Dogodilo se na današnji dan

[lu]

Ovdje mozete vidjeti za koje sve datume imamo

Dogodilo se na današnji dan

Siječanj
3.1.
9.1.
11.1.
15.1.
23.1.
26.1.
27.1.
29.1

Veljača
2.2.
3.2.
4.2.
10.2
11.2.
14.2.
18.2.
11.2.
14.2.
15.2.
16.2.
24.2.

Ožujak
2.3.
3.3.
4.3.
8.3.
12.3.
17.3.
23.3.
29.3.

Travanj
1.4.
2.4.
8.4.
9.4.
10.4.
11.4.
12.4.
13.4.
14.4.
15.4.
16.4.
17.4.
18.4.
19.4.
20.4.
21.4.
22.4.
23.4.
24.4.
25.4.
26.4.
27.4.
28.4.
29.4.
30.4.

Svibanj
1.5.
2.5.
3.5.
4.5.
5.5.
6.5.
7.5.
8.5.
9.5.
10.5.
11.5.
12.5.
13.5.
14.5.
16.5.
19.5.
21.5.
24.5.
25.5.
26.5.
27.5.
28.5.
29.5.

Lipanj
1.6.
3.6.
4.6.
5.6.
10.6.
11.6.
12.6.
13.6.
14.6.
15.6.
16.6.
17.6.
18.6.
19.9.
20.6.
25.6.
27.6.
30.6.

Srpanj
1.7.
2.7.
3.7.
6.7.
7.7.
8.7.
9.7.
10.7.
13.7.
14.7.
15.7.
20.7.
21.7.

Kolovoz
4.8.
5.8.
6.8.
7.8.
11.8.
14.8.
18.8.
19.8.
20.8.
21.8.
24.8.
25.8.
26.8.
27.8.
28.8.
31.8.

Rujan
1.9.
2.9.
3.9.
4.9.
7.9.
8.9.
9.9.
10.9.
11.9.
14.9.
21.9.
22.9.
24.9.
25.9.
28.9.
29.9.
30.9.

Listopad
2.10
3.10
6.10
7.10.
9.10.
11.10
19.10.
22.10.

Studeni
7.11.
8.11.
11.11.
18.11.
28.11.

Prosinac
2.12.
10.12.
22.12.

[lu]

Hrpica otoka usred ničega krajem prošlog stoljeća izazvala je rat Argentine i Velike Britanije, štoviše Margaret Thatcher poslala je flotu razarača i nosača aviona da vrati Falklande pod britansku krunu. Inače, otočje je Španjolska prepustila Britancima 1771. godine., na današnji dan.

Kraljica Viktorija, najdugovječniji monarh ljepšeg spola, na današnji je dan 1901. godine prepustila mjesto Georgeu V., nakon pune 63 godine na tronu Velike Britanije. Istovremeno ju je tako duga vladavina postavila na četvrto mjesto svih vremena.

Par godina nakon toga, 1905. godine, dogodio se prvi Bloody Sunday, kad su carske trupe svladale pobunu u St. Petersburgu.

Ne mnogo kasnije, 1939. godine, znamenito sveučilište Columbia postiglo je cijepanje prvog atoma u povijesti. Čovjek je ušao u samu osnovu postojanja, istovremeno osiguravajući prilično kvalitetan izvor energije i omogućujući zastrašujuće oružje koje je razvijeno u samo nekoliko godina i, za sada, aktivirano samo dva puta protiv drugih ljudi. Neka ostane tako zauvijek.

Rođendani slavnih osoba na današnji dan uključuju Sir Francisa Bacona, Lorda Byrona, Augusta Strindberga, glumice Lindu Blair i Diane Lane i našeg tornja pod koševima Stojka Vrankovića.

(metro portal)

[lu]

Razne igre s loptom tijekom povijesti privlačile su pažnju javnosti, došavši do statusa najvažnijih sporednih stvari u svijetu. Čovjek koji je ostvario možda i najveću pojedinačnu zaradu na njima je Albert Spalding, otvorivši na današnji dan 1876. godine tvornicu koja je počela proizvoditi prve službene lopte za baseball, tenis, košarku, golf i nogomet.

Umjetnici su, s druge strane, gledali svijet iz svog kuta koji se ponekad drastično razlikovao od ostalih trendova. Tako je 1916. godine Tristan Tzara objavio manifest dadaizma u Zurichu, potaknuvši lavinu inventivnih umjetničkih pravaca u slijedećih nekoliko godina.

Kako je Prvi svjetski rat zavio svijet u crno, svjetske sile nastojale su odmah nakon njegovog završetka na neki način osigurati da se tako nešto ne može ponoviti. Osnovana je Liga naroda, preteča današnjih Ujedinjenih naroda, a prvo zasjedanje održano je upravo na današnji dan 1919. godne.

Nakon Drugog svjetskog rata nastala je država Izrael, koja je početni komadić Palestine ubrzo proširila na najveći dio bivše države, stvorivši pritom zaklete neprijatelje u Palestincima. Borba za teritorij se intenzivirala nakon što je 1969. godine Palestinski nacionalni kongres proglasio Yassera Arafata vođom PLO-a, militantnog krila koje nije biralo sredstva kako bi ostvarilo svoj cilj.

Na današnji dan 1984. godine rođena je Louise Brown, prva beba iz epruvete, donijevši nadu milijunima širom svijeta koji nisu mogli začeti dijete prirodnim putem.

Rođendani poznatih osoba na današnji dan uključuju kompozitora Felixa Mendelssohna, književnicu Gertrude Stein i glumca Nathana Lanea.

(metro portal)

[lu]

Borbe za neovisnost obično zavšavaju dugotrajnom svađom, no Britanci su pokazali zavidno razumijevanje za SAD, jer su već 1783. godine na današnji dan proglasili kraj neprijateljstava s bivšom kolonijom i odmah uspostavili trgovačke i putničke veze. Nekoliko godina kasnije, farmeri u Massachusettsu poželjeli su povratak kralja, no njihov je oružani protest slomljen u kratkom roku, upravo na današnji dan.

No, mladoj je demokraciji ipak trebalo nekoliko godina da se pribere od rata i uspostavi sustav vlasti, pa su tako tek 1789. godine George Washington i John Adams izabrani za predsjednika i potpredsjednika SAD.

Kako stvari stoje, današnji je dan bio dobar za dogovore, jer su se 1945. godine Roosevelt, Staljin i Churchill sastali na Jalti i dogovorili novi svjetski poredak. Kraj rata se već nazirao i trebalo je podijeliti interesne zone budućih pobjednika.

Bilo je i afera, pa je tako grupa mladih revolucionara koji su se nazvali Symbionese Liberation Army svoje zahtjeve svijetu odlučila poručiti putem otmice unuke Williama Randolpha Hearsta, prvog medijskog mogula 20. stoljeća. Patricia Hearst na kraju je oslobođena, no tijekom zarobljeništva zaljubila se u svoje otmičare i čak s njima obavila i pljačku banke.

Rođendani poznatih osoba na današnji dan uključuju francuskog pjesnika Jacquesa Preverta, Isabelu Peron, skijaša Pirmina Zurbriggena i boksača Oscara de la Hoyu.

(metro portal)

[lu]

Dvije godine nakon završetka rata za oslobođenje Francuska je priznala novostvorene Sjedinjene Američke Države, koje je i podržavala cijelim tijekom borbe za neovisnost. Reakcija britanske krune bila je brza i očekivana: poslali su Francuzima objavu rata.

Svi ljubitelji stripova prije ili kasnije sreli su se s braćom Dalton, negativcima u serijalu o spretnom kauboju Lucky Lukeu (Taličnom Tomu za starije generacije). Zanimljivo je da su upravo na današnji dan zloglasna braća izvela svoju prvu pljačku vlaka. No, sličnost sa stripom ovdje zapravo tek počinje, jer su sva četvorica, ironično, tijekom mladosti bili ne samo na strani zakona nego i njegovi predstavnici.

Od velikih požara koji su uništavali metropole, na današnji se dan dogodio onaj u Constantinopolu, današnjem Istanbulu, koji je najveći dio stanovnika ostavio bez krova nad glavom, 1911. godine.

Dvadeset i dvije godine kasnije majka svih oluja na Pacifiku je uspjela podići najveći izmjereni val u povijesti koji nije posljedica tsunamija, 34 metra visoko čudovište u moru kraj Manile.

Tužan dan za Old Trafford, navršava se 51. godina od pada aviona u kojem je 7 igrača Manchester Uniteda izgubilo život.

Rođendani poznatih osoba na današnji dan uključuju Džoru Držića, redatelja Francoisa Truffauta, Boba Marleya i rockera Axl Rosea.

(metro portal)

[lu]

Stanovnici Latinske Amerike sjetiti će se Simona Bolivara. Taj borac za nezavisnost bio je jedna od najzaslužnijih osoba za stvaranje južnoameričkih država Venecuele, Kolumbije, Ekvadora, Perua, Paname i Bolivije, a 10. veljače 1824. godine građani Perua izabrali su ga za predsjednika. Prije toga istu je dužnost obnašao u Kolumbiji, a nakon toga i u Boliviji.

Japan je 1904. godine, nakon iznenadnog napada, možda kao oblik predpremijere za Pearl Harbour, zaratio s Rusijom, a Velika Britanija je 1906. porinućem ratnog broda HMS Dreadnaught, najvećeg do tada, postala spremnija za ne tako daleki prvi svjetski rat.

Iako je 1940. godine najaktualniji bio globalni sukob, Hanna & Barbera upravo su te godine stvorili i danas rado gledane Toma i Jerryja koji svojim vječitim nadmudrivanjem i ratovanjem kao da nose pečat tog vremena.

Američka i sovjetska strana našle su se tijekom hladnoratovske prljave stratešk 'igre' u pat poziciji te su 1962. godine razmijenile zarobljene pijune, Amerikancima se vratio zarobljeni pilot zrakoplova U2, Francis Gary Powers, dok su Rusi u zamjenu dobili svog špijuna Rudolfa Abela.

Garry Kasparov sjećati će se 10. veljače 1996. godine kao dana kada je jedan velemajstor po prvi put izgubio šahovsku partiju od strane računala, a to neće zaboraviti niti u IBM-u čije je superračunalo Deep Blue uspješno obavilo taj zadatak.

Najpoznatiji rođendan na današnji dan zasigurno ima Sharon Stone, rođena 1958. godine u Meadvilleu u američkoj saveznoj državi Pennsylvania, a 1974. rođena je njezina mlađa kolegica Elizabeth Banks koja je obilježila humorističnu seriju Scrubs, ali i Spider mana.

(metro portal)

[lu]

Kapetan James Cook, britanski moreplovac, kartograf i istraživač, smrtno je stradao u sukobu s domorodcima na otoku Hawaii tijekom svoje treće ekspedicije na Pacifik 1779. godine.

Britanska kraljevska flota pod zapovjedništvom Johna Jervisa i Horatia Nelsona pobijedili su 1797. godine gotovo dvostruko veću španjolsku armadu kod rta Sveti Vincent u Portugalu. Admiral Jervis je nakon pobjede proglašen grofom, dok je Nelson primljen u viteški red Bath i promoviran u admirala.

Oregon postaje 33. država članica SAD-a 1859., a Arizona 48. članica 1912. godine.

Alexander Graham Bell 1876. godine po prvi je put prijavio telefon uredu za patente. Zanimljivo je spomenuti kako je istog jutra uredu za patente svoj telefon prijavio i manje poznati izumitelj Elisha Gray koji je na kraju izgubio sudski spor s Bellom.

Venera je 1894. godine uz jutarnjom, proglašena i večernjom zvijezdom.

Thomas Watson je 1924. godine u državi New York osnovao korporaciju International Business Machines, od početka poznatu kao IBM, najveću i najstariju kompaniju u branši informacijske tehnologije.

Oko 60 letećih tvrđava američkog ratnog zrakoplovstva izbacilo je 1945. godine 152 tone bombi na Prag u Češkoj. Cilj im je bio 120 kilometara udaljeni njemački grad Dresden. 'Promašaj' u kojem je poginula 701 osoba, a ranjeno 1,184, pripisan je navigacijskoj pogrešci. Predvodnik američke eskadrile bio je pilot Harold Van Opdorp, češki građanin rođen i odrastao u Pragu.

Izraelski parlament, Knesset održao je 1949. godine prvo zasjedanje.

Na kalifornijskom sveučilištu Berkeley 1961. godine po prvi je put sintetiziran element 103, poznat kao Laurencij.

Prvi od 24 satelita za globalno pozicioniranje lansiran je 1989. godine, a isti je dan svemirska letjelica Voyager 1 snimila fotografiju cijelog Sunčevog sustava.

Među poznatima rođenim na današnji dan su skladatelj Hans Christoph Haiden rođen 1572. godine. Miljenko Smoje, jedan od najboljih hrvatskih novinara, pisac, satiričar i scenograf, rođen 1923. godine u Splitu. Relja Bašić, kazališni, filmski i televizijski glumac, rođen 1930. godine. Judd Alan Gregg, američki političar, republikanski senator koji je jučer zaključio kako se 'ne uklapa u Obamin tim' i povukao se s mjesta kandidata za ministra trgovine, rođen je 1947. godine. Pjevačica Josipa Lisac rođena 1950., novinar i TV voditelj Denis Latin rođen 1966. godine.

Danas je dan Sv. Valentina. Valentin je bio biskup koji je mučki ubijen 269. godine zbog potajnog vjenčavanja parova protivno carskoj zabrani. Među kršćanima se počeo štovati kao svetac u 4. stoljeću, ali tek je u 15. stoljeću povezan s blagdanom zaljubljenih što je vjerojatno povezano sa starogrčkim obilježavanjem svetosti braka Zeusa i Here sredinom veljače, te starorimskim obilježavanjem Lupercusa, boga plodnosti, koji se slavio 15. veljače. Do druge polovice 20. stoljeća Valentinovo se obilježavalo skromno i nenapadno, ali do danas je dan poprimio odlike tipične za 'potrošačku kulturu'.

(metro portal)

[lu]

15.2. - jučer

U Zagrebu je 1573. godine pogubljen Matija Gubec. Vođa brutalno ugušene seljačke bune mučen je i pogubljen na Markovom trgu, a legenda kaže kako se među podnim pločama trga još uvijek nalaze 4 kamena na kojima je bilo postavljeno prijestolje 'seljačkog bega'.

Velika Britanija je 1906. godine postala 'bogatija' za još jednu stranku, Laburističku.

Na američkom sveučilištu Pennsylvania 1945. godine u rad je pušten ENIAC (Electronic Numerical Integrator and Computer). Bilo je to prvo računalo za opću uporabu koje je bilo moguće reprogramirati kako bi rješavalo različite računalne probleme.

Kanada je 1965. godine prihvatila novu, danas svima dobro poznatu crveno-bijelu zastavu s crvenim javorovim listom.

Sovjetski savez je 1989. godine, nakon deset godina sukoba, službeno objavio kako je i zadnji sovjestski vojnik napustio Afganistan.

1995. godine FBI je uhitio tada najtraženijeg američkog 'računalnog kriminalca' Kevina Mitnicka. Tijekom kontroverznog slučaja osumnjičeni Mitnick se teretio za niz kriminalnih djela od kojihe je priznao nekoliko prijevara, a u zatvoru je zbog toga proveo 5 godina.

U časopisu Nature 2001. godine po prvi je put javno objavljena kompletna skica ljudskog genoma.

U više od 600 gradova svijeta 2003. godine između 10 i 30 milijuna ljudi prosvjedovalo je protiv američkog rata u Iraku. To su bile najveće mirovne demonstracije u svjetskoj povijesti. Tog hladnog dana na zagrebačkom centralnom trgu svoj glas protiv rata podiglo je više od 30 tisuća ljudi.

Danas najveća i najpopularnija svjetska video-sharing stranica YouTube pokrenuta je 2005. godine u SAD-u.

Talijanski astronom, često nazivan i otac moderne astronomije, Galileo Galilej, rođen je 1564. godine u Arcetri kraj Firence. Francuski industrijalac, jedan od pionira automobiliske industrije Louis Renault, rođen je 1877. godine u Parizu gdje je 22 godine kasnije s dvojicom starije braće osnovao tvrtku Renault Frères koja je po završetku drugog svjetskog rata nacionalizirana te je postala jedan od ponosa Francuske. 1911. godine u Kosovcu kraj Nove Gradiške rođen je Grigor Vitez, hrvatski dječji pisac i prevoditelj. Reneé O'Connor, rođena 1971. godine američka je glumica najpoznatija po nastupu u televizijskoj seriji NYPD Blue, te po ulozi Gabrielle u seriji Xena: Warrior Princess.

(metro portal)

[lu]

U Zagrebu je 1852. godine održana prva sjednica Trgovačko-obrtničke komore koja je kasnije prerasla u današnju Hrvatsku gospodarsku komoru.

Britanski arheolog i egiptolog Howrd Carter 1923. godine u Dolini kraljeva je otvorio i ušao u najočuvaniju faraonsku grobnicu, onu mladog faraona Tutankamona. U grobnici je pronašao velik broj artefakata neprocjenjive vrijednosti od kojih su neki pronađeni u njegovoj kući nakon njegove smrti što, uz oštećenje sarkofaga i faraonove mumije, pokazuje kako je slavni arheolog posao odradio krajnje 'neprofesionalno'.

U Velikoj Britaniji 1957. godine ukinut je 'Toddlers' Truce'. Radilo se o uredničkoj politici TV postaje BBC prema kojoj se u periodu između 18 i 19 sati prekidalo emitiranje TV programa, čiji je službeni razlog bio - spremanje djece na spavanje. Pojavom ITV-a (Independent Television) došlo je do promjene, ali BBC je ipak do 1961. godine kada se u tom periodu počeo emitirati religijski program što je ostalo nepromijenjeno do 1992. godine.

Fidel Castro postao je premijer Kube 1957. godine nakon svrgavanja s vlasti diktatora Fulgencia Batiste. Castro je na dužnosti bio do veljače 2008. godine kada ga je naslijedio njegov brat Raul.

Ward Christensen stvorio je 1978. godine prvi računalni elektronski oglasni sustav (eng. computer bulletin board system - CBBS).

Šiitska političko-vojna organizacija Hezbollah službeno je osnovana 1985. godine kada je šeik Ibrahim al-Amin izdao manifest organizacije. Osnovni cilj ove skupine militantnih muslimanskih je oslobađanje prostora južnog Libanona koje je okupirao Izrael.

Nakon što je ratificiran od strane Rusije na snagu je 2005. godine stupio protokol iz Kyota, međunarodni ekološki sporazum koji je od strane Ujedinjenih naroda predložen 1998. godine.

U gradu Manchesteru u američkoj saveznoj državi New Hampshire, 1909. godine rođen je Richard "Dick" J. McDonald, pionir fast fooda koji je s bratom Mauriceom "Macom" McDonaldom 1940. godine u San Bernardinu u Kaliforniji otvorio prvi McDonald's. 1942. godine u gradu Vyatskoyeu u tadašnjem SSSR-u rođen je Kim Jong-il, danas "dragi vođa" Sjeverne Koreje. U talijanskom Urbinu 1979. godine rođen je Valentino Rossi, najtrofejniji motociklist svih vremena.

(metro portal)

[lu]

303. godine u Istočnom Rimskom carstvu izdan je edikt kojime je započeo poslijednji veliki progon kršćana, a u kojem je sudjelovao i tadašnji car zapadnog dijela carstva, Dioklecijan, prije nego je donesen edikt o toleranciji 311. godine.

Potpisivanjem mira u Velikom Varadinu 1538. godine, Ferdinand I. habsburški priznao je Ivana Zapolju, koji je imao potporu velikog dijela ugarskog i hrvatskog plemstva, za kralja Mađarske čime je završen građanski rat između Ferdinanda i Zapolje.

Papa Grgur XIII. 1582. godine izdao je bulu kojom se u uporabu uveo gregorijanski kalendar.

1607. godine premijerno je u palači Mantua izveden Orfej Claudija Monteverdija, djelo koje se svrstava među prve opere.

Godine 1831. potpisivanjem primirja kod rječice Dancing Rabbit na snagu je stupio prvi iz niza akata o preseljenju indijanskog stanovništva sa svojih dotadašnjih teritorija prema zapadu, čime je započelo sistematizirano etničko čišćenje 'Novog svijeta' od domorodačkih naroda.

1868. godine u New Orleanseu je održan prvi Mardi Gras tijekom kojega su karnevalske trupe koristile alegorijska kola koja su od tada postala sastavni dio maskiranih festivala frankofonog juga SAD-a.

Kompanija Hudson Motor Car osnovana je 1909. godine u Detroitu u Michiganu. Godine 1954. kompanija se spojila s korporacijom Nash-Kelvinator čime je stvorena korporacija American Motors (AMC), jedan od pokretača projekta Jeep i njegovog naslijednika Humveeja. AMC je 1987. godine kupio Chrysler od kada se ime tvrtke više ne koristi, ali proizvodnja nekih modela, poput Jeepa je nastavljena.

1920. godine Hitlerova Njemačka radnička partija promijenila je ime u Nacionalna socijalistička njemačka radnička partija (NSDAP) pod kojim je djelovala do završetka 2. svjetskog rata.

Manje od tri mjeseca nakon ulaska u 2. svjetski rat, 1942. godine, SAD se suočio s prvom većom panikom na domaćem teritoriju. Tijekom noći vojska je zaprimila pozive uznemirenih građana koji su tvrdili da su iznad Los Angelesa primijetili nepoznate leteće objekte. Odmah je upozorena protuzračna obrana čiji topovi su tijekom cijele noći pucali u nebo nad 'Gradom anđela', a događaj je zapamćen pod novinskim nazivom "Bitka za Los Angeles".

Buckinghamska palača 1981. godine najavila je zaruke između princa od Walesa i lady Diane Spencer.

Nakon gotovo 50 godina na čelu Kube Fidel Castro se 2008. godine povukao prepustivši predsjedničku poziciju bratu Raulu.

