O pcelama i pcelarstvu

<< < (2/3) > >>

sanya:
NOZEMOZA ( NOZEMA )     

Nozemoza je parazitska bolest odraslih pcela prouzrokovana jednostanicnom praživotinjom Nosema apis koja u svom životnom ciklusu formira spore. To je vrlo raširena bolest kod nas i u svijetu i nanosi velike probleme i štete na pcelinjacima. Samo nekoliko spora može uspješno inficirati pcele i trutove. Zander je još 1909. godine prvi zapazio spore protozoa kod medonosnih pcela. Detaljnija istraživanja su nastavljena i kasnije, ali kao prepreka na tom putu pojavljuje se komplikovanost postupka i sporost razvojnog ciklusa Nosema apis. Ovo je vrlo rašireno crijevno oboljenje o cijoj opasnosti zaraze na pcelinje društvo postoje podjeljena mišljenja. Medutim, potpino je jasno da Nozemoza znatno manje ugrožava pcelarstvo nego americka trulež. No i pored toga ovo oboljenje se ne smije potcjeniti jer može pcelinjim društvima nanijeti znatne štete pa cak dovesti i do uništenja. Kod zaražavanja pcelinjeg društva uzrocnik ulazi zajedno sa hranom u tijelo pcele u obliku male spore iz koje nakon pucanja u srednjem crijevu klica ulazi u crijevnu stanicu i tu se dalje razmnožava i uništava je. i tako se ciklus obnavlja. Uzrocnik se vrlo brzo razmnožava i dovoljno je desetak dana da sve stanice u srednjem crijevu budu napadnute i da se izbacene truske nadu u izmetu, i dosta dugo se zadržavaju pod nepovoljnim uslovima u košnici i van nje. U crijevima jedne pcele sa visokim stepenom infekcije može biti 30-50 a po nekim i do par stotina miliona spora Nosema apis.


Znaci bolesti

Otkrivanje bolesti odmah u pocetku je skoro nemoguce, jer oboljele pcele ne pokazuju spoljne znake po kojima bi se mogla dati dijagnoza. Medutim u kasno proljece ispred košnica, na travi, mogu se naci teško inficirane pcele koje su uginule ili su izgubile moc letenja i pri dosta visokoj temperaturi vazduha. Pcelinja društva inficirana ovom bolesti usljed gubitka velikog broja odraslih pcela imaju nesklad izmedu legla i pcela što takode dovodi do propadanja nepokrivenog dijela legla te društvo i dalje slabi i propada. Inficirane pcele u košnicama u odnosu na zdrave u proljece i ljeto žive upola krace, a po eksperimentalnim i laboratorijskim uslovima 10-40% krace. Bolesne pcele troše više hrane zbog loše probave, a imaju i slabije razvijene mljecne žljezde usljed cega slabije hrane i njeguju leglo, i ucestvuju u sakupljanju nektara. Bolesnim maticama su slabije razvijeni jajnici pa manje polažu jaja usljed cega propadne preko 15% jaja. Leglo nije podložno infekciji Nozema apis. Isusni pcelari obracaju pažnju po dolasku na pcelinjak na stanje ispred košnica i rutinski pretražuju po travi da li ima pcela koje bauljaju ili se skupljaju u gomilice i ne mogu da lete bilo iz razloga oštecenja izazvanih parazitima ili bakterijama. Time dolaze do prvih simptoma koji ih upucuju na dalje postupke i preduimanje potrebnih mjera ako se za to ukaže potreba. Ako se ispred košnice i na podnjaci nadu pcele sa naduvenim stomacima i po pritisku im štrcne mlaz tecnosti žuckastosive boje može se posumnjati na infekciju nozemoze. Medutim, nozemoza može biti povezana sa pojavom proliva pa se najpouzdanija dijagnoza može utvrditi u dijagnostickoj laboratoriji na bazi sakupljenih uzoraka 30-60 mrtvih pcela u toku februara, za svaku košnicu. Uzorak se može uzeti i na bazi živih pcela uzetih na letu ili iz košnice.


