Ljekovito bilje

<< < (2/3) > >>

puky:
Ljekovito bilje
HAMAMELIS


Hamamelis je bjelogorični grm koji potječe iz istočnog dijela Sjedinjenih Američkih Država i Kanade. Ima duge grane prepune lijepih žutih cvjetova. Največu djelotvornost ima kora, listovi i grančice. Flavonoidi, tanini i eterično ulje glavne su aktivne tvari koje imaju protuupalno, skupljajuće i analgetično svojstvo. Sjevernoamerički indijanci prije više od 200 godina poznavali su djelotvornost hamamelisa, a naročito su ga cijenili zbog sposobnosti zacjeljivanja. Pomiješan s lanenim sjemenom korišten je kod upaljenih oteklina, bolnih tumora, nagnječenja, ujeda insekata, upala očiju i bolova različitog porjekla. Grane su koristili kao rašlje za pronalaženje podzemnih voda i metala.

Nešto kasnije u Europi, naročito Velikoj Britaniji rabio se kao kućni lijek za opekline, otekline, upale kože, te za zaustavljanje krvarenja. On se čak propisivao kao lijek za ispadanje (prolaps) maternice i malaksalost poslije poroda kako bi se ojačali materični mišići. Zbog obilja tanina hamamelis djeluje kao adstringent i stoga je odlično sredstvo protiv unutarnjih i vanjskih krvarenja, pa se koristi za zaustavljanje krvarenja pluća, maternice i crijeva. Osim toga pomaže i kod preobilne menstruacije i stagnacije materične krvi s osjećajem nadutosti, težine i nelagode. Tanini, ujedno zaustavljaju izlučivanje sluzi u cijelom tijelu, daju tonus mišićima i krvnim sudovima. Dobra je pomoć i kod proljeva, dizenterije, sluznog kolitisa i katara dišnih organa. U vanjskoj primjeni čaj ili tinktura od hamamelisa nanosi se na posjekotine, rane, ugrize i ubode insekata. Osim što zaustavljaju krvarenje tanini također ubrzavaju zacjeljivanje, umanjuju bol, upale i oticanje, stvaraju zaštitni sloj na ranama i sprječavaju infekcije.

Kao vodica za usta pomaže kod krvarenja desni, a grgljanje ublažava grlobolju, infekcije grla i krajnika. U obliku čaja odlično je sredstvo za upale očiju i ispiranje vagine. Oblozi od hamamelisa ublažavaju opekline, upale kože, rane od ležanja, istegnuća, proširene vene, hemoroide i čirove. Farmacija je iskoristila svojstvo hamamelisa da steže, pa je zato upravo on važan sastojak proizvoda za osobnu higijenu kao što su deodoranti, losioni poslije brijanja, sapuni i kreme za lice.


Ljekovito bilje
HMELJ

Hmelj je otporna listopadna biljka penjačica, visine oko 7 metara. Stabljika hmelja je gruba, bodljikavo-dlakava, listovi su tri do peterokrpasti, nazubljeni, srcoliki i zeleni. Na bazi listova golim se okom mogu vidjeti, oble, sjajne, prozirne, žute žlijezde, koje se mogu lako istresti. Šišarke su jajaste, dugačke 3-4, a široke 2 cm, pljosnate, toplog i gorkog okusa, ugodnog i aromatičnog mirisa na valerijansku kiselinu. Lijepe se za prste. Sadrže tanine, pektine, kalijeve soli i lupulin koji je najvažniji sastojak. Lupulin sadrži oko 50 % smole i eteričnog ulja, voska, tanina i sl.

Eterično ulje je lako i vrlo aromatično. Ulje se uglavnom sadrži od mircena, humulena, estera mircenola sa valerijanskom, octenom i maslačnom kiselinom. Smola lupulina konzervira te sprječava razvoj mliječno-kiselih bakterija, eterično ulje mu daje ugodan miris, gorke tvari gorčinu, a tanin bistri.
Kao lijek upotrebljava se samo uzgajani hmelj. Bere se u rujnu po suhom i lijepom vremenu i brzo suši. Dobro osušen hmelj ima lijepu zelenu boju.

Rimski pisac Plinije je još u 1.stoljeću opisao hmelj kao popularnu vrtnu biljku i povrće: u proljeće su se mladi izdanci prodavali na tržnici, a pripremali su ih kao šparogu. Od 8.stoljeća širom Europe se upotrebljava za pravljenje piva zbog toga što bistri, aromatizira i konzervira. U medicini se koristi od početka 19.stoljeća.

Hmelj je odličan prirodni sedativ, pa se stoga koristi za umirenje živčanog sustava i rješavanje problema nesanice. Olakšava nervozu, nemir i stres. U tu svrhu se u nekim zemljama hmeljem pune jastuci i popluni u bolnicama za živčane bolesti. Hmelj je poznat i kao amurum, te se često koristi kod nedostatka apetita.

Osim toga zbog gorkih tvari koje sadrži prirodna je pomoć kod probavnih tegoba.


Ljekovito bilje
HRAST LUŽNJAK


Hrast lužnjak je drvo, visine do 40 m, debljine do 2.5 m, a dosegne starost i do nekoliko stoljeća. Ima veliku krošnju, mekanu tamnosivu koru, koja je na vršnim granama glatka i crvenkastosmeđa. Lišće je perasto, tamnozeleno i na kratkim petiljkama. Sa lišćem se razvijaju žutozeleni cvjetovi. Plod mu je žir, jajasti oraščić s drvenom kapicom na kojoj je petiljka. Hrast lužnjak većinom raste po ravnicama, tvoreći čitave šume. Iako postoji nekoliko vrsta hrastova, hrastu lužnjaku se pripisuje najveća ljekovitost, i to ponajprije njegovoj kori i lišću.

Mlada svježa kora sadrži hrastov tanin, galnu kiselinu, elagnu, floroglucinol, gumu, mast, smolu, pektinske tvari, šećer, kvercitin i gorki kvarcin. Ima jaka adstringentna (skupljajuća) i antiseptička djelovanja, a koristi se čak i kao protuotrov teškim metalima i alkaloidima. Čaj od mladog hrastovog lišća preporučuje se rekonvalescentima, tuberkuloznim bolesnicima, te onima koji boluju od srčanih bolesti. Čaj pripremljen sa vinom i medom jača srce, zaustavlja krvarenja iz želuca, crijeva, pluća, maternice, hemeroida i fistula, te pomaže kod prehlade mokraćnog mjehura i povratne groznice. Uvarak od mlade hrastove kore koristi se za grgljanje kod upale grla, otečenih vratnih žlijezda i promuklosti. Njime se mogu ispirati i rane od ležanja (decubitus). Rakija u kojoj je namočena hrastova kora prirodan je lijek protiv bolesti jetre, kamenaca žučnog mjehura i bubrega, te protiv groznice. Kava pripremljena od prženog žira djelotvorna je kod malaksalosti, slabokrvnosti, nervoze, nesanice, kostobolje i rahitisa.


Ljekovito bilje
IMELA


Imela je zimzeleni grm koji raste kao polunametnik na listopadnom drveću i voćkama. Njezine sisaljke prodiru u drvo odakle sišu hranjive sokove, iako je zahvaljujući vlastitom klorofilu i sunčevoj svjetlosti i sama sposobna da se prehranjuje prerađujuči ugljični dioksid i vodu. Stabiljka je drvenasta, žutozelene boje, a takva ostaje čak i kad ogole sve ostale biljke. Listovi sjede na stabiljci, nasuprotno postavljeni, ovalni, što podsječa na uši kunića. Iz stabiljke izlaze žućkasti cvjetovi.

Imela nosi dvije vrste cvjetova, muške i ženske, koje pčele zbog peluda i nektara katkada posjećuju krajem zime. Plod je sočni, bijeli bob, pun ljepljivog soka, s tvrdom sjemenkom u sredini. Od bobica imele stari su Rimljani izrađivali ljepilo kojim su hvatali ptice selice koje su letjele preko Apeninskog poluotoka tražeći mjesto za odmor. Malo je biljaka kojima se u prošlosti pripisivalo toliko dobrih svojstava i simboličkih značenja kao imeli. Stari Germani i Gali slavili su je kao svetu biljku. Hipokrat i Plinije smatrali su je djelotvornim lijekom protiv vrtoglavice, tumora i padavice. U srednjem vijeku Sv. Hildegarda preporučivala ju je protiv uloga i srčanih bolesti. Poznati fitoterapeut, župnik Kneipp koristio ju je protiv krvarenja i smetnji krvožilnog sustava, te kod ženskih tegoba. U Engleskoj i SAD-u još je i danas nezaobilazan božični i novogodišnji ukras.