U Hanau u Njemačkoj 1786. godine rođen je pisac Wilhelm Carl Grimm, mlađi od 'braće Grimm'. Američka glumica Barbara Lawrence rođena je 1930. godine. James Farentino, američki glumac rođen 1938. godine tijekom života pojavio se u gotovo stotinu uloga od kojih valja spomenuti serije Isus iz Nazareta, Dinastija i ER. Američka pjevačica i glumica Joanie Sommers rođena je 1941. godine. Barry Knapp Bostwick, pjevač i glumac zapamćen po ulozi Brada Majorsa iz Rocky Horror Picture Showa rođen je u San Mateu u Kaliforniji 1945. godine. Američki računalni pionir, osnivač i izvršni direktor Applea, Steven Paul Jobs rođen je u San Franciscu 1955. godine. Treći najtrofejniji vozač Formule 1 u povijesti, Francuz Alain Marie Pascal Prost rođen je u Saint-Chamondu 1955. godine. Američki glumac William George "Billy" Zane mlađi, koji se pojavio u filmovima Povratak u budućnost, Memphis Belle, Titanic i mnogim drugima, rođen je u Chicagu 1966. godine.

(metro portal)

[lu]

Novi glavni grad Rimskog carstva Konstantinopol, posvećen je 330. godine. Najstarije ime za ovaj grad, ono koje su mu dodijelili grčki kolonisti iz Megare jest Bizantion. Jedno kratko vrijeme u 3. stoljeću, grad je nosio ime Augusta Antonina koje mu je dao car Septimije Sever u čast svoga sina. Kad je Konstantin Veliki grad učinio istočnom prijestolnicom Carstva, grad se nazivao Drugi Rim, a od 5. stoljeća koristio se i naziv Novi Rim. Umjesto naziva Novi Rim uskoro se češće počeo koristiti naziv Konstantinopol ili Konstantinopolis što znači Konstantinov grad. Osim ovog naziva, u Bizantu se često grad oslovljavao kao 'Kraljica gradova', a u kolokvijalnom govoru obično se koristio samo naziv 'Grad'.

Gottlieb Daimler i Carl Benz 1924. godine osnovali su tvrtku Mercedes-Benz. Počeci tvrtke sežu u osamdesete godine 19. stoljeća, kada su dvojica poduzetnih izumitelja neovisno izumili automobile pokretane motorima s unutarnjim izgaranjem. Daimler je radio s Wilhelmom Maybachom, s kojim je izumio i četverotaktni motor, u Cannstattu pokraj Stuttgarta, dok je Benz svoju radionicu imao u Mannheimu, a ne postoji zapis da su se oba izumitelja ikad upoznala. Naziv Mercedes potječe iz 1900. kada je austrijsko-mađarski diplomat i trgovac automobilima Emil Jellinek od Daimlerove tvrtke naručio 36 automobila po cijeni od 550.000 maraka, te zatražio da se ih nazove po njegovoj kćeri Mercedes Jellinek. 1902. ime Mercedes je zaštićeno kao naziv marke dok je trokraka zvijezda, koja simbolizira Daimlerovu ideju o proizvodnji prometala za promet zemljom, zrakom i vodom, kao zaštitni znak uvedena 1909., te se od 1910. njome označuju svi proizvodi tvrtke. 1926. Daimlerova i Benzova tvrtka se ujedinjuju u tvrtku nazvanu Daimler-Benz AG iz čega je kasnije nastao današnji naziv Mercedes-Benz.

Američka Akademija filmskih umjetnosti i znanosti (AMPAS), profesionalna honorarna organizacija posvećena proučavanju i promociji filmskih umjetnosti i znanosti, osnovana je 1927. godine. Začetnik ideje o akademiji bio je Louis B. Mayer, vlasnik i direktor Metro-Goldwyn-Mayera (MGM). Svoju ideju o organizaciji on je podijelio sa suradnicima, glumcem Conradom Nagelom, redateljem Fredom Niblom i direktorom Udruge filmskih producenata Fredom Beetsonom, kojima se prijedlog svidio te je za 11. siječnja 1927. sazvan sastanak ljudi iz 'branše'. Na svečanom sastanku u hotelu Ambassador u Los Angelesu 36 sudionika složilo se s Mayerovim prijedlozima te se taj večernji banket smatra osnivačkom skupštinom AMPAS-a na kojoj je izabran i prvi predsjednik, Douglas Fairbanks, Sr. Određeno je kako članovi akademije mogu biti jedino glumci, redatelji, scenaristi, filmski tehničari i producenti. Među prvim stvarima koje je predsjednik predložio bilo je pokretanje godišnje dodjele nagrada za istaknuta postignuća i zasluge u filmskoj industriji. Nakon jedne godine utvrđen je sustav glasovanja i izbora dobitnika nagrada akademije koje danas poznajemo pod nazivom Oscar.

IBM-ovo super računalo Deep Blue 1997. godine pobijedilo je Garrya Kasparova u uzvratnoj partiji šaha postavši tako prvo računalo na svijetu koje je pobijedilo nekog šahovskog prvaka u klasičnom meču. Kasparov je u veljači 1996. igrao meč u šest partija protiv prve verzije Deep Blue-a. Izgubio je prvu, ali je zatim dobio tri partije uz dva remija. No u uzvratu koji je 1997. igrao protiv poboljšane verzije računala, pri rezultatu 1:1 uz tri remija, izgubio je posljednju partiju nakon grube greške u otvaranju. Dugo vremena nakon tog meča Kasparov i drugi velemajstori izražavali su sumnju da je IBM varao i to tako što je neki velemajstor u tajnosti provjeravao poteze koje je računalo izabralo. Programi naime računaju varijante stotinu milijuna puta brže od čovjeka, ali ponekad se izgube u pozicijama gdje je potrebna dalekosežna strategija pa ljudska intuicija nadvladava. Deep Blue je bio posebno računalo sastavljeno do 50 prosječnih osobnih računala spojenih u cjelinu samo za ovu namjenu. Nakon toga takva egzibicijska računala više se ne pojavljuju, ali današnja prosječna osobna računala više su nego sposobna pobijediti bilo kojeg velemajstora jer računaju stotinu milijuna poteza u sekundi, dok čak i svjetski prvak ne može računati više od dva poteza u sekundi. Nakon što su programeri unaprijedili igru šahovskih programa puno više nego što je ranije izgledalo moguće, možemo reći i da je Kasparov demonstrirao zadivljujuću moć ljudske intuicije, no mečeve nakon njegovih zadnjih pobjeda ljudi uvjerljivo gube.

Njemački avanturist, barun Karl Friedrich Hieronymus Freiherr von Münchhausen, koji je kao mladić završio u službi ruske vojske s kojom je sudjelovao u dvije kampanje protiv Turaka nakon kojih se vratio u Njemačku i stekao popularnost nevjerojatnim pričama među kojima su najpoznatije jahanje na topovskom tanetu i put na mjesec, rođen je u Bodenwerderu kraj Hanovera 1720. godine.

Hrvatski političar Stjepan Radić, osnivač Hrvatske pučke seljačke stranke kasnije preimenovane u Hrvatsku republikansku seljačku stranku, a onda i u Hrvatsku seljačku stranku, žestok protivnik mađarizacije i centralističko-hegemonističkog ujedinjenja južnoslavenskih zemalja, prema nekima začetnik filozofije pragmatizma u hrvatskoj politici zbog kojega je nesumnjivo bio i ostao jedna od najblistavijih ličnosti u hrvatskoj političkoj povijesti, rođen je 1871. godine u Trebarjevu Desnom kraj Siska.

Španjolski slikar Salvador Dali, punim imenom Salvador Domingo Felipe Jacinto Dalí i Domènech, Markiz od Pubola, jedan od najpoznatijih predstavnika slikarskog nadrealizma zapamćen po svojim snažnim i bizarnim slikama od kojih je najpoznatija Postojanost pamćenja (Mekani satovi), rođen je u Torre Galaetai 1904. godine.

Engleska glumica Frances Fisher, zapamćena po ulogama u serijama The Edge of Night i The Guiding Light, te filmovima kao što su Pink Cadilac, Striptease, Titanic, Gone in Sixty Seconds, Laws of Attraction i drugima, rođena je 1952. godine u gradiću Milford on Sea.

Američki glumac Christian Brando, najstariji sin legendarnog Marlona Branda, zapamćen ne toliko po manjim ulogama u filmovima The Secret Life of an American Wife i I Love You, Alice B. Toklas!, koliko zbog ubojstva momka svoje sestre zbog kojega je robijao do 1996., a kasnije i zbog obiteljskog nasilja zbog kojega je služio uvjetnu do rane smrti 2008., rođen je u Los Angelesu 1958. godine.

Američki glumac i producent Jeffrey Donovan, najpoznatiji po ulogama u filmovima Book of Shadows: Blair Witch 2, Hitch, Come Early Morning, The Glory of Living, Toys in the Attic, te po pojavljivanju u serijama Homicide: Life on the Street, The Pretender, Spin City, Witchblade, Monk, CSI: Miami i Law & Order, rođen je 1968. godine u Amesburyu u Massachusettsu.

Američki glumac Jonathan Jackson, trostruki dobitnik Emmyja, zapamćen po ulozi u seriji General Hospital, te filmovima Camp Nowhere, Trapped in a Purple Haze, The Deep End of the Ocean, Tuck Everlasting, Dirty Dancing: Havana Nights, Insomnia, i Riding the Bullet, rođen je u Orlandu na Floridi 1982. godine.

(metro portal)

[lu]

U američkoj saveznoj državi Montani, nedaleko od današnjeg mjesta Busby, 1876. godine odvila se bitka kod Little Bighorna, najslavnija bitka velikog rata sa Siouxima u kojoj je poraženu, odnosno anihiliranu 7. konjičku pukovniju, vodio general George A. Custer, dok su s druge strane stajala ujedinjena plemena Lakota, Sjevernih Šejena i Arapaha pod vodstvom poglavica Bika Koji Sjedi, Ludoga Konja i Galla. Nakon završetka Građanskog rata, kontroverzni general Custer bio je promaknut u čin general pukovnika i postavljen na čelo 7. konjičke pukovnije koja je uredovala na tzv. Indijanskom teritoriju gdje je počinila toliko zločina nad domorodačkim stanovništvom da je dva puta raspuštena. Ponovno je okupljena tijekom 'zlatne groznice' za potrebe zaštite tragača koji su nahrupljivali u Black Hills u Dakoti. Custer se 1876. našao na području Montane i blizu rijeke Little Bighorn neočekivano naišao na tabor Siouxa. Slavohlepan kakav je bio napravio je potez koji bi svaki vojnik pripisao potpunoj budali ili luđaku. Podcijenivši neprijatelja sa svojih nešto više od 550 vojnika podijeljenih u tri skupine napao je vjerojatno najveći do tada viđeni višeplemenski tabor u kojem je prema procjenama bilo oko 1.800 vrlo iskusnih ratnika odlučnih da obrane obitelji koje su bile s njima. Custerova suluda 'hrabrost' rezultirala je potpunim porazom u kojem su dvije manje skupine razbijene i otjerane, dok je njegova grupa od 264 vojnika, iz koje su se spasili samo oni koji su otišli prije bitke, potpuno zbrisana, a jedini preživjeli na mjestu finalnog obračuna ostao je konj jednog od kapetana po imenu Comache. Bitka kod Little Bighorna drugi je najteži poraz koji su plemena nanijela američkoj vojsci, ali na kraju je rezultirao strašnim odmazdama i konačnim slomom otpora petnaest godina kasnije.

Sjeverna Koreja je 1950. godine pokrenula iznenadni rat protiv svog južnog susjeda. Nakon jednoga graničnog sukoba sjevernokorejske snage, potpomognute navodnim kineskim dobrovoljcima i uz podršku SSSR-a, prešle su 38. paralelu i napale Južnu Koreju na čiju je stranu stao pet godina ranije osnovani UN koji je tražio povlačenje agresora. Sjeverna Koreja je zahtjev ignorirala što je rezultiralo dolaskom oružanih snaga UN-a na čiji se poziv odazvalo 16 zemalja članica koje su poslale vojsku, 41 zemlja je poslala vojnu opremu, hranu i druge zalihe, no SAD je u tome prednjačio sa sudjelovanjem od 90% u ukupnoj pomoći. Naizmjenične ofenzive jednih i drugih snaga nisu dale prevagu niti jednoj zaraćenoj strani. Sjevernokorejske trupe uspjele su osvojiti Seoul, a američke i južnokorejske Pjongjang, no vojske su se nakon brojnih ofenziva i povlačenja zaustavile na jednom mjestu i držale borbenu liniju iznad 38. paralele gdje je vođen rat za strateške pozicije popularno nazvan Hilltop War.

Tijekom 1951. s čela američkih snaga povučen je general MacArthur što je vjerojatno bio najvažniji potez rata jer je on zagovarao proširenje rata na Kinu i upotrebu 'ostalih mjera' (nuklearnog oružja), što je lako moglo biti povod Trećem svjetskom i to nuklearnom ratu. Nakon Staljinove smrti u ožujku 1953. sovjetski vođe pristali su na ranije odbačene mirovne prijedloge UN-a, a 27. srpnja 1953. potpisan je konačni sporazum čime je rat i službeno završio. Između dvije Koreje uspostavljena je 4 kilometra široka demilitarizirana zona, a obje strane su se obvezale da neće povećavati svoju vojnu moć. Rat u Koreji bio je jedan od najkrvavijih u povijesti. Ubijeno je više od milijun južnokorejskih civila, a više milijuna su ostali beskućnici. Statistike Sjeverne Koreje za civilna stradanja nema. Mrtvih, ranjenih ili nestalih savezničkih vojnika bilo je oko 580 tisuća, a na sjevernokorejskoj i kineskoj strani oko milijun i 600 tisuća.Sovjetski i predstavnici zemalja koje su se borile u ratu 1954. sastali su se u Ženevi, no nisu uspjeli sastaviti trajni mirovni plan, kao ni pitanje o ujedinjenju dviju Koreja koje su sporazum o međusobnom neupotrebljavanju sile potpisale tek 1991. no niti to, kako se iz današnjeg stanja vidi, nije jamac mira na korejskom poluotoku.

Hrvatski Sabor, tada pod službenim imenom Sabor Republike Hrvatske, 1991. godine je donio Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske i Ustavnu odluku o suverenosti i samostalosti Republike Hrvatske, efektivno proglašavajući Republiku Hrvatsku samostalnom i neovisnom državom. Na to ga je, prema Ustavu Republike Hrvatske, obvezao rezultat referenduma održanog 19. svibnja iste godine, na kojem se 93,94% birača izjasnilo za suverenu i nezavisnu Republiku Hrvatsku. 25. lipnja od 2001. se obilježava kao hrvatski Dan državnosti koji je ranije bio obilježavan 30. svibnja u u spomen na konstituiranje prvog višestranačkog Sabora 1990., što se danas obilježava kao spomendan - Dan Hrvatskoga sabora. Posredovanjem misije Europskih zajednica, na provedbu dviju saborskih odluka od 25. lipnja, prihvaćen je tromjesečni moratorij i to tzv. Brijunskom deklaracijom od 8. srpnja 1991., kojom su odgođeni svi daljni postupci i akti. Međutim, jačanjem velikosrpske agresije na Hrvatsku, što je kulminiralo raketiranjem zgrade Banskih dvora u Zagrebu, tadašnjeg sjedišta predsjednika Republike, istekom posljednjeg dana tromjesečnog moratorija, Sabor je na sjednici održanoj u tajnosti (u prostorijama INA-ine zgrade u Šubićevoj ulici u Zagrebu) 8. listopada donio Odluku o raskidu svih državno-pravnih sveza na temelju kojih je zajedno s ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ. Taj datum se, u spomena na donošenje Odluke o raskidu svih državno-pravnih sveza sa SFRJ, slavi kao Dan nezavisnosti, odnosno dan kada je Republika Hrvatska i formalno postala nezavisna država.

Početkom stoljeća na današnji se dan rodio britanski književnik i novinar George Orwell. Iako je tijekom života napisao priličnu količinu bitnih analiza i tekstova, u povijest je ušao romanom 1984., tmurnom vizijom budućnosti u kojoj vlade lažu, svakodnevno prepisuju povijest ispočetka i prate svaki korak svojih građana. Zvuči poznato?

Dvadeset godina iza Orwella rođen je Vatroslav Mimica, hrvatski filmski redatelj, glumac i producent koji je hrvatkoj kinematografiji ostavio nekoliko izvarednih djela poput Prometeja s otoka Viševice i Seljačke bune.

Hit pjevač čija je duga karijera počela u duetu Wham!, George Michael, tijekom dvadeset i pet godina karijere iznjedrio je mnoge hitove, da bi u zadnjim godinama postao poznatiji po lovljenju istomišljenika po javnim toaletima i neumornom duvanju.

 (metro portal)

[Zave]

Na današnji dan 27.06.
 
1800. godine po prvi puta sastao se američki Kongres u Washingtonu, kao vrhovno zakonodavno tijelo mladih Sjedinjenih Američkih Država, u sastavu izabranih predstavnika saveznih država.

Ništa manje značajan događaj zbio se 1869. godine, kada je nakon deset godina gradnje otvoreno jedno od modernih čuda svijeta, 160 kilometara dugački Sueski kanal, projekt francuskog arhitekta i graditelja Ferdinanda de Lessepsa koji je i nadzirao radove. Na taj je način nakon dugih godina skraćen put do Indije i Kine, jer više nije bilo potrebno oplovljavati Afriku.

Baršunasta revolucija, pokret koji je na miran način svrgnuo vlast komunista u Čehoslovačkoj pod vodstvom Vaclava Havela počeo je okupljanjem na glavnom praškom trgu na današnji dan 1989 godine. Niti mjesec dana kasnije sve je bilo gotovo, mirno i bez krvi, kako su se nakon godinu dana razišle i Češka i Slovačka.

Jedan od najpoznatijih akcijskih glumaca današnjice, Arnold Schwarzenegger, ostvario je svoj san 17. studenoga 2003. godine kada je položio zakletvu kao guverner Kalifornije, petog svjetskog gospodarstva po veličini. Unatoč skepticima, republikanac po uvjerenju radi sjajan posao promovirajući zdrav život i ekološki pristup u zemlji zlatne groznice i snova o slavi.

Rođendani slavnih osoba počinju s pobjednikom nad Pustinjskom lisicom, zloglasnim njemačkim feldmaršalom Rommelom, britanskim generalom Montgomeryjem, a nastavljaju se s kremom sedme umjetnosti. Otac moderne glumačke metode koja je proslavila najveće glumce današnjice, Lee Strasberg rođen je 1901. godine. Plejada glumaca koji su rođeni na današnji dan ide od Rocka Hudsona, Dannyja de Vita, Mary Elisabeth Mastrantonio do Sophie Marceau, a među njih se ugurao i Martin Scorsese.

(Metro portal)

[Zave]

Dogodilo se na današnji dan

Francuski kralj Henry II. 1559. godine tijekom viteškog turnira smrtno je ranjen zbog čega je deset dana kasnije i umro. Iako je njegov otac često i javno izjavljivao kako je Henry nesposoban za vladanje on je na prijestolje stupio kao jedini preživjeli zakoniti naslijednik krune. Njegovim stupanjem na prijestolje dolazi do personalne unije Francuskog kraljevstva i Bretanjskog vojvodstva pošto mu je majka bila jedini nasljednik tog dijela države, a tom unijom konačno je završilo potpuno ujedinjenje Francuske započeto s Karlom VII. Za razliku od svojih kraljevskih prethodnika koji su više od pedeset godina bez obzira na gubitke, vodili ratove za osvajanje Italije, Henry je od toga odustao nakon deset godina. Pred sam kraj njegove vladavine došlo je do konačnog sklapanja mira u dugom ratu bez realnih teritorijalnih uspjeha. Povodom proslave potpisanog primirja francuski kralj je sudjelovao na viteškom turniru održanom na pariškom Place de Vosgesu, za koji si je dao napravit zlatni oklop. U želji da bude kraljevski lijep Henry je uspio, ali to je narušilo funkcionalnost blistavog oklopa što je kralja koštalo glave. Kaciga je tijekom borbe sa zapovjednikom škotske kraljevske straže Gabrielom Montgomeryem, popustila pod naletom koplja čiji se komad odlomio, probio mu oko i zabio se u mozak. Kralj je unatoč trudu svoga kirurga nakon deset dana umro u strašnoj agoniji. Za njegovu smrt, koja je uvelike pridonijela prekidu tradionalnih viteških turnira, veže i navodno prvo točno Nostradamusovo predviđanje no kako je ono objavljeno tek 55 godina nakon Henryeve smrti odbačeno je kao 'vaticinium ex eventu'.