Suzbijanje bolesti

Sprecavanje širenja nozemoze u košnici moguce je sprovoditi zimovanjeem pcela na kvalitetnom medu koji je lako probavljiv izbjegavajuci medljikovac koji može biti glavni uzrocnik baleganja pcela po sacu i košnici. Pošto je kod pcela oboljelih od nozemoze probavna moc manja usljed cega u izmetu ima nesvarenog meda pcele to rado ližu i tako se pod nepovoljnim uslovima zimovanja zaraza više širi. Zaraza u košnici se brzo širi i kad je matica zaražena jer i ona stalno balega u košnici. Zbog toga je preporucljivo pocetkom jeseni dati lijek kao što je antibiotik fumagilin DCH kojim se mlade pcele mogu zaštititi od infekcije. Inace, treba znati da se zaražene zajednice ne mogu izlijeciti trajno samo davanjem lijekova nego je potrebno i preventivno djelovati. Preventiva se sastoji u tome da se obezbjede optimalni uslovi za prezimljavanje i razvoj pcelinjih društava krajem zime i u proljece uz zamjenu starog saca novim kao i dezinfekcijom saca u košnici, uredivanjem higijenskih pojilica na pcelinjaku, kao i obezbjediti da društvo ude u zimu sa što više mladih pcela i obezbjedenom dovoljnom kolicinom, pored meda i polenovog praha. Takode je važno da pcele u zimu ne udu istrošene i da njihov život bude što duži. Ako za to postoje uslov u ranu jesen je od narocite koristi polenska paša dok matica još polaže jaja, a kod radilica se u organizmu stvara rezerva za zimu u vidu masnog tkiva. Rezultati naucnih istraživanja pokazali su da je najbolje društvima dati fumagilin sa posljednjom jesenjom prihranom u kolicini 3-4 litra šecernog sirupa, a u februaru u pogacama prema uputstvu proizvodaca o njegovoj upotrebi. Preporucljivo je u proljece plodište ogranicitina broj ramova koji odgovara snazi pcelinjeg društva kako bi okviri stalno bili dovoljno pokriveni pcelama. U jakoj zajednici temperatura u gnijezdu je oko 35°C a ona upravo nepovoljno utice na razvoj bolesti. Prema nekim istraživanjima je takode utvrdeno da truske ovog uzrocnika u isušenom stanju ugibaju na 0°C nakon 4,5 mjeseci, na 30°C nakon 2 mjeseca, na 37°C nakon 21 dan, a na 49°C za 1 sat itd. Iz ovog jasno proizilazi da je stvaranje optimalnih uslova za prezimljavanje i razvoj pcelinjih društava neminovnost. Dezinfekcija saca i košnica može se uspješno izvršiti parama nekih hemijskih sredstava (80% sircetna kiselina ili 40%-nog formalina). Dezinfekciono sredstvo se nalije na plitak tanjiric ili ga natopimo na materijal i stavimo iznad saca koje smo predhodno stavili u nastavke i dobro zatvorili. Staro i nepravilno sace se pretopi, a alat i košnice možemo dezinfikovati i sa plamenom let lampe ili kuhanjem u vreloj vodi nekoliko minuta.

sanya:
Gljivična oboljenja

Gljivicne bolesti pcelinjih društava nisu donedavno predstavljale kod nas neki problem. Medutim u novije vrijeme postaju sve cešce i u svijetu su sve izraženija. Tome je doprinijelo smanjenje otpornosti pcela i pcelinjeg legla usljed narušavanja prirodne ravnoteže, odnosno uticaja zagadenja okoline na prirodu a time i život pcela. Uz to, stresne situacije izazvane zatvaranjem košnice, selidbe, pregled, dimljenje i manjak hrane ili vode dovode do brzog umnožavanja gljivica i izbijanja znakova bolesti. Na sacu u košnicama, narocito krajnjem su cesto prisutne razne vrste gljivica koje pcelari uobicajno nazivaju bud. To u dobroj mjeri zavisi od ventilacije u košnici. Medutim, pored obicne budi, u košnicama se mogu naci i dvije vrste gljivicnih oboljenja koje ometaju razvoj pcelinjih društava jer ugrožavaju razvojne stadijume pcela. U strucnoj literaturi su poznate pod imenom krecno i kameno leglo.


KAMENO LEGLO     

Uzročnik bolesti

Kameno leglo na našim pcelinjacima se rijetko javlja, a uzrokuje ga gljivica Aspergillus flavus a ponekad i Aspergillus fumigatus. To je bolest legla i odraslih pcela, a ponekad mogu prouzrokovati upalne promjene kod ljudi i životinja. Od kamenog legla oboljevaju larve otvorenog i zatvorenog legla. Prouzrokovac se može nalaziti u košnici kao njen stalni stanovnik, a može biti unijet u košnicu putem polena. Larve i pcele oboljevaju ako uzimaju hranu sa sporama gljivica. Vlaga u košnici pogoduje razvoju gljivica. Kad larva ugine, pomlitavi i poprima žuckasto-bijelu boju i postaje vrlo tvrda. Glavno zaražavanje ide putem organa za varenje i celijama se brzo pune, tako da za par dana cijela larva bude obuhvacena. Odrasle pcele se mogu na isti naci zaražavati, i obicno poslije toga gubeci moc letenja mile po zemlji i uginu pri cemu im otvrdne zadak i grudi. Takode se mumificiraju slicno krecnom leglu. O širenju ove bolesti se malo zna. Neki smatraju da odrasle pcele ugibaju od toksina koje proizvode gljivice, i da pcelari prenoseci ramove iz jedne u drugu košnicu tako šire bolest.