Imela sadrži zelenu smolu, eterično ulje, masno ulje, gumu, vosak, flavonske heterozide i dr. Ne preporučuje se vlastita priprema imele za lijek, jer je ona u prevelikim količinama otrovna. Naročito su opasne njezine bobice.

Stručno pripremljena u malim potencijama, najdragocjeniji je regulator krvnog tlaka. Svima koji pate od glavobolja, vrtoglavica, grčeva, tjeskobe, srčanih smetnji, napada angine pektoris, zadihanosti, uzrujanosti i sličnog, pomoći će ljekovito djelovanje imele. Čak se i klinička slika arterioskleroze može vidno popraviti pod njezinim djelovanjem. Imela ima diuretičko djelovanje, pospješuje mokrenje, pa je vrlo korisna u slučajevima zadržavanja mokraće, uloga, reume, mokraćnih kamenaca, bubrežnih tegoba i sl. Kao i u prošlosti, i danas se koristi protiv epilepsije, grčeva, astme, svih vrsta krvarenja i izbacivanja krvi.

Osim toga djelotvorna je i kod degenerativnih upalnih bolesti zglobova, skleroze, klimakterijskih tegoba, čisti krv, potiče rad gušterače, te pomaže kod nesanice i šumova u ušima. Kako se imela nekad davno koristila u liječenju tumora, taj način liječenja ispituje i suvremena medicina. No, ono što je u potpunosti provjereno, je njena učinkovitost kod problema s krvnim tlakom. U to se djelovanje i sami možete uvjeriti korištenjem propolisno biljnih ekstrakata s imelom za umirenje tlaka, koji će na prirodan način balansirati vaš krvni tlak.


Ljekovito bilje
JABUKA


Stara izreka kaže: "Jedna jabuka na dan- liječnik iz kuće van." Ovo ukusno i hranjivo voće prava je riznica vitamina, minerala i drugih vrijednih tvari koje se lako probavljaju.

Ljekovitost jabuka poznata je od vremena starih Grka i Rimljana. U grčkoj mitologiji jabuka ima okus poput meda i liječi sve bolesti. Koristili su za liječenje gripa, vrućice, bronhijalnih tegoba, letargija i slabokrvnosti, za odčepljenje nosa i dišnih organa, te za brži oporavak nakon bolesti. Sve to kao da potvrđuje staru poslovicu:"Pojedeš li jabuku prije počinka, tvoj će liječnik morati prositi ručak." Kuhane jabuke korištene su kao prirodni laksativ koji smiruje anksioznost i olakšava mirniji san. Ribane sirove jabuke rabile su se kao oblog za ozljeđene ili bolne oči.

Suvremena istraživanja otkrila su da jabuke snažno djeluju protiv virusa. Taninska kiselina koju sadrže snažno je djelotvorna protiv virusa herpes simplexa. Drugi sastojci, poput polifenola imaju antikancerogene osobine, a pektin se veže uz toksične metale, npr.živom i olovom, te ih izbacuje iz tijela. Tako su jabuke dobro naoružane da nas zaštite od nekih učinaka onešišćenja okoliša i od staračkih bolesti.

Jabuke odlično djeluju na probavni sustav. Jabučne i vinske kiseline koje one sadrže reguliraju kiselost želuca, te pomažu probavu bjelančevina i masnoća. Izvrsne su za čišćenje organizma od otrova jer potiču rad jetre i mokrenje, te pomažu pri razgradnji mokraćne kiseline. Zbog tih osobina korisne su kod tegoba s jetri i žuči, gastritisa, čirova probavnih organa, gihta, zadržavanja tekućine, mokraćnih kamenaca i glavobolje. Jabuke pomažu snižavanje kolesterola, šećera i previsokog krvnog tlaka. Jabučni ocat vjerojatno je najpoznatiji produkt jabuka, a kao i jabuke koristi se za ublažavanje mnogih zdravstvenih tegoba. U njegovom sastavu nalaze se gotovo svi hranjivi sastojci kao i kod jabuka: vitamini, minerali, pektini, enzimi i biljna vlakna. Iako sadrži nešto manje minerala i vitamina, ipak ima vrlo ljekovito djelovanje. Njegove najvažnije ljekovite tvari nalaze se u organskim kiselinama (jabučna, limunska i mliječna) kojih ima oko 5 %, dok ih jabuke sadrže samo 1 %.
Naročito je bogat kalijem koji je vrlo bitan za razvoj organizma, privlači vlagu i neophodan je za stalnu borbu s bakterijama.

Jabučni ocat upotrebljavao se kao lijek od najstarijih vremena. U 4. st.pr. n. e. Hipokrat je koristio jabučni ocat kao pomoć za mnoge bolesti, naročito one probavnih i dišnih organa. Starim Grcima on je bio eliksir zdravlja. U njemu su namakali ružine latice te ga potom koristili kao oblog protiv opeklina. Mješavina jabučnog octa i vode bila je omiljeno piće starih Rimljana. Nazivali su ga Posca, a uzimali su ga kao osvježavajući i energetski napitak. Svakodnevno su ga dobivali i rimski legionari kao zaštitu od bolesti želuca i crijeva.
A.Hildegard von Bingen je još u 12.st. zapisala : "Jabučni ocat čisti tijelo i brine o zdravlju." Jabučni ocat naročito je proslavio dr. Jervis iz Vermonta u Sjedinjenim Američkim Državama koji ga je propisivao za čitav niz tegoba, uključujući probavne, astmu i peludnu groznicu, ospice, upalu sinusa i anksioznost.
Jabučni ocat zbog svoje se hranjivosti i ljekovitosti preporučuje kao svenamjenski tonik za nadoknadu hranjivih tvari, naročito minerala. Pojačava imunitet, smanjuje alergije, pomaže kod prehlade, gripe, upale grla, krajnika, bronhija i bronhijalne astme, kašlja i promuklosti.

Potiče razgradnju i apsorpciju kalcija pa se preporučuje za jačanje kosti, zglobova, zubi i nokata, kod artritisa i osteoporoze. Regulira kiselost želuca, potiče njegov rad, umanjuje grčeve i bolove, pomaže kod upale sluznice želuca i čira na želucu. Pomaže probavi bjelančevina i masnoća, smanjuje kolesterol i količinu masti u krvi koja se taloži na stijenkama krvnih žila, te održava količinu šećera u normalnim granicama. Preventivno djeluje protiv srčanog infarkta jer fenoli u jabučnom octu rastvaraju krvne ugruške, šire krvne žile i sprječavaju njihovo začepljenje. Pospješuje cirkulaciju, pomaže kod upale i proširenih vena, hemoroida, usporava arteriosklerozu te sprječava zgrušavanje krvi.

Blagotvorno djeluje na probavni sustav, potiče rad crijeva, otklanja nadutost i plinove, pomaže kod začepljenja crijeva i neredovite stolice. Jabučni ocat sadrži kiselinsku bakteriju koja štiti crijevnu floru od patogenih bakterija. Smanjuje osjećaj gladi, daje osjećaj punoće i sitosti, rastvara masne stanice i celulit. Osim toga potiče rad bubrega, pomaže kod upale bubrega, mokraćnih kanala i mokraćnog mjehura.


Ljekovito bilje
KADULJA


Kadulja je razgranat grm, visine 30-40 cm, višegodišnje,
drvenaste stabiljke. Listovi su srebrenasto bijeli, srcoliki, namreškani i dlakavi. Cvjetovi su tamnoplavo - ljubičasti, dvousnati, a na vrhovima stabiljke tvore klasaste pršljenove. Svi dijelovi biljke imaju jak aromatičan miris. Kadulja samoniklo raste na suhim tlima u priobalju, a najrasprostranjenija je na jadranskim otocima. Voli sunčana mjesta, a osjetljiva je na vjetar i hladnoću. Cvate od svibnja do lipnja. Omiljena je ispaša za pčele, a njen med ubraja se među najcjenjenije vrste medova.