U blizini sibirske rijeke Tunguske 1908. godine zbio se događaj poznat pod nazivom Tunguska eksplozija ili Velika sibirska eksplozija, jedan od najmisterioznijih događaja u 20. stoljeću. Tunguzi i ruski trgovci krznom u trgovačkoj postaji Vanavara u 7 sati i 16 minuta zapanjeno su gledali kako se s jugoistoka približava ogromna svijetla kugla ostavljajući za sobom plameni trag. Kada je plameni pakao iščezao iza horizonta, začula se serija kataklizmičkih eksplozija. Odjek eksplozija čuo se čak u Londonu, a na sibirskom nebu ostala je užarena svjetlosna pruga dugačka 800 kilometara. Stoljetna stabla u krugu od oko 30 kilometara srušila su kao da šibice, a udarni val eksplozije dva je puta obišao Zemlju. Požari su uništili više od 2.000 km2 guste šume, a u cijeloj Europi danima poslije bilježeni su neuobičajeno živopisni izlasci i zalasci Sunca zbog ogromne količine materijala koji je eksplozijom podignut u atmosferu. Procjene napravljene na temelju zabilježenih poslijedica pretpostavljaju da se radilo o objektu mase 100.000 tona, te eksploziji jačine 10 do 40 megatona TNT-a, što je višestruko veća snaga od atomske bombe bačene na Hiroshimu. Zbog zabačenosti, te burnih zbivanja u Europi i Rusiji, znanstvenici su mjesto nesreće posjetili tek 19 godina kasnije, u ekspediciji Sovjetske akademije znanosti, a pod vodstvom stručnjaka za meteore Leonida Aleksejeviča Kulika. On na mjestu eksplozije nije pronašao fragmente meteorita niti krater što je potpuno zbunilo znastvenike koji niti danas nisu usuglašeni oko uzroka. Pretpostavlja se da se radilo o eksploziji meteora 5 kilometara iznad tla te da zbog toga nije nastao krater. Do danas nisu pronađeni komadići impaktora. Ekspedicije u 50-im i 60-im godinama 20. stoljeća na tom su području otkrile veliku prisutnost Nikla i Iridija, koji su inače prisutni u meteorima, no moguće je da su i vulkanskog porijekla. Britanski astronom F. J. W. Whipple 1930. je iznio teoriju po kojoj je uzrok eksplozije bio mali komet. Da je sadržavao samo led i prah, potpuno bi izgorio prilikom ulaska u atmosferu te ne bi ostavio nikakvog traga nakon eksplozije, što bi se uklopilo u događaje. To još pojačava i svjetleće nebo koje se vidjelo danima nakon eksplozije iznad Europe. Slovački astronom Lubor Kresak je čak predložio da bi se moglo raditi i o komadiću kometa Encke, no Zdenak Sekanina je objavio članak u kojem je kritizirao tu teoriju jer bi se takva vrsta kometa dezintegrirala, pa da je vjerojatnije da se radi o meteoru. No, postoje i neki neobjašnjivi fenomeni. Ruski geolog Vladimir Epifanov iznio je teoriju o eksploziji velike količine metana koja je 'iscurila' iz tla, što je slučaj zabilježen u Candu u Španjolskoj. Druge teorije, koje su više spekulativne i hipotetske prirode, govore o sudaru Zemlje s antimaterijom ili malom crnom rupom, deuteriju iz kometa koji je u dodiru sa atmosferom prouzročio prirodnu hidrogensku eksploziju, pa do toga da je NLO pao na zemlju ili da su vanzemaljci spasili zemlju uništivši meteor koji je mogao prouzročiti globalnu kataklizmu. Istraživanja i rasprave o točnim uzrocima još traju, a nepoznaica je i glavni razlog raspredanja raznoraznih vjerojatnih i manje vjerojatnih priča koje se svako toliko pojavljuju u javnosti.

Smrtonosna čistka koju je naredio Adolf Hitler, poznata kao Noć dugih noževa, čiji naziv dolazi od bitke iz mita o kralju Arturu, započela je 1934. godine. Prije dolaska na vlast, Hitler je imao pouzdanike koji su bili u sastavu zloglasnih SA odreda koje je vodio Ernst Röhm, ranije svojevrsni Hitlerov mecena u njegovom političkom usponu. SA ili Sturmabteilung (njem. Jurišni odredi), bili su paravojna organizacija unutar Nacional-socijalističke stranke koja je odigrala ključnu ulogu u dovođenju na vlast Adolfa Hitlera 1930-ih. Na svom vrhuncu SA-odredi su brojali 3 milijuna ljudi i time bili jedna od najvećih paravojnih organizacija u povijesti. Općenito su bili poznati kao Smeđe košulje zbog boje uniformi. Nakon što je došao na vlast SA-odredi Hitleru više nisu bili potrebni. Vodeći pripadnici odreda osjećali su da ih je Hitler iskoristio i zatim odbacio. Osim toga on se želio dodvoriti visokim njemačkim vojnim časnicima koji su prezirali SA. Kada se Röhm osilio, Hitleru je rečeno da se protiv njega kuje urota. Vidjevši lažne dokaze, on je odobrio odmazdu. Sukobljene strane su bili Röhm na jednoj strani, a na drugoj Hitlerovi oligarsi: Goebbels, Göring, Himmler i časnik Reinhard Heydrich. Fanatični ubojice iz redova SS-a, koji je nastao kao dio SA, napali su vođe Sturmabteilunga, političare i druge neistomišljenike. Hitler je pred Nijemcima opravdao ubojstva lažnim tvrdnjama da je vodstvo SA pripremalo državni udar, a jedno od opravdanja bilo je i raširena homoseksualnost među članovima SA. Službeno je ubijeno 77 visokih časnika SA, ali smatra se da ih je bilo i više od 400 dok je preko tisuću ljudi završilo u zatvorima. Nakon Noći kristalnih noževa uloga SA u životu nacističke Njemačke se sve više minorizirala, a događaj je bio nagovještaj holokausta i Kristalne noći.

Hrvatski i slovenski putopisac, pjesnik, kritičar i književnik Stanko Vraz, jedan od izdavača kritičarskog časopisa Kolo, a najpoznatiji po svojoj ljubavnoj lirici inspiriranoj romantičnom erotikom u stilu i u modi njegova doba, posvećenom imaginariom ljubavnim idealima, među čija najpoznatija djela spadaju pjesma Đulabije te niz soneta Sanak i istina, rođen je u Cerovcu 1810. godine.

Hrvatski kemičar i metalurg Franjo Hanaman, izumitelj prve ekonomične električne žarulje s metalnom niti za koje je koristio wolfram, a taj je izum upotrijebljen i u unapređivanju ranih dioda i trioda dok su još bile u obliku vakuumskih cijevi, redoviti sveučilišni profesor te prodekan i pročelnik Odjela za rudarstvo i metalurgiju Tehničkog fakulteta u Zagrebu, rođen je 1878. godine u Drenovcima kod Vukovara.

Njemački nogometni trener i bivši nogometaš Jürgen Klinsmann, koji je u igračkoj karijeri prošao kroz 11 manjih i većih europskih klubova, osvajač Kupa UEFA s Interom i Bayernom, te svjetskog i europskog prvenstva s Njemačkom, izbornik njemačke reprezentacije koju je na EP-u 2006. doveo do brončanog postolja, a od 2008. do 27. travnja 2009. trener minhenskog Bayerna, rođen je u Göppingenu 1964. godine.

Američki glumac Brian Bloom, brat glumca i producenta Scotta Blooma i glazbenika Mikea Blooma, koji je prvi veći uspjeh imao u filmu Once Upon A Time In America Sergia Leonea nakon čega je glumio i u filmovima Crash Course, The Colony, The Hostage Negotiator, Terminator: The Sarah Connor Chronicles, te serijama Melrose Place, Oz, CSI: Crime Scene Investigation, CSI: Miami, CSI: NY, Law & Order: Special Victims Unit i brojnim drugima, rođen je 1970. godine u New Yorku.

Američki plivač Michael Phelps, višestruki svjetski rekorder, svjetski prvak i olimpijac s najviše pojedinačno osvojenih zlatnih medalja, te s četrnaest zlatnih olimpijskih medalja osvojenih na Igrama 2004. i 2008. prvi na listi najuspješnijih olimpijaca u povijesti, ukratko najveći plivač svih vremena, najuspješniji olimpijac u povijesti i jedan od nekolicine najvećih sportaša u povijesti, rođen je u Baltimoreu 1985. godine.


(Metro portal)

[Zave]

Dogodilo se na današnji dan 1.7.

Pokraj američkog gradića Gettysburga u Pennsylvaniji 1863. godine započela je najkrvavija bitka Američkog građanskog rata. Nakon više od dvije godine krvavog sukoba južnjačka vojska generala Roberta E. Leeja u lipnju 1863. prešla je rijeku Potomac i krenula u napad na Sjever s oko 80 tisuća vojnika. Sjevernjački general Hooker znao je za južnjačke planove te im je, s vojskom od oko 110 tisuća vojnika, krenuo u susret s namjerom da zaštiti Washington i Baltimore. Tijekom manevriranja oko gradića Gettysburga došlo je do prvog susreta sjevernjačke konjičke prethodnice s 3. pješačkim korpusom južnjačke vojske nakon čega su obje strane krenule zauzeti položaje kraj Gettysburga. Sjevernjaci su, znajući da ne smiju dopustiti neprijatelju da zauzme strateška uzvišenja oko gradića, postavili svoju obranu i spremno dočekali prve južnjačke postrojbe omevši im strateške planove čime je završio prvi dan bitke. Tijekom drugog dana sjevernjaci su uspješno odbijali napade na svoje položaje, a uz malo sreće uspješno su zauzeli zadnje strateško uzvišenje na kojem su se susreli s južnjacima koji su na do tada nebranjeno brdo stigli u isto vrijeme pokušavajući napasti sjevernjačke položaje iz pozadine. Južnjačke snage tijekom drugog dana uspjele su probiti jedno sjevernjačko krilo, ali su brzo odbačeni te su drugi dan bitke završili potpuno neuspješno. Trećeg dana Lee je naredio napad na centar sjevernjačke obrambene linije koji je počeo žestokim topničkim bombardiranjem no u njemu nije znatno smanjen sjevernjački artiljerijski potencijal. Kada je oko 15 tisuća južnjaka krenulo u opći juriš na bojišnici širokoj tek oko 1.5 kilometara, bili su desetkovani artiljerijskom paljbom i primorani povući se na početne pozicije. Leejeva vojska bila je potpuno demoralizirana i slomljena, a sjevernjaci nakon tri dana bitke nisu imali snage za odlučujući protunapad pa je bitka završila neriješeno. Gubici su na obje strane bili golemi. Južnjaci su izgubili 3.908 vojnika, 18.735 bilo ih je ranjeno, a 5.425 zarobljeno dok je sjever izgubio 3.155 vojnika, 14.529 ih je bilo ranjeno, a 5.365 zarobljeno. Gettysburg je označio kraj južnjačke ofenzive i gubitak svake nade u okončanje rata odlučujućom pobjedom.

Signal SOS je 1908. godine globalno prihvaćen kao univerzalni poziv za pomoć. SOS je opis za međunarodni poziv u pomoć putem Morseove abecede (· · · - - - · · ·), a prvi je put prihvaćen od strane njemačke vlade u regulativi o radio uređajima donesenoj 1. travnja 1905. Svjetski prihvaćen standard postao je nakon potpisivanja zaključaka druge Međunarodne radiotelegrafske konvencije 3. studenoga 1906. koji su stupili na snagu na današnji dan 1908. godine. SOS je ostao pomorski poziv u pomoć do 1999. kada ga je zamijenio Global Maritime Distress Safety System (koji koristi brojne protokole i procedure), ali SOS je ostao priznat kao vizualni poziv u pomoć. Od početaka korištenja SOS se sastojao od trajnog odašiljanja sekvence tri-točke/tri-crte/tri-točke koje se ponavljaju bez razmaka među znakovima. U modernoj međunarodnoj Morseovoj abecedi SOS je još uvijek proceduralni signal (prosign), a pravilno se zapisuje s crtom iznad tri slova. U popularnoj uporabi SOS se povezuje s frazama kao što su 'Save Our Seamen' (spasite naše pomorce), 'Save Our Ship' (spasite naš brod), 'Survivors On Shore' (preživjeli na obali) i 'Save Our Souls' (spasite naše duše), no ti su izrazi u uporabu ušli mnogo nakon samog poziva u pomoć, a vjeruje se kako je razlog lakše pamćenje rasporeda slova.

Multinacionalni korporacijski konglomerat Sony 1979. godine na tržište je pustio prvi svjetski walkman. Sedamdesete godine 20. stoljeća bile su vrijeme 'Boomboxova', velikih stereo kasetofona. Iako prenosivi, boomboxovi su bili poprilično teški i trošili puno struje. Ideja za izradu walkmana razvila se praktički u avionu, kada je tadašnji počasni predsjednik Sonyja zaključio da je mali TC-D5 stereo kasetofon pretežak za nošenje na čestim službenim putovima. Igrom slučaja u isto vrijeme kada su u Sonyju došli do ideje razvoja uređaja koji će moći reproducirati glazbu i biti dovoljno malen za praktično nošenje, njihov Research & Development odjel taman je dovršavao izradu malenih slušalica, H-AIR MDR3 koje su težile samo 50 grama, što je u usporedbi s drugim modelima bila prava minijaturizacija na djelu. Walkman, brend za koji su sigurno svi čuli, svoje ime je dobio zahvaljujući činjenici da je Toshiba već koristila ime Walky za svoju stereo liniju, u protivnome bi Walkman danas vjerojatno zvali Walky. Walkman je na kraju na tržište lansiran taman prije početka ljetnih praznika, pošto je ipak bio namijenjen mlađoj populaciji a pogotovo studentima. Cijena od 33 tisuće japanskih jena (oko 200 dolara) određena je, među ostalim i činjenicom da je Sony te godine slavio 33. godinu postojanja. Čim je stigao u prodavaonice Walkman je preokrenuo svijet naglavačke. U lipnju 1989., deset godina nakon lansiranja prvog modela, ukupni broj proizvedenih Walkman uređaja je prešao 50 milijuna, a 1992. dosegao je brojku od 100 milijuna. 1995. ukupna proizvodnja Walkman uređaja dosegla je 150 milijuna. Uključujući poseban model za petnaestogodišnjicu Walkmana, do danas je proizvedeno preko 300 različitih modela. Sonyjev Walkman je arhetip svih današnjih prijenosnih reproduktora zvuka, ali i slike i videa te ne čudi što je često zauzimao prva mjesta u proglašavanju najvažnijih gadgeta 20. stoljeća.

Njemački znastvenik i diplomat Gottfried Leibniz, filozof, fizičar i matematičar koji je već s dvadeset godina objavio poznatu Dissertatio de arte combinatoria, djelo u kome se nalaze korijeni svim njegovim kasnijim radovima, veliki um koji je u svojim djelima postavio temelje povijesnih i pravnih znanosti, napravio prva dva rada o diferencijalom i integralnom računu, te se nebrojenim drugim djelima istaknuo kao jedan od najvećih umova u povijesti, rođen je u Leipzigu 1646. godine.

Američki redatelj francuskog podrijetla William Wyler, najpoznatiji po tome što je zahtjevao desetke ponovnih snimanja za svaki kadar u svojim filmovima i po tome što je zahtjevao potupnu kontrolu nad pričom, lokacijama i ekipom svake produkcije, autor brojnih filmova među kojima su The Letter, The Best Years of Our Lives, Friendly Persuasion, Ben-Hur, The Big Country, The Collector, te brojni drugi, rođen je 1902. godine u Mülhausenu u tadašnjoj Njemačkoj.

Američki atletičar Carl Lewis, deveterostruki Olimpijski pobjednik, proglašen najvećim atletičarem 20. stoljeća, u izboru renomiranog američkog magazina Sports Illustrated proglašen olimpijcem stoljeća, rušitelj i postavljač brojnih rekorda, po mišljenju mnogih najveći sportaš svih vremena i sportski fenomen kakav će se teško ponoviti, rođen je u Birminghamu u Alabami 1967. godine.

Hrvatski bivši atletičar Branko Zorko, peterostruki sudionik Olimpijskih igara i prvi sportaš koji je osvojio međunarodnu medalju za Republiku Hrvatsku, nositelj hrvatskih rekorda u utrkama na 1.500, 2.000, 3.000 metara te jednu milju, rođen je 1967. godine u Hodošanu.

Američka glumica i manekenka Liv Tyler, kćer Stevena Tylera, pjevača Aerosmitha, najpoznatija po ulogama u filmovima Silent Fall, That Thing You Do!, U Turn, Armageddon, Onegin, trilogiji The Lord of the Rings, Jersey Girl, The Incredible Hulk, te brojnim drugima, rođena je u New Yorku 1970. godine.

(Metro portal)

[Zave]

Dogodilo se na danasnji dan 2.7.

Dvadeset milja od obale Kube 53 pobunjena afrička roba predvođeni Josephom Cinqueom 1839. godine zauzeli su brod za prijevoz roblja Amistad. Afrički robovi, oteti iz svojih sela, utrpani na brod za Ameriku pobunili su se tijekom plovidbe i pobili posadu, ostavivši na životu samo navigatora, u nadi da će ih vratiti kući. No, on ih je uspio prevariti i dovesti u SAD, gdje su pristali na Long Islandu. Duga pravna bitka u kojoj je nekoliko strana zahtijevalo da se robove osudi zbog ubojstva kapetana i posade broda te da ih se ili kao vlasništvo vrati ili pogubi. Sudski proces naposlijetku je zainteresirala bivšeg predsjednika SAD-a Johna Quincyja Adamsa, koji je nadahnutom obranom uspio osloboditi sirote zarobljenike i vratiti ih u domovinu godinu dana kasnije. Vrhovni sud SAD-a je donio presudu kojom se potvrđuje pravo slobodnih ljudi na pobunu, oslobađajući Afrikance svake odgovornosti za ubijene članove posade koji su ih nezakonito držali kao zatočenike. U obrazloženju odluke, Vrhovni sud SAD-a se pozvao na internacionalne sporazume kojima se otmicom ljudima ne može oduzeti sloboda, bez obzira na njihovo etničko i rasno porijeklo i njihovu nacionalnost što je, u slučaju crnih robova, bio presedan u povijesti.

Ruska vojska 1853. godine ušla je u turske pokrajine Moldaviju i Vlašku (Dunavske kneževine), čime je započeo Krimski rat. Vodio se između Rusije i alijanse koju su sačinjavali Velika Britanija, Francuska, Osmansko carstvo i kraljevina Pijemont. Rat su karakterizirale katastrofalne odluke savezničkog zapovjednog kadra i loša logistika svih zaraćenih strana koja je rezultirala velikim gubitcima nevezanim za ratne operacije. Iako je svoje početke sukob imao u religijskim nesuglasicama između katolika i pravoslavaca na otomanskom teritoriju, pravi razlog zbog kojeg su zapadne sile povele Krimski rat bio je spriječavanje Rusiju da se okoristi sve očitijim rasulom Otomanskog Carstva. Francuzi i Britanci željeli su smanjiti ruske teritorijalne pretenzije na Crnom moru i Balkanu, a to su pokušali napraviti tako što su zauzeli sjedište ruske Crnomorske flote Sevastopolj. Punih 11 mjeseci trajala je opsada, dok napokon u rujnu 1855. Rusi nisu zapalili i potopili svoje brodove te napustili grad. Ipak, Rusija se nije osjećala pobijeđenom, pa je tek nakon austrijske prijetnje da će ući u rat na strani saveznika prihvatila primirje. Krimski rat je završen 1856. Pariškim sporazumom i potpunim poniženjem Rusije, kojoj je zabranjeno držanje ratne mornarice u Crnom moru, a zanimljivo je da su tijekom Krimskog rata snimljene prve ratne fotografije, željeznica je po prvi put korištena u strateške i logističke vojne svrhe, no najveći impakt imao je iznimno loš tretman ranjenika koji je Florence Nightingale naveo na drastična poboljšanja u zbrinjavanju ranjenih na terenu što je konačno dovelo do osnivanja Crvenog križa.

Poznata zrakoplovka i pionirka ženskog pilotiranja Amelia Earhart i njen navigator Fred Noonan 1937. godine poslijednji put su tijekom leta iznad južnog Pacifika uspostavili radio kontakt s kopnom nakon čega im se gubi svaki trag. Eahart i Noonan su oko ponoći po lokalnom vremenu poletjeli s Laea na Papui Novoj Gvineji i s teško natovarenim zrakoplovom krenuli prema postaji za gorivo na Howlandu, 2 kilometra dugom, 500 metara širokom i više od 4 tisuće kilometara udaljenom otočiću usred Pacifika. Poslijednji zabilježeni položaj im je bio u blizini atola Nukumanu, oko 1.300 kilometara od uzletišta. U zadnjem razgovoru s brodom američke Obalne straže došlo je do problema, brodski radiooperateri su jasno primili njezinu poruku o poziciji, no ona njih nije čula te je uslijedilo nekoliko neuspjelih pokušaja uspostave komunikacije i određivanja točnog položaja zrakoplova. Niti danas se ne zna što se točno dogodilo s Electrom, zrakoplovom kojim su upravljali Earhart i Noonan, no mnogi vjeruju kako je radiooprema koju su imali bila loša ili nepotpuna, te kako su uz pogrešan izbor frekvencija imali problema s vizualnim lociranjem malenog i niskog otočića te su pogriješivši prilaznu putanju, ostali bez goriva i vjerojatno se srušili u ocean. Ta teorija, iako najvjerojatnija, nikada nije potvrđena jer nikakvi ostaci zrakoplova niti tijela nikada nisu pronađeni usprkos velikoj potrazi koja je obuhvatila sve vjerojatne rute kojima se zrakoplov kretao. Uz nekoliko 'urbanih legendi', jedina moguća, pa i vjerojatna teorija je slijetanje kraj tada nenaseljenog otoka Gardner koji je od Howlanda udaljen oko 560 kilometara. The International Group for Historic Aircraft Recovery (TIGHAR) istražio je povijesne zapise i sam otok, danas poznat kao Nikumaroro, te otkrio kako su na njemu pronađeni artefakti koji odgovaraju periodu nestanka zrakoplova, a tijekom 40-ih je pronađen i jedan kostur za koji se kasnije utvrdilo da potječe od bjelkinje, no kosti su davno izgubljene na Fijiju gdje su bile pohranjene. Ta su otkrića uvelike povećala mogućnost preživljavanja najpoznatije avijatičarke u povijesti, no kako iz poznatih podataka nije moguće izvući konkretan zaključak nestanak Amelie Earhart i Freda Noonana i dalje će ostati misterij.

Engleski fizičar William Henry Bragg, tvorac spektroskopa i dobitnik Nobelove nagrade (koju je podijelio sa sinom Williamom Lawrenceom) za otkriće strukture kristala spektroskopijom rendgenskog zračenja, te tvorac Braggovog zakona koji opisuje frakciju rendgenskih zraka ili neutrona na površini kristala, rođen je u Wigtonu 1862. godine.

Njemački slikar, pjesnik i književnik Hermann Hesse, dobitnik Nobelove nagrade za književnost i autor poznatih djela Stepski vuk, Demian, Put na istok, Siddhartha, te brojnih drugih čija je tematika doživjela revival krajem 60-ih poglavito kroz kontrakulturne pokrete, rođen je 1877. godine u Calwu.