Suzbijanje bolesti

Do sada nije proizveden neki preparat koji bi bio efikasan za tretiranje pcelinjih društava koja su napadnuta ovom bolesti. U slucajevima veceg stepena zaraženosti pcelinjeg društva preporucljivo je spaliti okvire sa napadnutim leglom i pcelama, a košnice dezinfikovati. Ako je bolest u pocetnom stadijumu pcele se mogu premjestiti u drugu košnicu sa zdravim sacem. Zbog mogucnosti zaražavanja disajnih organa covjeka neophodno je prilikom rada zaštititi disajne organe i oci. Med iz takvih društava nije za ljudsku upotrebu, jer ova gljivica može klijati i u nosnim šupljinama covjeka. Ako pcelar posumlja da su mu društva oboljela od kamenog legla potrebno je uzeti uzorke i dati u nadležnu instituciju zbog laboratorijskog pregleda i dijagnosticiranja. Ukoliko sumnja bude potvrdena najbolje je društvo ugušiti sumpornim dimom i ugušene pcele spaliti ili zakopati. Sace pretopiti i dezinfikovati.


KREČNO LEGLO     

Uzročnik bolesti

Poznato je da krecno leglo uzrokuju dvije vrste gljivica roda Ascosphaera A. apis i A. maior . Ove gljivice rastu u obliku tankih niti, te stvaraju ženske i muške micelije koje, kad se spoje na krajevima daju rasplodna tijela, takozvane ciste, ispunjene brojnim sporama. Ima ih više vrsta i ispoljavaju razlicitu agresivnost, tako da ulaze u zdravo pcelinje društvo razlicitim putevima. Micelije su dugi koncasti organizmi, bijele boje, a tjelašca kojima se formiraju spore sivozelenkaste boje. Iz tih razloga u košnici ili ispred nje susrecemo mumificirane larve sivozelene i bijele boje. Kada gljivice dodu u kontakt sa larvom udu u njeno tkivo i brzo se razmnožavaju postepeno je obavijajuci tankim bijelim nitima. Uginula larva je u pocetku bjelkasta i mekana a na kraju se stvrdne i dobije boju i konzistenciju krede ili slicne mase. Po tome je i ime bolesti. Kad na površini larve gljivica pocne stvarati rasplodna tijela uginula larva poprima sivocrnu boju. Poklopci koji zatvaraju celije s uginulim larvama neznatno mjenjaju izgled. Medutim, mumije krecnog legla se mogu naci i u otklopljenim celijama, ali ih pcele kad otkriju izbacuju iz celije i ciste košnice. Ako uzmemo ram sa zatvorenim celijama i malo tresnemo cuje se zveketanje propalih isušenih larvi koje udaraju u zidove celija. Bolest se u vecini slucajeva javlja u proljece, a pcelar primjecuje ispred leta košnice izbacene mumificirane larve. Najcešci su izvori zaraze propale pcelinje larve na cijoj su se površini razvile spore uzrocnika bolesti. S obzirom da pcele cistacice nastoje košnicu ocistiti od propalih larvi tom prilikom spore mogu ostati na sacu ili na djelu košnice pa cak i poslije 15 godina kao i na opremi. Isto tako spore može vjetar raznositi po okolini pcelinjaka i na taj nacin mogu doci u pelud, nektar i vodu. To isto može ciniti i pcelar sa svojim priborom, zamjenom saca, pojacavanjem ili pripremanjem pcelinjih društava i ostalim radovima. Svakako da unutar košnice uzrocnika bolesti prenose odrasle pcele. Prema tome, uzrocnik bolesti se nalazi svuda gdje ima pcela.
Do širenja krecnog legla može doci i nalijetanjem pcela, preko matice, a postoje pretpostavke da u intenzitetu krecnog legla i nasljedni faktor može igrati ulogu. Krecno leglo može doci u zajednici sa drugim oboljenjima kao npr. americka i evropska trulež, nozemoza, mješinasto leglo i varoza.


