bjelogorične (hrastove i bukove) medljike je tamnocrvenkast, gust i rastezljiv, slabog mirisa po hrastu, opora okusa, pali u grlu.
U nas je manje cijenjen, ali je traženi kao izvozni artikl.
Med od bukove medljike ima slične ali blaže izražene karakteristike. Bjelogorični medovi su bogati željezom i drugim mineralima.
Potječu najčešće iz šuma blizu Jasenovca i Siska (područja Turopolja i Lekenika) gdje obitavaju lisne (Lach-nideae) i štitaste uši (Coccidae).
Uši rilcem sišu sok biljaka i posebnim organima prozvode medljiku koju pčele unose u košnicu gdje se pretvori u vrlo ukusan med.
Medljika se javlja u intervalima od sedam godina koliko je potrebno da se namnoži dovoljno uši za veće količine meda.

Med od crnogorične (jelove i smrekove) medljike. Jelov med je više cijenjen, zelenkaste je nijanse, ugodna okusa i mirisa. Spada u najcjenjenije vrste meda u Europi.
Skuplja se s lisnatih uši (lachnidae) od polovine lipnja sve do ovisno o klimi i specifičnom položaju, kasne jeseni.
Jelove šume na području Gorskog Kotara i Kapele sve do Plitvičkih jezera su europska jelova oaza.
Smrekov med je čest i u ostaloj Europi. Dobija se obično u svibnju i lipnju, dakle prije jelovog a poznavaoći ga razlikuju i po okusu i boji (nema zelenkasti odsjaj).
Oba su vrlo ukusni i bogati mineralima pa se preporučuju za slabokrvne i rekonvalescente.

Metvičin med
Metvičin med (metvica - Mentha L.) je tamnocrvenkast, jaka i oštra slatko- kisela okusa. Poslije vrcanja brzo se kristalizira i mijenja boju u tamnožutu.

Planikin med
Planikin med (planika - Arbutus unedo L) je žut, gorkog okusa. Planika je rasprostranjena u Sredozemlju, a u nas posebno uspjeva na Pelješcu

Repičin med
Repičin med (repica - Brassica napus var. oleifera L.) je svijetložut. Nakon vrcanja odmah se kristalizira.

Ružmarinov med
Ružmarinov med (ružmarin - Rosmarinus Officinalis L.) je svijetao, proziran i bistar, bez mirisa, ugodna i blaga okusa.
Nakon vrcanja se pretvara u fine sitne kristale. Kristalizacijom med ružmarina postaje potpuno bijel.

Vrbov med
Vrbov med (vrba - Salix L.) je u tekućem stanju zatvorenožut s malo zelenkastog preljeva, okusa vrbova soka. Čim se izvrca, kristalizira u sitne kristale i poprimi sivkastu boju.

Vrijeskov med
Vrijeskov med (vrijesak,vrišt - Calluna vulgaris) je žut do tamnožut, slaba mirisa, ugodna specifična okusa.
Kristalizira se nakon 2-3 mjeseca. Vrijeska ima na području Gorskog kotara, Like (okolica Gospića), oko Duge Rese i na Kordunu.

Vrijesov med
Vrijesov med (vrijes - Erica L.) je žut med, bez mirisa, mutnog izgleda, manje-više gorkastog okusa. Kristalizira se već par dana nakon vrcanja. Vrijesa ima na priobalnom području i otocima
« Zadnja izmjena: Ožujak 15, 2010, 00:06 Zave » Evidentirano

Od kolijevke pa do groba najljepše je studentsko doba
"Kad izgubiš ponos, nisi izgubio ništa;
kad izgubiš zdravlje, izgubio si pola;
kad izgubiš volju, izgubio si sve.”
Zave
Trapi - trapi
moderator
Ovisnik
*****

Karma: +12481/-4
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 12698

Thank You
-Given: 8
-Receive: 77


Volim se gibat, gibat, gibat


Awards
« Odgovor #14 : Ožujak 15, 2010, 14:56 »

Košnica
Košnica je nastamba za pčele u kojima zbog lakše manipulacije pčelama i medom čovjek smješta pčelinje zajednice.
Nekad da bi došao do meda ljudi su morali ugušiti pčele .
Razvojem pčearstva dolazi se do novih spoznaja pa tako bilježimo brojne vrste konišca.
Danas su košnice nezaobilazno sredstvo u pčelarstvu.
Prve su poznate košnice oponašale šupljine debla sa kakvima se susretao tražeći pčele.
Košnice danas dijelimo na košnice s nepokretnim saćem (dubine i pletare) te košnice s pokretnim saćem (nastavljače i lisnjače).

Uloga i namjena košnice
Košnica mora biti:
    * Zaštita pčelinje zajednice
    * Omogućava pčelinjoj zajednici normalan razvoj i život
    * Jednostavne konstrukcije i prostrana za razvoj
    * Laka i pogodna za rad
    * Cijena izrade mora biti što niža
    * Izrada prema standardima zbog lakšeg rada

Dubina
Dubine su košnice koje danas spadaju u red onih koje su najbliže prirodnom staništu pčela. To su u stvari izdubljena debla trupaca drveća. Same su košnice poput pletara sa nepokretnim saćem. Nekad su ljudi da bi dobili med iz takvih košnica pčelinje zajednice morali prvo ugušiti dimom. Danas kad se o pčelama i pčelarstvu zna mnogo više to više nije potrebno. Postoje dubine s pokretnim saćem ili se kombiniraju s nekom od "modernijih" košnica kod kojih lako i jednostavno možemo mijenjati okvire.