Kadulja sadrži kalij, kalcij, natrij, eterično ulje čiji su sastavni dijelovi cineol, kamfor, borneol i dr. sastojci. Osim toga sadrži i gorku tvar karnozol, triperpenske kiseline, flavone i njihove glikozide, tanin. Ljekovitost ove biljke znali su još antički pisci. Plinije ju je nazvao "salvia" (ljekovita), što potječe od latinske riječi "salvus" (zdrav). Stara rimska izreka kaže: "Zaprijeti li smrt, po kadulju u vrt". Čak je i Karlo Veliki cijenio ovu biljku zbog svoje ljekovitosti, pa je poticao uzgajanje kadulje u cijelom kraljevstvu. U srednjem vijeku uživala je veliki ugled jer se smatrala sredstvom za produljenje života i protjerivanje zloduha. Već tada je izašla knjiga na 400 stranica koja je govorila o njenoj upotrebi i djelovanju.

Kadulja ima antiseptično, baktericidno, fungicidno, virustatično i protuupalno djelovanje. Njen čaj
pročišćava dišne organe, upaljeno grlo, ždrijelo i krajnike, te pomaže kod promuklosti. Smatra se da on pomaže čak i pri saniranju kaverni kod plućne tuberkuloze, jer sadrži tanin koji zaustavlja krvarenje. Isto tako čaj zaustavlja jako znojenje plućnih bolesnika, mladih u pubertetu, žena u menopauzi i poslije poroda. Zanimljivo je da blagi čaj potiče znojenje, a jaki ga zaustavlja i sprječava.

Kadulja se koristi kod kožnih problema, rana koje ne zacjeljuju, ekcema i svraba. Izuzetno je djelotvorna kod bolova i grčeva u želucu, vraća apetit, a smiruje upale crijeva i želuca, te tegobe u jetri i žučnoj vrećici. Kadulja predstavlja prirodnu djelotvornu pomoć kod problema s mokraćnim putevima, a naročito otežanog mokrenja. Stari Rimljani koristili su ju u tretmanu neplodnosti, jer snažno djeluje na ženske spolne organe, te otklanja sklonost pobačaju. Kadulja kuhana u pola vode i pola vina čisti krv, jača živce, zaustavlja drhtanje ruku.

Čaj od kadulje pomaže kod uloga (gihta) i reume, te štiti od zaraznih bolesti. Kadulja jača kosu i daje joj sjaj. Grgljanje i ispiranje usta kaduljom zube čini zdravima i lijepima, pomaže kod afti i neugodnog zadaha iz usta. Zbog mnogih povoljnih djelovanja na zdravlje kadulja je vrlo poželjan začin u svakodnevnoj prehrani. Njeni listovi se stavljaju u pite i druge kolače s jabukama, a u ostala jela
dodaje se uz peršin i celer.


Ljekovito bilje
KAMILICA


Kamilica je razgranata biljka, visoka 15-30 cm, s uskim, dvostruko perastim listovima. Mirisne cvjetne glavice rastu
pojedinačno. Latice cvijeta su bijele, a cvjetište žute boje. Okus im je malo gorak. Cvate od svibnja do kolovoza, a cvjetne glavice sabiru se u lipnju i srpnju.

Kamilica raste u cijeloj Hrvatskoj, na obrađenim tlima, uz putove i ruševine, kao poljski korov. Postoji nekoliko različitih vrsta kamilica, a najcjenjenija je prava (njemačka) kamilica.

Najvažniji sastojci kamilice su eterično ulje, flavonoidi, kumarini i polisaharidi, a eteričnog ulja kamazulen i bisaboli. Kamilica se ubraja među najpoznatije i najomiljenije biljke. Ima velik broj izvanrednih svojstava: smiruje, ublažava i opušta upale, nadutost, djeluje protiv alergija, bakterija i gljivica. Hlapljivo ulje kamilice sadrži azulene koji joj daju njezin osebujni miris. Izvrsno opušta živčani sustav, djeluje protiv nesanice, noćnih mora i za umirenje nemirne djece. Kamilica ublažava bolne mjesečnice i predmenstrualnu napetost, pomaže kod "bijelog pranja" i drugih ženskih tegoba. To djelovanje poznavali su još stari Grci i Rimljani. Latinski naziv kamilica je matricaria chamomilla, a potječe od riječi matrix - "majke" ili "maternica".

Kao odličan prirodni analgetik kamilica ublažava bolove različitog porijekla, naročito kod glavobolje, migrene i zubobolje. Prednost je kamilice da pri tome ne zadržava mokrenje kao neki kemijski lijekovi, već naprotiv, olakšava mokrenje što je uz znojenje vrlo važno. Olakšava bolove mokraćnog mjehura i žuči, te mnoge bubrežne tegobe. Protuupalno djelovanje može se iskoristiti za ublažavanje upale sluznice u želucu i crijevima, kod proljeva i gastritisa, za ispiranje kod upale grla i sluznice usta, te za inhalacije kod kašlja i upale nosne šupljine. Gorki sastojci kamilice potiču protok žuči i želučanih sokova, poboljšavaju probavu i povećavaju apetit.

Svojstvo da djeluje protuupalno i ubrzava zacjeljivanje korisno je kod gastritisa i čireva probavnih organa. Odlično djelovanje kamilica ima kod bakterijskih i gljivičnih infekcija, te kod vrućice, prehlade i gripe, jer aktivira tjelesne obrambene mehanizme. Kamilica je prirodni antihistamnik, njezino protuualergijsko djelovanje može se iskoristiti udisanjem njezinih para, a odlično djeluje protiv astme, peludne groznice, katara i upale sinusa. Čaj je istodobno izvrsna antiseptična vodica za usta i tekućina za grgljanje kod problema usne šupljine. Često se koristi i za ispiranje vaginalnog i analnog područja, naročito kod rana i upaljenih hemoroida. Kamilica izvrsno zacjeljuje, a njena antiseptična ulja djeluju umirujuće i protuupalno na kožu, te ubrzavaju oporavak što je vrlo korisno kod čireva, rana i opeklina. Čaj za pranje ili parne kupelji odlično djeluju kod svrbeža, ekcema, nečiste mladenačke i osjetljive dječje kože, te kod upale očnih kapaka i upale kože.

Sastojci hlapljivog ulja kamilice, azulen i bisabolol često se koriste kao dodatak mnogim kozmetičkim i dermatološkim proizvodima zbog protuupalnog djelovanja i činjenice da ubrzavaju zacjeljivanje kože. Kamilica blago posvjetljuje kosu, pa se njen čaj često koristi za pranje kose, osobito plave.




puky:
Ljekovito bilje
LAVANDA


Lavanda je visoka, razgranata, trajna biljka, gusto obrasla sjedećim listovima koji su na rubu zavrnuti prema dolje, tamni na naličju, a svjetliji odozgo.Posuta je dlačicama, pa se cijela biljka naizgled čini kao da je sive boje. Oko vrha stabiljke poredani su modri cvjetovi. Zbog svog lijepog izgleda lavandu često nazivaju "ljepoticom u plavoj odori". Aromatična je mirisa i okusa. Rasprostranjena je po cijelom Sredozemlju, a najtraženija je lavanda iz francuske pokrajine Provanse. Kod nas raste u suhim predjelima Primorja i Dalmacije, a često se uzgaja i po vrtovima. Glavni sastojci lavande su eterično ulje i tanin. U ulju se nalazi linilacetat koji određuje vrijednost biljke, kao i linalool, borneol, cineol, kamfor i dr. tvari.

Lavanda je od davnina bila jedna od najomiljenijih aromatičnih ljekovitih biljaka. U Novom zavjetu Sveti Marko govori o lavandi kao o vrlo vrijednom ulju. Rimljani su lavandom davali ugodan miris kupeljima pa odatle i njeno ime, koje potječe od riječi lavare, što znači prati se.U antici je lavanda osim mirisa bila cijenjena i zbog svog umirujućeg i dezinficirajućeg djelovanja. U srednjem vijeku i renesansi lavanda se posipala po podu kuća i crkvama kako bi odagnala kugu. Domaćice su je stavljale u ormare i ladice da odjeći podari ugodan miris i otjera moljce. Poznati talijanski travar Matiolli iz 16. st. naročito ju je preporučivao kod bolesti mozga, kao što su epilepsija, apopleksia, spazma i paraliza. Smatra se da lavanda djeluje čak i na lavove i tigrove u zoološkim vrtovima pa pod njezinim utjecajem postaju pitomi.