Suzbijanje bolesti

Krecno leglo je veoma uporna bolest i treba dosta strpljenja i upornosti u njenom suzbijanju. Najsigurniji nacin je primjena bioloških mjera, držanjem jakih društava, sužavanjem plodišta u rano proljece za vrijeme hladnih dana da pcele gušce pokrivaju leglo, utopljavanjem košnica, prihranjivanjem pcela, izmjenom matica. Ako su društva više napadnuta preporucljivo je ramove sa zaraženim sacem izvaditi i spaliti, a umjesto njih staviti zdrave, a može se izvršiti i prihranjivanje sa 1 litrom šecernog sirupa uz dodatak 1 g. askorbinske kiseline (vitamin C) i 1 g. konzervansa uz dodatak nistatina prema uputstvu proizvodaca. Prihranjivanje šecernim sirupom ima podsticajni karakter za cišcenje oboljelih larvi, vitamin C povecava otpornost, dok konzervans služi za suzbijanje širenja gljivica, a nistatin kao lijek. Za suzbijanje bolesti i preventiva ce imati veliki uticaj. Zbog toga je prioritetno stvarati uslove u kojima ne može doci do razmnožavanja gljivica, odnosno gljivicnih infekcija kod pcelinjeg legla, odraslih pcela, pa i polena kao pcelinjeg proizvoda. Radi toga neophodno je: Pcelinjak smjestiti na suhom i suncanom mjestu, gdje ne leži hladan i vlažan vazduh. U košnicama u kojima se tokom godine javlja krecno leglo treba sve sace zamjeniti novim a košnicu dobro dezinfikovati prije upotrebe. Zemljište ispred košnice u širini 1 metar treba prekopati i dezinfikovati hlornim krecom ili 4% rastvorom sporotola 100.

sanya:
Bakterijalne bolesti

Virusne bolesti pcela i pcelinjeg legla koje sa simptomima lice na paralizu i mješinasto leglo bile su poznate i u prošlom vijeku. Medutim, utvrdivanje uzrocnika i njihove prirode razrješeno je tek poslije Drugog svjetskog rata, nakon cega je otkriveno i identifikovano oko 15 vrsta virusa kod pcela. Kod dijagnosticiranja virusnih bolesti otežavajuce su cinjenice što su simptomi sezonskog karaktera i sa razlicitim intenzitetom ispoljavanja iz godine u godinu. Poseban problem je i u tome što su virusi pcela veoma sitne cestice koje su znatno manje od bakterija i ne mogu se vidjeti kao ni utvrditi njihove razlike bez za to odgovarajuce opreme.


AKUTNA PARALIZA     

Akutna paraliza se javlja u proljece, ima nagli nastup pri cemu ugiba veci broj pcela. Oboljele pcele su mlade, imaju proširen stomak. Ako im pažljivo otvorimo stomak može se vidjeti medni mjehur proširen i pun tekucine. Oboljele pcele ne mogu letjeti pa u velikom broju padaju ispred lijeta gdje nakon kraceg vremena uginu. Za pouzdano utvrdivanje dijagnoze neophodno je poslati uzorke pcela da se iskljece ostale bolesti odraslih pcela. Za suzbijanje bolesti najbitnije je ukloniti faktore koje smatramo da uticu na nastanak i tok bolesti. Korisno je povremeno dati pcelama manje kolicine rijetkog šecernog sirupa. Ako u društvu nema dovoljno polenovog praha niti ga pcele mogu donijeti iz prirode preporucljivo je dati pcelama bjelancevinastu hranu (sojino brašno, mlijeko u prahu i sl.).


Suzbijanje bolesti

Lijecenje virusnih bolesti bez obzira na vrstu vrlo je teško iz razlog što virus postaje dio celije koju inficira tako da je vrlo teško uništiti i scuvati citav organizam životinje. Za razliku od evropske i americke truleži masa uginulih larvi nije ljepljiva i rastegljiva. Za lijecenje ove bolesti smatra se da je najvažnije povesti racuna o opštim uslovima razvoja pcelinjeg društva i ne dopustiti da dode do neke stresne situacije poslije koje se stvara povoljna klima za razmnožavanje virusa. Pošto za ovu bolest nema lijeka preporucljivo je preduzimati iste mjere preventive kao i u drugim slucajevima virusnih oboljenja.