Američki glumac Brock Peters, najpoznatiji po ulozi Toma Robinsona u filmu To Kill a Mockingbird i nastupima u The L-Shaped Room, Major Dundee, Soylent Green, Two-Minute Warning, Star Trek IV: The Voyage Home and Star Trek VI: The Undiscovered Country, te pojavljivanju u seriji Star Trek: Deep Space Nine, rođen je u New Yorku 1927. godine.

Američka glumica Yancy Butler, zapamćena po ulogama u serijama Mann & Machine, South Beach i As The World Turns te filmovima Hard Target, Drop Zone, Fast Money, Ravager i drugima, rođena je 1970. godine u New Yorku.


(Metro-portal)

[Zave]

Dogodilo se na današnji dan 3.7.

Zapadnorimski car Flavije Valerije Konstantin, poznatiji kao Konstantin Veliki, 323. godine u bitci kod Hadrianopolisa, današnjeg Edirnea, pobijedio je svog 'kolegu', istočnorimskog cara Licinija. U prijašnjem sukobu Konstantin je 316. u bitci kod Cibalije, današnjih Vinkovaca, također pobijedio Licinija te mu oduzeo kontrolu nad cijelim Balkanskim poluotokom. 324. godine Konstantin je progoneći vizigotske pljačkaše prešao u istočnorimski teritorij smatrajući kako je došlo vrijeme da isprovocira novi sukob s Istočnim carstvom. Licinije je na provokaciju reagirao okupivši veliku vojsku od oko 165 tisuća vojnika, te se utaborio kod Hadrianopolisa u Trakiji čekajući Konstantinov dolazak. Konstantin je svoju vojsku, od oko 130 tisuća ljudi, utaborio s druge strane rijeke Hebrus koja teče kraj Hadrianopolisa, nakon čega su obje sile čekale neprijateljski pokušaj prelaska rijeke. Poslije nekoliko dana Konstantin je pronašao pogodnu skrivenu lokaciju za prijelaz i potajno na suprotnu stranu rijeke prebacio oko 5 tisuća strijelaca i podosta konjanika. U trenucima kada Licinije nije očekivao naglo je napao u isto vrijeme prebacujući ostatak vojske na neprijateljsku stranu. Iznenađenje je bilo potpuno baš kao i poraz koji je pretrpio Licinije. Nakon cjelodnevne borbe istočnorimski car izgubio je više od 34 tisuće vojnika te je bio prisiljen da se povuče. Nakon velike pobjedeKonstantin je opsjeo Bizant, a nedugo zatim još jednom odmjerio snage s Licinijem, ovaj put na azijskoj strani Bospora. I tamo je izvojevao veliku pobjedu, a Licinije, inače Konstantinov polubrat, pošteđen je isključivo zbog molbi zajedničke im polusestre Konstancije. Samo nekoliko mjeseci kasnije Konstantin je Licinija dao smaknuti, a već iduće godine isto je završio i Licinije mlađi što je Konstantinu osiguralo vlast nad cjelokupnim Rimskim carstvom.

U bitci kod Sadove (njem. Königgrätz, češ. Hradec Králové) 1866. godine, tijekom sedmotjednog Austrijsko-pruskog rata, Pruska je Austriji nanijela težak poraz. Austrijsko-pruski rat iz 1866., poznat i kao 'rat braće', vođen je između Austrijskog carstva i njenih njemačkih saveznika s jedne, te Pruske, njemačkih saveznika i Italije s druge strane, a s ciljem dominacije nad brojnim njemačkim državama. Zbog vanjskih i unutarnjih problema pred kojima se austrijski car Franjo Josip našao, postalo je neizbježno preoblikovanje ustroja čitave Monarhije, kako bi se očuvalo njezino jedinstvo, a poražen od Pruske car je bio prisiljen provesti reforme. Procijenjeno je da je najvažnije postići dogovor s Mađarima, te je postignut sporazum između bečkog dvora i Mađara čiji je rezultat bila Austro-ugarska nagodba iz 1867. kojom je ustrojena dvojna monarhija. Budući da su Hrvati imali svoja stoljetna prava, državnopravnu individualnost i status kraljevine, morali su se Hrvati i Mađari 1868. posebno nagoditi. Tada je izdan poseban akt zvan Hrvatsko-ugarska nagodba kojom se Hrvatima priznaje državnopravna posebnost i autonomni unutarnji poslovi (uprava, sudstvo, školstvo, vjerski poslovi) te posebni državni simboli i vojska (domobranstvo). Iako Hrvati nisu bili time zadovoljni, takav status u Austro-Ugarskoj nije imao ni jedan drugi narod. U vidu europske politike Pruska je pobjedom kod Sadove izbacila Austriju kao konkurenta oko kojeg bi se trebale okupiti sve njemačke zemlje u jedinstveno carstvo, i time postala nositeljem njemačkog nacionalizma i centrom okupljanja njemačkih zemalja što je rezultiralo proglašenjem Njemačkog carstva pet godina kasnije, dok je Italija nakon rata uspješno aneksirala do tada austrijsku provinciju Veneciju.

Hormuški tjesnac 1988. godine bio je poprištem jednoj od najkontroverznijih zrakoplovnih 'nesreća' u povijesti. Mornarica SAD-a, preciznije njena raketna krstarica USS Vincennes, pomoću navođenog projektila oborila je iranski putnički avion Airbus A300 (Iran Air let 655), prilikom čega je svih 290 putnika, uključujući 66 djece, poginulo. 'Nesreća' se dogodila pred sam kraj Iransko-iračkog rata tijekom kojega je SAD, iako prodajući oružje objema stranama, podržavao irački režim Saddama Husseina u strahu od mogućeg širenja iranskog tipa radikalnog islamizma kakav je provodio ajatolah Homeini. Američka vlada je rušenje zrakoplova od strane broda sa softiciranim radarskim i komunikacijskim uređajima opravdala greškom posade koja je uslijed bitke s iranskim pomorskim snagama, putnički zrakoplov navodno zamijenila s napadajućim lovcem spominjući čak i kako se radi o zrakoplovu tipa F-14 Tomcat, naravno američke proizvodnje. Tadašnji predsjednik SAD-a, George H. W. Bush izjavio je kako se nikada neće ispričati za djela Amerikanaca, a zapovjednika broda USS Vincennes, William C. Rogers III. je odlikovao odličjem 'Legije zaslužnih' (Legion of Merit). Nakon Bushove izjave 'I will never apologise for what Americans do', iranski je predsjednik pozvao na osvetu protiv Amerikanaca, pa je jedva izbjegnut međunarodni incident, no ova 'nesreća' je i danas izvor velike kontroverze, a nije teško zaključiti i kako Iranci koji nisu radikalni zbog toga imaju dovoljno razloga biti ne baš prijateljski raspoloženi prema SAD-u odnosno njihovim vladama. U prilog tome ide i činjenica da je međunarodna javnost za incident saznala tek mjesecima kasnije, a jedan od glavnih razloga zataškavanja cijelog slučaja izašao je na vidjelo zahvaljujući novinaru Newsweeka Rogeru Charlesu, koji je ustanovio da se američka krstarica USS Vincennes, u trenutku kad je na iranski putnički zrakoplov ispalila rakete, nalazila u iranskim teritorijalnim vodama. Predsjednik G.H.W. Bush kasnije je opravdavajući napad pred UN-ovim Vijećem sigurnosti, izrekao i jednu od vjerojatno najgorih licemjernih izjava američkih vladajućih garnitura do današnjeg dana. Koristeći sada već dobro poznatu retoriku o slobodi izjavio je "ako Iran napada miroljubive trgovačke brodove i postavlja mine u međunarodne vode, onda se to tiče svih koji cijene slobodu", pokušavajući krivnju svaliti na navodno iransko miniranje pomorskih puteva, a samo nekoliko godina ranije CIA, čiji je Bush bio šef, je minirala nikaragvanske luke samo prilikom čega je stradalo čak devet trgovačkih brodova koji su plovili međunarodnim vodama. U svom stilu SAD je isplatio odštetu od 130 milijuna dolara, no nikada se Iranu nisu službeno ispričali zbog direktnog napada na civile.

Češko njemački pisac židovskog porijekla Franz Kafka, čiji se opus može podijeliti u nekoliko žanrova (romani, pripovijetke, aforizmi, dnevnici i pisma) veže tematsko, svjetonazorsko pa i spiritualno jedinstvo, a baštini tradicije njemačkoga romantizma, fantastične struje, židovskih heterodoksnih učenja i kršćanske gnoze, no vizija zbilje i intenzitet kojom ju je iskazivao čine ga piscem kojega se ne može utrpati u shematske podjele po književnim pravcima, no kao mlađi potomak starih gnostika ipak jedan od središnjih spiritualnih pisaca 20. stoljeća, autor poznatih djela Preobrazba, Proces, Zamak, Umjetnik u gladovanju i mnogih drugih, rođen je u Pragu 1883. godine.

Američki glumac Kurtwood Smith, najpoznatiji po ulogama roditeljskih likova u serijama That '70s Show, Worst Week i filmu Dead Poets Society, te nastupima u brojnim drugim filmovima i serijama među kojima su Flashpoint, Blue Thunder, RoboCop, Rambo III, To Die For, Broken Arrow, Deep Impact i Everybody Loves Raymond, rođen je 1943. godine u New Lisbonu u Wisconsinu.

Američki glumac i producent Tom Cruise, megapopularan od 80-ih godina 20. stoljeća, bivši suprug Nicole Kidman koji je bio u vezi i s Penelope Cruz, a trenutno oženjen s petnaest godina mlađom Katie Holmes, sljedbenik scijentologije koju propagira na granici ludila, dobitnik brojnih filmskih nagrada, a vjerojatno najzapmćeniji po glavnoj ulozi u Top Gunu, te ulogama u filmovima The Color of Money, Rain Man, A Few Good Men, Interview with the Vampire: The Vampire Chronicles, Mission: Impossible I, II i III, Jerry Maguire, Eyes Wide Shut, Vanilla Sky, Minority Report, The Last Samurai, War of the Worlds, Valkyrie i drugima, rođen je u Syracuseu u New Yorku 1962. godine.

Američka glumica Andrea Barber, najzapamćenija po ulozi originalne Carrie Brady u Days of our Lives, te Kimmy Gibbler koju je u sitcomu Full House glumila osam godina nakon čega se navodno povukla iz svijeta glume, rođena je 1976. godine u Los Angelesu.


(Metro-portal)

[Zave]

Dogodilo se na današnji dan 6.7.

Češki reformator i borac za prava češkog naroda Jan Hus 1415. godine u sklopu papinske inkvizicije spaljen je na lomači u njemačkom u Konstanzu. Jan Hus rođen je u seoskoj obitelji u češkom selu Husinec 1371. Od 1401. bio je dekan Filozofskog fakulteta, a 1402. postao je rektor praškog sveučilišta. 1406. dovršio je svoj spis O češkom pravopisu, u kojem je dao osnovicu ne samo za češki pravopis, već i za način kako treba prilaziti reformi pravopisa uopće zbog čega Husa smatraju tvorcem Češkog književnog jezika. U svojim javnim istupima Hus je osuđivao zlouporabe, te razuzdani život klera, zahtijevao je skromniju Crkvu, prevođenje Biblije na narodni jezik, te odbacio mnoge nauke Katoličke crkve. Kako se Češka Crkva nalazila u rukama njemačkih svećenika, Husovo je učenje u narodu, nezadovoljnom crkvenim učenjima i stanju moralnog rasula crkve, zadobilo velik broj pristaša. 1409. protupapa Aleksandar V. proglasio ga je heretikom, te ekskomunicirao iz crkve. Kada je 1412. ustao protiv bule protupape Ivana XXIII. kojom se podjeljuju oprosti, ekskomunikacija je ponovljena. Iste godine Hus je održao poznati govor "Quaestio magistri Johannis Hus de indulgentiis" zbog kojega je papa naredio da se s njime obračunaju bez milosti. Hus je na to uzvratio da je Isus Krist, a ne papa vrhovni sudac. Govoreći o dogmama katoličke crkve izjavio je "Čak i da me stave na lomaču koja mi je već pripremljena, nikad ne bih prihvatio njihova teološka učenja". Propovjedao je nepatvoreno evanđelje i odbacio crkvena vjerovanja koja nisu imala veze sa Svetim pismom. Govoreći o papi on kaže sljedeće: "Papa je antikristova inkarnacija", čak je išao i dalje te je dodao da ga se može naći u Rimu. Tijekom suđenja na općem koncilu u Konstanzu čvrsto je branio istinu te u prisutnosti crkvenih i državnih velikodostojnika uputio protest protiv pokvarenosti svećenika. Hus je zadnji put izveden pred sabor, odbivši poziv da odbaci svoja učenja, izrečena mu je smrtna presuda. Među ostalim osuđen je zbog odbacivanja nauka o Čistilištu, oprostu grijeha, papi kao poglavaru crkve, raskoši i oholosti svećenika, te odbacivanja crkvene predaje u korist evanđelja. Nakon što je je odveden na stratište i privezan za stup lomače još je jednom pozvan da odbaci svoje 'zablude' što je odbio nakon čega je spaljen. Njegova smrt pokrenula je lavinu prosvjeda, a neposredno nakon smrti i Husitske ratove. Papa i Žigmund Luksemburški organizirali su do 1431. nekoliko neuspjelih križarskih pohoda protiv husita, no sukobi nisu prestali dok nije postignuta nagodba. Zanimljivo je da je isti papa koji ga je osudio na smrt, protupapa Ivan XXIII., bačen u isti zatvor u kojem je utamničio Jana Husa i bio zatvoren zbog ubojstva, simonije (kupovanje papinske titule), preljuba i ostalih grijeha, te tamo ostao do 1418., a umro godinu dana poslije. Osudio ga je crkveni Koncil u Kostanci, te ga i službeno proglasio protupapom. Na dan Husove smrti u češkoj se slavi 'Dan Jana Husa' (Den upálení mistra Jana Husa), kao spomen na hrabrog borca za reformaciju i protiv nauka Katoličke crkve.

U SSSR-u je 1947. godine nakon standardizacije u tvornicama IZH započela serijska proizvodnja AK-47 (Aвтомат Калашникова образца 1947 года/Avtomat Kalašnjikova 1947), jedno od najpoznatijeg i potvrđeno najrasprostranjenijeg vatrenog oružja na svijetu. AK-47 je automatska jurišna puška dizajnirana od strane Mihajla Kalašnjikova između 1944. kada je bio ranjen te napustio front, do 1946., odnosno 1947. godine kada je započela serijska proizvodnja. U vrlo kratkom roku AK-47, poznatiji kao Kalašnjikov, postao je vrlo 'popularan' u vojskama svih zemalja istočnog bloka, ali i mnogih drugih, kao i svih svjetskih revolucionarnih pa i terorističkih postrojbi i skupina. Razlog za to bila je, a nakon više od 60 godina i ostala njegova jednostavnost i prije svega pouzdanost. AK-47 je kompaktan, jeftin za proizvodnju i vrlo lak za čišćenje, održavanje i uporabu. Precizno pogađa na pristojnu udaljenost, kratkim rafalima do 300 metara, dugim do 200, a pojedinačnom paljbom i do 400 metara iako mu to kao jurišnoj pušci uopće nije originalna namjena. S originalnim kalibrom od 7,62 mm iznimno je snažan i efektivan, a do danas je evoluirao u nebrojene izvedbe i postao oružje čijih je modela proizvedeno više od ijednoga drugoga borbenoga oružja u svijetu. Osim u Rusiji proizvodio se u brojnim zemljama svijeta među kojima rumunjske i kineske verzije slove kao najgore, dok verzija koju je proizvodila srpska Zastava - M70AB2, te je bila redovna oprema vojske bivše države, korištena je u Domovinskom ratu te u HV-u, slovi kao najbolji Kalašnjikov ikada proizveden. AK-47 jedan je od prvih pravih modela jurišnih pušaka, a u širokoj upotrebi je i danas, poznat i kao 'najbolja jurišna puška'. Ruski IZH je pristupio patentnom uredu tek 1999. godine s ciljem da sve druge proizvođače AK-47 dobiju status ilegalnih no godišnje se ilegalnim putem proizvede približno milijun Kalašnjikova što potvrđuje kako potražnja za ovim komadom oružja ni nakon više od pola stoljeća ne pada. Još jedan detalj, pri čemu se mora napomenuti da 'ne ubija oružje nego čovjek koji ga koristi', kojim se AK-47 može 'pohvaliti', a govori u korist njegove popularnosti, je statistika prema kojoj je u sukobima širom svijeta tom puškom od kada je u upotrebi iz stroja izbačeno više ljudi nego svim zračnim bombardiranjima izvedenim nakon II. svjetskog rata.

2003. godine 70 metarski ukrajinski radar Eupatoria odaslao je poruku Cosmic Call 2 prema zvijezdama Hip 4872, HD 245409, 55 Cancri, HD 10307 i 47 Ursae Majoris, a pretpostavlja se kako bi ona do njih trebala stići 2036., 2040., 2044. i 2049. Cosmic Call ime je dvaju međuzvjezdanih radijskih poruka sastavljenih od znakova i u formatu 'otpornom' na smetnje izazvane bukom. Prva poruka (Cosmic Call 1) poslana je u smijeru četiri zvijezde 1999., a cijeli projekt je bio financiran od strane Team Encountera koji je na žalost ostao bez sredstava 2004. Cosmic Call 1 i 2 bili su dio inicijative Active SETI (Active Search for Extra-Terrestrial Intelligence), poznat i pod imenom METI (Messaging to Extra-Terrestrial Intelligence). Termin METI skovao je ruski znanstvenik Alexander Zaitsev koji je utvrdio i jasne razlike između projekata SETI i METI definirajući METI kao nesebičnu inicijativu koja se trudi prevazići 'veliku svemirsku tišinu' i našim vanzemaljskim 'susjedima' prenijeti dugo očekivanu potvrdu: 'Niste sami'. U sklopu inicijative METI poruke su prema ukupno 18 zvijezda odaslane u projektima Arecibo Message (1979.), Cosmic Call 1 (1999.), Teen Age Message (2001.), Cosmic Call 2 (2003.) i A Message From Earth (2008.) od kojih se prvo stizanje na odredište očukuje od posljednje poruke koja bi do 2029. trebala stići do Gliese 581 u zviježđu Libra. Sve ostale poruke, osim Areciboa, odaslane su prema destinacijama udaljenim od Zemlje između 20 i 69 svjetlosnih godina. Projekt odašiljanja poruka u sklopu METI-ja kojega je Cosmic Call 2 dio, iako mnogima zvuči prilično znanstveno-fantastično, ima i svoje ozbiljne kritičare među kojima se ističu pionir SETI-ja Philip Morrison, poznati pisac Carl Sagan, znanstvenik David Brin i brojni drugi. Oni su zabrinuti poglavito zbog mogućeg otkrivanja točne lokacije Zemlje bez postizanja prethodnog međunarodnog dogovora o sadržaju poruke i njenom odredištu. Mnogi smatraju kako se u dijelu kritika dade pročitati panika pa čak i iracionalan strah od mogućeg otkrivanja signala od strane neprijateljski nastrojene 'super-civilizacije', nousprkos tome 2007. SETI je u sklopu stalne radne grupe pri International Academy of Astronautics prihvatio novi analitički alat nazvan San Marino Scale. Njega su razvili profesori Ivan Almar i H.Paul Shuch, a cilj mu je odrediti važnost poruka koje se odašilju sa Zemlje i to prema intenzitetu signala i sadržaju poruke. Prihvaćanjem te 'skale' METI je došao do stupnja u kojem se poruke koje šalje prvo moraju zasebno provjeriti i ocijeniti, a tek nakon toga se može pristupiti međunarodnom odlučivanju o njihovom slanju.

Hrvatski jezikoslovac Vatroslav Jagić, najznačajniji svjetski slavist druge polovice 19. stoljeća i jedan od najzaslužnijih dopriniositelja afirmaciji slavistike kao znanstvene i sveučilišne discipline, jedan od najvećih i najaktivnijih filologa u povijesti slavistike, autor toliko djela da bi sabrana sačinjavala kompletnu biblioteku od 100 knjiga, svaka s više od 200 stranica, rođen je u Varaždinu 1838. godine.

Meksička slikarica Frida Kahlo, supruga poznatog meksičkog muralista Diega Rivere, poznata po svojim radovima u stilovima kubizma, realizma i nadrealizma među kojima su brojni bili autoportreti prožeti temama boli i seksualnosti, a naslikani u živopisnim bojama na što je djelomično utjecala indijanska kultura, rođena je 1907. godine u Mexico Cityju.

Tibetanski duhovni i svjetovni vođa Tenzin Gyatso, poznatiji kao 14. Dalaj lama, prema tibetanskom vjerovanju reinkarnacija Bude čiji duh nakon smrti ulazi u tijelo novorođenog dječaka kojeg identificiraju tradicionalnim metodama, karizmatični i priznati javni govornik koji je život posvetio nastojanju upoznavanja svijeta s budizmom i promociji koncepta univerzalne odgovornosti, etike i međureligijske komunikacije, te dobitnik Nobelove nagrade za mir, rođen je 1935. godine u selu Taktser u kineskoj provinciji Quinghai.

Američki političar George W. Bush, 43. po redu predsjednik SAD-a koji će osim po brojnim biserima izrečenim za govornicom ostati zapamćen po sumnjivoj pobjedi u prvoj predsjedničkoj utrci, kontroverznom 'Ratu protiv terorizma' u sklopu kojeg su izvršene savezničke invazije na Afganistan i Irak, osnivanju Homeland Securityja i uvođenju Patriot Acta, odbacivanju Protokola iz Kyotoa, uvođenju uredbe Servicemen Protection Act koja dopušta predsjedniku SAD-a nasilno oslobađanje osuđenih građana SAD-a u drugim državama, te nizu drugih, većinom negativnih stvari, rođen je u New Havenu u Connecticutu 1946. godine.

Američki glumac, scenarist i redatelj Sylvester Stallone, ikona hollywoodskog 'machizma' koji je karijeru započeo softporn filmovima, a svjetsku slavu postigao filmskim serijalima Rocky i Rambo, zapamćen gotovo isključivo po ulogama u akcijskim hitovima koji su mu priskrbili jednog Oscara te čak sedam Zlatnih malina među kojima i one za najgoreg glumca desetljeća i stoljeća, rođen je 1946. godine u New Yorku.