Dakle, lavanda se oduvijek koristila u najrazličitije svrhe. Kod unutarnje upotrebe klinički je potvrđeno njeno umirujuće, odnosno sedativno djelovanje. Stoga se često koristi kod anksioznosti, nervoze, depresije i tjelesnih simptoma koje oni uzrokuju kao što su napetosti, glavobolje, lupanje srca i nesanica.

Čaj od lavande poboljšava probavu, smiruje grčeve, olakšava nadutost, vjetrove, mučninu, te potiče apetit. Osim toga, ako se uzima vruć izaziva znojenje i smanjuje vrućicu. Učinkovit je i kod prehlada, katara i infekcija dišnih puteva, jer pospješuje izbacivanje sluzi iz dišnih organa. Njeno dijuretično djelovanje pomaže u eliminiranju otrovnih tvari iz tijela putem mokraće. Grgljanje razrjeđenog ulja lavande čisti male ranice u ustima, pomaže kod paralize jezika i mucanja, jer opušta živce i zgrčene mišiće. Lavanda ima široku upotrebu i kod problema sa jetrom, slezenom, navalom krvi u glavu, bijelog pranja, slabosti očiju i opće slabosti u organizmu.

U vanjskoj primjeni lavandino ulje masira se u kožu ili udiše. Smatra se sredstvom za uravnotežnje osjećaja, razvedrava duh, otklanja tjeskobu i dovodi u ravnotežu unutarnji nesklad. Djeluje i kao stimulans živčanog sustava, vraća vitalnost i snagu. Zbog antiseptičnih osobina razrječeno ulje dobar je dezificijens kože kod akna, ekcema, rana, čireva i upalnih stanja kože. Naročito je djelotvorno kod opeklina, jer pomaže obnovu kože i minimizira stvaranje ožiljaka. Utrljavanjem na prsa jača pluća i ubrzava ozdravljenje kod upale pluća, upale porebrice i krvarenje u plućima. U obliku losiona ili kupelji lavanda djeluje protiv oteklina,nagnječenja, uganuća, "pucketanja u kostima", uloga i reume. Kao kupelj ima veliku primjenu i kod vegetativnih distonija i psihičkih tegoba u menopauzi.


Ljekovito bilje
LIMUN


Limun je voće, najvredniji od svih citrus plodova i općepoznat kao vrlo ljekovit. Pripada porodici rutvice, a potječe iz istočne Azije. Bogat je vitaminima (A, B1, B2 i C), mineralima (kalcijem, željezom, manganom i bakrom). Uz vitamin C i kalcij koji mu daju veliku hranjivu vrijednost, veliku važnost ima i novi vitamin P koji je nedavno pronađen u njemu. Vitamin P odnosno citrusni bioflavonoidi vrlo je važan za bolju apsorpciju vitamina C. Limunova korica sadrži provitamin A, hesperidin, flavonoglikozide i eterično ulje. Važni su sastojci ulja limoni, citral, citronelal, pinen, felandren, kamfen i linalol. Limun je biljka koja uništava bakterije, a ima i antiseptično (uništava klice) i diuretično (izlučuje vodu, a time i bakterije koje izazivaju bolesti) djelovanje. Osim tih ima i druga povoljna djelovanja na organizam: osvježava, smanjuje temperaturu i visoki tlak, jača živčani sustav, srce i vene, te sprječava reumatske tegobe i sklerozu. Djelotvoran je i kod svih poremećaja probavnih organa naročito kod djece, te kao sredstvo protiv trovanja. Grgljanjem ili premazivanjem pomaže kod grlobolje, migrene i krvarenja iz nosa. Udisanje limunova ulja pročišćava začepljene nosne kanale, a pomaže i kod problema sa krajnicima.

Osim za zdravlje, limun ima i veliku važnost u kozmetici i tretmanima ljepote. Zbog dobrog djelovanja na kožu i kosu često je i važan sastojak kozmetičkih preparata. Hrapavoj i gruboj koži ruku i laktova daje nježnost i mekoću, izbjeljuje pjege, otklanja neugodne mirise, čak i od crvenog luka i češnjaka. Osim toga, limun pomaže i kod gljivičnih infekcija na noktima. Koži lica daje blistav sjaj, skuplja proširene pore, a djeluje i protiv bora. Limunov sok hrani kosu, regenerira oštećenu, suhu i lomljivu kosu, te ju čini sjajnom i podatnom. Osim toga pomaže kod bradavica i pigmentiranih mrlja.


Ljekovito bilje
MALVA


Ljekovita snaga ove biljke poznata je još od davnina, Grci su hvalili njezinu ljekovitu moć i koristili je kod probavnih poteškoća.

Dvogodišnja biljka; visoka od 20-70 cm; ima srcolike i dlakave listove, roza-ljubičaste latice (pet latica, cvate od svibnja do rujna). Raste uz putove, neobrađene površine, na livadama, često je nalazimo blizu ljudskih prebivališta.

Biljka sadrži 6-8 % sluzi, koja smiruje i ublažava kašalj, pomaže kod "čiščenja" organizma te povoljno utječe na dišne organe.
Koristi se kod kroničnih problema sa zatvorom, sluz sadržena u cvjetovima i listovima podmazuje probavni trakt. Sljezom liječimo crijevne i želučane grčeve. Pospješuje izlučivanje sluzi, liječi bronhitis, astmu i iritirano grlo kod suhog kašalja.
Izvana se koristi kod kožnih problema kao što su: akne, čirevi i kod općenito iritirane kože.



Ljekovito bilje
MASLINA

Maslina je dugogodišnje, vijugavo i kvrgavo drvo, visoko oko 12 metara. Listovi su uski, s gornje strane zelenkaste, a s donje sivkaste boje. Nemaju miris, dok je okus trpak, blago gorak. Plod drveta je jajolika koštunica ili maslina koja je prepuna ulja. Nepotpuno zrele masline, još zelene daju najfinije ulje, dok je ulje od crnih maslina nešto lošije kvalitete. Maslina sadrži flavonske heterozide, saponozide, tanin, šećer, smole, bjelančevine, klorofil, vitamine A i E i dr. Najviše raste u primorskim predjelima, gdje raste i samonikla. Prve masline posađene su prije otprilike 6000 godina i otada su cijenjene u prehrani, ljekarstvu i kozmetici. Maslina se spominje u Bibliji, kao simbol mira i dobronamjernosti, ali i života i nade.

Za stare Grke maslina je bila simbol mudrosti. Smatrali su da je božica Atena od Posejdona dobila neki otok tako što je žiteljima dala najdragocjeniji dar, maslinovo stablo. Blijedo zelenkasto-žuto ulje vrlo je hranjivo i smatra se najčiščim od svih biljnih masnoća. Toliko je čisto da se utrljavalo u kožu dojenčadi kao dodatna njega.

Maslina ima veliku unutarnju i vanjsku primjenu, a najčešće se koriste ulje i listovi. U narodnoj medicini čaj od listova masline koristi se za snižavanje krvnog tlaka i razine šećera u krvi. Zbog umirujućeg djelovanja maslinovo ulje često se koristi kao pomoć kod probavnih tegoba, vjetrova, dispepsije, žgaravice, gastritisa, čireva probavnih organa, kolitisa i zatvora. Blagotovrni učinak ima i na jetru, kod kamenca i pijeska žučnog mjehura, te žučnog napada. Osim toga, maslinovo ulje odlično djeluje na dišne organe, pomaže kod kašlja, promuklosti, povišene tjelesne temperature, laringitisa i katara. Smatra se da ljudi koji jedu mnogo maslinovog ulja mogu očekivati dulji život, zbog vitamina - antioksidansa koje ono sadrži. Znanstvenici du dokazali da ono smanjuje količinu štetnog kolesterola, sklonost arteriosklerozi, srčanoj i moždanoj kapi, te smanjuje rizik od stvaranja ugrušaka.

U vanjskoj primjeni maslinovo ulje blagotvorno djeluje na zdravlje kože, štiti ju od iritacije, čini je glađom, umiruje ekceme, pomaže kod ispucalosti i herpes simplexa, a omekšava i tjemenicu u dojenčadi. Malo toplog maslinovog ulja ublažava bol u uhu. U kombinaciji s naribanim češnjakom izvrsno je ulje za masažu protiv boli u zglobovima i neuralgije. Maslina ima visoku hranjivu vrijednost u prehrani i kozmetici, ponajprije zbog izvora vitamina A i E koji sprječavaju prerano starenje kože. Ulje se često koristi i za njegu kože i kose, naročito suhe. Posebno se preporučuje kod ispadanja kose.