HRONIČNA PARALIZA     

Hronicna paraliza pcela je zarazna bolest odraslih pcela uzrokovana virusima. Ispoljava se kroz dvije vrste simptona. U prvom slucaju zdrave pcele izvlace iz košnice bolesne pcele, koje su izgubile moc letenja i stalno tresu krilima, imaju naduven stomak. Ispred košnice gamižu i cesto se skupljaju u manje grupice ili bauljaju po travi. Takve pcele se mogu takode naci i ispod poklopne daske u košnici. U drugom slucaju su u pitanju crne pcele bez dlacica koje uglavnom mogu letjeti i pcele ih napadaju na letu i u košnici, pri cemu se one ponašaju pasivno. Bolest se javlja kod manjeg broja društava krajem proljeca i traje tokom ljeta. Bolesna pcelinja zajednica slabi i ima manji prinos. Vecina bolesnih pcela ugine u prirodi pa je teško primjetiti kad je društvo oboljelo. Utvrdeno je da se virus nalazi stalno prisutan u pcelama i da se aktivira u nepovoljnim uslovima za život pcela i nakon stresa. Takode je utvrdeno da se osjetljivost na paralizu nasljeduje, što podrazumjeva promjenu matice kod takvih društava. Do sada nije pronaden lijek za ovu vrstu oboljenja pa se lijecenje svodi na otklanjanje uzroka koji pogoduje širenju bolesti, odnosno na održavanje optimalnih uslova za život pcela.


Suzbijanje bolesti

Kao kod akutne paralize pcela.


MJEŠINASTO LEGLO     



Mješinasto ili vrecasto leglo je virusna bolest zatvorenog legla. Ovo je bolest koja se javlja kod larvi starosti do 4 dana. Sa porastomlarve razmnožava se i virus pri cemu ona nakon što se ispravila u celiji ugine. Larve se zaraze hranom a mlade pcele radilice cišcenjem oboljele tvari uginulih larvi. Oboljela larva je naduvena i vodnjikava sa izmjenjenom bojom od bjelosedefaste na sivo prljavu. Infektivnost virusa u vodnjikavoj masi se smanjuje promjenom boje na crnu. Virus ima šestougaonu formu, a najviše se nalazi u citoplazmi masnog tkiva larve. Zaražene pcele brže stare od zdravih pcela. Na celijama zaraženih larvi cesto se nadu rupice koje su pcele napravile nastojeci da uklone propalo leglo. Tom prilikom se i one zaraze i u njima se virus razmnožava, tako da i one mjenjaju ponašanje. Oboljele pcele ne uzimaju polenov prah bez cega im se ne razvijaju mlijecne žlijezdeusljed cega ne mogu obavljati sve poslove u košnici. Prije postaju sakupljacice i u zimu ne ulaue jer im se ne može formirati masno tkivo. Mješinasto leglo je rasprostranjeno svud u svijetu pa i kod nas. Oboljela društva mogu dosta oslabiti, pa cak i preko 50%, narocito ako se pojavi sa još nekom bolesti (americka ili evropska trulež).


Suzbijanje bolesti

Kao kod hronicne i akutne paralize pcela.

Zave:
Varooza je nametnička bolest pčela i pčelinjeg legla koju prouzročuje grinja Varroa jacobsoni.
Ženke nametnika žive na odraslim pčelama i hrane se hemolimfom, a jaja nesu uz pčelinje leglo.
Razvojni oblici grinje hrane se hemolimfom pčelinjih kukuljica, pa se znaci bolesti očituju i na leglu i na odraslim pčelama.
Na pčelinjoj zajednici kao cjelini ne opažaju se znakovi bolesti dok je broj grinja malen.
Tek kad se razvije velik broj grinja, pčelinja zajednica slabi i na kraju posve propada.
U zemljama gdje se bolest javlja, nanosi znatne štete.
Varooza se prije dvadesetak godina naglo proširila Europom, a isto tako i našom zemljom.
Bolest se suzbija prema zakonu.
Uzročnika varooze prvi je opisao godine 1904. A.C. Oudemans i nazvao ga po istraživaču Jacobsonu
koji je našao četiri ženke na indijskoj pčeli i poslao ih na dar Zoološkom muzeju u Levdenu.
U Japanu postoje zapisi o tom nametniku na azijskim pčelama iz godine 1909., ali je tek 1958. utvrđeno da je prešao i na uvezene pčele iz Europe.
U azijskom dijelu bivšeg Sovjetskog Saveza varoaje također prvo opisana na indijskim pčelama, godine 1950., a zatim 1965. i na europskoj medonosnoj pčeli.
Več godine 1967. varooza je utvrđena u Bugarskoj, a 1976. u Srbiji, odakle se proširila u Hrvatsku.
U Hrvatskoj je varooza prvi put utvrđena 1978. godine.
Danas je varooza raširena u svim europskim zemljama.