Američki glazbenik 50 Cent, pravog imena Curtis James Jackson III, jedan od najpoznatijih i najprodavanijih američkih rappera, osnivač i član grupe G-Unit, 'zločesti dečko' rap scene koji je s dvanaest godina počeo dilati kokain, nekoliko puta zbog toga završio u zatvoru te bio izrešetan, a kasnije polako izgradio karijeru i svjetsku slavu jedne od najvećih zvijezda današnjice, rođen je u New Yorku 1975. godine.


(Metro- portal)

[Zave]

Dogodilo se na danasnji dan 7.7.

Industrijalac Henry J. Kaiser 1930. godine započeo je s izgradnjom brane Boulder, danas poznate kao Hooverova brana. Kada je samo šest godina nakon početka gradnje dovršena, Hooverova brana sa svojih 221 metar visine, bila je najveća svjetska hidroelektrana , a ujedno i najveća svjetska betonska građevina. U njezinoj izgradnji sudjelovalo je više od 16 tisuća radnika od kojih je 112 živote ostavilo na gradilištu. Smještena je u Black Canyonu, na granici između Nevade i Arizone, 48 kilometara jugoistočno od Las Vegasa. Hidroelektrana ispod Hooverove brane nije više najveća ni u svijetu ni u Americi, ali sa svojih 17 generatora još uvijek proizvodi oko 2.078 MW energije, približno koliko i dvije nuklearne elektrane. Nazvana je po Herbertu Hooveru, osobi koja je odigrala ključnu ulogu u njenom nastanku i to prvo kao ministar trgovine, a zatim i predsjednik SAD-a. Hooverova brana nije samo inženjerijsko čudo već, zahvaljujući arhitektu Gordonu Kaufmanu, indijanskom umjetniku Allenu Trueu i kiparu Oscaru Hansenu, odnosno bogatstvu ornamentacije, skulptura, terrazzo pločica, zidnih slika i drugih predmeta vječne ljepote, rijetko i pravo remekdjelo Art Deco umjetnosti. 'Iza' brane nalazi se akumulacijsko jezero Mead, najveće umjetno jezero u Sjedinjenim Američkim Državama, dugačko je 177 kilometara, maksimalna dubina mu iznosi 152 metra, a kapacitet 35 milijardi i 200 milijuna kubičnih metara što je ekvivalent dvogodišnjeg prosječnog protoka čitave rijeke Colorado. Jezero je nazvano prema Elwoodu Meadu, jednom od viših inženjera koji su nadgledali izgradnju brane, a uz rijeku Colorado od presudne je važnosti za sva naselja u okolici, pogotovo 'rastrošni' Las Vegas kojemu isporučuje 90 posto potrebne vode. Jezero je sa sezonom koja traje 12 mjeseci i jedno od najpopularnijih rekreacijskih područja u SAD-u koje godišnje privlači više od 9 milijuna posjetitelja. Iako više ne nosi superlative 'najviša, najveća i najsnažnija, Hooverova brana ostala je jedno od građevinarskih čuda 20. stoljeća te je kao takva proglašena povijesnom znamenitošću SAD-a.

Nakon jedne olujne noći 1947. godine farmer iz američke savezne države New Mexico krenuo je u polje provjeriti u kojem mu je stanju stoka. Na polju koje je provjeravao ugledao je metalne krhotine razbacane oko kilometar i pol u dužinu i jarak dugačak oko 100 metara. Prikupio je nekoliko komada neobičnog sivog metala koji nije bilo moguće savijati niti slomiti iako je bio tanak poput papira i gotovo bez mase. Odlučio je cijeli slučaj prijaviti šerifu, koji je odmah obavijestio zrakoplovnu vojnu bazu Roswell iz koje je na mjesto događaja poslan bojnik Jessea Marcela čime je započeo najpoznatiji svjetski NLO slučaj. Prostor na kojemu su pronađni ostaci brzo je zatvoren za javnost, a pojavio se službeni izvještaj koji je govorio kako je 'srušeni disk oporavljen' no, vrlo brzo nakon prvog, pojavio se drugi izvještaj u kojem se tvrdilo kako je srušeni objekt bio meteorološki balon. U međuvremenu je Glenn Dennis, mladić koji je radio u lokalnom pogrebnom poduzeću, primio neobičan zahtjev iz mrtvačnice vojne baze. Upitali su ga kako sačuvati tijela koja su bilo izložena vanjskim utjecajima nekoliko dana, a trebali su i malene hermetički zatvorene lijesove. Glenn je otišao u bazu gdje je vidio čudne krhotine s gravurama kako vire iz ambulatnih kola. U bolnici baze htio je popričati s medicinskom sestrom koju je poznavao, ali ih je u tome spriječila vojna policija. Poznanica mu je sutradan nacrtala tijela koja su našli. Nakon nekoliko dana dobila je premještaj u Englesku. Postoji oko 300 svjedoka, farmera, vojnika, predstavnika zakona, no priča o 'incidentu' u Roswellu nikada nije u potpunosti rasvijetljena. 1995. kongresmen Steven Schiff zatražio je od US General Accounting Officea, da rasvijetli slučaj. GAO je utvrdio kao su mnogi dokumenti Roswell Army Air Helda (RAAF) nestali ili su uništeni, a niti jedna državna agencija SAD-a ne zna gdje su i tko ih je uništio. Sumnjivo je i to što su dana dva izvještaja - u prvom je potvrđeno kako je pronađen leteći disk, a drugi je stvar opovrgao navodeći kako je tek riječ o meteorološkom balonu. Ipak, konkretni dokaz, poput komada broda ili slika njegovih pilota ne postoji. Moguće je, pošto se stvar dogodila blizu vojne baze, da je doista riječ o nekakvoj tajnoj letjelici američkog zrakoplovstva, no s druge strane sumnjivo je uništavanje dokumenata o cijelom slučaju i ovako dugotrajno tajenje podataka. Različitih teorija o tome što se zapravo dogodilo u Roswellu ima 'bezbroj', no svima je zajednička jedna stvar - niti jedna, pa niti ona kraj koje stoji američka vlada, ne može se osloniti na konkretne dokaze te će jedan od najvećih svjetskih misterija do daljnjega ostati neriješen.

Brijunskim sporazumom potpisanim između Slovenije i Jugoslavije 1991. godine završio je 'desetodnevni rat' u Sloveniji (Slovenska osamosvojitena vojna-Desetdnevna vojna). Sukob između JNA s jedne i slovenskih snaga teritorijalne obrane i policije s druge strane, započeo je dva dana nakon proglašenja neovisnosti u Sloveniji. Lokalne jedinice JNA bile su popunjene uglavnom ročnim vojnicima pod zapovjedništvom jugoslavenskog ministra obrane Veljka Kadijevića, brojale su oko 35 tisuća ljudi, a bile su naoružane svim vrstama oružja i vojnih vozila. Slovenski vojska pod zapovjedništvom Janeza Janše bila je lako naoružani i brojali su oko 26 tisuća ljudi no izdržali su deset dana nanijevši moćnoj JNA strateški poraz. Slovenci su u sukobu imali 18 poginulih i 182 ranjenih, dok je JNA pretrpjela gubitke od 44 poginulih i 146 ranjenih. Brijunskom deklaracijom, koja je potpisana na zahtjev Europske zajednice, prihvaćen je tromjesečni moratorij na proglašenje neovisnosti Republika Hrvatske i Slovenije što je trebalo osigurati mir na prostoru Jugoslavije. Deklaracijom je posebno zatraženo i da prestanu oružani skukobi na području Slovenije i Hrvatske, te da se JNA povuče u vojarne koje su na području Hrvatske već bile blokirane od strane malobrojnih pripadnika Narodne zaštite i policije. JNA je Sloveniju napustila no to je tek označilo početak pravog rata u Hrvatskoj, a razloge za takav razvoj događaja možda najbolje opisuje poruka koju je Borisav Jović, bivši predsjednik Predsjedništva SFRJ, a tadašnji predsjednika Miloševićeve Socijalističke partije Srbije, poslao Veljku Kadijeviću u kojoj je stajalo:
"Od Veljka (Kadijevića, op. a.) odlučno tražimo sledeće:
1. Slovencima odgovoriti žestoko svim sredstvima uključujući i avijaciju, apsolutno im više ne dozvoliti da šikaniraju JNA. Potom se povući iz Slovenije. O tome ćemo doneti blagovremenu odluku. Na taj način će se podići moral vojske, uplašiti Hrvatska i umiriti srpski narod.
2. Glavne snage JNA koncentrisati na liniji: Karlovac-Plitvice na zapadu; Baranja, Osijek, Vinkovci - Sava na istoku; i Neretva na jugu. Na taj način pokriti sve teritorije gde žive Srbi do potpunog raspleta, odnosno do konačnog slobodnog opredeljenja naroda na referendumu.
3. Potpuno eliminisati Hrvate i Slovence iz vojske."
U skladu s takvim planovima, snage JNA (Novosadski korpus) već su 3. srpnja počele ofenzivno djelovati u Baranji i bile spremne za napade na cijelom prostoru Republike Hrvatske čime je počela otvorena agresija na Hrvatsku.

Austrijski skladatelj i dirigent češkog podrijetla Gustav Mahler, koji je za života bio najpoznatiji kao jedan od vodećih orkestralnih i opernih dirigenata, te priznat i kao jedan od najvažnijih skladatelja kasnog romantizma, autor prvenstveno simfonija i pjesama no uz takav pristup žanru da je često zamagljivao granice između orkestralne pjesme (Lied), simfonije i simfonijske pjesme, rođen je u češkom mjestu Kaliště 1860. godine.

Bjeloruski slikar židovskog podrijekla Marc Chagall, pravog imena Mojša Zaharavič Šahałaŭ, umjetnik koji je zajedno s Picassom, Braqueom i ostalim legendarnim ličnostima radio je u Parizu gdje je upotrebljavao moderne tehnike i kubizmom mijenjao likovnu umjetnost iz temelja, te slavu stekao i kao ilustrator u gvašu i bakropisu, a uz to autor brojnih tapiserija, grafika, mozaika, vitraja, skulptura i naravno zidnih slika, rođen je 1887. godine u Vitebsku.

Hrvatski književnik i enciklopedist Miroslav Krleža, autor golemog opusa čija sabrana djela po različitim brojanjima obuhvaćaju između 50 i 80 svezaka, a koji pokriva kako središnje književnoumjetničke žanrove, tako i atipične ili marginalne zapise, ikonoklast i revolucionarna figura, prema mnogima najveći hrvatski pisac 20. stoljeća, ali zasigurno i jedan od najvećih europskih pisaca 20. stoljeća, poglavito u žanrovima poezije, romana, eseja i dnevničko-memoarske proze, tvorac djela poput Hrvatski bog Mars, Povratak Filipa Latinovicza, Balade Petrice Kerempuha, Kraljevo, U logoru, Vučjak, Gospoda Glembajevi, U agoniji, te brojnih drugih, rođen je u Zagrebu 1893. godine.

Britanski glazbenik Ringo Starr, pravog imena Richard Starkey, bubnjar Beatlesa u kojima je 1962. zamijenio Petea Besta i ostvario zvjezdanu karijeru ne samo kao 'pratnja' nego i glavni vokal i autor pojedinih skladbi, a koji je nakon raspada planetarno popularne grupe ostvario i vrlo uspješnu samostalnu karijeru, rođen je 1940. godine u Liverpoolu.

Američka glumica Shelley Duvall, dobitnica nekoliko različitih filmskih nagrada koja je karijeru započela u filmovima Roberta Altmana te nastavila u onima Woodyja Allena, Stanleyja Kubricka, Terryja Gilliama, Stevea Martina i Tima Burtona, a među kojima su Brewster McCloud, Annie Hall, The Shining, Time Bandits, Roxanne, The Portrait of a Lady, Tale of the Mummy, The 4th floor, Manna from Heaven i drugi, rođena je u Houstonu 1949. godine.

(Metro-portal)

[Zave]

Dogodilo se na današnji dan 8.7.

Portugalski pomorac i istraživač Vasco da Gama 1497. godine i Lisabona je krenuo je na svoje prvo putovanje oko Afrike s ciljem dolaska u Indiju. Ekspedicija je brojila 4 broda - Sao Gabriel i Sao Rafael, (oba nosivosti 120t), Berrio (50t), i jedan teretni brod nepoznatog imena od 200 tona. 16. prosinca 1497. Gama je prošao ušće Velike riblje rijeke i krenuo u dotad europljanima nepoznate vode. Prvi dio puta s petim brodom Gamu je pratio Bartolomeu Dias koji je 1488. posto prvi Europljanin koji je od vremena Antike došao do Rta Dobre Nade. U siječnju 1498. ekspedicija je dospjela do današnjeg Mozambika koji su u to vrijeme kontrolirali Arapi. 25. siječnja 1498. na mjesec dana su pristali su uz kopno (današnji Quelimane) zbog popravaka na brodovima i iscrpljenosti posade, a 3. ožujka Gama je stigao na mali otok Mozambik. Stanovnici su za posadu mislili da su muslimani pa su im pružili pomoć. Gama je tu uzeo arapskog navigatora da mu pomogne dovršiti putovanje do Indije koje je nastavio nakon što je s lokalnim arapimskim trgovcima izvršio trgovinu začinima. Ekspedicija je stigla u Calicut (danas Kozkihode) 20. svibnja 1498. Gama je s hinduskim vladarom Zamorinom, unatoč velikom nezadovoljstvu arapskih trgovaca, postigao sporazum o trgovini. Portugalac je od Zamorina dobio pismenu dozvolu da smije otvoriti trgovačku postaju u Calicutu te je zbog toga u gradu ostavio dio ljudi čiji su se odnosi s hindusima s vremenom pogoršavali da bi 1500. izbili i otvoreni sukobi. Gama je u kolovozu krenuo nazad u Portugal. Sa sobom je kralju Manuelu I. poveo 6 hindusa kako bi portugalci mogli naučiti njihove običaje. Zbog lošeg vremena Arapsko more prošli su tek za 3 mjeseca, a velik dio posade putem je umro od skorbuta. U svibnju Gama je s brodovima Sao Gabriel i Berrio oplovio Rt dobre nade, ali su se kasnije dva broda zbog navremena razdvojila. Gama se na Sao Gabrielu vratio u Portugal 9. rujna 1499. gdje ga je kralj Manuel I. dočekao s počastima i udijelio mu godišnja primanja od 1.000 cruzadosa, titulom lorda i 'admiralom indijskih mora'. Put Vasca de Game od početnih 180 mornara i 4 broda završilo je samo 60 ljudi na jednom brodu, no ta velika žrtva otvorila je do tada nepoznat, a od tada najvažniji svjetski trgovački morski put.

Prvi broj Wall Street Journala, koji neprekidno izlazi do danas, izdan je 1889. godine u New Yorku. Journal koji primarno pokriva poslovne i financijske vijesti iz SAD-a i svijeta, je međunarodna dnevna novina na engleskom jeziku koju izdaje Dow Jones & Company, odjeljenje News Corporationa iz New Yorka, a nazvan prema Wall Streetu, centru financijskog 'distrikta' New Yorka. Jedan je od glavnih svjetskih medija svoje vrste, a ima posebno azijsko i europsko izdanje. Izdavač lista, Dow Jones & Company, osnovan je 1882. od strane reportera Charlesa Dowa, Edwarda Jonesa i Charlesa Bergstressera, a list je nastao iz malog informativnog biltena za korisnike. Od samog početka WSJ je čitateljima svakodnevno donosio 'Jones Average', prvi od nekoliko indeksa cijena dionica i obveznica na njujorškoj burzi. Transormacija lista započela 1902. kada ga je za 130 tisuća dolara kupio Clarence Barron i do 20-ih godina 20. stoljeća mu podigao nakladu sa 7 na 50 tisuća. Barronu, čija je obitelj zadržala vlasništvo nad listom do 2007. , i njegovim suradnicima pripisuje se stvaranje atmosfere 'neustrašivih' nezavisnih financijskih izvješća što je u ono doba bio novitet u poslovnom novinarstvu. Svoj moderni oblik WSJ je stvorio 1940-ih, tijekom američkog razvoja industrije i finacijskih institucija u New Yorku. U tom periodu izvršni urednik Bernard Kilgore stvorio je koncepciju poznate prednje stranice lista te mu je naklada porasla na 1.1 milijon. Tijekom Kilgoreovog uredništva, točnije 1947., WSJ je dobio i svoju prvu od 33 Pulitzerove nagrade s koliko ih je od početka izlaženja nagrađen. Od 2007. list u svijetu ima dnevnu tiražu od oko 2 milijuna primjeraka i približno 931 tisuću pretplatnika. List je prednjačionakladom u SAD-u do 2003. kada ga je nadmašio USA Today, a glavni svjetski rival mu je i dalje londonski Finacial Times.

Nakon šestogodišnjeg raspravljanja 2007. godine između 21 finalista izabrano je novih 'sedam svjetskih čuda'. Prvi poznati popis svjetskih čuda sačinjen je navodno između 150. i 120. godine p.n.e., a napravio ga je grčki pjesnik Antipatros iz Sidona no ne zna se što ga je navelo da to učini. Ne zna se niti je li Antipatros poznavao građevine i skulpture na temelju vlastitog promatranja. Svih sedam znamenitosti bilo je odabrano iz grčkog kuta gledanja, no samo jedno čudo bilo je na području Grčke - Fidijin Zeus. Tri čudesna djela bila su u Maloj Aziji: Kolos s Roda, Artemidin hram u Efesu i Mauzolej u Halikarnasu. Dva su bila u Egiptu: Aleksandrijski svjetionik na otoku Faru pred Aleksandrijom i piramide u Gizehu, a jedno, Semiramidini viseći vrtovi, u Babilonu. Treba napomenuti da je svjetionik u Aleksandriji na prvotnom popisu zamijenio veličanstvena babilonska gradska vrata Ishtar. Brojne druge veličanstvene građevine Antike, kao npr. Babilonski toranj, Antipatros nije zabilježio jer su već bila srušena, ali ne zna se zašto na popis nije uvrstio atensku Akropolu koja mu je cijelo vrijeme bila 'pred nosom'. Jedino od sedam čuda Antike koje stoji i danas je Keopsova piramida. Tijekom srednjeg vijeka navodno su postojali brojni popisi svjetskih čuda na kojima su bile brojne starije građevine poznate u srednjev vijeku, no znanstvenici vjeruju kako su ti popisi nastali tek u periodima nakon 'ere prosvjetljenja'. Na popisu za koju se većina stručnjaka slaže da se može nazvati 'sedam čuda srednjeg vijeka' nalaze se: Stonehenge, rimski Koloseum, katakombe u Kom el Shoqafi, Kineski zid, Porculanski toranj u Nanjingu, Aja Sofija u Istanbulu i Kosi toranj u Pisi. Na drugim 'srednjevjekovnim' popisima nalazi se još nekoliko desetaka građevina iz cijelog europskoj kulturi tada poznatog svijeta. Inicijativa za izbor 'novih' sedam svjetskih čuda, s ciljem marketinškog profitiranja, pokrenuta je 2001. od strane švicarske zaklade New Seven Wonders of the World. Od 200 početnih kandidata izabran je 21 finalist, a Egipat je već tada, razumljivo, bio vrlo 'nezadovoljan' što će se jedino originalno svjetsko čudo natjecati s Kipom Slobode, Operom u Sydneyu i drugim sličnim građevinama, te je inicijativu nazvao apsurdnom. Stvar je rješena proglašavanjem piramida u Gizi počasnim kandidatom. Rezultati izbora objavljeni su na svečanoj ceremoniji na stadionu Benfice u portugalskom Lisabonu, a novim svjetskim čudima proglašeni su: Kineski zid, Koloseum u Rimu, indijski Taj Mahal, sveti grad Inka Machu Picchu smješten u peruanskim istočnim Andama, Kip Krista Iskupitelja na brdu Corcovado iznad brazilskog Rio de Janeira, Petra - nekoć glavni grad Nabatejaca isklesan u stijeni na području današnjeg Jordana i Chichen Itza, glavni grad mayanskog plemena Itzá smješten na meksičkom poluotoku Yucatan. Uz nabrojane lokacije danas postoje brojni drugi, 'specifičniji' popisi svjetskih čuda na kojima se nalaze stotine svjetskih građevina i prirodnih znamenitosti.

Francuski književnik Jean de La Fontaine, koji se ogledao u svim književnim rodovima, a čije se basne inspirirane Ezopom, Horacijem i staroindijskom književnosti kao Pančantantrom, smatraju remek djelima svjetske književnosti, rođen je Château-Thierryju 1621. godine.

Hhrvatski političar, jezikoslovac, ideolog, novinar i književnik Ljudevit Gaj, politički ideolog, organizator i vođa Hrvatskoga narodnog preporoda odnosno Ilirskog pokreta, autor knjižice Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisanja koja se smatra prvim općeprihvaćenim hrvatskim pravopisom, pokretač časopisa Novine Horvatske, kasnije nazvanih Ilirske narodne novine i Danica ilirska, s književnim prilogom Danica Horvatska, Slavonska i Dalmatinska, autor poznate budnice Još Horvatska ni propala, te brojnih drugih pjesama, članaka i proglasa koje se često svrstava u najbolju hrvatsku prozu u doba ilirizma, rođen je 1809. godine u Krapini.

Hrvatski skladatelj i dirigent Vatroslav Lisinski, obiteljskog imena Ignac Fuchs, najdarovitiji skaldatelj Ilirskog pokreta i prvi hrvatski profesionalni glazbenik koji je ujedno postavio temelje nacionalnom smjeru u Hrvatskoj, a posebice operi, solo-pjesmi, orkestralnoj i zborskoj glazbi, autor originalne glazbene verzije poznate pjesme Prosto zrakom ptica leti, prve hrvatske opere Ljubav i zloba, te opere Porin i brojnih drugih djela, rođen je u Zagrebu 1819. godine.