Ljekovito bilje
MATIČNJAK


Matičnjak je višegodišnja zeljasta biljka, visoka i do 100 cm. Ima vrlo razvijen korijen. Stabiljka je razgranata. Listovi su jajastog ili srcolikog oblika, malo dlakavi, zelenkasto-žućkaste boje. Cvjetovi su u bijeloj ili crvenoj boji, a mirišu na svjež limun. Domovina matičnjaka je Sredozemlje, ali danas raste u skoro cijeloj Europi. Najčešće se može naći po šumama, livadama, uz stare zidove, rubove puteva i živice. Matičnjak sadrži željezo, kamfor, ulje, tanin, gorke tvari, klorofil, smolu i gumu.

Nije poznato da li su ga stari narodi uzgajali zbog njegovih ljekovitih svojstava ili zbog obilja nektara koji nudi pčelama. Kako god bilo, oni su vrlo brzo otkrili njegove vrijedne osobine. Arapski liječnici prozvali su ga "travom za srce", jer jača srce i smiruje lupanje. Zvali su ga i "travom za vedrinu", jer jača sve vitalne sposobnosti, djeluje protiv "crnih misli", tjeskobe, glavobolje uzrokovane živčanom napetošću i gubitka pamćenja. Benediktinci su prihvatili "kulturu matičnjaka" od Arapa i u tome su postali pravi stručnjaci. Od 1611. do danas sačuvala se u upotrebi tzv. karmelićanska voda od matičnjaka što dovoljno govori o ljekovitoj vrijednosti biljke. Matičnjak ima antivirusno, antibakterijsko i umirujuće djelovanje. Osim toga, on djeluje i protiv grčeva, uklanja bolni ili tjeskobni grč raznih organa, bilo da se radi o srcu, krvožilnom, probavnom, živčanom ili dišnom sustavu.

Vanjskom primjenom djeluje protiv neuralgija, reumatičnih bolova i povreda, a pomaže i za brže zacjeljivanje rana.


Ljekovito bilje
MENTA

Menta je višegodišnja biljka, visoka oko 80 cm. Ima razgranam stabljiku i kopljaste, pilasto nazubljene listove. Zbog modrih žila osobito u proljeće, lišće se čini tamno, a ta se najbolja vrsta naziva " crna menta ". Cvjetovi su crveno - ljubičaste boje, a rastu iz koljenaca kao pršljenovi, tvoreći cvatove slične klasu. Plod je oraščić od četiri dijela, sa po jednom sjemenkom u svakom dijelu. Menta ima jak miris, a okus ljut koji hladi. Cvate od lipnja do kolovoza. Sabire se lišće i mladice s cvjetnim vršcima u vrijeme sadnje. Menta se najčešće uzgaja u vrtovima, a dobro uspijeva i na vlažnim mjestima. Sadrži eterično ulje, flavonske glikozide, triterpenske kiseline i brojne fenilkarboksilne kiseline. Stari Grci i Rimljani dobro su poznavali ovu biljku. Od nje su spravljali parfeme i vijence za razne svečanosti, a koristili su je i kod ujeda zmije, škorpiona i insekata, protiv kašlja, povraćanja, mokraćnih smetnji, vrto glavice, glavobolje, seksualne nemoći i menstrualnih bolova. Rimljanke su miješale mentu s medom kako bi zasladile svoj dah nakon što su pile vino, jer je u ono vrijeme to bio zločin koji se kažnjavao smrtnom kaznom. U srednjem vijeku liječnici su počeli otkrivati njezina nova značajnija svojstva, pa su je naročito koristili protiv povišene tjelesne temperature, kao sredstvo za stimuliranje želuca i crijeva, protiv histerije i smetnji vida, protiv žutice i prsnih bolesti, te kao lijek za otekline i sve vrste bolova. Ona se danas uzgaja u cijelom svijetu i jedna je od najtraženijih aromatičnih biljaka. Njena je upotreba moguća na bezbroj načina - u obliku čaja, u raznim umacima, koktelima i salatama. Najčešće se koristi kao svakodnevni napitak. Ali takva se upotreba ne preporučuje, jer u slučaju ozbiljnijih bolesti neće više biti tako djelotvorna.

Menta jača organizam i vraća snagu svim organima, pa se naročito preporučuje djeci, starijim osobama i rekonvalescentima. U unutarnjoj upotrebi njeno antiseptično djelovanje dragocjeno je kod svih vrsta kašlja i bolesti dišnih organa, astme i bronhitisa. No, to isto djelovanje korisno je i za živce, naročito kod neuralgija, nervoze, nesanice i tjeskobe. Menta je tonik za srce, koji olakšava lupanja srca, potiče njihov rad i krvotok, te izaziva znojenje. Opušta i djeluje protuupalno pa je korisno kod stanja povezanih s bolovima i grčevima, kao što su bol u želucu, nadutost, žgaravica, dispepsija, štucanje, glavobolja, migrena i mučnina.

Pomaže rad crijeva i oslobađanje crijevnih plinova. Gorki sastojci potiču rad jetre i žuči, zbog čega se menta koristi i za pročišćavanje jetre i kod žučnih kamenaca. Diuretičko svojstvo i sposobnost da snižava tjelesnu temperaturu čine ovu biljku djelotvornom protiv mnogih tegoba infektivnog porijekla, to više što se ovo djelovanje pojačava još i njenom baktericidnim i antiseptičnim svojstvima. U vanjskoj primjeni zbog antiseptičkih hlapljivih ulja, osobito kamfora i mentola, korisno je sredstvo za herpes simplex, rane, infekcije, upale, giht i bolna reumatična mjesta. Grgljanje čaja od mente pomaže kod grlobolje, a izvanredno djeluje i protiv bolova desni i zubi. Ustima daje ugodno svjež dah.

puky:
Ljekovito bilje
MORSKE ALGE

Morske alge potpuno su prirodni izvor života. Morfologija, odnosno znanost koja proučava građu i oblike živih bića alge svrstava u skupinu steljnjača (talofita). U oceanu su morske alge prve u lancu prehrane, jedina karika koja stvara organske tvari izravno iz mineralnih elemenata. One također proizvode pola kisika našeg planeta i najveći su čistači oceana. Do danas je poznato oko 25000 primjeraka morskih algi, a najčešće se dijele s obzirom na njihovu boju.

Tako postoje 4 velike skupine: zelene, plave, crvene i smeđe alge. Okruženje u kojem žive morske alge u mnogočemu je slično s tjelesnom plazmom, što pomaže u objašnjenju lake distribucije aktivnih sastojaka morskih algi u tijelu. Alge se sastoje od nevjerojatnih komponenata, sadržavajući više od 40 aktivnih morskih tvari, mineralnih soli i elemenata u tragovima. Ponajviše sadrže kalcij, kalij, klor, magnezij, fosfor, jod, željezo, cink, mangan i krom. Sve mineralne tvari koncentrirane su u stanicama morskih algi.

Kao minijaturne tvornice one također proizvode proteine i vitamine (A, B1, B3, B5, B6, B9, B12, C, D, E, K). Morske alge nemaju korijenje, niti krvni tok, one rastu iz površine biljaka direktno u morskoj vodi i stoga sadrže sve prednosti mora.