- Automatski spojen post: Ožujak 14, 2010, 15:53 -    
Kalendar radova kroz godinu

Siječanj
U siječnju za sigurno zimovanje pčela,
važi osnovno pravilo da im se osigura što veći mir i tišina na pčelinjaku.
U siječnju nema nekih naročitih radova ako je pčelar u prethodnom periodu učinio sve radove.
Ako padne snijeg može slobodno ostaviti leta na košnicama zatrpane,
snijegom jer porozan i propušta potrebnu količinu zraka unutra
a istovremeno štiti od prevelike hladnoće,
ali kada nastupi otapanje snijega onda je neophodno da se snijeg očisti sa leta
jer se u protivnom može desiti da se u toku noći može desiti da se leta zamrznu
i da se zbog nedostatka zraka pčele uguše.
PoslIje hladni u toku siječnja mogu nastupiti i topli dani
tada će pčele masovno izići na pročistni let,
tada im pčelar može pomoći potpunim otvaranjem leta i prosipanjem ispred košnica:
slame, pljeve ili drugog sličnog materijala kako pčele ne bi padale na golu hladnu zemlju.
U ovom mjesecu vladaju uglavnom niske temperature sa snijegom ili bez njega pa pčele uglavnom nemaju kontakt sa okolinom, zato se kaže da na pčelinjacima vlada mir.

Veljača
Veljača je u pravilu nešto blaži i topliji mjesec od siječnja,
dani su duži, temperaturne razlike mogu biti jako izražene,
kako između pojedinih dana tako i između dana i noći.
I u ovom mjesecu ima malo izletnih dana pa je pčelama potrebno kao i u siječnju osigurati apsolutni mir bez ikakvog uznemiravanja.
Pčele instinktivno osjećaju približavanje proljeća i u košnicama život počinje iz osnova da se mijenja, temperatura u klubetu se povećava na 32 do 35°C a također se povećava temperatura oko klubeta, povećava se i vlaga usred veće potrošnje hrane zbog ishrane legla u košnici koja može da bude veoma štetna ako se pojavi u znatno većoj količini od normalne. Starije saće naročito ono bliže zidovima košnice po pljesnivi i postaje neupotrebljivo. Pljesni napadaju i peludni prah koji je od životne važnosti za društvo, vlaga u košnici prouzrokuje i niz drugih nevolja pa je opravdana tvrdnja da je vlaga veći neprijatelj od zimskih mrazeva, dobro napravljena ventilacija u košnicama oslobađa pčelara tih nevolja.

Ožujak
Ožujak je prijelazni mjesec iz zime u proljeće,
mjesec u kojem priroda počinje da se budi jer su dani sve duži i sve topliji,
to je mjesec buđenja prirode u kome i pčele poslije relativnog zimskog mira počinju sve intenzivnije
da opće sa okolinom nalazeći pri tome pomalo nektara i cvjetnog praha što ih jako stimulira za razvoj legla.
U ožujku počinu da cvjetaju prve medonosne biljke:
lijeska, kukurijek, brijest, divlji zumbul, ljubičice, iva, kajsija i druge.
Ožujak je istovremeno najkritičniji mjesec za pčele, nagli porast legla uvjetuje i veliku potrošnju hrane koja još uvijek ne može biti nadoknađena iz prirode,
pa ukoliko pčelar nije o tome vodio računa u jesen kada je pripremio pčelinja društva za zimu on tu grešku mora da ispravi sada
u protivnom najjača društva će nastradati od gladi, zato treba iskoristiti prvi sunčani i topao dan kada je temperatura 16-18°C i izvršiti prvi detaljni pregled pčelinjeg društva.

Travanj
Travanj je mjesec bornog razvoja pčelinjeg društva,
to je vrijeme kada pčele izlaze iz perioda oporavka i kada ulaze u stanje intenzivnog razvoja i jačanja.
Uspostavljena je biološka ravnoteža povećanjem mladih pčela u košnici,
pravilno obavljeni radovi u ožujku doprinijeli su povoljnom razvoju društava
a sada je nastupio period u kojem počinju najpovoljniji uvjeti za brzi razvoj.
To su duži dani, više dnevne i pojave svježeg nektara i peludi,
sve to uvjetuje još niz poslova koje pčelar treba da obavi kako bi se društva razvila do pune snage i pripremila za potpuno iskorištavanje bagremove paše.
Ukoliko vrijeme nije dozvolilo i pčelar iz bilo kojeg razloga nije mogao da u drugoj polovici ožujka izvrši detaljan pregled svih društava
to treba učiniti početkom travnja i tom prilikom sagledati kompletno stanje na osnovu kojega će poduzimati daljnje mjere.
Ponekad se u ovom mjesecu javlja jako dobra paša,
tada cvjetaju sve vrste voća: kajsija, šljiva, trešnja, višnja jabuka i drugo bilje: maslačak, mrtva kopriva, zumbul i dr.