Njemački izumitelj Ferdinand von Zeppelin, punog imena Ferdinand Adolf Heinrich August Graf von Zeppelin, vojni general, kasnije izumitelj, proizvođač zrakoplova i osnivač kompanije Luftschiff Zeppelin, te graditelj prvog cepelina, poznatog i kao dirižabl, rođen je 1838. godine u Konstanzu u njemačkom Baden-Württembergu.

Njemački neomarksistički filozof Ernst Bloch, istaknuti antifašist, sveučilišni profesor, koji se u svojim djelima bavio problemima filozofije, povijesti, religije, prava, ontoloških, etičkih i humanističkih pitanja, a posebno analizom fenomena utopijskog, autor značajnih djela među kojima su Duh utopije, Sloboda i poredak, Avicena i Aristotelova ljevica, Prirodno pravo i ljudsko dostojanstvo, te Ateizam u kršćanstvu, rođen je u Ludwigshafenu 1885. godine.

Hrvatski blaženik, zagrebački nadbiskup i kardinal Alojzije Stepinac, jedan od velikana Katoličke Crkve u Hrvatskoj, sudionik I. svjetskog rata tijekom kojeg je i ranjen, doktor teologije, vrlo skroman i štedljiv zbog čega je tijekom upravljanja nadbiskupskim dvorom bio prozivan 'boljševičkim nadbiskupom', osoba čije je djelovanje u periodu NDH unatoč brojnim apelima i pomoći pruženoj židovima i pravoslavnim vjernicima, proglašeno vrlo kontroverznim - apsurd je da ga hrvatski nacionalisti smatraju odličnim suradnikom tadašnjih vlasti, isti stav, s drugim vrednovanjem, imaju i srpski nacionalisti, a zbog tih tvrdnji je nakon II. svjetskog rata i osuđen u procesu jugoslavenskih vlasti koji je Republika Hrvatska 1992. proglasila montiranim, rođen je 1898. godine u Brezariću kraj Krašića.

Američka glumica Anjelica Huston, bivša manekenka i dobitnica Oscara, zapamćena po nastupima filmovima A Walk with Love and Death, The Postman Always Rings Twice, This is Spinal Tap, Prizzi's Honor, The Dead, Enemies, a Love Story, The Witches, The Addams Family i Addams Family Values, The Crossing Guard, The Mists of Avalon, te brojnim drugima, rođena je u kalifornijskoj Santa Monici 1951. godine.

Hrvatska kazališna i filmska glumica Ena Begović, jedna od najljepših glumica hrvatske kinematografije, te žena izrazite senzualnosti i velike karizme, koja je u bogatoj 20-godišnjoj karijeri za svoje uloge dobila niz priznanja i nagrada među kojima i Zlatnu arenu pulskog festivala, a snimila je više od deset filmova od kojih su najpoznatiji Glembajevi, Treća žena, Pad Italije, Četverored i drugi, rođena je 1978. godine u Splitu.


(Metro-portal)

[Zave]

Dogodilo se na današnji dan 9.7.

Car Svetog rimskog carstva Karlo IV. 1357. godine, položio je kamen temeljac čime je započela izgradnja danas najstarijeg i najpoznatijeg praškog mosta, Praškog ili Kamenog mosta, koji od 1870. prema caru nosi ime Karlov most. Legenda kaže da je Karlo IV izabrao postaviti kamen u 5 sati i 31 minutu ujutro kako bi se kod zapisivanja početka izgradnje dobio niz brojeva 1-3-5-7-9-7-5-3-1. Autor projekta bio je stanoviti majstor Jan Oto, a izgradnju je nadgledao Petar Parler. Most je dug 516, a širok oko 10 metara, osiguravaju ga gotički tornjevi od kojih su dva na Maloj Strani, a treći u Starom Gradu. Ukrašen je s 30 statua podignutih oko 1700. godine od kojih je većina u baroknom stilu. Karlov most stoljećima je bio najvažnija poveznica praških gradova s dvije strane Vltave. Po redu je četvrti kameni most u Čeha, nakon Juditinog, piseckog i rudnickog. Izgrađen na mjestu prethodnog, Juditinog mosta koji je srušen 1342. Izgradnja novog mosta je započeta pod pokroviteljstvom Karla IV., završen je 1402., a do izgradnje mosta Franje I, 1841. bio je jedini praški most preko Vltave. Konstrukcija originalnog Karlovog mosta trajala je do početka 15. stoljeća, a kroz svoju dugu povijest pretrpio je nekoliko razaranja i rekonstrukcija. Svoj današnji izgled moste je dobio kada su početkom 18. stoljeća na stupove postavljene barokne statue svetaca koje su 1965. zamijenjene kopijama, a originali su premješteni na čuvanje u češki Nacionalni muzej. Nakon katastrofalne poplave 2002., koja je doduše uzrokovala samo manju štetu na mostu, odlučeno je da se izvrši prepravka i stabilizacija 8. i 9. stupa na malostranskoj strani mosta koja je završena 2005. a kompletna rekonstrukcija trebala bi biti završena najkasnije do 2010. Karlov most danas je glavno obilježje i turistička atrakcija Praga. Prema još jednoj od legendi koje se vežu uz njega, s Karlovog mosta u Vltavu je bačen svećenik Janez Nepomuk nakon čega mu je u spomen podignut spomenik, a priča kaže da ako stavite ruku na lik ovog sveca i zaželite želju, ta će vam se želja ispuniti i opet ćete se vratiti u Prag.

Napuljski i hrvatsko-ugarski kralj Ladislav Napuljski 1409. godine Veneciji je za 100 tisuća dukata prodao Zadar, Novigrad, Pag, Vranu i svoja prava na Dalmaciju, događaj koji je u povijesti ostao zapamćen kao 'sramna prodaja Dalmacije'. Nakon višemjesečnog cjenkanja sa Mlečanima oko prodaje Dalmacije, u kojoj je gubio utjecaj i vlast, Ladislav Napuljski je išao 'spasiti što se spasiti dade' prodajom zemlje, a u stvari pokupiti novce od posjeda za koji je bilo izgledno da će izgubiti u ratovima i političkim previranjima. Poraz bosanskih plemića, koji su mu bili pristaše, od strane Žigmunda Luksemburškog koji je za tu priliku skupio veliku 'križarsku' vojsku (pod izlikom pokrštavanja bosanskih bogumila), snažno je demoralizirao kralja Ladislava pa je krajem 1408., preko suca Panella, Mlečanima ponudio svoj dio Dalmacije za 300.000 dukata. 12. prosinca Mlečani su mu izjavili da je ponuđeni teritorij opustio od rata pa dugo neće davati prihode, a radi njega će morati voditi skupi rat, te mu nude 100.000 dukata, u četiri obroka od kojih bi prvi platili odmah, a ostali kroz tri godine. Ladislav je 30. siječnja 1409. započeo sramotno cjenkanje zatraživši 200.000 dukata, a već 4. veljače je kralj spustio cijenu na 150.000 dukata. Mlečani su nakon imenovanja hrvatskog bana Karla Kurjakovića, koji je s njima bio u otvorenom sukobu, spustili cijenu na 70.000 dukata u tri obroka. Konačno je dužd Mihovil Steno za 100.000 dukata od kralja Ladislava kupio sav njegov posjed kojeg je imao u Dalmaciji, točnije grad Zadar s tvrđavom i kotarom, Novigrad, Vranu i otok Pag, sa svim pravima ne samo ovo područje, nego i na čitavu Dalmaciju. Mlečani su vrlo brzo počeli s uvođenjem svoje vlasti pa je već 29. srpnja na zadarskom gradskom zidu zavihoren mletački barjak, a zbog primamljivih ponuda priklonilo im se još nekoliko gradova u primorju i na otocima. Neki su se međutim usprotivili pa su bili osvojeni, a neki su se hrabro i odupirali, poput Šibenika koji je pod mletačkom opsadom izdržao dvije godine. Žigmund Luksemburški, koji je s Venecijom i svojim bosanskim i hrvatskim podanicima ratovao protiv Venecije, na kraju je s Republikom 17. travnja 1413. u Trstu sklopio primirje na 5 godina. Kroz to vrijeme svaka je stranka zadržala ono što je osvojila. Ironija ovog nemilog povijesnog događaja je u tome što je šest godina ranije u Zadru, prvom gradu koji je Venecija aneksirala nakon prodaje, na ustrajanje hrvatske strane za kralja Hrvatske okrunjen Ladislav Napuljski, a pritom je dao riječ da će "braniti cjelokupnost Dalmacije, Hrvatske i Slavonije", zemljama na čijoj je nesreći dobro zaradio.

Engleski filozof, matematičar i društveni reformator, lord Bertrand Russell, koji se s velikanima svjetske znanosti poput Alberta Einsteina i Alberta Schweitzera, borio protiv nuklearnog naoružanja i testiranja, 1955. godine u Londonu je izdao poznati Russell-Einsteinov manifest, koji je Einstein potpisao samo nekoliko dana prije smrti. Slavni manifest, koji je jedinstvena etička refleksija i upozorenje o totalnoj propasti čovječanstva u slučaju mogućeg nuklearnog rata na Zemlji, zajedno s Einsteinom i Rusellom potpisalo je još devet znanstvenika, od toga deset dobitnika Nobelove nagrade. Na temelju tog dokumenta, kojim se pozivalo na razboritost i prekid napetosti, Russell je 1957. na politički neutralnoj konferenciji u kanadskom mjestu Pugwash, pozvao Amerikance, Britance i Ruse da obustave hladni rat i time otklone opasnost od eskalacije nuklearnog sukoba. Russell je postao predsjednik pagvaške konferencije koju su prihvatili mnogi nobelovci, a tajnik je bio Joseph Rotblat koji je radio na projektu Manhattan, ali je iz njega izašao. Mirovni pokret, izrastao iz konferencije u Pugwashu 1995. godine, dobio je Nobelovu nagradu za mir. Dio manifesta koji se najčešće citira je rečenica, koju je tijekom dobivanja Nobelove nagrade 1995. izrekao i Rotblat je: "Sjetite se svoje humanosti i zaboravite sve ostalo."

Američki republikanski političar Donald Rumsfeld, poznat po tome što je najmlađi, najstariji i tajnik za obranu s najdužim mandatom u američkoj povijesti, najgorljiviji zagovornik i arhitekt američke invazije na Irak 2003. te te neslužbeni vođa neokonzervativne frakcije unutar administracije bivšeg predsjednika G.W. Busha i jedan od osnivača 'think tanka' Projekt za novo američko stoljeće, rođen je u Chicagou 1932. godine.

Australski pjevač Bon Scott, punog imena Ronald Belford Scott, originalni pjevač legendarne hard rock grupe AC/DC prepoznatljiv po 'vrištavom' glasu i scenskim nastupima, čije je gušenje nakon noći teškog opijanja postala jedna od najpoznatijih, ali i najbizarnijih smrt rock svijeta, nakon čega mu je bend posvetio pjesmu You Shook Me All Night Long, rođen je 1946. godine u Kirriemuiru u Škotskoj.

Američki glumac Chris Cooper, dobitnik Oscara, Zlatnog globusa i BAFTA-e, zapamćen po ulogama u filmovima American Beauty, Capote, October Sky, Seabiscuit, Breach i The Kingdom u kojem je glumio uz Jamiea Foxxa, Ashrafa Barhoma, Jennifer Garner i Jasona Batemana, rođen je u Kansas Cityju u Missouriju 1951. godine.

Američki glumac i producent Tom Hanks, dvostruki dobitnik Oscara, nekolicine Zlatnih globusa i brojnih drugih filmskih nafgrada, koji je prije uspjeha s filmovima Philadelphia i Forrest Gump glumio u televizijskim i obiteljskim komedijama, finacijski najuspješnija filmska zvijezda u povijesti i jedan od dvojice glumaca čiji su filmovi sedam puta uzastopno zaradili 100 milijuna dolara, zapamćen po ulogama u filmovima Bachelor Party, The Money Pit, Big, Apollo 13, That Thing You Do!, Saving Private Ryan, Toy Story I i II, The Green Mile, Catch Me if You Can i brojnih drugih, rođen je 1956. godine u kalifornijskom Concordu.


(Metro-portal)

[Zave]

Dogodilo se na današnji dan 10.7.

Gaj Julije Cezar je tijekom Rimskog građanskog rata 48. godine pr.n.e. u bitci kod Drača u današnjoj Albaniji, pretrpio težak poraz od strane Gneja Pompeja, te se prema vlastitom priznanju jedva iz nje izvukao živ. Ostvarivanje svojih ambicija Cezar je počeo kao vojni tribun, obavljao službu edila, a 59. pr.n.e. napokon je postao konzulom no na putu k apsolutnoj vlasti stajao mu je i Pompej. Dok je Cezar još uvijek bio u Galiji, Pompej je u Rimu zadobio većinu u senatu. Kada je Cezaru istekao petogodišnji rok prokonzula, 50. pr.n.e., pozvan je u Rim od strane senata koji mu je naredio da prije toga raspusti svoju vojsku. Cezar je znao da će u Rimu biti nemoćan ukoliko nema imunitet kao konzul, ili zaleđe koje mu donosi zapovjedništvo nad legijama. Stoga je odbio naredbu senata i 10. siječnja 49. pr. Kr. prešao s vojskom rijeku Rubikon koja je bila granica s Italijom, a to je označilo početak građanskog rata. Pompej je imao mnogo veću vojsku i Cezar mu je nudio pregovore i mogućnost da obnove savezništvo no Pompej je to odbio . Sakupivši svoje legije u luci Brundisiuma, unatoč svim pogibeljima koje je sa sobom nosila zimska plovidba, sedam je Cezarovih legija otplovilo put Albanije da se suoči s Pompejem. U pomorskoj bitci koja se razvila, Cezarova je mornarica u siječnju 48. pr.n.e. bila poražena, a brodovi potopljeni i preostale legije nije mu imao tko prevesti dalje na istok. Pola su godine i Cezar i Pompej ostali u albanskom Dyrrhachiumu utvrđujući svoje položaje. Cezar, koji je već bio majstor opsade, oko Pompejevih je položaja počeo graditi niz manjih utvrda povezanih opkopima i palisadama kako bi protivnika prisilio da napadne njegove obrambene položaje. Ubrzo nakon što je prozreo Cezarovu strategiju Pompej je krenuo u proboj pokušavajući zauzeti još neokupirane uzvisine oko svog logora tijekom čega je pretrpio teške gubitke. Pompej nije mogao dozvoliti da mu vojska ostane blokirana pa je pokrenuo napad na najslabiju točku Cezarovog obruča i bez većih teškoća ju zauzeo i rastjerao iznenađene branitelje. Idućeg dana Cezar je napao Pompejeve snage u malenoj utvrdi no nije ju uspio osvojiti, a tijekom povlaćenja život mu je spasila sreća. Pompej, koji je poznavao Cezarov stil ratovanja, nije naredio protunapad jer je bio uvjeren kako se radi o mamcu koji ga je trebao odvući u zamku. Sam Cezar je o tom događaju zapisao kako bi 'potpuna pobjeda danas bila neprijateljeva, da ju je bilo koji od njih želio uzeti'. Nakon te neuspješne kampanje u Iliriji Cezar je trupe povukao prema Tesaliji, a kasnije izvojevao ključnu pobjedu kod Pharsalusa nakon čega je Pompej pobjegao u Egipat.

Serija zračnih sukoba između njemačke Luftwaffe i britanskog Royal Air Force-a iznad britanskog otočja i La Manchea, poznata pod nazivom Bitka za Britaniju, započela je 1940. godine. Nakon kapitulacije Francuske početkom ljeta 1940. mnogi u svijetu su držali da je Njemačka stekla povoljnu poziciju u kojoj dalji rat nema smisla, odnosno da je jedina alternativa prihvatiti njemačku 'velikodušnu' ponudu za mir i tako sačuvati onoliko Britanskog Imperija koliko se može. Kada je Churchillova vlada sve te ponude odbila, Hitler je zapovijedio da se započne planiranje invazije koja je dobila kodno ime Operacija Morski Lav. Invazija je međutim ocijenjena pretjerano riskantnom i zahtjevnom ako se potpuno ne slomi britanski otpor pa je na scenu stupio Göringov Luftwaffe. Njemačke zračne snage, koje su se iskazale u Poljskoj, Norveškoj i Francuskoj, prema Göringovim tvrdnjama bile su više nego sposobne zračnim udarima slomiti britanski otpor prije samog iskrcavanja. Jedina prepreka tim planovima bio je RAF, pa je njegovo uništenje navedeno kao ključan preduvjet za izdavanje zapovijedi za invaziju. Luftwaffe je u bitci za Britaniju koristila tri zračne flote s 963 lovačka aviona, 998 bombardera i 315 bombardera za obrušavanje ('štuke') dok su Britanci, uz snažnu protuzračnu obranu, raspolagali s ne više od 800 lovačkih zrakoplova. Borba je počela njemačkim pokušajima osvajanja neba iznad kanala La Manche no, usprkos brojnoj nadmoći, od samog početka bilo je vidljivo kako je Göring zagrizao u malo pretvrd orah. Njemačka strategija u bitci bili su napadi na RAF-ove instalacije u južnoj Engleskoj, odnosno uvlačenje RAF-ovih jedinica u iscrpljujući okršaj u kojem bi do izražaja došla njemačka tehnička i brojčana premoć. Ono što planeri Luftwaffe nisu imali u vidu bio je niz prednosti na strani RAF-a - postojanje radara, veliki broj suvremenih lovačkih zrakoplova tipa Hurricane i Spitfire sposobnih da se nose s njemačkim Me-109, mogućnost ponovnog korištenja pilota oborenih nad vlastitim tlom kao i izvrsna organizacija industrije koja je nove lovačke avione proizvodila brže od njemačke. Kako se bitka intenzivirala tijekom kolovoza, tako su do izražaja počele dolaziti i neke velike slabosti Luftwaffe. Ispostavilo se da Me-109 ima prekratak dolet pa su njemački bombarderi van južne Engleske bili lak plijen britanskih lovaca. Iako je RAF povremeno bio u krizi - više zbog nedostatka iskusnih pilota, nego zrakoplova - uspjele su svo vrijeme očuvati svoju borbenu sposobnost. Do 15. rujna - dana koji je postavljen kao početak invazije - postalo je više nego jasno da Luftwaffe nije ispunila svoj zadatak. S približavanjem jeseni i kvarenjem vremena u Kanalu La Manche, kod Hitlera su nestale sve iluzije o izvedivosti iskrcavanja, pa je ono otkazano. Svoj prvi poraz Nijemci su nastojali sakriti nastavkom žestokog bombardiranja britanskih gradova i industrijskih resursa no Britaniju na kraju nikada nisu slomili, uvelike zbog junačkog otpora koji su u bitci za svoj otok pokazali piloti RAF-a.

Francuski tajni agenti 1987. godine su u novozelandskom Aucklandu potopili legendarni Greenpeaceov brod Rainbow Warrior. U pozadini ovog skandaloznog primjera državnog terorizma stoji Commissariat à l'Énergie Atomique , odnosno njihovo testiranje nuklearnih bojevih glava na atolu Mururoa koji se nalazio u sklopu francuske Polinezije. Greenpeace koji se žestoko protivio tim pokusima u planu je imao u područje obavljanja pokusa poslati veći broj 'prosvjednih' brodova, a među njima je bio i Rainbow Warrior, glavni brod Greenpeacove flote koji se nekoliko dana ranije usidrio u Aucklandu. Rainbow Warrior tada je bio već prilično star brod. Porinut je 1955. pod imenom Sir William Hardy koje je u službi britanskog ministarstva poljoprivrede i ribarstva nosio do 1977. kada prelazi u ruke Greenpeacea i dobiva svoje drugi i zadnje ime. Bio je dug 40 metara i bio ukupne nosivosti 418 tona. Agenti francuske službe Direction Générale de la Sécurité Extérieure (DGSE) ušli su na brod dok je bio otvoren za javne posjete i potajno postavili dvije eksplozivne naprave s ciljem da ga onesposobe za plovidbu. Nešto prije ponoći istoga dana došlo je do prve, manje eksplozije koja je bila namijenjena uzrokovanju panike zbog koje bi brod bio evakuiran kako bi se izbjegle ljudske žrtve. Plan je donekle uspio i posada je u prvi mah evakuirana no ubrzo se nekoliko ljudi vratilo na brod kako bi procijenili i snimili štetu te izvukli skupu opremu na obalu. Među članovima posade koji su se vratili na brod bio je i fotograf Fernando Pereira koji se spustio u potpalublje kako bi izvukao kameru. Nakon druge eksplozije dio članova posade odbačen je u more, a dio je uspješno evakuiran no Pereira se nije na vrijeme uspio izvući iz brzotonućeg broda te se utopio. Nakon terorističkog napada izbio je veliki skandal, između ostalog jer su Francuska i Novi Zeland bili saveznici, a Francuska je u početku negirala ikakvu upletenost u ovaj 'incident'. Dvojicu odgovornih francuskih agenata uhitila je novozelandska policija i to na temelju krivotvorenih putovnica. Oni su zbog paleža, organiziranja paleža, ciljanog oštećenja imovine i ubojstva, osuđeni na 10 godina zatvora no odslužili su samo dvije. Dvadeset godina nakon napada objavljeni su i službeni dokumenti te je potvrđeno kako je taj teroristički napad odobrio tadašnji francuski predsjednik François Mitterrand koji zbog slučaja naravno nije odgovarao. Greenpeace je usprkos tragediji uspio blokirati francuske nuklearne pokuse, a nakon sudskog procesa od francuske je dobio odštetu kojom je kupljen novi 'Rainbow Warrior' koji je i danas sastavni dio njihove flote.

Hrvatski znanstvenik i inovator srpskog porijekla Nikola Tesla, koji je radio u području elektrotehnike i radiotehnike, izumitelj okretnog magnetskog polja, višefaznog sustava izmjeničnih struja i nebrojenih drugih stvari koje su dobrim dijelom odgovorne za tehnologiju koju danas svakodnevno koristimo, koji je bio potkradan od 'suradnika' i koji nikada nije dobio zasluženu Nobelovu nagradu, rođen je u Smiljanima kraj Gospića 1856. godine.