FUCUS VESICULOSUS (mjehurasti bračić)

- pripada skupini smeđih morskih algi
- pomaže eliminaciju masnoća i toksina iz organizma
  (detoksikacijski učinak)
- relativno visoke koncentracije joda (čime stimulira   tiroidnu žlijezdu koja izlučuje tiroksin, protein koji   značajno pospješuje metabolizam, pomaže                                                                                                      mršavljenje, te povećanje tjelesne energije)
- odlično tretira celulit
- izuzetno pozitivnog djelovanja na ljepotu i zdravlje kože, kose i noktiju
- sadrži vitamin C koji povećava gustoću kolagena i daje gipak i mladolik izgled kože

LITHOTHAMNIUM CALCARCUM

- pripada skupini smeđih morskih algi
- bogata mineralima, vitaminima, aminokiselinama i    fitohormonima
- čak 95 % sastava čine minerali, ponajprije kalcij i   magnezij (važni za izgradnju kostiju, pomažu sintezu   antitijela, djeluju protiv upala, alergija, stresova i sl.)
- smanjuje reumatske i artritične bolove
- pomaže oslobađanje nakupina mliječne kiseline u tkivima
- jakog stimulirajućeg i aktivnog djelovanja kod gubitka kilograma i celulita

ULVA LACTUCASTRANA

- pripada skupini zelenih morskih algi
- bogata željezom i vitaminom B
- potiče cirkulaciju

LAMINARIA DIGITATE

- pripada skupini smeđih morskih algi
- povećava elastičnost kože
- prirodan izvor vitamina
- revitalizirajućeg djelovanja


Ljekovito bilje
MRKVA


Mrkva je jedna od najpoznatijih vrsta povrća i vjerojatno ne postoji osoba koja ju ne zna opisati. Njen veliki narančasto-žuti korijen, debeo i sladak, specifična mirisa i okusa dobro je poznat svima. Raste u gotovo svakom vrtu, a bere se u lipnju. Uz mrkvu su vezane mnoge zanimljive priče i legende. Neki smatraju da ona čovjeka čini ljubaznim i vedrim, a vrlo često je upravo to dokaz zdravlja. Postoje vjerovanja da mrkva uljepšava žene i da od nje bedra postaju ružičasta i lijepa poput bedara boginje. Mrkva je bogata mnogim hranjivim tvarima, ponajprije vitaminima i mineralima, pa se stoga opravdano može svrstati u ljekovitu hranu.

Najviše sadrži vitamine B1, B2, C, D, E, H, te provitamin A. Od mineralnih tvari u mrkvi se najviše nalazi joda, kalija, kalcija, željeza i bakra. Željezo i bakar su važni za krv, naročito kod problema anemije. Jod je od velike važnosti za žlijezdani sustav. Kalij sudjeluje u normaliziranju rada srca, a kalcij je čuvar kostiju. No, svakako najvažniji sastojak mrkve je provitamin A, odnosno betakaroten koji se uz pomoć masti u našem tijelu pretvara i djeluje kao vitamin A. Vitamin A poznat je kao vitamin za oči, jer pomaže kod smetnji vida, upala, noćnog sljepila, te umora očiju nakon dugotrajnog rada uz svijetlo.

Stoga je mrkva korisna svima, a naročito vozačima čiji vid mora uvijek biti savršen, te kratkovidnim osobama kojima popravlja vidne sposobnosti. Betakaroten iz mrkve važan je za dobru funkciju probavnih organa, potpomaže građu naših stanica i zdravu građu zuba. Mrkva je jedno od povrća koje nas prati od najranijeg djetinjstva. Bebama se daju kašice od mrkve kao prirodan lijek protiv povraćanja i proljeva. Često je mrkva omiljena dječja "igračka". Na njoj djeca jačaju desni, uživaju u ugodnom okusu, a narančasta boja uvijek im je privlačna i zanimljiva. I u daljnjem razvoju djece vrlo je važna jer pospješuje rast, jača kosti, sprječava anemiju, te je važan izvor hranjivih tvari. Osim hranjivih, mrkva ima i odlična medicinska svojstva.

Prirodna je pomoć kod probavnih problema, sprječava i otklanja truljenje u crijevima,normalizira njihovo funkcioniranje, neutralizira prekomjernu želučanu kiselinu, uklanja žgaravicu, crijevne gliste,te pomaže kod viška kilograma. Koristi se i kod šećerne bolesti, uroloških tegoba, gihta i reume. Sok od mrkve pomaže kod problema sa dišnim organima, bronhitisa, gripe, upale pluća, grla i krajnika. Naribani korijen mrkve zaslađen medom pojačava koncentraciju i pamćenje, otklanja umor, pa se naročito preporučuje đacima, studentima i osobama s pojačanim intelektualnim aktivnostima. Mrkvino lišće nemojte bacati! Ono obiluje mineralnim solima, poboljšava okus i hranjivu vrijednost juha. U obliku uvarka i kupelji antiseptično djeluje na usnu šupljinu i pomaže kod afti. Mrkva je vrlo korisna i u vanjskoj upotrebi.

Naribana je pravi melem za rane, opekotine, čireve, ekceme, zagnojenja i psorijazu. Zbog odličnih djelovanja na kožu mrkva je poželjan sastojak krema za lice, naročito kod osoba sa suhom i osjetljivom kožom. Pomaže koži kod upala, crvenila, osipa i izlaganja sunčevim zrakama. Betakaroten iz mrkve tenu daje svježinu, a kožu štiti od štetnog djelovanja sunca, pomažući joj da brzo i zdravo potamni. Zbog mnogobrojnih korisnih djelovanja na organizam mrkva je svakako poželjno i zdravo povrće.

puky:
Ljekovito bilje
NEVEN


Neven je jednogodišnja, rjeđe dvogodišnja zeljasta biljka. Ima dubok vretenast korijen. Stablo je visoko 40 - 70 cm, u donjem djeluje jako razgranato, a u gornjem je prekriveno dlačicama. Listovi su naizmjenično raspoređeni, duguljastog oblika i svjetlozelene boje. Cvjetovi su jezičasti i narančasti, poredani u 2-3 reda. Neven sadrži flavonoide, karotinoide, eterično ulje, tanin, šećer, gorke tvari, kalij, sumpor, bjelančevine, kalendulin i dr.

Iako su neven dugo zamjenivali maslačkom ipak su ga u srednjem vijeku dobro poznavali Sv. Hildegarda i Albert Veliki, koji su ga koristili protiv crijevnih smetnji, oboljenja jetre, uboda insekata i ugriza gmazova. Talijanski liječnik Matiolli u 16. st koristio ga je kao kolirio za aftalmije, konjunktivitis i druge upale oka. Danas se pouzdano zna da neven djeluje stimulirajuće i umiruje grčeve. Stoga je koristan kod astme, kašlja, lupanja srca, nesanice i tjeskobe. Povoljno djeluje i na rad jetre i lučenje žuči. Osim toga neven pročišćava krv te pospješuje mokrenje, probavu i znojenje što je vrlo važno kod infektivnih bolesti. U vanjskoj primjeni djeluje kao blagi antibiotik, liječi rane, ozebline, opekline, ekceme, čireve, kurje oči, bradavice i akne. Poznato je i njegovo djelovanje protiv upornih povraćanja, a dokazana je njegova djelotvornost protiv očnih bolesti.

Neven ima i pomalo "ženska" svojstva. Mladim djevojkama i ženama pred menopauzom pomaže za regulaciju ciklusa ukoliko je poremećen, za povratak izgubljene menstruacije, za smanjenje preobilnih krvarenja i sl.



Ljekovito bilje
NOĆURAK


Noćurak poznat i kao žuti noćurak višegodišnja je zeljasta biljka grmolikog oblika. Prosječna visina je oko 60 cm, ali može narasti i do 2 m. Ima nasuprotne jajasto-šiljaste listove od kojih su donji s peteljkama, a gornji sjedeći. Zbog povećanog pritiska u lapovima i laticama, prekrasni žuti cvjetovi otvaraju se tek u mraku, privlače brojne noćne kukce, i ostaju otvoreni tijekom čitave noći. Prije nego što sunce izađe, cvijeće će uvenuti, a već će slijedeće večeri novi cvijetovi krasiti biljku. Odatle i narodni naziv žuti noćurak.

Noćurak potječe iz Južne Amerike, ponajprije iz Perua. Odatle se proširio na sjever, na istočnu obalu Kanade. Bio je vrlo popularan lijek indijancima koji su ga koristili kao prirodan lijek za ublažavanje kožnih tegoba i zacjeljivanje rana, te kod astme, prehlade i gripe. U Europu je prenijet 1525.godine. Najveću je primjenu imao u tadašnjoj Engleskoj. U prošlosti velik broj njegovih povoljnih djelovanja na organizam nije bio poznat, ali zato se on danas uvelike koristi. Ulje žutog noćurka sadrži dvije važne nezasićene masne kiseline: cis-linolenska kiselina i gamalinolenska kiselina. Cis-linolenska kiselina je esencijalna masna kiselina što znači da je organizam nije sposoban sam proizvoditi, pa ju je nužno unositi hranom.