Svibanj
U svibnju nastupa prva glavna paša bagrema, napredni pčelari usmjeravaju svoje aktivnosti u dobivanju super jakih društava do početka cvjetanja ove medonosne biljke.
Iskusnim pčelarima dobro je poznato da samo jaka pčelinja društva mogu dati visoke prinose.
U stalnoj nadi i strpljenju koje pčelari uglavnom imaju, očekuje se mjesec svibanj, koji najčešće te nade i to strpljenje bogato nagradi,
no ima i takvih godina kada nastupe mrazevi i unište cvijet bagrema ili se vrijeme okiši baš kada je u cvijetu, još i ako osjetno zahladni, bagremova paša propadne,
no rijetke su takve godine gdje bagrem ostane potpuno neiskorišten. Mnogo češće se događa da u vrijeme cvjetanja bude loših a i lijepih dana i jaka pčelinja društva donesu pčelaru solidan prinos. Za dobro iskorištavanje bagremove paše,
kao uostalom i svake druge, pokraj ostalih čimbenika bitan je faktor i pčelar od njegove sposobnosti da stvori jaka i produktivna društva
i njihovom pravilnom korištenju u toku same paše ovisit će i visina prinosa.

Lipanj
U lipnju se vrca bagremov med.
Treba oduzeti bagremov med, ali i pripremiti pčelinja društva za naredne paše livadsku, lipovu, suncokretovu i druge.
Istovremeno treba proizvesti kvalitetan broj matica, izvršiti umnožavanje pčelinjih društava narojavanje
ako je to planirano i pripremiti društva na seobu na narednu pašu,
naravno ako te paše nema u blizini. Prilikom oduzimanja bagremovog meda mora se biti umjeren,
jer nikad se ne zna koliko će biti izdašna slijedeća paša i da li će je uopće biti.
Ne zaboravite da med na medu rodi i ostavite svakom društvu solidnu zalihu meda.
Med je zreo za oduzimanje ako je poklopljen voštanim poklopcima. Praksa je potvrdila da se uz poklopljeni med može oduzeti i nešto nepoklopljenog meda.
Med je najbolje oduzimati kada pčele odu na pašu po toplom i sunčanom vremenu. Tad su pčele mirne i ne pokazuju nikakve znakove agresivnosti.

Zave:
Srpanj
Srpanj je mjesec suncokreta.
Treba seliti pčelinja društva tamo gdje suncokreta ima jer suncokret cvijeta i medi upravo u ove vruče dane
kada kod drugih medonosnih biljaka lučenje nektara gotovo prestaje zato pčele što bliže poljima suncokreta.
U ove ljetne dane posebnu pažnju posvetiti na ventilaciju košnica, ne treba čekati da pčele iziđu iz košnice i formiraju bradu.
Visoka temperatura u košnici smanjuje aktivnost pčela i matice a može doći i do uginuća pčelinjeg legla.
Leta držati širom otvorena, poklopne daske zamijeniti žičanom mrežom a u pojilima za pčele uvijek se mora nalaziti čista i svježa voda.
Ako ste višak meda iz prijašnjih paša izvrcali a pčele ne selite provjerite zalihe hrane u košnici.
U mnogim krajevima srpanj je ćudljiv, vruć, bez paše, pčele mogu i od gladi stradati.
Ako utvrdite da je hrane dovoljno reagirajte brzo, okvirima s medom iz rezerve a ako nemate rezerve šećernim sirupom u hranilicu.

Kolovoz
Početak kolovoza je kraj sezone suncokretove paše, tada su i dani kraći a noći duže i svježije, paša polako prestaje,
sve je manje mogućnosti za sakupljanje nektara a mali broj cvjeta u kolovozu smanjuje i unos peludi.
Sve to pčele uočavaju i počinju da se spremaju za zimu.
Pčele pojačavaju unos propolisa i njime obljepljuju sve otvore i šupljine u košnici,
otvaranjem košnice uočava se smanjenje legla počeci mednih vijenaca iznad legla i raspoređivanje zimskih zaliha i po širini košnice: leglo, pelud, med.
Na početku ovog mjeseca treba detaljno pregledati sva pčelinja društva i utvrditi: zdravstveno stanje pčela,
zdravstveno stanje legla, kvalitetu matice i legla, kvalitetu saća s kojim društvo ulazi u zimu, količinu i kvalitetu hrane u svakom društvu.
Ovaj pregled i utvrđivanje stvarnog stanja u društvu su neophodni jer otklanjanje
uočenih nedostataka je najvažniji posao od kojeg direktno ovisi uspjeh u idućoj godini.