Francuski književnika Marcel Proust, nasljednik Montaignea, francuskih moralista, memoaristike vojvode de Saint Simona, Stendhala i Dostojevskog koji je ostvario jedno od najvećih djela u povijesti književnosti, djelo koje se galerijom likova (preko 2.000, od toga više od 30 velikih), mudrošću, humorom i humanošću može svrstati u vrhunce pisane riječi uopće, autor golemog ciklusa romana U traganju za izgubljenim vremenom i brojnih drugih velikih djela, rođen je 1871. godine u Parizu.

Američki glumac Fred Gwynne, najpoznatiji po ulogama Francisa Muldoona i Hermana Munstera u sitcomima Car 54, Where Are You? i The Munsters, te nastupima u filmovima Pet Semetary, On the Waterfront, Disorganized Crime, The Cotton Club, Captains Courageous, The Secret of My Succe$s, Water, Ironweed, Fatal Attraction i drugima, rođen je u Taneytownu u Marylandu 1926. godine.


(Metro-portal)

[Zave]

Dogodilo se na današnji dan 13.7.

U ravnici na utoku Korane u Kupu, podno stare gradine Dubovac, 1579. godine osnovan je grad Karlovac čiji je točan datum nastanka poznat jer je relativno mlado naselje. Karlovac je osnovan kao tvrđava poradi zaštite od turskih osvajanja, ime je dobio po osnivaču, austrijskom nadvojvodi Karlu Habsburškom, a samom gradnjom je upravljao tada glasoviti graditelj Martin Gambon. Karlovac je građen po zamisli idealnog renesansnog grada u obliku šesterokrake zvijezde sa središnjim trgom i ulicama koje se sijeku pod pravim kutom. Od osnivanja Karlovac je bio pod vojnom upravom, a 1693. dobiva ograničenu samoupravu dok slobodnim kraljevskim gradom postaje 1776. proglasom carice Marije Terezije. Tijekom 18. i 19. stoljeća, ponajviše zahvaljujući procvatu trgovine i lađarstva Kupom, Karlovac je postao najvažniji i najbogatiji trgovački grad između Jadranskog mora i Podunavlja o čemu svjedoči i podatak kako su početkom 19. stoljeća upravo Karlovčani plaćali najveći porez od svih hrvatskih gradova. Iako je izdržao svih sedam turskih opsada, Karlovac je tijekom stoljeća bio pustošen bolestima i požarima, a najviše poplavama koje su mu redovito nanosile najveću štetu i polako mijenjale originalni izgled. Na samom početku 20. stoljeća Karlovac je prema broju stanovnika i gospodarskom potencijalu bio treći grad u Hrvatskoj. Razdoblje od 1941. do 1945. bilo je jedno od najtežih u povijesti grada. Nakon rata, zbog velikog priliva ruralnog stanovništva stvoreno je novo lice grada koji se iz obrtničkog pretvorio u industrijski, ali i grad živih društvenih, političkih i kulturnih događanja. Početkom Domovinskog rata Karlovac je bio okupirani grad jer se u njemu i bližoj okolici nalazilo 19 vojnih objekata JNA. Pravilnom i mudrom organizacijom otpora, sve vojarne u gradu i bližoj okolici su osvojene, a vojska iseljena iz grada. Najteže su trenutke grad i njegovi stanovnici proživljavali od sredine listopada 1991. do siječnja 1992., kada su svakodnevno bili izloženi granatiranju. U tom razdoblju poginulo je 255 ljudi, dok je više od tisuću ranjeno. Žestokih napada bilo je i u svibnju 1992., srpnju i rujnu 1993., te svibnju i kolovozu 1995. godine, a grad i okolica definitivno su oslobođeni 7. kolovoza 1995. godine. Karlovac je rodno mjesto mnogih hrvatskih povijesnih i poznatih osoba među kojima su plemić i pjesnik Fran Krsto Frankopan, slikar Vjekoslav Karas i slikarica Slava Raškaj, braća Seljan,biskup Maksimilijan Vrhovac, najpoznatiji zagrebački gradonačelnik Večeslav Holjevac, operna pjevačica Ivanka Boljkovac, voditeljica Danijela Trbović, pjevač Davor Gobac i mnogi drugi.

Berlinski kongres, na kojem su europske velesile trajno promijenile geopoliticku kartu Balkanskog poluotoka priznavši samostalnost Crne Gore, Rumunjske i Srbije od Osmanskog Carstva, zaključen je potpisivanjem 'Berlinskog mira' 1878. godine. Kongres, kojim je predsjedao Otto von Bismarck, bio je skup predstavnika tadašnjih velikih sila - Njemačke, Austro-Ugarske, Francuske, Velike Britanije, Italije, Rusije i Turske. Kongresu je prethodio San-Stefanski mir (potpisan 3. ožujka 1878.), kojim je završen rusko-turski rat (1877.-1878). Prema tim pregovorima, koje je pretežno diktirala Rusije, Turska je trebala izgubiti velik dio dotadašnjeg teritorija na Balkanu gdje bi, kao ruski satelit, bila stvorena velika Bugarska.Berlinski kongres nastao je kao poslijedica ujedinjavanja zapadnoeuropskih monarhija sa svrhom zaustavljanja širenja ruskog utjecaja. Protiv naglog porasta utjecaja Rusije u tom području najviše su se borile Austro-Ugarska i Velika Britanija. Njemačka i Austro-Ugarska bile su zabrinute naglim porastom panslavizma, što je moglo ugroziti položaj Habsburgovaca, a Velika Britanija i Francuska su brinule zbog širenja ruskog utjecaja na jug i zapad. Rusija je pod međunarodnim pritiskom popustila, San-Stefanski mirovni ugovor je poništen, a pregovori o teritorijalnom uređenju Balkana krenuli su iznova. U pregovorima su sudjelovali samo pregovarači velikih sila, dok su predstavnici malih zemalja pokušavali utjecati na ishod posrednim putem, te su sudjelovali isključivo na onim zasjedanjima koja su ih se izravno ticala. Berlinskim mirom temeljito je izmijenjeno ili poništeno 18 od 29 točaka San-Stefanskog sporazuma. Njime su kao suverene države bile priznate Rumunjska, Srbija i Crna Gora, a Bugarska je podijeljena na južni dio koji je ostao pod osmanskim suverenitetom, na Istočnu Rumeliju kao neovisnu državu, dok je ostatak teritorija bila neovisna Bugarska. Niz drugih turskih provincija odvojeno je od Turske i dano na upravljanje drugim državama, poput Cipra koji je dodijeljen Velikoj Britaniji, te Bosne i Hercegovine koja je dodijeljena Austro-Ugarskoj. Turska je morala jamčiti građanska prava svojim nemuslimanskim građanima, ostvarujući tako odredbe Organskog zakona iz 1868. Moć Turske u Europi i Aziji ovim je mirovnim sporazumom drastično smanjena. Utjecaj Rusije također je smanjen u korist Austro-Ugarske, što je povećalo napetosti između dva carstva. Novo uređenje dovelo je i do novih napetosti na području Balkana, a to je bio i jedan od povoda Balkanskim ratovima, djelomično i Prvog svjetskog rata, te armenskog genocida u Turskoj. O rezultatima Berlinskog kongresa predsjednik američkog udruženja povjesničara Carlton J.H. Hayes je izjavio: "Prije 1878 imalo smo Istočno pitanje o jednom bolesniku (Turska), a nakon 1878 imamo nekoliko manijaka pošto je Berlinski kongres odveo Balkance u ludilo".

U Urugvaju je 1930. godine započelo prvo Svjetsko nogometno prvenstvo. FIFA je ne izborima u Barceloni za domaćina odabrala Urugvaj zbog toga što je ta južnoamerička zemlja 1930. slavila stogodošnjicu neovisnosti, te zato što je urugvajska reprezentacija osvojila nogometni turnir na Olimpijskim Igrama 1928. Na prvom svjetskom nogometnom prvenstvu u završnom turniru natjecalo se trinaest momčadi, četiri iz Europe i devet iz Južne i Sjeverne Amerike. Većina momčadi iz Europe odbila je nastupiti zbog udaljenosti i velike cijene puta. Momčadi su bile podijeljene u četiri skupine, a sve utakmice su se u igrale glavnom gradu Montevideu. Urugvaj, Argentina, Brazil i SAD postavljeni su za nositelje i izostavljeni iz ždrijeba. Svjetsko prvenstvo u Urugvaju bilo je jedino za koje nisu bile potrebne kvalifikacije jer je svaku reprezentaciju pozvala FIFA. Pošto nije bilo kvalifikacija, prve dvije utakmice Svjetskoga prvenstva bile su ujedno i prve utakmice svjetskih prvenstava, a odigrane su u isto vrijeme 13. srpnja. Prve dvije utakmice svjetskoga prvenstva odigrane su u isto vrijeme, a pobjednici su bili Francuska, koja je pobijedila Meksiko, i SAD koji je svladao Belgiju. Prvi gol u povijesti svjetskih prvenstava zabio je Francuz Lucien Laurent. U finalu, domaćin i favorit za osvajanje natjecanja, Urugvaj, pobijedio je Argentinu rezultatom 4:2 pred 93 tisuće ljudi postavši tako prva reprezentacija koja je osvojila svjetsko prvenstvo u nogometu. Pošto se danas tradicionalna utakmica za treće mjesto nije igrala na ovom svjetskom prvenstvu, dogodilo se jedini put da nije bilo utakmice između polufinala i finala. Neki izvori, od kojih najvjernije djeluje FIFA Bulletin iz 1984., ipak navode da se utakmica za treće mjesto održala i da je Jugoslavija pobijedila Amerikance rezultatom 3:1.

Rimski vojskovođa, pisac i diktator Gaj Julije Cezar, najveći rimski vojskovođa i najslavniji Rimljanin uopće, a prema mnogima jedna od najmarkantijih i najvećih figura u pisanoj povijesti čovječanstva, koji je brojnim vojnim pobjedama znatno proširio utjecaj i vlast Rimskog imperija, a čija je diktatura označila kraj vrhovne vladavine Senata i početak Rimskog carstva, rođen je u Rimu 100. godine pr.n.e.

Engleski kazališni i filmski glumac Patrick Stewart, najpoznatiji po ulozi kapetana Jean-Luca Picarda u seriji Star Trek: The Next Generation i profesora Xaviera u filmovima X-Men, dobitnik brojnih kazališnih i filmskih nagrada, ali i nagrade za Najseksi osobu na TV-u 1992., koji je u svojoj karijeri duljoj od 50 godina nastupio u nebrojenim predstavama i filmovima, rođen je 1940. godine u Mirfieldu u West Yorkshireu.

Američki glumac Harrison Ford, dobitnih brojnih filmskih nagrada koji je svjetsku slavu stekao ulogom Indiana Jonesa, te Hana Soloa u Lucasovim Zvjezdanim Ratovima, a koji je nastupio i u filmovima American Graffiti i More American Graffiti, Apocalypse Now, Blade Runner, Witness, Presumed Innocent, Patriot Games, The Fugitive, Six Days Seven Nights i mnogim drugima, rođen je u Chicagou 1942. godine.

Američki 'kaskader' i glumac Stephen Gilchrist Glover, poznatiji kao Steve-O, 'luđak' koji je sa sobom i od sebe, ali i drugima oko sebe napravio nevjerojatne stvari koje su se najbolje mogle vidjeti u seriji i filmovima Jackass i Wildboyz, a koji iza sebe, što zbog prirode, što zbog posla, ima i podugačak dosje u policijskim uredima brojnih američkih saveznih država, rođen je 1974. godine u Londonu.


(Metro-portal)

[Zave]

Dogodilo se na današnji dan 14.7.

Jurišom i osvajanjem pariške utvrde Bastille 1789. godine započela je Francuska Revolucija. Osvajanje zloglasne tamnice u pariškom predgrađu Saint Antoine, na mjestu gdje danas stoji velebna operna palača istog imena, postalo je simbol revolucije, a Francuzi taj dan slave kao nacionalni praznik. Poremećena ravnoteža između gospodarskih prilika i političkih ustanova bila je osnovni uzrok velikog narodnog nezadovoljstva za vladavine kralja Louisa XVI. potkraj 18. stoljeća. Želja režima da napuni državnu blagajnu višim porezima naišla je na otpor parlamenta i plemstva. Louis XVI. prognao je nepokorni parlament iz Pariza, no tada se otpor proširio na cijelu zemlju. Pokoleban i prestrašen takvim odgovorom, kralj je vratio parlament u Pariz, ali gnjevom plemstva već je stvoren početni zamah za rušenje kraljevske vlasti pa su ustanci nicali na sve strane. Bilo je i sukoba između plemstva i građana jer je narod uslijed nestašice kruha i nezaposlenosti napadao transporte žita i plemićka skladišta hrane. Novi val nezadovoljstva započeo je 5. svibnja 1789. kada je kralj otvorio zasjedanje Generalnih staleža u Versaillesu. Poslanici su zahtijevali donošenje novog ustava i 17. lipnja proglašavaju Narodnu skupštinu, što kralj pod pritiskom odobrava, ali je istodobno potajno pozvao vojna pojačanja. Kao odgovor na to pariška općina organizirale je nacionalnu gardu, a 14. srpnja 1789. narod je provalio u oružarnicu Doma invalida, naoružaoa se puškama i topovima, te krenuo na zloglasnu tamnicu Bastillu, simbol kraljevske samovlasti. Bastille, glomazna četverokatna utvrda s osam kula povezanih debelim zidovima, od 14. stoljeća je služila kao zatvor. Za vrijeme kardinala Richelieua postala je omrznuta državna tamnica u kojoj su se žrtve bez optužbe i suđenja zatvarale, mučile i ubijale, a u njoj su tijekom dva stoljeća stradavali protivnici apsolutističke vladavine i dvora. Međutim, Bastille u vrijeme pada nije bila baš 'popunjena'. U njoj su bila četiri krivotvoritelja, dva 'luđaka' i jedan pobunjeni aristokrat, a sama utvrda je zbog previsoke cijene održavanja uskoro trebala biti zatvorena. U samoj borbi, koja je trajala od jutra do kapitulacije oko 17:30 sati, poginulo je 98 od približno tisuću revolucionara i jedan od članova posade tvrđave koja se sastojala od 82 starija vojna veterana i 32 člana švicarske regimente Salis-Samade. Zapovjednik Bastille, njegova tri časnika i još nekoliko vojnika ubila je razjarena masa, no većina branitelja je puštena. Pravi razlog napada na tvrđavu bile su vojne rezerve u njenom magazinu jer građani nisu imali niti barut, niti municiju za više od 30 tisuća mušketa i topove koje su ranije oteli iz vojarni. U Bastilli je bilo više od 13.500 kilograma baruta i mnogo municije, a građani su odmah nakon pada započeli podizati barikade na ulicama Pariza, a već idućeg dana ustanak se počeo širiti u cijeloj Francuskoj.

Šerif Patrick Garrett je 1881. godine ispred Fort Sumnera ubio Billy the Kida. Vjerojatno najpoznatija figura Divljeg zapada rođen je kao Henry McCarty, a bio je poznat i pod pseudonimima Henry Antrim i William Harrison Bonney. Nizak i okretan, McCarty je bio plavook, glatkih obraza i istaknutih prednjih zubi, a mnoge novine su ga opisivale kao zgodnog i vedrog mladića. Bio je osobit i vrlo često nasmijan, ali te su osobine skrivale njegovu pravu, divlju narav koja je u kombinaciji s odličnim pucačkim umijećem i iznimnom lukavošću, stvorila jednog od najopasnijih odmetnika Divljeg zapada. Legenda kaže da je ubio ukupno 21 čovjeka tj. jednog za svaku godinu svoga života, ali povijesne činjenice sklone su broju 9. Navodno ih je sam ubio 4, a uz pomoć drugih još 5. Iako je malo toga poznato o njegovu životu, McCarty je postao legendom kad je njegov ubojica, šerif Garrett, godinu dana nakon što ga je ubio objavio senzacionalnu biografiju naslovljenu 'Authentic Life of Billy, the Kid'. U prve ozbiljnije nevolje sa zakonom Billy je upao nakon što je zbog tuđe šale završio u zatvoru i iz njega pobjegao kroz dimnjak od kada se smatra bjeguncem. Ubrzo nakon toga prvi put je ubio čovjeka, ali sudbinu mu je najviše odredilo zapošljavanje u okrugu Lincoln u Novom Meksiku. Tamo je sudjelovao u sukobu lokalnih trgovaca i rančera, poznatom pod nazivom 'Lincoln County War', tijekom kojega je ubio nekoliko ljudi, među kojima i gradskog šerifa. Tijekom toga vremena McCarty je 'upoznao' Patricka Garretta, lokalnim konobarom i lovcem na bizone koji je, odmah nakon što je izabran za šerifa, raspisao 500 dolara nagrade na Kidovu glavu. Nakon jednog okršaja Garrett je uspio uhvatiti bandu i smjestiti Kida u zatvor gdje je tijekom čekanja suđenja vrijeme provodio dajući intervjue novinarima iz cijele Amerike u kojoj je tada već bio jedna od najpoznatijih osoba. Nakon što je 13. travnja 1881. osuđen na smrt vješanjem Billy je još jednom uspio pobjeći iz zatvora ubivši pritom dva Garrettova stražara, no sloboda mu je bila kratkoga vijeka. Načuvši glasine da se Billy nalazi u blizini Fort Sumnera, šerif Garrett poveo je dvojicu svojih ljudi i krenuo u potragu. Garrett je znao da u gradu živi Billyjev prijatelj Pete Maxwell. 14. srpnja 1881. otišao je u njegovu kuću. Dok je u zamračenoj sobi ispitivao Maxwella, u sobu je naglo ušao Billy Kid. Postoje dvije verzije sljedećeg događaja. Prva je ta da Kid nije prepoznao Garretta u mraku pa je izvadio pištolj i na španjolskom pitao Quien es? Quien es? (Tko je? Tko je?). Kada je Garrett prepoznao Kidov glas, izvadio je svoj pištolj i dvaput zapucao. Navodno je prvi metak pogodio Kida malo iznad srca i ubio ga. Druga verzija, za koju povjesničari tvrde da je istinitija, govori da je Kid imao nož u ruci i prije nego je ušao, izustio navedene riječi (zbog tame) i stradao od Garrettovih metaka. Billy the Kid je pokopan sljedećeg dana na starom vojnom groblju u Fort Sumneru. Njegov se grob nalazio između njegovih palih drugova Toma O'Folliarda i Charliea Bowdrea, a kasnije je preko sva tri groba dodana nadgrobna ploča s ugraviranim imenima trojice odmetnika i rječju 'drugovi'.

Savezna vlada SAD-a 2007. godine je, nakon objavljivanja članka o satelitskim fotografijama Skylaba i prepiske razgovora između tajnih agenata u vezi s tim fotografijama, priznala postojanje 'Područja 51'. Area 51 je nadimak za vojnu bazu smještenu u južnom dijelu zapadne Nevade u Sjedinjenim Američkim Državama, oko 130 kilometara sjeverozapadno od Las Vegasa. Glavna svrha baze, poznate i pod nazivima Dreamland, Paradise Ranch, Home Base, Watertown Strip, Groom Lake, a u novije vrijeme i Zračna luka Homey, je razvijanje i testiranje eksperimentalnih vojnih zrakoplova i naoružanja. Područje je dio 'Nellis' vojnih operacija, a 'no-fly' zračni prostor oko baze vojnim pilotima je poznat pod nazivom 'The Box'. Jezero Groom nije uobičajena zračna baza te se borbene jedinice u pravilu tamo ne razmještaju. Umjesto toga koristiti se za razvoj, testiranja i obuke pilota na novim tipovima zrakoplova. Tek kada, nakon ispitivanja zrakoplov odobri neka od vojnih ili obavještajnih institucija, on može biti predan na uporabu u operativnu zračnu bazu. Ipak, u bazi se nalaze i nekoliko zrakoplova projektiranih u bivšem SSSR-u koji služe za trening i analizu. Sovjetski špijunski sateliti fotografirali su jezero Groom tijekom hladnog rata, a kasnije su i civilni sateliti napravili fotografije baze i njene okolice, no iz slika se ipak mogu izvući samo skromni zaključci o uzletno-sletnoj stazi, hangarima i jezeru. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Groom jezero je korišteno za uvježbavanje bombardiranja i artiljerijskog gađanja. Nakon rata područje je napušteno sve do travnja 1955. godine kada ga je lockheedov tim izabrao kao idealnu lokaciju za testiranje svojih špijunskih aviona U-2 i na njemu sagradio improviziranu bazu tada poznatu kao 'Site II' ili 'Ranch'. Prvi U-2 je iz baze poletio 4. kolovoza 1955., a sredinom 1956. počeli su pod vodstvom CIA-e prvi špijunski letovi nad tadašnjim Sovjetskim savezom. Nakon što je SSSR u svibnju 1960. srušio U-2, Lockheed je počeo raditi na njegovom nasljedniku u sklopu CIA-inog programa OXCART. Projekt je uključivao A-12- izviđački avion s velikom visinom leta i s brzinom od 3 Maha iz kojeg je kasnije razvijen slavni SR-71 Blackbird. Nakon 'Crne ptice' područje je korišteno za razvijanje i usavršavanje Stealth tehnologije. To je omogućilo izradu zrakoplova B-2 Spirit i F-117 Nighthawk koji su bili desetljećima ispred svog vremena, a iako su javonsti predstavljeni tek 1988., u 'Boxu' su letjeli još od 1977. Razna svjedočanstva o NLO-ima, ali i brojne izmišljene priče su, uz visok stupanj tajnosti, od Područja 51 stvorili jedno od najmističnijih svjetskih lokacija, a i iako se napokon zna da zaista postoji, sve što se o bazi stvarno zna dolazi u obliku njenih 'gotovih proizvoda'.

Hrvatski političar Ante Pavelić, vođa ustaškog pokreta i poglavnik Nezavisne Države Hrvatske, tipičan primjer nacionalnoga radikala koji je došao do uvjerenja da slobodu svog naroda može izboriti samo nasiljem u polusuverenoj diktaturi vezanoj uz fašističke i totalitarne režime, rođen je u Bradini kraj hercegovačkog Konjica, 1889. godine.