Gama-linolensku kiselinu organizam može sam proizvesti iz sirovina koje se nalaze u hrani, ali samo uidealnim uvjetima. Ulje noćurka sadrži ukupno 72 % cislinolenske kiseline, a 9 % čini gamalinolenska kiselina. Stoga se ova biljka može smatrati najbogatijim prirodnim izvorom esencijalnih masnih kiselina. Upravo one imaju brojne povoljne utjecaje na naš organizam. Štite organizam od srčanih oboljenja, krvarenja u mozgu, visokog krvnogtlaka i pretilosti. Svjetska Zdravstvena Organizacija smatra esencijalne masne kiseline toliko važnima da, prema njezinim prijedlozima, nezasićene masne kiseline kod odraslih trebaju činiti 3 % dnevno unesenih kalorija, a za dojilje i djecu 5 %. Ulje noćurka naročito dobro djeluje na ženski organizam, prvenstveno kod neugodnih simptoma koji se javljaju prije menstruacije PMS (predmenstrualni simptom). Jedno istraživanje u Velikoj Britaniji obuhvatilo je 70 žena koje se ranije nikakvim metodama nisu uspjele osloboditi bolova i tegoba koje su se javljale iz mjeseca u mjesec. Uzimajući tri puta dnevno kapsule ulja noćurka, 67 % pacijenticaje potpuno prestalo osjećati simptome, 22 % je osjetilo djelomično poboljšanje, a samo kod 11 % terapija nije dovela do promjene. Osim toga noćurak pomaže i ženama u menopauzi kada se koristi kao prirodna terapija, zamjena za hormonalnu. Pošto noćurak sadrži gama-linolensku kiselinu veoma je značajan za osobe koje na drugi način ne mogu da formiraju ovu kiselinu u dovoljnim količinama. To su najčešće osobe čija ishrana i napici ne sadrže dovoljno esencijalnih kiselina, koji su popili ogromne količine alkohola, kojima je slaba tiroidna žlijezda ili su bili izloženi zračenju.

Noćurak ima antidepresivno djelovanje pa je vrlo koristan kod odvikavanja od alkoholizma koji je često usko vezan s depresijom. Time što smanjuje depresiju ulje noćurka posredno smanjuje i želju za alkoholom. S obzirom da alkohol oštećuje jetru i bubrege, ulje žutog noćurka sprječavajući blokadu enzima izazvanu alkoholom, predstavlja svojevrsnu zaštitu ovih organa. Osim toga on ima još nekoliko blagotvornih učinaka na organizam: smanjuje mogućnost komplikacija kod šećerne bolesti, smanjuje osjećaj pregrijanosti uslijed hiperfunkcije štitne žlijezde, dobar je u slučajevima multiple skleroze, pomaže reguliranju tjelesne težine, pomaže kod neurodermatitisa, reumatoidnog artritisa, kroničnog umora, a blagotvorno djeluje i na kosu, kožu i nokte.

Istraživanje u Švedskoj dokazuje da noćurak posjeduje antioksidativno djelovanje, jer sprječava nastajanje i djelovanje slobodnih radikala, koji su najčešći krivci za starenje organizma i nastanak mnogih degenerativnih bolesti. Stoga je razumljivo da je ulje noćurka jedan od najsvestranije primjenjivih dodataka prehrani koji zaslužuje svoje mjesto u svakom domu.


Ljekovito bilje
NONI

Noni, latinski Morinda citrifolia, plod je s Tahitija i spada u skupinu 80 ljekovitih biljaka koje pripadaju medicinski najdjelotvornijoj biljnoj grupi starog svijeta Rubiaceae. Raste samonikla, a daje plodove tijekom cijele godine. Berba je 12 puta godišnje. Ovo voće, koje se već stoljećima efikasno koristi u Polineziji, na Tahitiju i Havajima, tek je u današnje vrijeme postalo opće poznato.Proces prerade nonija počinje prirodnom fermentacijom koja traje od 3 - 6 mjeseci. Kad je fermentacija gotova, hladno se voće preša i dobija se sok.

Opće je poznato da su voće i povrće potrebni organizmu. Noni svojim bogatim sadržajem hranljivih tvari i svestranim djelovanjem nadilazi sva očekivanja.
Noni je jedina biljka koja sadrži 155 biološki djelotvornih sastojaka. Sadrži 18 različitih aminokiselina, koje pospješuju razvoj mišića i ujedno sprječavaju njihovo razgrađivanje. Ovo djelovanje se višestruko ispoljava prilikom redovnog treniranja. Natrij, kalij, željezo, mangan i magnezij koji se nalaze u sastavu nonija, doprinose zadovoljenju dnevnih potreba organiz-ma za mineralnim tvarima.
Pored toga sadrži i specijalne tvari, koje pospješuju protok tvari između stanica, tako da imaju regenerativno djelovanje. Sastojak skopoletin podržava funkciju štitne žlijezde, povećava nivo serotoni-na i melatonina u organizmu sprječava-jući time promjene raspoloženja, odnosno vrlo povoljno utječe na sposobnost prilagođavanja dnevnim promjenama, te regulira ciklus sna. Noni pospješuje proizvodnju azotnog oksida koji u kombinaciji sa skopoletinom omogućava opuštanje arterija, čime igra značajnu ulogu u smanjenju visokog krvnog tlaka nastalog uslijed napetosti i stresa. Pored toga azotni oksid sudjeluje u poboljšanju prokrvljenosti tkiva, smanjuje sklonost ka nastajanju ugrušaka, čime štiti organizam od infarkta i od izlijeva krvi u mozak. Svojim antioksidativnim djelovanjem čini obranu od oksidacije štetnog, LDL-kolesterola, i time ima značajan doprinos u prevenciji od krvožilnih bolesti.

Noni plod ima 800 puta više proxerina nego ananas koji je do danas bio najveći izvor ovog sastojka. Proxeronin i proxeronasa su dva sastojka koja omogućuju ljudskom organizmu stvaranje xeronina, najvažnijeg alkaloida za obnovu svih molekula u stanicama. Drugi značajan element nonija je damnakantal. On igra jednu vrstu uloge nadzornika diobe stanica i tkiva i "ne dozvoljava" da se dioba otrgne kontroli. Pošto sudjeluje u izgradnji najoptimalnijeg nivoa takozvanih T- i B-stanica, kao i obrambenih i limfnih stanica, olakšava posao imunološkog sustava koji je tako sposoban pobjediti bolesti. Zahvaljujući sadržaju damna-kantala, noni izvrsno štiti od malignih pojava, odnosno usporava rast već nastalih tumora. Zahvaljujući adaptoge-nom djelovanju u stanju je normalizirati stanice koje nepravilno rade.

Redovnom upotrebom nonija mnogo se doprinosi efikasnoj zaštiti od tumora.
Kseronin i prokseronin imaju izvanredno antidepresivno djelovanje.
Ove tvari pospješuju lučenje endorfina, čije oslobađanje rezultira dobrim raspoloženjem. Pored toga smanjuju iscrpljujuće bolove nastale uslijed upale zglobova, pri čemu ne izazivaju ovisnost. Kseronin pokreće u organizmu mehanizam zaštite od upala, a također povećava otpornost na bakterije i viruse. Zbog toga se noni preporučuje svima koji često oboljevaju od infekcija gornjih dišnih puteva. Pošto Noni potpomaže lučenje probavnih sokova, smanjuje i značajni dio problema digestivnog trakta.

U terapijske svrhe koristiti se jedino ekstrakt od biljke noni, jer sok ima puno slabiji učinak


puky:
Ljekovito bilje
PERŠIN

Peršin je jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta, aromatična biljka s tankim, bijelim i repastim korijenom. Stabiljka je gola, malo žljebasta i uglasta. Listovi peršina različitog su oblika, a cvjetovi su složeni u štitac. Cvjetni vjenčić je žućkasto-zelene boje. Cvate u svibnju i lipnju, a sjeme sazrijeva u kolovozu i rujnu. Porjeklom je iz zemalja oko istočnog dijela Sredozemnog mora, odakle se raširio po svim zemljama južne Europe. Danas se često uzgaja po vrtovima kao omiljena začinska biljka.

Ovom vjerojatno najčešće korištenom začinu još od vremena Grka i Rimljana pripisuju različite čarobne moći. Stari Grci su ga davali kao hranu konjima za borbu, peršinovim lišćem bi okrunili pobjednike olimpijskih igara i pjesnike. Smatrali su ga i za simbol smrti, posipali bi ga preko grobova svojih mrtvih kako bi pokojnima donio sreću. U srednjem vijeku su vjerovali da sjeme tako kasno klija jer mora prije nego isklija sedam puta do vraga i nazad. Također su vjerovali da presađivanje peršina znači nesreću, pa su ga zato vrtlari izbjegavali. Peršinovo sjeme smatralo se i lijekom protiv kuge.