Rujan
Do kraja kolovoza, po pravilu trebalo je napraviti sve važnije poslove vezano za uzimljavane i uspješno zimovanje pčelinjih društava.
Ukoliko neki od poslova nije obavljen u kolovozu a trebalo ga je obaviti, onda se to bez odlaganja mora učiniti u rujnu,
mada ne može uvijek proći bez posljedica.Pčele predosjećaju da se bliži zima, pa se i njihovo ponašanje u skladu s tim mijenja,
počinju sa propolisom zatvarati sve pukotine na košnici i lijepe poklopnu dasku po rubovima zidova košnica.
Leglo se u košnici osjetno smanjuje a pčele prazan prostor oko legla popunjavaju medom formirajući mednu kapu.
Pčelar je bio dužan da do kraja kolovoza osigura pčelama dovoljno hrane za prezimljavanje i proljetni razvoj kako bi dodatnu hranu uspješno preradile starije pčele a sačuvale se mlađe.
Ali ako iz nekoga razloga hrana za zimu nije osigurana to se obavezno mora uraditi sada, s tim da se ne prekorači 15 rujna.
Listopad
Ako su svi poslovi u prijašnjim mjesecima kvalitetno i na vrijeme napravljeni, onda je za listopad ostalo malo posla.
Međutim ako je neki posao od prošlog mjeseca ostao nedovršen a vrijeme dozvoljava da se posao dovrši to obavezno i bez odlaganja treba napraviti.
U ovom mjesecu vrijeme je hladnije nego u prijašnjem, matice prestaju sa leženjem osim mladih u drugoj polovici godine proizvedenih matica koje znatno duže legu.
Prestanak postojanja legla u većem dijelu pčelinjaka i tople listopadne dane treba iskoristiti za što bolje čišćenje pčelinjih društava od opasnog krpelja varoe
jer se u vrijeme nestanka legla ako se tretirane obavi pravilno i u tople dane postižu najbolji rezultati.
Otvaranje košnica i preuređivanje gnijezda radi se samo iz nužde ako taj posao nije napravljen u prijašnjem mjesecu
to jest kada mu je bilo vrijeme i takva naknadna intervencija samo ublažava posljedice ali ih u potpunosti ne uklanja.

Studeni
U studenom pčele već počinju živjeti zimskim životom, dani i noći su hladne, pčele su formirale zimsko klube.
U tako formiranom klubetu nalazi se samo matica i pčele radilice dok je trutova nestalo ranije,
ako se u studenom u nekom pčelinjem društvu primijete trutovi to je siguran znak da sa maticom nije nešto uredu ili je uopće nema,
pomoči ovakvim društvima u ovom mjesecu je teško i često neuspješno.
Pčelar treba iskoristiti neki lijep dan u koliko ga bude da pčelar to društvo pregleda i utvrdi pravo stanje,
ako je društvo zdravo a ima nekvalitetnu maticu ono se uz veliku opreznost može spojiti sa susjednim normalnim društvom
s tim što se ta nekvalitetna matica prethodno pronađe i uništi.
U koliko utvrdimo da društvo nema maticu i da su već radile lažne matica a nema znakova neke bolesti,
takvo društvo treba odnijeti dalje od pčelinjaka i rasturiti ga istresanjem pčela na neku plahtu ili novinski papir.
Prosinac
Prosinac može biti sa dosta lijepih blagih i sunčanih dana, što je dobro za pčele a i za pčelare jer su mu obaveze male.
Međutim prosinac može biti i vrlo neugodan sa puno kiše, snijega, vjetra i mraza.
Ako dođe do većih snježnih nanosa a snijeg nije rastresit već vlažan i mokar postoji opasnost da se zatrpano leto zamrzne i spriječi prolaz svježeg zraka
i tako dođe do ugušenja pčela, zato pčelar mora pratiti situaciju i na vrijeme čisti leta od mokrog snijega i mrtvih pčela.
Mrtve pčele na letu privlače ptice koje zimi kada padne snijeg teško pronalaze hranu a zatim kljucaju po košnici i uznemiruju pčele u klubetu,
tako se stvara navika ptica pa dolijeću na leto kao na hranilište i za vrijeme pročistnog leta one hvataju žive pčele.
Ptice čiji je kljun stvoren za kopanje kao što su žune i djetlići mogu biti prava napast na pčelinjaku u zimskim mjesecima.
Zato u prosincu kao početnom zimskom mjesecu treba poduzeti određene mjere zaštite.

Navigacija

[0] Lista Poruka

[#] Slijedeća stranica

[*] Prethodna stranica