Svedski filmski i kazališni redatelj i scenarist Ingmar Bergman, jedan od najvećih i najutjecajnijih redatelja modernog filma kojih je, uz više od 170 kazališnih komada, režirao 62, dobitnik nekoliko Oscara, Zlatnih globusa i brojnih drugih filmskih nagrada, rođen je 1918. godine u švedskoj Uppsali.

Američki glumac Vincent Pastore, najpoznatiji po ulogama 'tipičnog mafijaša' među kojima je najzamjećenija bila ona Salvatorea 'Big Pussy' Bonpensieroa u popularnoj seriji The Sopranos, nakon čega je ostvario uloge u filmovima i serijama kao što su Under Hellgate Bridge, Riding in Cars with Boys, Deuces Wild, Made, Mafia!, The Hurricane, Serving Sara, Carlito's Way, A Tale of Two Pizzas, This Thing of Ours, Shark Tale i drugima, rođen je u New Yorku 1946. godine.

Hrvatski veslač Siniša Skelin, državni reprezentativac koji se s bratom Nikšom proslavio u dvojcu bez kormilara, te u osmercu s kormilarom, disciplinama u kojima je osvojio nekoliko medalja na svjetskim i manjim prvenstvima, nekoliko Olimpijskih medalja i brojna manja natjecanja, rođen je 1974. godine u Splitu.



(Metro portal)

[Zave]

Dogodilo se na današnji dan 15.7.

Ujedinjene vojske Kraljevine Poljske i Velike grofovije Litve 1410. godine u bitci kod Grünwalda nanijele su težak poraz moćnom Teutonskom Redu. Združenu slavensku vojsku predvodio je litavski knez Vladislav Jagelo, ujedno i poljski kralj Jagelo II., a Teutonce veliki meštar reda Ulrich von Jungingen. Bitka kod Grünwalda bila je ključna u Poljsko-litavskom ratu s Teutoncima između 1409. i 1411., a poznata je i kao jedna od najvažnijih europskih bitaka srednjeg vijeka, a uz to je i najveća bitka u kojoj su sudjelovali tipični europski, teško oklopljeni vitezovi. Teutonski Red je početkom 13. stoljeća od Pape, koji im je bio jedini nadređeni 'vladar', dobio područja Pruske i nalog da pokrsti lokalno pagansko stanovništvo. Započet je 'križarski rat' iza kojeg se skrivala ekspanzionistička politika reda čiji su članovi mogli biti samo etnički Nijemci katolici, a koji je sudjelovao i u ranijim križarskim ratovima u 'Svetoj zemlji'. Širenjem reda koji je brzo stjecao veliko bogatstvo i moć ugroženima se osjetila dinastija Jagielovića. Nju je osnovao litavski knez Jagelo (1377.-1434.) sklopivši brak s poljskom princezom Jadvigom 1386., čime je došlo do ujedinjenja Poljske s Litavskom kneževinom te je stvorena poljsko-litavska unija koja je trajala do 1572. Nakon ustanka protiv teutonske vlasti u Samogiti veliki meštar je objavio rat poljsko-litavskom kralju no nakon jedne neuspješne kampanje potpisano je primirje koje su saveznici iskoristili kako bi sakupili snage koje bi zauvijek izbacile Teutonce s njihovih područja. Po završetku primirja velika poljsko-litavska vojska prešla je na teutonski teritorij i krenula prema sjedištu Reda, velikoj utvrdi Marienburg u današnjem poljskom gradu Malborku. Teutonci su iako uhvaćeni nespremni, krenuli u susret neprijatelju. Vojske su se susrele u rano jutro između sela Grünwald, Tannenberg i Ludwigsdorf. Točan broj sudionika bitke nije poznat no najvjerojatnije se radilo o oko 27 tisuća Teutonaca i zapadnoeuropskih plaćenika, većinom teška konjica i pješadija, dok su poljsko-litavski saveznici imali do 39 tisuća vojnika, polovica kojih je bila teška poljska konjica, a ostatak laka konjica i pješadija među kojima je bilo Čeha, Bjelorusa, Moldavaca, Valačana, Rusa, Tatara i brojnih drugih. Onovremeni kroničari su nakon teškog poraza Reda, u kojem je poginulo 50 od 60 najviše rangiranih vitezova među kojima i veliki meštar, drastično preuveličali snage pa se pisalo o 300 tisuća Teutonaca suprotstavljenih nevjerojatnom broju od gotovo tri milijuna 'divljih pogana'. Teutonci su se žestoko borili tijekom cijele bitke, no usprkos boljoj opremi i uvježbanosti izgubili su taktičku prednost razdvajanjem trupa nakon neuspješne potjere za dijelom litavske lake konjice, dok je ostatak vojske bio 'ugušen' brojčano nadmoćnijim neprijateljem. Nakon smrti velikog meštra Teutonci su se povukli u svoj kamp no niti to ih nije spasilo, a potjera za zadnjim njemačkim trupama trajala je do sumraka. Bitka kod Grünwalda je označila kraj teutonskog širenja, a iako Red nije izgubio mnogo posjeda, ugled im je bio trajno narušen, a otkupnine plaćene za brojne zarobljene plemiće bile su dovoljno visoke da započnu i budući ekonomski krah.

Arheološki nalaz poznat pod imenom 'Ploča iz Rosette', na temelju koje je Jean Francois Champollion dešifrirao hijeroglife, otkrivena je 1799. godine pokraj gradića Rosette, današnji Rashid, smještenog u delti Nila, oko 60 kilometara od Aleksandrije. Prilikom radova na rekonstrukciji stare tvrđave, koje su izvodili pripadnici Napoleonovog ekspedicionog korpusa, kapetan Pierre Bouchard vidio je crnu bazaltnu ploču. Francuski časnik zapazio je da ploča sadrži 3 sekcije od kojih je svaka bila ispisana drugim pismom. Brzo je shvatio važnost otkrića i poslao ploču u Kairo, gdje su bili učenjaci koje je Napoleon poveo sa svojom ekspedicijom. Oni su izradili prijepise tekstova s ploče, a upravo je to omogućilo kasnije prodiranje u tajne hijeroglifa koji su stoljećima bili nepoznanica učenim umovima. Dvije godine kasnije, francuska vojska je poražena u Egiptu, a svi pronađeni antikviteti u posjedu Francuza, uključujući i kamen iz Rosette, morali su biti predani Britancima zbog čega se 'Ploča' danas nalazi u londonskom British Museumu. Sadržaj teksta na Ploči iz Rosette je malog značaja, ali kamen je izuzetno važan jer je na vrhu ispisano 14 redaka hijeroglifa, u sredini su 32 linije demotskog pisma, a na dnu 54 linije grčkog pisma. Premda su naučnici gotovo odmah po otkriću kamena preveli ispis na grčkom, ostalo nisu mogli razumjeti. Međutim, 1808. briljantni mladi francuski naučnik i lingvist Jean-François Champollion je u dobi od svega 18 godina počeo studirati natpise s kopije kamena iz Rosette i pismo antičkih Egipćana u naporu da dešifrira misteriozno pismo. Dugo vremena nije bilo rezultata, a onda je Champollion pretpostavio da sva tri teksta, na tri različita pisma, govore o istoj stvari. Četrnaest godina kasnije (1822.) Champollion je potvrdio da su neki hijeroglifi bili fonogrami, a neki piktogrami. 1824. je objavio svoju znamenitu knjigu egipatskih hijeroglifa, u kojoj je ustvrdio osnovne temelje kompleksnog sistema hijeroglifskog pisanja. Champollionovo otkriće, da egipatsko hijeroglifsko pismo primjenjuje kombinacije ideograma i fonetskih znakova, omogućilo je proboj u prijevod tog pisma. Ta sposobnost otvorila je mogućnosti za nove spoznaje o kompletnoj povijesti drevnog Egipta, te rađanje nove znanstvene discipline - egiptologije, a za sve je zaslužan 'crni kamen' iz Rosette.

William Boeing i George Conrad Westervelt 1916. godine u Seattleu su osnovali tvrtku Pacific Aero Products, kasnije preimenovanu u Boeing, ime po kojem je danas poznata. Pacific Aero Products osnovan je samo mjesec dana nakon pokusnog leta B&W, prvog ikada napravljenog 'Boeinga' u čijoj su izradi sudjelovali inžinjeri američke ratne mornarice. B&W je kao i mnogi rani Boeingovi zrakoplovi bio namijenjen uzlijetanju i slijetanju na vodene površine. Već 1917. tvrtka je promijenila ime u Boeing Airplane Company, a deset godina kasnije osnovala je Boeing Air Transport koji je nakon spajanja s Pacific Air Transportom postao dio Boeing Airplane Companyja. 1929. opet mijenja ime te se naziva United Aircraft and Transport Corporation, a iduće godine preuzima Pratt & Whitney, Hamilton Standard Propeller Company i Chance Vought, te kupuje tvrtku National Air Transport. Revoluciju zrakoplovne industrije Boeing je izveo 1933. kada je predstavljen Boeing 247, prvi pravi moderni putnički zrakoplov koji je zbog svoje brzine, udobnosti, sigurnosti i lakoće upravljanja postao vrlo popularan među putnicima i pilotima. Prvih šezdeset primjeraka 247-ice bile su namijenjene isključivo Boeingovim prijevoznim kompanijama što je osiguralo strelovit rast tvrtci , a konkurente stavilo u vrlo nepovoljan položaj. To se promijenilo 1924. donošenjem Air Mail Acta prema kojemu proizvođač i prijevoznik nisu mogli biti dio iste korporacije, no ubrzo je s Pan Amom sklopljen ugovor o proizvodnji flote putničkih zrakoplova te je izradom modela Boeing 314 Clipper tvrtka nastavila uspješno poslovanje. 1937. izdan je Model 307 Stratoliner, prvi putnički zrakoplov s regulacijom tlaka u kabini što je omogućilo let iznad 6.100 metara i opet uvelike pomoglo poslovanju kompanije. Tijekom II. Svjetskog rata posao je cvjetao jer je SAD proizvodio bombardre u nevjerojatnim količinama, no odmah nakon rata zbog pada potražnje više od 70 tisuća zaposlenika Boeinga je ostalo bez posla. Tijekom 50-ih još uvijek se poslovalo s vojskom proizvodeći B-47 Stratojet i B-52 Stratofortress, a novi uspjeh je došao 1958. s Boeingom 707, prvim putničkim zrakoplovom na mlazni pogon. Tijekom 60-ih Boeing je kupio Vertol Aircraft Corporation koji je nedugo prije toga proizveo prvi CH-47 Chinook, helikopter s dvostrukim rotorima koji i danas koriste brojne vojske u cijelom svijetu. 1967. proizveden je prvi Boeing 737, dvomotorac koji je ubrzo postao i do danas ostao najprodavaniji putnički zrakoplov u povijesti. 1970. je stvoren Boeing 747, četveromotorni putnički zrakoplov koji je samom koncepcijom, ali i s 450 sjedala za putnike, još jednom promijenio lice avioindustrije. Tijekom 70-ih također je nastavljena i uspješno poslovanje s vojskom, a intenzivno se surađivalo i na NASA-inim projektima Apollo. Kroz 80-e i 90-0 izašli su modeli 757 i 767, kupljeno je još nekoliko 'manjih' konkurentskih tvrtki i spojilo se s konkurentskim McDonnell Douglasom, a sklopljeni su i ugovori o daljnoj suradnji s NASA-om, točnije izradu dijela rakete Ares I. Usprkos velikom broju posrtanja, otpuštanjima velikog broja radnika, zatvaranju pogona, sudskim tužbama za monopoliziranje tržišta, kašnjenja u isporukama, industrijsku špijunažu, uz što se mora spomenuti Lockheed Martin, Boeing je danas najveći svjetski proizvođač zrakoplova i tvrtka s najviše poslovnih ugovora u aeronautičkom i vojnom sektoru, a uz to je i najveći američki izvoznik te mu je kao takvom dionica inkorporirana u Dow Jones Industrial Average.

Nizozemski slikar Rembrandt, punog imena Rembrandt Harmenszoon van Rijn, najsnažnija je i najsvestranija ličnost u nizozemskoj umjetnosti 17. stoljeća, često nazivan i jednim od 'velikih proroka civilizacije' zbog dubokog suosjećanja s ljudskom prirodom, autor čija se inovativnost najviše pokazala u portretima suvremenika, autoportretima i ilustracijama biblijskih motiva, rođen je u Leidenu 1606. godine.

Američki glumac Terry O'Quinn, dobitnik nagrade Emmy za svoj nastup u seriji Lost, a poznat i po pojavljivanju u serijama Miami Vice, The Twilight Zone, Tales of the Unexpected, The West Wing, NCIS, JAG, i Remington Steele, te filmovima All the Right Moves, Silver Bullet, Places in the Heart, Between Two Women i drugima, rođen je 1952. godine u Sault Sainte Marieu u Michiganu.

Američki glazbenik Joe Satriani, najpoznatiji po svojim gitarskim instrumentalnim djelima koja su nekoliko puta bila nominirana za Grammyja, višegodišnji suradnik gotovo svih velikana moderne rock, ali i druge glazbe među kojima su Steve Vai, John Petrucci, Eric Johnson, Larry LaLonde, Brian May, Patrick Rondat, Andy Timmons, Paul Gilbert i mnogi drugi, autor 12 samostalnih studijskih i 3 live albuma, te čest gost na nebrojenim kompilacijama, a prema mnogima i jedan od najboljih, ako ne i najbolji gitarist današnjice rođen je u New Yorku 1956. godine.

Američki glumac, producent i redatelj Forest Whitaker, dobitnik Oscara za ulogu diktatora Idija Amina u filmu The Last King of Scotland, a zapamćen po nastupima u filmovima Platoon, Good Morning, Vietnam, Diary of a Hitman, The Crying Game, Body Snatchers, Blown Away, Prêt-à-Porter, Species, Phenomenon, Battlefield Earth, Green Dragon, Panic Room, Ripple Effect te brojnim drugima, rođen je 1961. godine u Longviewu u Texasu.

Američki glumac Brian Austin Green, najpoznatiji po ulozi Davida Silvera u megapopularnoj seriji Beverly Hills, 90210 u kojoj je nastupao 10 godina, te po ulozi Dereka Reesea u filmu Terminator: The Sarah Connor Chronicles, a koji se pojavio i u filmovima Kid, An American Summer. Laws of Deception, Bleach, This Time Around, Domino i How to Lose Friends and Alienate People, rođen je u kalifornijskom Van Nuysu 1973. godine.


(Metro-portal)

[Zave]

Dogodio se na danasnji dan 20.7.


U Viškom kanalu se 1866. godine odigrala poznata Viška bitka u kojoj su se sukobile mornarice Habsburške Monarhije i Kraljevine Italije. Bitka je bila dio austro-pruskog rata u kojem je Kraljevina Italija bila saveznica Pruske. Talijanskim mornaričkim pohodom ciljano je zauzimanje istočnojadranske obale u sklopu interesa zauzimanja bivših mletačkih posjeda od Habsburške Monarhije. Viška bitka bila je prva velika pomorska bitka u kojoj su sudjelovali oklopljeni brodovi, odnosno sudionici su bili i parobrodi, a važna pojedinost je i to da je to bila jedna od zadnjih, ako ne i zadnja bitka, u kojoj se koristila taktika probijanja broda kljunom, tehniku koja se koristila od vremena Antike. Flote su se sastojale od kombinacije neoklopljenih jedrenjaka s parnim motorom i oklopnjača, koje su također bile mješovitog pogona. Talijanska flota od 12 oklopnjača i 17 neoklopljenih brodova bila je brojnija od austrijske, koju je činilo 7 oklopnjača i 11 neoklopljenih brodova čije su posade činili većinom hrvatski pomorci. Austrijske snage također su imale i manje topova, 121 prema 276, a i u ukupnoj kovinskoj tonaži, 53.236 prema 23.538 tone, talijanski brodovi su imali prednost. Talijanska flota, kojom je zapovijedao Carlo di Persano, pretrpila je težak poraz od strane habsburške flote pod vodstvom admirala Wilhelma von Tegetthoffa, jednog od najistaknutijih pomorskih zapovjednika 19. stoljeća, poznatog po svojoj inovativnoj taktici kao i po inspirativnom vodstvu. Talijani, koji su tijekom bitke napravili nekoliko katastrofalnih grešaka, primjerice napunili topove barutom, ali zaboravili na projektile, su u sukobu izgubili dvije oklopljene topovnjače te imali 620 mrtvih i 40 ranjenih, dok su pobjednici otplovili s cijelom flotom, 38 mrtvih i 138 ranjenih. Zanimljivo je da se nakon bitke, koja je trajala oko 4 i pol sata, Persano vratio u Italiju i proglasio pobjedu zbog čega mu je nakon spoznaje o stvarnom ishodu bitke suđeno te je nečasno otpušten iz mornarice zbog kukavičluka, dok se Tagetthoff vratio kao junak i zbog velike pobjede dobio čin viceadmirala.

Prvi zajednički politički akt srbijanske vlade i Jugoslavenskog odbora, Krfska deklaracija, objavljen je 1917. godine, a u njemu se prvi put navodi utemeljenje jedne nove zajedničke države nakon I. svjetskog rata. Nakon smrti cara Franje Josipa, u Austro-Ugarskoj je na prestolje 1916. došao novi car Karlo. U svibnju 1917. Hrvati iz Dalmacije i Slovenci Svibanjskom deklaracijom predložili su da se Austro-Ugarska preuredi na trijalističkom principu, tj. da se uz Austriju i Ugarsku stvori treća jedinica koja bi obuhvatila sve južnoslavenske zemlje u Monarhiji (Sloveniju, Hrvatsku, BIH i Vojvodinu). Svibanjska je deklaracija, predviđala rješavanje hrvatskoga pitanja unutar Austro-Ugarske; no taj prijedlog nije bio prihvaćen. Nikolu Pašića uznemiravala je ideja ujedinjenja bez Srbije i Trijalizam koji su zahtijevali hrvatski političari tražeći rješenje unutar Dvojne Monarhije. Članovi Jugoslavenskog odbora zastupali su narodno jedinstvo, pravo samoodredbe naroda, ravnopravnost u organizaciji buduće države i integralno ujedinjenje, a Nikola Pašić ideju velikosrpstva, te je u sjedište izbjegličke srbijanske vlade na otoku Krfu, pozvao predstavnike Jugoslavenskog odbora. Nakon mjesec dana pregovaranja Nikola Pašić, kao predstavnik srpske vlade i Ante Trumbić, kao predstavnik Jugoslavenskog odbora, potpisali su Krfsku deklaraciju, prilično nejasan i dvosmisleni dokument. U deklaraciji su se 'autorizirani predstavnici Srba, Hrvata i Slovenaca' složili da na bazi samoodređenja naroda i na demokratskim principima osnuju zajedničku jedinstvenu, slobodnu i nezavisnu državu, koja će biti ustavna, demokratska i parlamentarna monarhija s dinastijom Karađorđevića na čelu, a prema toj unitarističkoj ideji, Srbi, Hrvati i Slovenci uzimani su kao jedan narod te se dalje priznavala ravnopravnost njihovih imena, znakova, pisama i vjera, pri čemu se na ostale narode i narodnosti nije ni mislilo. Krfsku deklaraciju prihvatili su sa zadovoljstvom oporbeni srbijanski političari i predstavnici Jugoslavenskog odbora, koji su vjerovali da će nova država osigurati južnoslavenskim narodima punu slobodu i ravnopravnost, međutim deklaracija je svojom kompromisnošću omogućila Srbiji nadređivanje nesrpskim narodima i zapravo je predstavljala samo proširenu Srbiju. Frano Supilo, tada već teško bolestan, pozdravio je Deklaraciju, misleći kako je njome srpska vlada postavila pred Saveznike pitanje jugoslavenskog sjedinjenja, koje je tako postalo međunarodnim, i što je njom bilo isključeno djelomično ujedinjenje koje bi moglo dovesti do podjele Hrvatske. Nikola Pašić kasnije je cinički izjavio kako je sve učinjeno radi inozemstva. Deklaracija u Hrvatskoj nije bila oduševljeno primljena, jer je njome negirana hrvatska državnost kojom je Hrvatska gubila sve elemente svoje suverenosti.

Makedonski kralj Aleksandar Veliki, poznat i kao Aleksandar III. Makedonski, prema mnogima jedan od najvećih, ako ne i najveći vojskovođa u povijesti koji je do svoje 30. godine osvojio tadašnje najveće svjetsko carstvo (Perziju), preuzeo Egipat i prodro u Indiju, rođen je u Pelli 356. godine pr.n.e.

Talijanski pjesnik Francesco Petrarca, poznat kao autor zbirke Rasute rime u kojoj je sadržano 366 pjesama, među kojima su najbrojniji soneti, posvećeni njegovoj vječnoj ljubavi Lauri de Sade koja prema njemu nije gajila iste osjećaje, te autor epa Afrika u kojem je opjevao Drugi punski rat, a koji mu je donio najveću onovremenu pjesničku slavu - krunjenje lovorovim vijencem, rođen je 1304. godine u Arezzou.

Hrvatski pjesnik Fran Galović, jedan od najznačajnijih pjesnika dijalektalne poezije, autor brojnih novela, kritika i drama, ali najviše pjesama među kojima se izdvajaju Kostanj, Jesenski veter, Crn - bel, Childe Harold i Z mojih bregov, rođen je u Peteranecu 1887. godine.

Novozelandski planinar i istraživač Edmund Hillary, prvo pčelar, a tijekom II. svjetskog rata navigator u novozelandskom ratnom zrakoplovstvu, prvi čovjek koji se, uz pomoć Šerpa Tenzinga Norgaya, popeo na Mount Everest zbog čega je imenovan vitezom, osnivač Himalayan Trusta, organizacije za potporu nepalskim Šerpama što je smatrao svojim najvećim postignućem, rođen je 1919. godine u Aucklandu.



(Metro portal)