Peršin je bogat vitaminom C, betakarotenom, vitaminima i skupine B, među kojima je i traženi i neophodni B12. Hranjiva vrijednost se očituje u obilju minerala kao što su kalij, željezo, kalcij, magnezij, mangan, fosfor i dr. Njegova hlapljiva ulja, osobito apiol, djeluju antiseptički i pomažu kod infekcija i vrućice.

Peršinov plod i njegovo ulje djeluje dijuretično, pomažu u izlučivanju soli iz organizma. Stoga se često koristi kod bolesti bubrega, upale prostate, otežanog mokrenja, oticanja nogu, nadutosti od plinova, reumatizma, artritisa, gihta, debljine i celulita. Svježe zdrobljeno lišće pomaže kod bolova u uhu i zubobolje. Djeluje i na spolne žlijezde i kod neplodnosti.

Peršin kuhanjem gubi vitamin C, stoga ga je najbolje uzimati svježeg. Svjež je naročito koristan u liječenju slabokrvnosti zbog pomanjkanja željeza, jer vitamin C koji sadrži olakšava apsorpciju željeza. Čaj od sjemena peršina snižava tjelesnu temperaturu, opušta glatke mišiće u cijelom tijelu, olakšava glavobolje, migrene, astmu, grčeve u trbuhu, iritaciju mjehura i dispepsiju. Potiče krvotok i dobro djeluje na živčani sustav, te ublažava letargiju i anksioznost. Nakon poroda uzimanje peršina pomaže normalizaciji maternice i pojačava stvaranje mlijeka. U vanjskoj primjeni peršin je poznato sredstvo za njegu lica i sjaj kose. Pomaže prirodno izbjeljivanje pjega, mrlja i sličnih promjena na koži, djeluje antiseptično na posjekotine i rane, a ublažava i nadražaje od uboda insekata. Žvakanjem svježeg peršinova lišća uklanja se miris luka i češnjaka.


Ljekovito bilje
PLANINSKI BOR

Planinski bor je oko 10 metara visoko stablo, raširene krošnje, duboka korijena, smeđe crvene ispucale kore. Ima duge, uvijek zelene četine u čupercima.

U vrijeme pupanja ovijene su opnenom ljuskom da se ne smrznu. Prašnički cvjetovi vise u resama na kraju grana i puni su cvjetnog praha. Mali cvjetovi izlaze na kraju mladih grančica. Češeri, pri dnu debeli, sazrijevaju tek nakon 2 godine. Na svakoj ljusci češara stoje po dvije sjemenke. Pupoljci su dugi 3-5 cm, debeli 4 mm, ljepljivi, žutosmeđe boje, balzamična mirisa i gorka aromatična okusa. Cvate od travnja do svibnja, a beru se iglice i pupoljci. Planinski bor sadrži gorke tvari, vitamin C, šećer, pinitol, eterična ulja, smolu, alfapinen, silvestren, kadinen, tanin, flavonske spojeve koji djeluju kao tonik, katrane koji imaju antimikrobno i antiseptičko svojstvo, pa pomažu kod kožnih tegoba.

Borovo hlapljivo ulje kod unutarnje primjene i pri inhalaciji smanjuje izlučivanje bronhijalnih žlijezda i djeluje antiseptički. Stoga se njegova primjena naročito preporučuje kod katara bronhija, tuberkuloze i drugih plućnih tegoba. Sirup od borova katrana djeluje odlično na dišne organe, potiče mokrenje, dezinficira mokraćne organe, osobito mjehur, te potiče znojenje. Kupelji s iscrpinom iz borovih iglica pomažu kod neuralgičnih tegoba i jačaju meke kosti. Borovo hlapljivo ulje vanjskom primjenom potiče cirkulaciju, što odlično djeluje na reumatizam, giht i probleme sa kožom kao što su akne, lišajevi, ekcemi, svrab i psorijaza.

"Katranova voda" pomaže kod problema sa vlasištem i kosom, izvrsno djeluje protiv prhuti, lišajeva na tjemenu i sličnih problema.



Ljekovito bilje
PRESLICA


Preslica je trajna oko 30 cm visoka stabljika iz roda papratnjača. Slična je boru, s brojnim tankim listovima u pršljenu, pa je zbog toga još nazivaju "konjski rep". Cvate u svibnju i lipnju, a sabire se u ožujku i travnju, prije nego što truske dozru. Preslica raste u močvarnom tlu, po pjeskovitim livadama i poljima, neobrađenim zemljištima, te uz željezničke pruge. Ona sadrži kalij, kalcij, natrij, sumpor, kremenu kiselinu (vrlo korisna kod plućnih bolesti), tanin, smolu, jabučnu i oksalnu kiselinu, gorke tvari, pektin i vitamin C.

Djelotvornost preslice bila je poznata još u starom vijeku, a zbog svog mnogostrukog pozitivnog utjecaja koristi se i danas. Naročito je djelotvorna kod problema sa mokraćnim organima. Veliki se uspjesi postižu kod grčeva u mjehuru, slabog mjehura, bolnog mokrenja, zadržavanja mokraće, upale bubrežne nakapnice, krvarenja bubrega, kroničnog nadražaja mjehura s pritiskom na mokrenje (u žena), a pomaže čak i kod početne tuberkuloze bubrega i mjehura.

Osim toga preslica je vrlo učinkovita i kod problema anemije, jer pospješuje stvaranje crvenih krvnih tjelešaca. Upravo zbog toga korisna je i kod tuberkuloze i plućnih krvarenja. Preslica na prirodan način nadoknađuje minerale. U kombinaciji s drugim biljkama pomaže i kod problema želuca, arterioskleroze i visokog krvnog tlaka.


Ljekovito bilje
RUŽMARIN

Ružmarin je zimzelena, grmovita biljka visine oko 1 metar. Listovi su čvrsti i uski, tamnozelene boje. Između listova, na krajevima ogranka razvijaju se na malim petiljkama ljubičasto-plavi cvjetovi. Oni imaju vrlo jak miris sličan kamforu, a okus aromatičan, ljut i pomalo gorak. Ružmarin cvate od ožujka do svibnja, ponekad i u rujnu, a raste u suhim, kamenitim predjelima Dalmacije, Primorja i otoka. Kao ukrasna biljka uzgaja se u parkovima i vrtovima. On sadrži kalcij, eterično ulje u kojem ima pinena, kamfona, kamfora, tanina, gorke tvari, glikozid, limunsku kiselinu, erikolin, pektin i smolu. Pripisuje mu se čudesna moć, ali s pravom, jer je istina da je on izvrstan lijek protiv reumatizma, obamrlosti, paralize, vrtoglavice, živčanih smetnji, bolesti dišnih organa, jetre, pa čak i spolne nemoći.

Čaj od ružmarina povećava apetit, liječi probavne smetnje, nadutost trbuha, nervozu želuca i crijeva, te pomaže kod zatvora i tvrde stolice. Ružmarin je prirodan lijek protiv slabokrvnosti i navale krvi u glavu, omaglice, slabosti tijela nakon gripe, fizičkih i intelektualnih napora. Zbog svog opuštajućeg i antidepresivnog djelovanja ružmarin pomaže kod problema povezanih sa slabom cirkulacijom. Imajući u vidu sve te osobine, zaslužio je počasno mjesto u svakoj kuhinji. Prvenstveno moramo dati prednost kod pripremanja umaka i juha, te mesa sa roštilja.

Uz ružmarin je vezana i jedna lijepa legenda. On je bio miljenik jedne kraljice kojoj je poklonio vječnu mladost i pomogao joj u ljubavi. Zahvaljujući njemu mađarska kraljica Elizabeta, iako je tada imala 72 godine i sva bila zgrčena od reumatizma, toliko se pomladila, proljepšala da se kralj Poljske u nju smrtno zaljubio i ponudio joj brak. To se dogodilo u 14. st., a recept joj je, kako kaže legenda, dao jedan anđeo.

"Vodica mađarske kraljice" bila je zapravo u rakiji ukuhan ružmarin. Zato i ne čudi što je kraljicu jednostavno preporodio. Tako se spomenuta vodica prenijela potomstvu, praćena i dalje legendom o njenoj čudotvornoj moći i o tome da joj je kumovao jedan anđeo.

Navigacija

[0] Lista Poruka

[#] Slijedeća stranica

[*] Prethodna stranica