Prema uzoru na dubine često nailazimo na košnice iz jednog ili više drvenih trupaca, većih ili manjih, ali svakako pravih umjetničkih djela najrazličitijih oblika, boja, veličina i upotrebljivosti.

Dubine su kao košnice trajne i po nekoliko generacija uz minimalno održavanje. Rojevi iz dubina pčelarima svakako donose brojna i kvalitetna pčelinja društva pa ih ako ništa drugo iz nostalgičnih razloga ne treba zaboraviti. Svaki pčelar bez poteškoća može u svom pčelinjaku imati barem pokaznu dubinu koja kupcima pčelinjih proizvoda sigurno predstavlja pravu atrakciju i vraća ih na trenutak nekoliko stoljeća unazad kada je dubina bila ne samo prirodno stanište već i najčešća i jedina nastamba pčela medarica.

Pletara
Pletara je jedna od starijih oblika košnica. To je košnica koja ima saće koje ne možemo mijenjati po želji. Vađenje meda iz takve košnice je teško i više se uglavnom ne prakticira. Danas se upotrebljava više iz nostalgičnih razloga, zbog hvatanja ili proizvodnje rojeva i proizvodnju pčelinjeg voska. Odlike pletare su i da u njima za razliku od "modernijih" košnica koje su preuzele njezino mjesto mali broj pčela može vrlo uspješno preživjeti zimsko razdoblje.

Kako je pletara rađena od prirodnog materijala pčele se u njoj vrlo ugodno osjećaju i brzo napreduju. Pletara bi svakako trebala biti prisutna u svakom pčelinjaku ako ništa drugo toliko da je ne zaboravimo. Nažalost u današnje se "moderno vrijeme" premali broj ljudi bavi proizvodnjom ove stare vrste košnica iako ona u kombinaciji s nastavljačama može predstavljati odličan izvor legla za pravljenje novih pčelinjih zajednica.

Kombiniranjem košnica koje se otvaraju odozgora i pletare riješen je problem kontrole i zamjene matica što u radu sa samom pletarom nije bilo moguće.

Pletara
Pletara se kod pčelara koji je upotrebljavaju osim kod proizvodnje pomoćnih društava, pokazala u povijesti kao odličan izvor pčelinjeg voska.
Kombiniranjem pletare i nastavljača (LR, DB...) olakšavamo rad oko izmjena matica a vađenjem okvira s leglom uspješno pojačavamo neka eventualno slabija društva.

Ramica

Mjesto gdje pčele spremaju med i kad ih napune zatvore ih

Vilica za otvaranje zatvorenih ramica


Vrcaljka  
U nju se stavljaju ramice i na ručni ili motorni pogon vrti i med nam izlazi van u ovakvu
ili slicnu posudu .

Kako izgleda kad se med vrca

I na kraju med spremimo u bocu i med spreman za jedenje


Čuvanje meda
Med treba čuvati u čistim, suhim i tamnim prostorijama s dobrim provjetravanjem.
Prostorija ne smije biti vlažna jer med lako upija vlagu te stoga lako prihvaća druge mirise.
Relativna vlažnost zraka trebala bi biti između 60% do najviše 80%.

Med ne treba čuvati na niskim temperaturama, a do temperatura od 15°C kristalizacija mu je mnogo brža.
Najpovoljnija mu je temperatura za čuvanje u skladištima oko 17 - 19°C.
U medu koji je proizveden prema pravilima struke vlaga ne smije prelaziti 20% vlage što između ostalog ovisi o vrsti meda.
U tim uvjetima opstanak bakterija i gljivica gotovo je nemoguć.

Med ne treba držati u prostorijama s lukom, kiselim kupusom, naftom, benzinom, plinom i ostalim proizvodima intenzivnog mirisa, kao ni u vlažnim prostorijama.

Metalne posude koje nisu posebno pripremljene za med ne treba rabiti, jer u njima može doći do reakcije organskih kiselina i metala.
I pri uzimanju meda nije preporučljivo koristiti metalni pribor, već npr. plastični, drveni, porculanski.
Za skladištenje meda koriste se inox posude za prehrambenu industriju.

« Zadnja izmjena: Ožujak 15, 2010, 16:40 Zave » Evidentirano

Od kolijevke pa do groba najljepše je studentsko doba
"Kad izgubiš ponos, nisi izgubio ništa;
kad izgubiš zdravlje, izgubio si pola;
kad izgubiš volju, izgubio si sve.”
 Str: [1]   Gore
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP Forum-OPP | Powered by SMF 1.1.11. © 2005, Simple Machines LLC. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!
Stranica je generirana za 0.905 sekundi uz 26 upita.
Templates: 2: index (default), Display (default).
Sub templates: 4: init, main_above, main, main_below.
Language files: 3: index.croatian-utf8 (default), Modifications.croatian-utf8 (default), HidePost.croatian-utf8 (default).
Files included: 15 - 615KB. (show)
Cache hits: 22: 0.00097s for 77983 bytes (show)
Queries used: 26.

[show queries]